digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Majke Srebrenice i Žepe uputile poziv generalnom sekretaru Vijeća Evrope:
Ostanite upamćeni po donošenju odluke o obilježavanju Dana sjećanja na Genocid u Srebrenici 

Povjerenica za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović pozvala je Vijeće Evrope da zvanično obilježava 11. juli kao dana sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici.

Danas su predstavnice Udruženja Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa Munira Subašić i Kada Hotić u posjeti Vijeću Evrope u Strasbourgu gdje će imati niz sastanaka sa zvaničnicima ove visoke evropske institucije koja zastupa 47 evropskih zemalja na kojima će se razgovarati o problemu negiranja Genocida.

S dr. Waqarom Azmijem osnivačem „Remembering Srebrenica“ razgovarali smo tokom njegove nedavne posjete Sarajevu vezane za pripreme predstojećeg obilježavanja 24. godišnjice Genocida.

Preporod: Prošlo je šest godina od osnivanja fondacije „Remembering Srebrenica kao napora, prije svega, Vaše porodice. Kako vrednujete rad fondacije tokom ovog perioda?

Azmi: Naše najveće dostignuće tokom ovih šest godina otkako je fondacija uspostavljena je to što smo putem njenog djelovanja uspjeli uvesti obrazovanje o Genocidu u Srebrenici u škole širom Velike Britanije čime smo o njemu educirali preko 90.000 djece. Oni sada znaju šta je to Genocid, koji su to najgori zločini koji su se desili u Srebrenici nakon Drugog svjetskog rata, a, također, hiljade druge djece se nastavlja obrazovati o tome. U 2013. godini, kada je osnovana fondacija, imali smo samo jedan događaj podsjećanja na Genocid, a danas imamo preko 1.000 takvih događaja širom Velike Britanije i taj broj se povećava svake godine. Imamo Nacionalni dan sjećanja na Srebrenicu, koji svake godine obilježavamo u cijeloj Velikoj Britanija – Engleskoj, Škotskoj, Velsu i Sjevernoj Irskoj, kao i hiljadu drugih događaja koji se održavaju na lokalnim nivoima širom zemlje, a koji se odnose na podsjećanje na Genocid. Zatim, imamo program Lekcije iz Srebrenice, u okviru kojeg sedmično šaljemo delegacije u Potočare na upoznavanje o Genocidu tamo gdje je on počinjen. Riječ je o najvećem projektu učenja o Genocidu. Dosad je program Lekcije u Potočarima u Srebrenici prošlo preko 1.300 osoba: zastupnika iz parlamenta, članova vlade, novinara, učitelja, mladih lidera, vjerskih lidera, profesora i studenata. Kada se vrate u Veliku Britaniju oni postaju naši ambasadori – ambasadori Srebrenice. Sada je uprava jedna delegacija iz Škotske u Potočarima. Cilj „Remebering Srebrenica“ nije samo stvar informiranja o Genocidu, nego i transformiranja života na način da učini da oni koji posjete Srebrenicu unose promjene u svoje živote koje dovode do toga da oni postaju aktivni u borbi za istinu protiv laži i mržnje. Tih 1.300 ambasadora su oni koji danas organiziraju nove događaje podsjećanja na Genocid u različitim gradovima, nudeći nove lekcije koje su nam danas itekako potrebne – i nama i cijelom svijetu.

Svim ovim aktivnostima smo uspjeli doći do toga da u Velikoj Britaniji imamo najveću komemoraciju za Srebrenicu u svijetu. U ove komemorativne manifestacije podsjećanja i izvlačenja lekcija iz onoga što se desilo u Srebrenici uključeno je hiljade ljudi u cijeloj zemlji.

Internacionalni memorijalni centar Srebrenica

Preporod: Postoji li mogućnost da to što radi „Remebering Srebrenica“ bude prošireno i na neke druge evropske zemlje?

Azmi: Da. Za naše programe je zainteresirano veoma mnogo ljudi iz cijelog svijeta i to je razlog zašto želimo izgraditi jedan Internacionalni memorijalni centar Srebrenica koji bi bio centar o učenju o Genocidu u Srebrenici. Putem tog centra bismo mogli sve ono što smo uradili u Velikoj Britaniji uraditi i u Njemačkoj, Holandiji, Francuskoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i širom svijeta. Sa svim tim zemljama bismo izgradili taj međunarodni obrazovni centar Srebrenica. Sada radimo na nivou Velike Britanije, dok bi nam ovaj međunarodni centar omogućio da radimo na globalnom nivou, što je posebno važno danas u ovoj klimi kakvu imamo širom svijeta, gdje ekstremno desno orijentirane organizacije ponovo vraćaju svoju moć, kada se lažne vijesti šire svom žestinom i kada imamo negiranje Genocida - gdje se ljudima serviraju neistine kao fakti. Mi živimo u svijetu lažnih vijesti. Mi živimo u svijetu u kome političari posjeduju mainstreem kako bi poricali istinu, daju pare za to, a među njima je i Dodik i drugi koji to rade kako bi revidirali historiju. To je veoma opasno, jer tako šire ekstremnu desnicu i u druge krajeve svijeta dajući im snagu. To se jasno može vidjeti iz ubistva 50 muslimana u džamijama u Christchurchu na Novom Zelandu, koje je počinio čovjek radikaliziran ideologijom zločinaca koji su počinili Genocid – onim što radi Dodik poričući Genocid i veličajući Mladića i Karadžića, kao i od strane svih onih koji promoviraju ideologiju mržnje. Te zločine imamo i u Velikoj Britaniji, u koje spada i ubica 81-godišnjeg starca Muhameda Selima na kojeg je utjecala ekstremno desničarska ideologija. Njih hrane ekstremni desničari kakvi su Marine le Pen u Francuskoj, Geert Wilders u Holandiji, Afd u Njemačkoj, Orban u Madžarskoj i drugi. U Poljskoj su tokom obilježavanja nacionalnog dana ljudi nosili plakat na kome je pisalo „Molimo se za Holokaust nad muslimanima“. Te stvari su postale mainstreem zastrašujuće. Izuzetno opasno je to da nakon što se genocid u Srebrenici desio, etničko čišćenje širom Bosne i Hercegovine se desilo, a da ta ista ideologija širi mržnju širom svijeta. To je razlog zašto je Srebrenica toliko kritično važna tačka u svijetu i zbog čega komemoracija o Genocidu treba biti uspostavljena u svakoj zemlji – da okupi ljude kako bi razumjeli čemu vodi mržnja, da kada odrastu i postanu političari, poslovni ljudi ili novinari znaju za Srebrenicu, da budu lideri koji će dolaziti da posjete Srebrenicu. Program koji treba biti uspostavljen kroz Internacionalni centar za učenje o Srebrenici svih ovih zemalja danas je važniji nego ikada.

Preporod: Vi ukazujete na direktnu vezu negatora Genocida sa osnaživanjem ekstremne desnice koja proizvodi zločine iz mržnje u svijetu.

Azmi: Svi oni koji negiraju Genocid i veličaju ratne zločince promoviraju ideologiju mržnje. Kada negiraju Genocid, oni negiraju ne samo ubistvo tih nevinih ljudi, žrtava Genocida, nego negiraju i zlo koje postoji u tim društvima, zlo mržnje koje je usađeno u njihovim srcima. Negiraju postojanje te ideologije koja rađa ubice. Negiranjem se daje legitimitet toj ideologiji zla, kao onoj koja nije pogrešna. Negiranjem genocida se negiraju ubistva do kojih je dovelo provođenje te ideologije. Negiranjem se daje legitimnost mržnji kao nečemu pravilnom. Kada se negira genocid u Srebrenici, automatski se negira i Holokaust, automatski se odobravaju svi oblici mržnje – legitimiraju se. Borba protiv negatora Genocida je borba u kojoj svi ljudi treba da se ujedine i pokažu da ne žele da se tama širi, da zaustave širenje tog crnila u glavama. U suprotnom, to crnilo mržnje će zagaditi svijet. To se mora zaustaviti, jer mržnja je izuzetno zarazna i brzo se širi. To je razlog zašto ne smijemo stajati po strani pored tih ljudi koji negiraju Genocid, koji nadnose tu tamu. Nikad ne smijemo pokazati da se plašimo tih ljudi, jer dobrota uvijek prevlada ako se za nju istrajno bori. Na nama je da to nikad ne zanemarujemo.

Obrazovanje o Srebrenici je protuotrov za zločine iz mržnje

Preporod: Koliko aktivnosti Vaše fondacije mogu pomoći u suprotstavljanju zločina iz mržnje u Velikoj Britaniji koji su povećani nakon referenduma o Brexitu?

Azmi: Nakon referenduma o Brexitu došlo je do značajnog povećanja zločina iz mržnje, naročito protiv manjina, muslimana i Jevreja. Način na koji „Remembering Srebrenica“ uči ljude kroz komemoracije Genocida u Srebrenici o opasnosti mržnje - do čega ona može dovesti, kada svi oni zajedno iz različitih ambijenata to rade zajedno i svoju djecu o tome uče u školama to ima pravi efekat. To je pravi protivotrov za zločine iz mržnje. „Remembering Srebrenica“ ima ključnu ulogu u tome da pokaže koliko je snažno oružje u borbi protiv zločina iz mržnje obrazovanje o Srebrenici. Zbog toga u Velikoj Britaniji imamo jednu vrstu obrazovanja i za policijske službenike o Genocidu u Srebrenici. I škole sve više i više razvijaju programe o učenju o Srebrenici.

Srebrenica je najsnažniji novi protuotrov protiv zločina iz mržnje, jer mržnja je dovela do Srebrenice. U vašoj zemlji ste bili svi iste rase, bijelci, jedete istu hranu, govorite isti jezik, jedni drugima idete na dženaze, sprovode, obilježavate Bajrame i Božiće zajedno. Bili ste međusobno integrirani, ali kada su političari počeli promovirati mržnju, susjed je ubio svog susjeda muslimana zbog njegovog drugačijeg vjerskog identiteta. To je veliki šok za svijet, jer u civiliziranom svijetu se uči da ljudi trebaju poštovati svoje susjede. Sve religije uče da trebate voljeti svoga susjeda. Sve religije nas uče da trebamo poštovati jedni druge, da moramo biti tolerantni.

Preporod: Ali nam situacija u svijetu pokazuje nešto sasvim drugo?!

Azmi: Po meni, nije riječ tek o poštovanju ljudi. Ne. Sve religije uče poštovanju. Sve religije uče ljubavi, čak i oni koji nisu sljedbenici religija govore o humanizmu. Postavlja se pitanje zašto imamo zločine iz mržnje, kad sve to imamo? Ja bih rekao, jer ne učimo ljude o opasnostima mržnje. To je razlog zašto je učenje o Srebrenici toliko bitno, krucijalno bitno. Jer uči o opasnostima mržnje. Treba učiti o opasnostima mržnje koju promoviraju političari, koji u svojoj agendi imaju mržnju. To su oni koji negiraju Genocid, koji promoviraju lažnu alternativu činjenicama i koji revidiraju historiju.

„Remembering Srebrenica“ ima punu podršku britanskog društva

Preporod: Danas uživate široku podršku britanske Vlade iako znamo da je njen odnos prema BiH u vrijeme bivšeg premijera Johna Majora i ministra vanjskih poslova Douglasa Hogga bio sraman.

Azmi: Od osnivanja naše fondacije taj odnos je sasvim drugačiji. Vlada je ta koja služi civilnom društvu, a podrška civilnog društva je ključ uspjeha u našem radu. Mi u Velikoj Britaniji imamo sreću, počašćeni smo time da Vlada Velike Britanije podržava aktivnosti „Remembering Srebrenica“. To zaista za nas ima veliki značaj. Mi imamo njihovu punu podršku svih ovih godina otkad djelujemo. Ne samo od vlade nego i od opozicije. Podržavaju nas svi koalicioni partneri, liberali, konzervativci, liberalni demokrati, škotska nacionalna partija... To je nešto što ima izuzetnu snagu – sve te partije vjeruju u humanizam i pravdu i ne mogu poreći istinu da se Srebrenica desila, da se Genocid desio. Zahvalni smo im na podršci, koja je, opet, rezultat rada „Remembering Srebrenica“, kojim okupljamo sve građane. Svi zajedno prisustvuju ovim komemorativnim skupovima i idu na časove u Potočare. Svi podržavaju obrazovanje o Genocidu u školama, jer shvaćaju koliko je to važno za naše društvo.

Podsjećam Vas da smo mi napisali nacrt Rezolucije o Srebrenici za UN, na koju je Rusija 2015. uložila veto. U Velikoj Britaniji se danas zna koliko je važno ne dopustiti negiranje Genocida. Britanski političari glasno govore istinu o Srebrenici, kažu da budućnost BiH treba biti zaštićena i da njen integritet mora biti sačuvan. Velika Britanija ne dozvoljava da BiH bude podijeljena i osuđuje negiranje Genocida. Mi smo sretni da u britanskom parlamentu imamo značajnu podršku. Volio bih da je to slučaj i u drugim evropskim zemljama, jer Evropa je donijela rezoluciju kojom se obavezala na obilježavanje 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici, kako bi pokazala da Srebrenica nije zaboravljena u tim zemljama. Sramotno je da to Evropa nije i zvanično sprovela.

Čak ni stavka na koju su se obavezali svojim potpisima u Rezoluciji o Srebrenici iz 2015. u kojoj stoji da će razviti obrazovne programe na način da uče ljude o Srebrenici, još nisu implementirali. Rezolucija jeste usvojena, ali ono što je u njoj navedeno nije još provedeno u zemljama EU, iako su svi stavili svoje potpise, čime su se obavezali da će to uraditi. Koji je smisao toga ako se ne primijeni? Možemo reći da i to kreira probleme koje danas imamo – tu atmosferu straha i mržnje. Lijek je propisan, ali se ne koristi. Implementacija Rezolucije o Srebrenici je od  krucijalne važnosti.  Pitam se, kako ljudi koji su potpisali ovu rezoluciju imaju pravo osuđivati antisemitske napade u Francuskoj, napade u  Novom Zelandu i drugim mjestima, a nisu implementirali odredbe ove Rezolucije da svoje građane zaštite od ovih napada?  I oni su krivi za to, jer riječima stoje uz majke žrtava Genocida, ali ništa ne poduzimaju. I pitam, zar su samo majke žrtava Genocida one koje se bore sa njima svima?

Isuviše dugo majke se bore same

Majka Munira i majka Kada su zajedno s drugim majkama posvetile cijeli svoj život tome da izazovu osjećaje kod tih ljudi u centrima moći. Svi mi moramo podržavati majke, pomoći im dok dižu glas za istinu i pravdu – da ih ti ljudi bolje čuju. Svi mi moramo biti glas majki, da ne budu same, jer isuviše dugo one se bore same. Razlog zašto se i danas sjećamo Srebrenice su majke. Bez njih – svijet bi to zaboravio. One svojim upornim podsjećanjem i zahtjevima za istinu i pravdu ne dozvoljavaju zaborav. Mladi ljudi, studenti, ali i oni stariji, akademski i neakademski građani, zaposleni i nezaposleni, svi zajedno moramo biti glas savjesti, glas pravde, glas podrške majkama. Ako budemo vršili pritisak zajedno sa njima one će biti snažniji i oni koji lijepo govore, a ne čine ništa, morat će reagirati akcijom.

Preporod: Tokom ove posjete Sarajevu imali ste više susreta.

Azmi: Da, susreo sam se s majkama sinova srebreničkog genocida, članom predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem, premijerom Denisom Zvizdićem, potpredsjednikom RS-a Ramizom Salkićem, Hasanom Hasanovićem. Predstoji mi susret s reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem. Susreti se odnose na pripreme za ovogodišnje obilježavanje komemorativnih skupova u Velikoj Britaniji i našim zajedničkim aktivnostima.

Ovogodišnje komemorativne manifestacije o Genocidu u Srebrenici u Velikoj Britaniji će biti održane od 7. do 14. jula. Tokom te sedmice imat ćemo Nacionalnu komemoraciju Velike Britanije, na kojoj će se okupiti lideri iz cijele zemlje u Guildhallu u Londonu. Ove godine će svi prisutni na komemoraciji nositi bijele trake kako su ih morali nositi muslimani u Prijedoru 1992., kada je korištena ista ona metodologija nacista u Holokaustu, kada su Jevreji morali nositi Davidovu žutu zvijezdu. Zatim ćemo imati hiljadu različitih događaja kojima će se obilježavati sjećanje na genocid u Srebrenici širom zemlje u gradskim vijećnicama, školama, džamijama, crkvama, sinagogama, u centrima različitih zajednica, u policijskim stanicama, zatvorima – svi segmenti života će biti pokriveni. Ovim putem želim reći koliko sam ponosan i koliko sam zahvalan svim tim volonterima, njih više od 1.200 koji već rade na pripremama ovih manifestacija. Preživjele žrtve iz BiH će također biti prisutne. Svima u BiH poručujemo da nas prate na Twitteru, putem Facebooka i TV-a, koji će prenositi održavanje ovih događaja. 

 

(Posjetu Sarajevu dr. Waqar Azmi je morao ranije završiti zbog naglog pogoršanja zdravlja njegove majke, koja je dva dana nakon toga preselila na Ahiret. Ovom prilikom izražavamo sućut njemu i njegovoj porodici i upućujemo dovu da je Milostivi uvede u džennetske bašće, a njemu i njegovoj porodici da utjehu i sabur. Inna lillahi we inna ilejhi radžiun)

 

Kur’an svjedoči, a povijest potvrđuje da praktični dosezi manipulacije umovima i osjećajima ljudi prevazilaze sve racionalne kategorije. Kada faraonovi sihirbazi magičnim postupcima okupljenoj masi običnu užad prikažu u obliku zmija, čak se i Musa a.s., na trenutak nađe iznenađen i šokiran. (“I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! – rekosmo Mi – ti ćeš, doista, pobijediti!” (Ta-ha, 67)

Na takvu neobjašnjivu moć magije Bog Uzvišeni djeluje direktno i beskompromisno: Musaov štap kao simbol Istine Božijom naredbom guta i uništava zmije koje su ustvari samo puki pričin, osjetilna varka i iluzija.

Muslimani su i dan-danas bespoštedno izloženi magijskim udruženim poduhvatima koji u doba mas-medija mimikrijski oblikuju stavove i raspoloženje javnog mnijenja. Kako mediji oblikuju naše stavove i mišljenja, šta vizuelni i zvučni efekti s TV ekrana čine našem umu i emocijama, kako se u sferi internet komunikacije preoblikuje naš cjelokupni misaoni i mentalni proces, o tome su napisani cijeli tomovi stručnih knjiga i istraživanja. Musaov štap, taj moćni simbol nepobjedive Istine, kao da se izgubio. Možda je razlog to što se u spektakularnoj svenadzirućoj realnosti Big Brothera zastrašujuće umanjuje prirodna potreba i težnja za Istinom. Kome je danas uopće potrebna Istina? Ko bi i zašto bi (po)vjerovao u Istinu?! Zar laž nije očaravajuće privlačna?!

O, kako je ugodno slušati sladunjave konstrukcije o uzrocima nesreća i nepravdi za koje je uvijek kriv i odgovoran neko drugi, a ne mi. Kakvo li je tek  olakšanje zaviriti u reality programe, farme i zadruge, i naslađivati se prizorima duhovne bijede drugoga; idealnog li pokrića i utjehe za našu vlastitu mizeriju i  moralni poraz. U vremenu masovnih komunikacija, kada svaki pojedinac svojim profilom na društvenim mrežama i sam predstavlja medij i sredstvo komunikacije, Istina postaje dosadna, neprijatna, neugodna, neuvjerljiva i medijski nepopularna. Istina uzmiče pred senzacijom, analiza gubi bitku pred najezdom brze informacije, argumenti postaju nevidljivi u odnosu na verbalne i neverbalne driblinge i zavođenja medijskih sihirbaza. Medijske čarobnjake ne prekida Božija intervencija, niti im može stati ukraj etički kodeks i ljudska inteligencija.

Umjesto odgovora na pitanje šta mislim o aktuelnim medijskim atacima na Islamsku zajednicu, svojim dragim prijateljima ovih dana sam umjesto bilo kakvog teoretiziranja prepričavao tri poučna i stvarna događaja.

  • Slavni režiser Orson Welles sedamdesteih godina prošlog stoljeća na jednoj radiostanici u pseudodokumentarnom stilu emituje navodni napad Marsovaca na Zemlju. U toku emisije brojni slušaoci panično zovu telefonom urednike radiostanice s pozivima upomoć, jer su pod dojmom efekata koji su dopirali s talasa svog omiljenog radioprograma bili uvjereni da su u vlastitom dvorištu i dnevnom boravku upravo ostvarili bliski kontakt s vanzemaljcima. Uzalud su spikeri, voditelji programa, smirivali preplašene slušaoce saopćenjima da su vanzemaljci proizvod njihove mašte i imaginacije koju su samo pokrenuli efekti emitovani na radiotalasima.
  • Prije nekoliko godina naša medijska eskadrila podigla je do usijanja priču o navodnim napadima misterioznog ekstremiste na nedužnog i slobodoumnog imama u Velikoj Kladuši. Poznati novinari, renomirani književnici, nevladine organizacije lamentirali su nad činjenicom da hudog imama s vidnim ranama na vratu i leđima niko ne želi zaštititi od tajanstvenog ekstremiste. Digla se naša svekolika javnost na noge da spasi život, čast i integritet imama – heroja i žrtve – od svih, zaboravljenog i prepuštenog samom sebi. Medijska oluja je protutnjala poput uragana. Naknadna istraga je pokazala da je imam cijeli slučaj izmislio i obmanuo lahkovjernu javnost.
  • Kada je svojevremeno akademik Enes Karić tražio savjet od Hasana Muratovića, tadašnjeg uglednog državnog ministra, da li da demantuje jednu medijski bezočno iskonstruisanu insinuaciju, spomenuti ministar je u nekoliko riječi, manirom pronicljivog komunikologa, objasnio beskorisnost takve ideje: „To demantiranje, moj dragi profesore, to jalovo pisanje saopštenja, najviše liči na pokušaj da sakupiš perje iz jastuka kojeg je naočigled svijeta neko rastrgao u paramparčad.

U aktuelnoj medijskoj harangi na Islamsku zajednicu faraonski sihirbazi me uopće ne iznenađuju. Strašno me, nažalost, vrijeđa i ponižava što smo  zagubili i iz ruku ispustili Musaov štap. Na koga će se vjernici ugledati ako se kukavički i kalkulantski povlačimo pred opsjenarskim zmijama otrovnicama? Istina je naše oružje koje treba upotrijebiti u  pravo vrijeme i to pred očima sihirbaza. Sve ostalo je jeftina demagogija: jurnjava za vanzemaljcima i sakupljanje perja iz rastrganog jastuka.

Kritičari i ne moraju biti džematlije, vjernici, već svi građani i, bez obzira je li im namjera dobra ili su u službi određene ideologije, mnoge kritike imaju zakonom zagarantovano mjesto u bosanskohercegovačkom društvu, što je i u duhu islama. Međutim, problem je očit kada se analizira ne vrsta ili sadržaj kritike, već način izražavanja kritike. To, zapravo, više nije kritika, već vrijeđanje i omalovažavanje Islamske zajednice, njenih pripadnika i aktivista, ali i islamskih vrijednosti

Jedan krivi pogled i dobacivanje ili drskiji Facebook status u Sarajevu izazivaju veću zabrinutost nego li mrtva povratnička glava ili pak vandalski napad na mezarje onih koji su u genocidu pobijeni

Na lokalitetu Kazanbašča 2003. godine pronađena je masovna grobnica, jedna od 114 pronađenih na teritoriji općine Zvornik, iz koje je ekshumirana 131 žrtva, a u junu 2016. godine na istom lokalitetu još jedna primarna masovna grobnica s tijelima 11 žrtava. Riječ je o tijelima žrtava ubijenih 1992. godine na području Zvornika i okolnih mjesta.

Nad masovnim grobnicama, na mjestima ukopa žrtava pronađenih u masovnim grobnicama utihne i zanijemi čovjek, osim onih kojima su one naslijeđe i mjesta trijumfa. Na mezarju Kazanbašča u Zvorniku u noći 7. juna 2019. godine, neko je uništio četiri nišana, a na mezarju je načinjena značajna materijalna šteta. Policijska uprava Zvornik osudila je ovaj čin. Nekoliko dana poslije 11. i 12. juna 2019. godine na oglasnoj tabli ispred Atik džamije u Bijeljini, na ulaznim vratima  harema džamije i službenih prostorija Medžlisa Islamske zajednice Bijeljina, neko je postavio uvredljive i prijeteće letke. Na lecima su nacrtani nož i žica, te ispisano „Srebrenica“, iscrtana mapa Kosova s natpisom „Otadžbina je ovo Srbina“, te letak na kojem se nalazi i lik Draže Mihailovića, s natpisom „Naši preci padoše davno, ime ti Srbijo postade slavno“.

Godinama već povratnici trpe ovakve i teže povrede njihovih elementarnih ljudskih prava, čak i ubistva. Odsustvo katarze kod onih koji su zločine nad njima činili proizvelo je novu generaciju mrzitelja muslimana, čije poruke više ne nailaze na glasnu osudu ni šireg dijela javnosti, nisu tema udarnih televizijskih termina, niti pune komentare na društvenim mrežama. Rijetki, ali zaista rijetki u našem društvu misle o mučnoj i po život riskantnoj svakodnevnici i uslovima u kojima žive naši povratnici. Još je rjeđe u našoj državi, pa i na međunarodnom planu naći one koji čine nešto da ovi prostori Bosne i Hercegovine ne budu još jedno ‘tursko groblje’!

U državi u kojoj neki njeni politički predstavnici i kreatori javnog mijenja danonoćno rade na tome da nam omrznu ideju države Bosne i Hercegovine, u kojoj zabavljaju preostalo stanovništvo borbama za pozicije u vlasti - pravi protagonisti borbe za državu, tačnije oni koji od nje nisu odustali odnosno povratnici njima su teret kojeg treba držati na političkoj i medijskoj distanci sve dok nemaju predizbornu upotrebnu vrijednost.

Islamska zajednica u BiH, kao vjerska zajednica ulaže napore da svojim prisustvom bude jedan od stubova koji podržavaju povratnike. Svima u ovoj zemlji je jasno da su njeni napori i podrška negdje bili okosnica povratka i da je na područjima manjeg entiteta ona, nažalost, često usamljena institucija koja u svom imenu i ideji nosi predznak države Bosne i Hercegovine, jednako kao što su institucije Islamske zajednice najčešće jedini ‘medij’ koji prenosi informacije o ovim slučajevima. Stoga nije čudo što su povratnici – živi podsjetnik na neuspjelo razaranje države Bosne i Hercegovine i šutljiva mezarja – brana zaboravu istine o zločinima i stradanjima, te institucije Islamske zajednice meta ovakvih napada.

Tako su nas i ovog juna, još jednom, i po ko zna koji put nasljednici ideologije ratnih zločinaca podsjetili da su naša mezarja njihova mjesta trijumfa i da su džamije i prostorije Islamske zajednice mjesta koja skrnave da bi poslali poruku muslimanima. Zastrašivanje i prijetnje onima u čije su bašče posijali noževe, žice i tijela njihovih najbližih je očekivano u političkom kontekstu koji posljedice genocida i ideologiju koja ga je proizvela gledaju kao na najnormalniju društvenu i političku pojavu s kojom se moraju praviti kompromisi u ime ‘’mira’’. Brutalni napadi na povratnike koji idu od napada na imovinu pa do prijetnji silovanjima i maloljetnim kćerima imama i ubistava su, treba biti pošten pa kazati, naše najbolje kolektivno ogledalo jer pokazuje do koje mjere smo mi slijepi i nezainteresirani uz lažni svijet društvenih mreža, medijskih senzacija, ‘mira i sigurnosti’ koji nam drži pažnju – tačnije, koliko smo ‘daleko’ od Zvornika, Bijeljine, Prijedora i drugih mjesta gdje žive ljudi, istinski heroji. No, isto tako pokazuje svo licemjerje ovdašnjeg javnog mnijenja, mainstream medija i političkih komentatora te profesionalnih solidaraca sa ugroženim grupacijama i međunarodnih aktera u BiH kojima jedan krivi pogled i dobacivanje ili drskiji Facebook status u Sarajevu izazivaju veću zabrinutost nego li mrtva povratnička glava ili pak vandalski napad na mezarje onih koji su u Genocidu pobijeni.

Za usvajanje rezolucije broj 2253 (2019) u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope 22. januara 2019. glasalo je 69 parlamentaraca, 14 protiv, i 8 je bilo suzdržanih. Nije zabilježeno da je delegacija Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope učestvovala u bilo kojoj fazi donošenja ove rezolucije.

Parlamentarna skupština Savjeta Evrope usvojila je 22. januara 2019. rezoluciju broj 2253 (2019) naslovljenu „Kompatibilnost šeriatskog prava sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima: mogu li države članice Konvencije biti potpisnice „Kairske deklaracije“. Rezolucijom se ističe da je Šeriat nekompatibilan sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Također je iskazana zabrinutost da su tri članice Savjeta- Albanija, Azerbejdžan i Turska- potpisnice Kairske deklaracije o ljudskim pravima u Islamu iz 1990. te da bi te zemlje trebalo da se povuku is tog regionalnog dokumenta.

Rezoluciju je pripremio Odbor za pravne poslove i ljudska prava a izvjestilac odbora je bio Antonio Gutierrez iz Španije (grupa socijalisti, demokrate i zeleni). Za rezoluciju je glasalo 69 parlamentaraca ( dio grupacija narodnih stranaka (EPP), liberala i demokrata, ALDE), 14 parlamentaraca je bilo protiv (iz Turske i Azerbejdžana) a 8 je bilo suzdržano. Nije zabilježeno da je delegacija Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope učestvovala u bilo kojoj fazi donošenja ove rezolucije.

Historijat Rezolucije

Postupak pred Parlamentarnom skupštinom Savjeta Evrope pokrenuo 27. januara 2016. godine g. Pieter Omtzigt (Holandija, EPP/CD) i 26 drugih potpisnika, većinom iste političke orijentacije.

U prijedlogu za pokretanje postupka se tražilo da Parlamentarna skupština Savjeta Evrope istraži kompatibilnost šeriatskog prava, uključujući njegovu neformalnu primjenu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i implikacije za države članice koje su pristupile Kairskoj deklaraciji o ljudskim pravima u Islamu.

U vrijeme kada je ova incijativa pokrenuta, pred Evropskim sudom za ljudska prava raspravljan je slučaj o primjeni šeriatskog personalnog prava u jednoj članici Savjeta Evrope - Grčkoj. To je slučaj Molla Sali protiv Grčke, aplikacija br. 20452/14 podnijet Sudu 5.marta 2014. godine. Na taj način, dva tijela Savjeta Evrope- Parlamentarna skupština i Evropski sud za ljudska prava bavila su se gotovo istovremeno istim pitanjem- šeriatskim pravom u evropskom kontekstu.

Evropski sud za ljudska prava donio je 19. decembra 2018. presudu u slučaju Molla Sali protiv Grčke kojom je prihvaćena opciona primjena šeriatskog statusnog prava za muslimansku manjinu u Zapadnoj Trakiji (Grčka). Parlamentarna skupština Savjeta Evrope usvojila je svoju rezoluciju mjesec dana kasnije - 22. januara 2019. Time je okončan dvogodišnji rad na pripremanju izvještaja i izradi nacrta rezolucije. U tom postupku prvo je za izvjestioca bio određen g. Meritxel Mateu (ALDE) a kasnije ga je zamijenio g. Antonio Gutierrez.

U toku utvrđivanja činjenica nadležni Odbor za pravna pitanja i ljudska prava je pozvao nekoliko evropskih stručnjaka za šeriatsko pravo i ljudska prava i saslušao ih. To su bili: professor Ruud Peters (Univerzitet u Amsterdamu), professor Mathias Rohe (Univerzitet Erlangen), g. Konstantinos Tsitselikis (Univerzitet Makedonija, Thessaloniki). g. Machteld Zee, politolog i pravnik, te profesorica Mona Siddiqui (Univerzitet Edinburgh). Nakon toga je pripremeljen nacrt rezolucije i memorandum objašnjenja.

Rezolucija

Rezolucija ima 14 tačaka a iza nje slijedi memorandum objašnjenja od 13 stranica. Rezolucija se ne bavi Šeriatom i Evropskom konvencijom na apstraktan način već razmatra kompatibilnost između istovremenog pripadanja Kairskoj konvencije o ljudskim pravima u Islamu i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Kairska deklaracija o ljudskim pravima je usvojena 5. avgusta 1990. na Konferenciji ministara vanjskih poslova Organizacije islamske konferencije (OIC). (Prevod tog dokumenta na bosanski jezik dao je potpisnik ovih redova i objavio u Glasniku Rijaseta Islamske zajednice br. 6/1991, str. 784-790.)

U svojim kvalifikacijama Šeriata, rezolucija se poziva na presudu u slučaju Refah partisi i drugi protiv Turske koju je donio Evropski sud za ljudska prava 31. jula 2001. godine i 13. februara 2003. godine ( aplikacija br. 41340/98). U ovoj presudi se kaže „institucije šeriatskog prava i teokratski režim nisu kompatibilni sa zahtjevima jednog demokratskog društva“. (Ova presuda bila je predmetom naučne kritike.)

Rezolucijom se zamjera Kairskoj deklaraciji o ljudskim pravima u Islamu da je više religijski nego pravni dokument, da nije pomirila Islam sa univerzalnim ljudskim pravima te da je koristila šeriatsko pravo kao jedini referentni izvor. Rezolucija posebno navodi da su šeriatski propisi o razvodu i naslijeđu nespojivi sa Evropskom konvencijom. Također se navodi duga lista ljudskih prava s kojim je Šeriat navodno nekompatibilan. To su: pravo na život, zabrane mučenja i ponižavajućeg postupanja, pravo na pošteno suđenje, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, sloboda religije (zbog nepriznanja prava muslimana na promjenu religije), zaštita imovine i zabrana smrtne kazne.

U memorandumu objašnjenja (paragraf 29) se kaže da stav Suda da je šeriatsko pravo nekompatibilno sa Konvencijom ne znači da postoji apsolutna inkompatibilnost Konvencije i Islama pošto je sud priznao da je religija „ jedan od najvitalnijih elemenata koji čine identitet vjernika i njihovu koncepciju života“. Također, kaže se, da relativno čvrsta pozicija Suda ne znači odbacivanje svih elemenata Šeriata ili Islama kao cjeline ali da postoje strukturalne nekompatibilnosti između Islama i Konvencije, koje, što se tiče Šeriata, su nekada apsolutne, a nekada relativne.

Rezolucijom se traži od tri članice Savjeta Evrope - Albanije, Azerbejdžana i Turske- te država koje imaju status partnera za demokratiju- Jordan, Kirgizstan, Maroko i Palestinski nacionalni savjet- da razmotre povlačenje iz Kairske deklaracije.

Rezolucijom se, također, traži od grčkih vlasti da ukinu primjenu šeriatskog personalnog prava za muslimansku manjinu u Zapadnoj Trakiji, te izražava zabrinutost zbog „sudskih“ aktivnosti šeriatskih savjeta u Ujedinjenom Kraljevstvu. Traži se da ovi savjeti funkcionišu u okvirima zakona te da se sa prije ili istovremeno sa vjerskim ceremonijama sklapanja braka mora izvršiti njihova civilna registracija (Ovo je faktički situacija koju imamo u BiH.)

Također se ističe da je Parlamentarna skupština svjesna djelovanja neformalnih islamskih sudova u drugim državama članicama Savjeta Evrope. U memorandumu objašnjenja se govori o francuskoj teritoriji Mayotte u blizini Madagaskara te Ruskoj Federaciji, zbog primjene šeriata i adata u Čečeniji.

Ovo je do sada najoštriji stav koji je Savjet Evrope usvojio, a tiče se pitanja kompatibilnosti šeriatskog prava i Evropske konvencije o ljudskim pravima. Doduše, svi mostovi nisu prekinuti, jer se govori o dvije vrste nekompatibilnosti: apsolutnoj, koja je neotklonjiva, i relativnoj, koja je otklonjiva. U zaključku memoranduma objašnjenja ima više optimizma kada se kaže:

„Treba se truditi da pomirimo različite pozicije i izgradimo mostove razumijevanja između Šeriata i Konvencije, uz prethodni uslov prihvatanja da je Konvencija kao međunarodni dokumenat obavezujuća za sve članice Savjeta Evrope, dok je Kairska deklaracija politički, neobavezujući dokumenat.“

Ocjena rezolucije i njena percepcija

Pri ocjeni ove rezolucije može se reći da je njen ton veoma oštar, da je u pogledu poređenja dva prava - šeriatskog i evropskog - ekskluzivna i da po tome odudara od tonova koji se mogu naći u komparativnom pravu. U memorandumu objašnjenja, pri razmatranju izvora i karaktera Šeriata, koriste se uglavnom evropski, a samo jedan muslimanski autor sa francuskog jezičkog područja. Izostala su oslanjanja na reformističke muslimanske autore i poznata imena savremene nauke šeriatskog prava.

Rezolucijom se šalje poruka muslimanima u Evropi da je njihov pravni status jurisdikcija civilnog prava a da Šeriat može da bude religijski i moralni kodeks, za što su se neki muslimanski autori već opredijelili, uključujući i autora ovog teksta. Također se ovim ističe da evropsko pravo ljudskih prava ima primat nad religijskim pravom.

Fenomen istovremenog prihvatanja dokumenta ljudskih prava sačinjenih na osnovu različitih kulturnih podloga nije masovan među članicama Savjeta Evrope (tri države). Također, primjena šeriatskog personalnog prava u ovim zemljama je ili ostatak prošlosti (Zapadna Trakija, ostrvo Mayotte) ili „pravde zasnovana na zajednici“ (Ujedinjeno Kraljevstvo). Čudno je da je ovaj manjinski fenomen privukao pažnju Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope i takvu oštru reakciju.

Ono što posebno zabrinjava jeste percepcija ove rezolucije u nekim krugovima koji se bave ljudskim pravima. Kao primjer ćemo navesti European Centre for Law and Justice (ECLJ), međunarodnu nevladinu organizaciju koja ima savjetodavni status pri OUN. Na web stranici ove organizacije https://eclj.org/ vođena je kampanja za usvajanje ove rezolucije i objavljen osvrt na usvojenu rezoluciju pod naslovom „Showdown: Sharia and Human Rights“ (Konačni obračun: Šeriat i ljudska prava) čiji je autor Nicholas Bauer. Tekst odiše konfrontacijskim duhom, a neki od međunaslova su: „Dva nepomirljiva pravna sistema“, „Religija potpuno strana ljudskim pravima“, „Deficit pozitivističkog pristupa u bavljenju islamom“, „Treba li se Evropa boriti protiv islama?“ itd.

Prema ovom autoru postoji esencijalna suprotnost islama i ljudskih prava. On kaže da je Islam suprotan Evropskoj konvenciji i da bi tražiti od muslimana da je poštuju bilo jednako tražiti od njih da budu „manje muslimani“. Posebno zabrinjavajući je zaključak ovog autora:

„Ako su, kao što izvještaj o šeriatskom pravu pokazuje, elementi suštinski za islam suprotni Evropskoj konvenciji, šta treba učiniti sa muslimanima koji žive u Evropi u velikom broju? Kakve konsekvence Države članice treba da izvuku iz ovog posmatranja, posebno u pogledu njihovih odnosa sa islamom ili njihove useljeničke politike? Radi izbjegavanja otvaranja ovih debata zakašnjele operacije odgađaju ili pokušavaju da spriječe svaku diskusiju o izvještaju o šeriatskom pravu“.

Glavna linija ovog teksta jeste simplifikacija i izjednačavanje: Kairska deklaracija jednako je šeriatsko pravo - jednako je Islam - jednako je muslimani. Kairska deklaracija je jedan pokušaj kodifikovanja ljudskih prava u Islamu, ona je izraz razumijevanja ovog pitanja o kojem su države članice OIC postigle konsenzus u jednom vremenu. Ovaj dokumenat ne može se izjednačiti sa cjelokupnom islamskom pravnom tradicijom niti se onda taj normativni korpus može dovesti u vezu sa sudbinom muslimana u Evropi.

Razmišljanja kao što je navedeno, pokazuju kako rezolucija Savjeta Evrope br. 2253 (2019) može da dobije dimenzije koje daleko prelaze okvire kompatibilnosti dva dokumenta. To može da se percipira kao odnos jedne univerzalne vjere i jedne kulture. To veliko pitanje nalazi se u idejnoj pozadini ove rezolucije Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope.

Možemo zaključiti da je ova rezolucija problematična najmanje iz nekoliko razloga jer:

(1) Predstavlja politički dokumenat kojim se konstatuje da načela Islama nisu kompatibilna s ljudskim pravima. Kada je jednom usvojena ova rezolucija će biti korištena kao presedan i osnov za pravno obavezujuće odluke;

(2) Usvojena je uz podršku i liberala i konzervativaca te se ne može shvatiti kao akt desničarskog anti-islamskog diskursa u Evropi;

(3) Usvojilo ju je tijelo koje se zalaže za poštivanje razlika ali nije uvažena potreba interkulturnog shvatanja i opravdavanja ljudskih prava;

(4)  Date su kvalifikacije o islamskom učenju a da nisu konsultovani muslimanski autori ni zajednice što govori o preživjelom mentalitetu koji ne dozvoljava da muslimani govore u svoje ime već da moraju biti predstavljeni.

Činjenica da je usvajanje ove rezolucije prošlo bez odjeka u BiH govori nam da često vodimo dijalog sa samim sobom o Islamu i Evropi ali da relevantnost tog dijaloga, sudeći po ovoj rezoluciji, ne prelazi granični prelaz Izačić. Ova rezolucija je alarm za islamske institucije i intelektualce u BiH koji ih podsjeća da je nužno da prate procese u evropskim institucijama i pokušaju da utječu na njih, jer se radi o pitanjima koja će uticati na sudbinu Islama i muslimana na starom kontinentu.

 U toku su završne pripreme za ovogodišnju vjersko kulturnu manifestaciju „Musalla 2019“ koja će se održati od 1. do 5. jula ove godine uz prigodne sadržaje. Predstavnici organizatora, Medžlisa Islamske zajednice Sanski Most, održali su danas press konferenciju na kojoj je predstavljena ovogodišnja manifestacija.

Sarajevo, 20. juni - Arhiv BiH posjeduje bogatu i vrijednu arhivsku građu, dokumenata u dužini od oko 14km. Ista datira od austro-ugarskog perioda pa sve do posljednjeg rata u BiH. Zbog neuslovnih prostorija u kojima je vlažan zrak, prisustvo mikroorganizama i buđi stalna – arhivska građa je ugrožena i podložna propadanju.

Katarska ambasada je zaprimila molbu za donaciju 26. marta ove godine, konkretno za renoviranje sobe br. 13 u kojoj se nalazi arhivska građa od historijske važnosti za BiH, u novčanom iznosu od 128.512,51 KM. Država Katar je odobrila ova sredstva.

Ovom donacijom će početi projekt "Rekonstrukcije depoa Arhiva BiH", čiji je cilj da se u konačnici obezbjede idealni uslovi za pohranu i zaštitu arhivske građe od neprocjenjive vrijednosti. Ovom prilikom ambasador Države Katar Nj.E. Sultan bin Ali Al-Khater je spojetio Arhiv, čiji je domaćin bio  direktor Arhiva BiH gospodin Saša Klepić.

DSC 0355

DSC 0394

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine