Kamion sa posmrtnim ostacima 33 žrtve genocida u Srebrenici stigao je danas u Sarajevo, prije nego što će nastaviti put prema Memorijalnom centru Potočari, gdje će 11. jula, na 24. godišnjicu genocida, biti obavljena kolektivna dženaza. 

Nedžmin Ambešković je 29-godišnji mladić iz Bosne i Hercegovine koji trenutno sa porodicom živi u Švedskoj, a svoju Bosnu i Hercegovinu predstavlja na najbolji mogući način

Ovaj momak, rodom iz Vlasenice, prešao je trnovit put do zvijezda, a sada važi za jednog od najjačih ljudi u Švedskoj, te se sprema za predstojeći spektakl “Giants Live” koji će se 6. jula održati na kultnom engleskom stadionu Wembley.
Na Wembleyju će se održati kvalifikaciono takmičenje za World’s Strongest Man 2020. godine, te Svjetsko prvenstvo u deadliftu na kojem će učestvovati i Nedžmin. On će tako postati prvi Bosanac koji je ikada učestvovao na ovom takmičenju. Podsjećanja radi, rekord drži Eddie Hall koji je podigao 500 kg, a prva nagrada je izuzetno vrijedna, čak 50.000 američkih dolara.

Početak karijere

Nedžmin je skroman momak, čovjek koji je preživio nevjerovatne stvari kako bi danas bio tu gdje jeste, ali u razgovoru za Preporod ističe samo tri stvari: vjeru u Dragog Allaha, skromnost i ljubav prema domovini, prema Bosni i Hercegovini. Koliko poznajete ljudi koji podižu 450 kg? Vjerovatno nijednog. “Ja sam jedan običan momak iz Vlasenice. Bosnu sam, nažalost, napustio 2011. godine. Cilj mi je, uz Božiju pomoć, da postanem najjači čovjek na Planeti u deadliftu (tzv. mrtvo podizanje tegova iznad koljena). Upravo se vraćam sa treninga gdje sam podigao 440 kilograma. Ta priča iz 1992. godine me prati cijeli život. Na moj drugi rođendan smo zatvoreni u zloglasni logor Sušica u Vlasenici. Tu sam, zajedno sa majkom i sestrom, bio zatočen četiri mjeseca. Otac je, zajedno sa amidžom, pokušao da ode prema Kladnju, ali je nestao. Ubijen je i nikada mu do sada nismo pronašli kosti”, kaže Nedžmin Ambešković.
U Bosni i Hercegovini ne postoje tako dobri uvjeti za bavljenje ovim sportom. U BiH se od ovog sporta ne može hraniti porodica, iako i u Švedskoj pored takmičenja Nedžmin radi u firmi.
“Nisam baš otišao zbog toga u Švedsku. Oženio sam se 2011. godine, pa sam onda otišao za Švedsku. Ovdje je doslovno počeo ovaj sport, tako da je veoma popularan. Glupo možda zvuči, ali u BiH kada nemate posla, imate mnogo vremena za treniranje, dok ovdje nije tako. Ovdje radim, moram trenirati svaki dan i uz sve to imam troje djece i moram se za njih brinuti”, ističe Ambešković.

“Znam da me babo gleda i da je ponosan na mene“

Priča o ocu kojeg je izgubio još dok je imao svega dvije godine Nedžminu danas daje dodatnu snagu i energiju da se bori pod zastavom svoje zemlje. Biti najjači u svom gradu nije mala stvar. Biti najjači u svojoj domovini je odlična stvar. Ali, biti najjači na svijetu, što je Nedžminov krajnji cilj, je nešto nestvarno. Otac je i dalje tu negdje i njegov duh je taj koji konstantno bodri svoga sina.
“Slušao sam priče kako je moj rahmetli babo bio izuzetno snažan čovjek, a slušam ih i dan danas. Imam četiri očeve slike i na njima se, zaista, vidi da je bio krupan čovjek. Radio je u rudniku i tri godine zaredom je u rudniku Boksit bio proglašavan za najboljeg radnika, u rudniku u kojem je radilo 3.000 ljudi. Iako nisam zapamtio svoga oca, ljudi mi uvijek, kada me sretnu, govore: ‘Krupan, mašallah, na babu rahmetli’. Kada podižem te ogromne kilaže, znam da me moj babo gleda i da je ponosan na mene. Sama ta pomisao na njega mi itekako daje snage“, kaže Nedžmin.
Iako se u prethodnim godinama borio pod švedskom zastavom zbog administrativnih olakšica, Nedžmin je odlučio da sebi uskrati neke olakšice i da se bori pod zastavom svoje domovine. Treba spomenuti da je upravo Švedska kolijevka ovog sporta i da ima najbolje predstavnike u svijetu. Na Wembley, kaže, dolazi sa zastavom Bosne i Hercegovine, ma koliko se neko u Švedskoj ljutio zbog toga.

Bosna i Hercegovina uvijek u mislima

“Stigla mi je velika zastava BiH i zelena beretka sa grbom Armije RBiH. Takav ću se pojaviti na Wembleyju. Uvijek potenciram da sam iz Bosne, pa ću se, inš-Allah, vratiti u svoju zemlju. Nije više ovdje stvar o Nedžminu Ambeškoviću. Ja, jednostavno, želim da pokažem da i Bosna i Hercegovina ima svog strongmana za velike domete. Nebitno je koliko ću ja kao Nedžmin podići kilograma, bitno je da neko kaže da je Bosna i Hercegovina uspješna u ovom sportu. To je moj najveći cilj“, ističe Nedžmin.
“Razmišljam o povratku u BiH osam dana u sedmici, što se kaže. Odmah bih se vratio kada bih imao neke normalne uslove za treniranje i za život. Loša strana života ovdje je ta neka socijalna strana, nema socijalnog života, nema prijatelja, nema druženja kao kod nas, samo se radi, dolaziš kući i to je to. Kad bih imao neke sponzore i neke normalne uslove, sutra bih se odmah vratio u BiH. Ima ovdje ljudi iz BiH, ali jednostavno nemaš vremena za druženje pored svih obaveza. Ovdje si jednostavno prezauzet”, riječi su Ambeškovića.

Islam, namaz i skromnost

Islam igra veliku ulogu u Nedžminovom životu. Kaže da je mnogo o islamu naučio od hafiza Almira Kapića, inače šampiona svijeta u brazilskoj jiu jitsi. Bez vjere u Uzvišenog Allaha nema takmičenja i života.
“Čovjek je prazan bez vjere. Nisam nikada bio loš momak, nisam nikada imao neke poroke. Redovno sam išao u mekteb i rastao sam uz vjeru, ali sam se vremenom malo udaljio od toga. Upoznao sam hafiza Almira Kapića, popili smo kafu i na kafi smo pričali o islamu. Govorio sam mu kako volim islam, ali da ga ne upražnjavam kako bih trebao, kako je naređeno, a onda mi je hafiz rekao da sam bez svega toga prazan. Hafiz mi je na kahvi doslovno rekao: ‹Ja bih bio najsretniji čovjek na svijetu da sada odeš kući i da mi poslije pošalješ poruku da si klanjao jaciju›. Tako je i bilo. Nikad nijedan namaz nakon toga nisam propustio. Allah dž.š. koga odabere i zavoli, to je tako i nema druge. Bez vjere i Kur’ana nema života, bez toga je velika praznina u srcu čovjeka. Hafizu sam jednom rekao: ‘Da ja znam kao ti Kur’an napamet, toliko bi mi to bilo drago da bih se hvalio sa tim’, a onda će meni hafiz: ‘Da ja mogu podići 450 kg, šta bih onda ja trebao uraditi’, a onda mi je rekao nešto vrlo bitno: ‘Snaga i znanje su ništa bez skromnosti!’. To je postala moja vodilja i kroz sport, ali i kroz život“, poručuje Nedžmin Ambešković, kojeg za nekoliko dana očekuje planetarno takmičenje u Londonu.