digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Danas u Evropskoj službi za spoljne poslove (EEAS) u Briselu, jednoj od institucija Evropske unije, upriličena je izložba izabranih učeničkih radova u okviru projekta Moje mjesto u EU.

FONDACIJA “LJILJAN” ISLAMSKE ZAJEDNICE BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE

Raspisuje konkurs za dodjelu stipendija za školsku 2019/2020 godinu

Fondacija “Ljiljan” Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike raspisuje konkurs za dodjelu stipendija za studente svih fakulteta u Bosni i Hercegovini za školsku 2019/2020 godinu. Iznos stipendije je 500.00 USD odnosno ekvivalentno u KM shodno kursu dolara nekoliko dana prije dodjele stipendija.

Za studente u Bosni i Hercegovini stipendije će se dodjeljivati u prvoj polovini mjeseca oktobra 2019. godine u Sarajevu sa naknadno dostavljenom informacijom stipendistima o tačnom mjestu i vremenu. 

Fondacija će za 2019/2020 školsku godinu dodijeliti 100 stipendija u Bosni i Hercegovini. U slučaju da zaprimimo veći broj aplikacija koje zadovoljavaju uslove konkursa, Fondacija će dodijeliti i veći broj stipendija u slučaju dodatnog priliva sredstva za svrhu stipendija od donatora.

Rezultati konkursa će biti objavljeni u mjesecu septembru 2019. godine na web stranici Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike www.icnab.com.

Uslovi konkursa:

  1. Pravo na stipendiranje imaju full time studenti fakulteta u Bosni i Hercegovini sa prosjekom 8 i više.
  2. Prednost imaju socijalno ugrožena djeca, djeca šehida i demobilisanih boraca, djeca jetimi te djeca povratnika kao i studenti sa postignućem ili ostvarenjem u bilo kojem polju.

Potrebna dokumentacija:

  • Molba sa kratkom biografijom i kontakt informacijama (e-mail obavezan),
  • Dokaz da ste full time student sa prosjekom ocjena zadnjeg semestra ili diploma 4. razreda srednje škole sa potvrdom o upisanom fakultetu full time,
  • Dokaz o dodatnim postignućima ili ostvarenjima,
  • Kućna lista,
  • Potvrda da ste pripadnik šehidske porodice ili dijete borca Armije RBiH,
  • Preporuka lokalnog imama (Imam džemata vašeg prijavljenog mjesta prebivališta),
  • Izjava da ne primate drugu stipendiju bilo koje institucije ili organizacije ovjerenu u opštini,
  • Sve aplikacije slati na e-mail: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli..

Nepotpune i neblagovremene prijave se neće uzeti u razmatranje.

Konkurs ostaje otvoren do 31. jula 2019. godine.

U utorak 25. juna na detektor.ba, web portalu Balkanske istraživačke regionalne mreže (BIRN), objavljen je članak pod naslovom “Praćenje pokrivanja djevojčica u osnovnim školama – kontroverzno pitanje”. Istog dana članak se, s drugačijim naslovom, pojavio i na web portalu dnevnog lista Oslobođenje. Glavna tema teksta jeste nepostojanje programa putem kojeg bi se “pratila djeca” u osnovnim i srednjim školama kako bi se adresirala “kontraverzna pitanja poput pokrivanja djevojčica mlađih od deset godina”.
Autori teksta nakon iznošenja stava psihologa, koji tvrde da djeca mlađa od 12 godina ne posjeduju kritičko razmišljanje kojim bi mogli da donesu sopstveni sud o “religijskom pokrivanju”, nadovezuju se na konstataciju da u BiH “ne postoje programi prepoznavanja i sprečavanja religijskog ekstremizma i radikalizacije u školama” kao što postoje u Velikoj Britaniji i Albaniji. Novinari BIRN-a zatim upoznaju svoje čitaoce i sa statističkim podacima koji se tiču britanskog programa “Prevent” po kojima je oko 400 djece (!) mlađe od 10 godina upućeno na programe “deradikalizacije” zbog devijantnog, antisocijalnog ponašanja vođenog mržnjom a čiji je po tvorcima ove strategije jedan od “simptoma” upravo – “nošenje hidžaba”. No, BIRN-ovi novinari kako bi poduprli svoju “istraživačku” analizu o pokrivanju djevojčica odlaze i dalje nudeći svojim čitaocima morbidnu priču o “pripadniku selefijskog pokreta” Zikriji Krkiću, koji je u Norveškoj gdje trenutno živi, “premlatio” svoju osmogodišnju ćerku zbog toga što je napuštala kuću bez hidžaba. Naravno, uz podatak da je osuđen za “premlaćivanje” svoje ćerke BIRN-ovi novinari iznose i činjenicu da je u Bosni i Hercegovini Krkić bio optužen za ubistvo dvoje ljudi, za šta je inače prvostepenom presudom oslobođen.
Uvođenjem pažljivo odabrane priče o Zikriji Krkiću, “selefiji nasilniku”, BIRN-ovi novinari se služe sada već providnom ali i dalje veoma malignom logikom (neo)imperijalne, kolonizirajuće moralne panike po kojoj djevojčice koje nose hidžab potiču iz porodica gdje majke po pravilu nose nikab, a očevi su potencijalni teroristi i kriminalci. Naravno, u tako iskonstruisanim okolnostima u kojima su po liberalno autoritarnim umovima muslimanska djeca izložena neadekvatnom odrastanju ona moraju biti spašena, a ko je drugi sposoban da muslimanke pobjedonosno spasi i iščupa iz kandži samih “nasilnih i retrogradnih” muslimana nego muškarci, žene, organizacije i institucije koje promovišu “progresivne, emancipatorske evropske vrijednosti”. Međutim, iza ove već više nego otrcane kolonijalne logike o “spašavanju” muslimanskih žena, u ovom slučaju djevojčica, stoji cilj – kojim se inače i sam “Prevent” program vodi – penetracije bezbjednosnih službi zarad špijuniranja pripadnika muslimanske zajednice kako bi se identifikovali potencijalno “problematični” muškarci. Upravo tako nešto nam nedvosmisleno pokazuje i statistika britanskog Home ofisa glede “Prevent” strategije po kojoj je u 2017/2018 od 7.138 osoba čak 87% od onih kojih su podvrgnuti inžinjeringu “deradikalizacije” bili upravo pripadnici muškog pola.

Šta je strategija “Prevent”?

Strategija “Prevent” je dio šireg programa suzbijanja svake vrste nasilnog esktremizma poznatijeg pod nazivom CONTEST koji je 2003. godine donijela laburistička vlada Tonija Blera. Do terorističkog napada koji se dogodio u Londonu 2005. godine “Prevent” strategija nije bila u značajnijem fokusu. A tek 2015. godine u Zakonu o suzbijanju terorizma i sigurnosti “Prevent” strategijom se obrazovnim ustanovama nameće zakonska obaveza da aktivno učestvuju u strategiji sprečavanja mladih da budu uvučeni u “radikalizam”. O ovom dijaboličnom i brutalnom inžinjeringu britanske vlade negativno su se izjasnile sve međunarodne organizacije za ljudska prava poput Human Rights Watch-a i Amnesty International-a, ali i same Ujedinjene nacije (UN). Naravno, ovu činjenicu su novinari BIRN-a u svom tekstu “slučajno” prećutali. Specijalna izvjestiteljka UN-a o savremenim oblicima rasizma, rasnoj diskriminaciji i ksenofobiji je u svom izvještaju nakon posjete Velikoj Britaniji izjavila: “Prevent program Vlade Velike Britanije fokusira se na nenasilni ekstremizam. Prevent je usmjeren na pojedince i grupe koji se ‘glasno ili aktivno protive temeljnim britanskim vrijednostima, uključujući demokratiju, vladavinu prava, individualne slobode i uzajamno poštovanje i toleranciju različitih religija i vjerovanja’. ‘Glavne zadrške imam u odnosu na nepostojanje jasne radne definicije bilo ‘ekstremizma’ bilo ‘britanskih vrijednosti’ te na strašne posljedice koje ovakav nedostatak terminološke jasnoće ima u sprovođenju programa… Nadalje sam zabrinuta u vezi odabira kriterijuma koji se koriste da bi se ukazalo na potencijalni rizik od radikalizacije… Moja zabrinutost odnosi se na izbor strategije koja nalaže državnim službenicima, socijalnim radnicima i drugima da donose odluke koje nekome mogu promijeniti čitav život, a na osnovu nejasnih kriterijuma u sveopštoj klimi nacionalne agonije koja čitave religijske, rasne i etničke grupe tretira kao žrtvene jaganjce i potencijalne neprijatelje”.
Konstatacija izvjestiteljke o “tretiranju čitavih religijskih, rasnih i etničkih grupa” kao “neprijatelja” zapravo je u savršenom skladu s kolonizacionim i ekskluzivističkim politikama evropskih država koje se uvijek zasnivaju na kreiranju “Drugosti” utemeljenoj na biološkim faličnostima, nazadnosti ili pak vrjednosnoj neadekvatnosti Drugih o čemu je na sjajan način pisao Mahmud Mamdani u svojoj maestralnoj knjizi Dobar musliman, loš musliman. Mamdani je u svom radu lucidno konstatovao da Holokaust i politika nacističke Njemačke ne predstavljaju nikakav historijski incident već standardni manir rasijalizacije “neadekvatnih” od strane evropske ekskluzivističke i autoritarističke misli. Po Mamadaniju jedinu grešku koju je Hitler načinio i koju mu evropski buržoaski intelektualistički krem nikada nije oprostio jeste da je genocid “donio kući”, na tlo Evrope, čime su horori i monstruoznosti rasijalizujuće kvazi-univerzalističke evropocentrične politike po prvi put neposredno doživljene. Sve do Drugog svjetskog rata genocidi i pokolji rasijalizovanih su se dešavali tamo negdje, daleko, u zemljama “necivilizovanih” i “retrogradnih” divljaka.

Kuda ovo vodi?

Ove Mamdanijeve misli moraju nam danas biti stalno na pameti posebno kada govorimo o strategijama poput “Prevent-a” koje se u svojoj biti temelje na rasijalizaciji jedne posebno targetirane grupe – u konkretnom slučaju muslimanske zajednice Britanije. Međutim, ako uzmemo u obzir snažno prisustvo međunarodnih organizacija koje godinama u nazad na našim prostorima provode programe iz oblasti suzbijanja nasilnog ekstremizma i mi muslimani Balkana moramo biti i više nego oprezni. Projekti poput “Ne u moje ime” Radija Slobodna Evropa i u ovom članku problematizovanog BIRN-ovog teksta mogu da posluže kao upozorenje da se na mala vrata u naša društva uvode rasijalizujući i opresivni svjetonazori koji mogu dovesti do nesagledivih posljedica po zajednicu muslimana. U tom svjetlu islamske zajednice u regionu moraju biti značajno eksplicitnije u odbrani šerijatskih propisa i izbjegavati ambivalentan i nedorečen jezik. Takođe, nikako ne smiju pristati na kooptiranje od strane invazivnih zapadnocentričnih centara moći. Isto tako, i muslimanske organizacije i intelektualci u regionu moraju biti značajno prisutniji u javnoj sferi kako bi građanima na adekvatan način objasnili prirodu zahtijeva koji se ispostavljaju pred muslimanske zajednice i kuda oni potencijalno vode, kao i da ukažu na sveprisutnost programa borbe protiv nasilnog ekstremizma koji u sve većoj mjeri, mada ne nužno, poprimaju oblike “industrije” koja pruža mogućnost da se na lak način putem promocije određenih epistemoloških i vrjednosnih matrica zaradi ozbiljan novac ili ostvari prividni kratkoročni interes.

U novom printanom izdanju Preporoda broj 13/1143 od 1. jula 2019. čitajte:

UMJESTO UVODNIKA

Kratki priručnik za rukovanje poturicama

 ZAJEDNICA

Uručivanjem murasele hafizu Mehmedu ef. Kudiću Bihaćko muftijstvo ispisalo novu stranicu svoje historije

Reisu-l-ulema dobitnik ovogodišnje „Merhametove“ nagrade

Visoka delegacija iz Njemačke kod reisu-l-uleme

Digitalni Preporod banner2

POGLEDI

Banjalučka dijaspora

Političke aveti iz Srbije - Velike laži malog ministra

Podrinjsko cvijeće zla

Zašto Rusija podržava evropske desničarske populiste?

Teme

GENOCID - Bogu “ugodno” djelo?!

BILEĆA - Spomenik Draži Mihajloviću izgrađen je na haremu

SREBRENICA - Želimo da ovdje odrastaju naša djeca

Od logora u Vlasenici do najvećih svjetskih takmičenja

GENOCID

Dug put do istine i pravde

Srebrenica – zadnji poziv na buđenje

Ima li života nakon Genocida?

DUHOVNOST

Upravljanje problemima u četiri koraka

Ljubav Božija

Ajvatovica: tradicija koja nas čuva i ujedinjuje

MEDŽLISI

U Divičanima nema kladionice, ali ni mjesta gdje bi se mladi družili

Putevima Istočne Hercegovine - Od Bileće do Trebinja

Jedno rođenje i jedna smrt još uvijek živog džematlije

Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Pratite nas na Facebook Twiter stranici. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2018. godinu slanjem prijave na e-mail adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Čitajmo Preporod, budimo preporod.

00Sličica Želim Print

Grupa od 20 učenika iz bh. medresa, koji su osvojili studijsko putovanje u Brisel u okviru projekta Moje mjesto u EU, u pratnji svojih mentora, na svom studijskom putovanju posjetili su Trg Bošnjaka i džemat Wels.

Podjelom certifikata u Sali Kulturnog centra „Kralj Fahd“ u Mostaru sinoć je Medžlis IZ-e Mostar okončao još jedan odgojno obrazovni proces „Škole islama za žene“.

Nastavnice,  ovog neformalnog i iznimno korisnog, višegodišnjeg edukativnog ciklusa Ramiza Bandić, Kafadar, hafiza Indira Mujkanović, Fatima Puce, Selvedina Šehić Maksumić, Amila Brkan i Azerina Nazrajić polaznicama su uručile 92 certifikata o završenom stepenu „Škole islama“ i 13 certifikata o završenom kursu arapskog pisma.

Prigodne čestitke na svečanosti  uputio im je pomoćnik glavnog imama Medžlisa IZ-e Mostar Kenan ef. Ovčina.  Podsjetio je da se radi o jedinstvenom projektu Medžlisa IZ-e Mostar pokrenutom s ciljem promoviranja islamskih vrijednosti i poimanje islamskih doktrinarnih učenja koja muslimani stoljećima baštine u Bosni i Hercegovini. Nastavni plan i program, kako je kazao, sličan je programima u našim medresama, izučavaju se najvažnije lekcije iz fikha, akaida, ahlaka, povijesti islama i učenje Kur'ana. „ Naša vjera općenito mnogo vrijednosti pridaje znaju. Mi smo danas pretrpani znanjem koja nam većinom ne koristi, koje nam ne može pomoći i odagnati naše nevolje“, kazao je ef. Ovčina.

Ukazujući na vrijednost suštinskog znanja prokomentirao je  ajete o svjetlosti i tminama, o onima koji znaju i onima koji ne znaju, o slijepcu i onome koji vidi. „Allah je sve vas počastio da budete dio škole islama, da se družite i okupljate oko vrijednosti koje koristiti cijeloj vašoj porodici. Učenje je cjeloživotni koncept i on se danas promovira u cijelom svijetu. Nema zastoja u učenju i vi ste vidjeli da vam je ova škola  umnogome olakšala vaš život“, naglasio je ef. Ovčina. Na kraju je prokomentirao nedavno objavljenu knjigu „Muhadise u islamu“ u kojoj se govori o nekoj vrsti nadmoći žena u znanju. 

Škola islama organiziran je u šest mostarskih džemata Potoci, Zalik, Vrapčići, Opine, Kočine i Blagaj. Cilj vjersko-prosvjetne službe Medžlisa IZ-e Mostar je i kvalitativno i kvantitativno unaprjediti rad „Škole islama za žene“.

Majke Srebrenice i Žepe uputile poziv generalnom sekretaru Vijeća Evrope:
Ostanite upamćeni po donošenju odluke o obilježavanju Dana sjećanja na Genocid u Srebrenici 

Povjerenica za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović pozvala je Vijeće Evrope da zvanično obilježava 11. juli kao dana sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici.

Danas su predstavnice Udruženja Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa Munira Subašić i Kada Hotić u posjeti Vijeću Evrope u Strasbourgu gdje će imati niz sastanaka sa zvaničnicima ove visoke evropske institucije koja zastupa 47 evropskih zemalja na kojima će se razgovarati o problemu negiranja Genocida.

S dr. Waqarom Azmijem osnivačem „Remembering Srebrenica“ razgovarali smo tokom njegove nedavne posjete Sarajevu vezane za pripreme predstojećeg obilježavanja 24. godišnjice Genocida.

Preporod: Prošlo je šest godina od osnivanja fondacije „Remembering Srebrenica kao napora, prije svega, Vaše porodice. Kako vrednujete rad fondacije tokom ovog perioda?

Azmi: Naše najveće dostignuće tokom ovih šest godina otkako je fondacija uspostavljena je to što smo putem njenog djelovanja uspjeli uvesti obrazovanje o Genocidu u Srebrenici u škole širom Velike Britanije čime smo o njemu educirali preko 90.000 djece. Oni sada znaju šta je to Genocid, koji su to najgori zločini koji su se desili u Srebrenici nakon Drugog svjetskog rata, a, također, hiljade druge djece se nastavlja obrazovati o tome. U 2013. godini, kada je osnovana fondacija, imali smo samo jedan događaj podsjećanja na Genocid, a danas imamo preko 1.000 takvih događaja širom Velike Britanije i taj broj se povećava svake godine. Imamo Nacionalni dan sjećanja na Srebrenicu, koji svake godine obilježavamo u cijeloj Velikoj Britanija – Engleskoj, Škotskoj, Velsu i Sjevernoj Irskoj, kao i hiljadu drugih događaja koji se održavaju na lokalnim nivoima širom zemlje, a koji se odnose na podsjećanje na Genocid. Zatim, imamo program Lekcije iz Srebrenice, u okviru kojeg sedmično šaljemo delegacije u Potočare na upoznavanje o Genocidu tamo gdje je on počinjen. Riječ je o najvećem projektu učenja o Genocidu. Dosad je program Lekcije u Potočarima u Srebrenici prošlo preko 1.300 osoba: zastupnika iz parlamenta, članova vlade, novinara, učitelja, mladih lidera, vjerskih lidera, profesora i studenata. Kada se vrate u Veliku Britaniju oni postaju naši ambasadori – ambasadori Srebrenice. Sada je uprava jedna delegacija iz Škotske u Potočarima. Cilj „Remebering Srebrenica“ nije samo stvar informiranja o Genocidu, nego i transformiranja života na način da učini da oni koji posjete Srebrenicu unose promjene u svoje živote koje dovode do toga da oni postaju aktivni u borbi za istinu protiv laži i mržnje. Tih 1.300 ambasadora su oni koji danas organiziraju nove događaje podsjećanja na Genocid u različitim gradovima, nudeći nove lekcije koje su nam danas itekako potrebne – i nama i cijelom svijetu.

Svim ovim aktivnostima smo uspjeli doći do toga da u Velikoj Britaniji imamo najveću komemoraciju za Srebrenicu u svijetu. U ove komemorativne manifestacije podsjećanja i izvlačenja lekcija iz onoga što se desilo u Srebrenici uključeno je hiljade ljudi u cijeloj zemlji.

Internacionalni memorijalni centar Srebrenica

Preporod: Postoji li mogućnost da to što radi „Remebering Srebrenica“ bude prošireno i na neke druge evropske zemlje?

Azmi: Da. Za naše programe je zainteresirano veoma mnogo ljudi iz cijelog svijeta i to je razlog zašto želimo izgraditi jedan Internacionalni memorijalni centar Srebrenica koji bi bio centar o učenju o Genocidu u Srebrenici. Putem tog centra bismo mogli sve ono što smo uradili u Velikoj Britaniji uraditi i u Njemačkoj, Holandiji, Francuskoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i širom svijeta. Sa svim tim zemljama bismo izgradili taj međunarodni obrazovni centar Srebrenica. Sada radimo na nivou Velike Britanije, dok bi nam ovaj međunarodni centar omogućio da radimo na globalnom nivou, što je posebno važno danas u ovoj klimi kakvu imamo širom svijeta, gdje ekstremno desno orijentirane organizacije ponovo vraćaju svoju moć, kada se lažne vijesti šire svom žestinom i kada imamo negiranje Genocida - gdje se ljudima serviraju neistine kao fakti. Mi živimo u svijetu lažnih vijesti. Mi živimo u svijetu u kome političari posjeduju mainstreem kako bi poricali istinu, daju pare za to, a među njima je i Dodik i drugi koji to rade kako bi revidirali historiju. To je veoma opasno, jer tako šire ekstremnu desnicu i u druge krajeve svijeta dajući im snagu. To se jasno može vidjeti iz ubistva 50 muslimana u džamijama u Christchurchu na Novom Zelandu, koje je počinio čovjek radikaliziran ideologijom zločinaca koji su počinili Genocid – onim što radi Dodik poričući Genocid i veličajući Mladića i Karadžića, kao i od strane svih onih koji promoviraju ideologiju mržnje. Te zločine imamo i u Velikoj Britaniji, u koje spada i ubica 81-godišnjeg starca Muhameda Selima na kojeg je utjecala ekstremno desničarska ideologija. Njih hrane ekstremni desničari kakvi su Marine le Pen u Francuskoj, Geert Wilders u Holandiji, Afd u Njemačkoj, Orban u Madžarskoj i drugi. U Poljskoj su tokom obilježavanja nacionalnog dana ljudi nosili plakat na kome je pisalo „Molimo se za Holokaust nad muslimanima“. Te stvari su postale mainstreem zastrašujuće. Izuzetno opasno je to da nakon što se genocid u Srebrenici desio, etničko čišćenje širom Bosne i Hercegovine se desilo, a da ta ista ideologija širi mržnju širom svijeta. To je razlog zašto je Srebrenica toliko kritično važna tačka u svijetu i zbog čega komemoracija o Genocidu treba biti uspostavljena u svakoj zemlji – da okupi ljude kako bi razumjeli čemu vodi mržnja, da kada odrastu i postanu političari, poslovni ljudi ili novinari znaju za Srebrenicu, da budu lideri koji će dolaziti da posjete Srebrenicu. Program koji treba biti uspostavljen kroz Internacionalni centar za učenje o Srebrenici svih ovih zemalja danas je važniji nego ikada.

Preporod: Vi ukazujete na direktnu vezu negatora Genocida sa osnaživanjem ekstremne desnice koja proizvodi zločine iz mržnje u svijetu.

Azmi: Svi oni koji negiraju Genocid i veličaju ratne zločince promoviraju ideologiju mržnje. Kada negiraju Genocid, oni negiraju ne samo ubistvo tih nevinih ljudi, žrtava Genocida, nego negiraju i zlo koje postoji u tim društvima, zlo mržnje koje je usađeno u njihovim srcima. Negiraju postojanje te ideologije koja rađa ubice. Negiranjem se daje legitimitet toj ideologiji zla, kao onoj koja nije pogrešna. Negiranjem genocida se negiraju ubistva do kojih je dovelo provođenje te ideologije. Negiranjem se daje legitimnost mržnji kao nečemu pravilnom. Kada se negira genocid u Srebrenici, automatski se negira i Holokaust, automatski se odobravaju svi oblici mržnje – legitimiraju se. Borba protiv negatora Genocida je borba u kojoj svi ljudi treba da se ujedine i pokažu da ne žele da se tama širi, da zaustave širenje tog crnila u glavama. U suprotnom, to crnilo mržnje će zagaditi svijet. To se mora zaustaviti, jer mržnja je izuzetno zarazna i brzo se širi. To je razlog zašto ne smijemo stajati po strani pored tih ljudi koji negiraju Genocid, koji nadnose tu tamu. Nikad ne smijemo pokazati da se plašimo tih ljudi, jer dobrota uvijek prevlada ako se za nju istrajno bori. Na nama je da to nikad ne zanemarujemo.

Obrazovanje o Srebrenici je protuotrov za zločine iz mržnje

Preporod: Koliko aktivnosti Vaše fondacije mogu pomoći u suprotstavljanju zločina iz mržnje u Velikoj Britaniji koji su povećani nakon referenduma o Brexitu?

Azmi: Nakon referenduma o Brexitu došlo je do značajnog povećanja zločina iz mržnje, naročito protiv manjina, muslimana i Jevreja. Način na koji „Remembering Srebrenica“ uči ljude kroz komemoracije Genocida u Srebrenici o opasnosti mržnje - do čega ona može dovesti, kada svi oni zajedno iz različitih ambijenata to rade zajedno i svoju djecu o tome uče u školama to ima pravi efekat. To je pravi protivotrov za zločine iz mržnje. „Remembering Srebrenica“ ima ključnu ulogu u tome da pokaže koliko je snažno oružje u borbi protiv zločina iz mržnje obrazovanje o Srebrenici. Zbog toga u Velikoj Britaniji imamo jednu vrstu obrazovanja i za policijske službenike o Genocidu u Srebrenici. I škole sve više i više razvijaju programe o učenju o Srebrenici.

Srebrenica je najsnažniji novi protuotrov protiv zločina iz mržnje, jer mržnja je dovela do Srebrenice. U vašoj zemlji ste bili svi iste rase, bijelci, jedete istu hranu, govorite isti jezik, jedni drugima idete na dženaze, sprovode, obilježavate Bajrame i Božiće zajedno. Bili ste međusobno integrirani, ali kada su političari počeli promovirati mržnju, susjed je ubio svog susjeda muslimana zbog njegovog drugačijeg vjerskog identiteta. To je veliki šok za svijet, jer u civiliziranom svijetu se uči da ljudi trebaju poštovati svoje susjede. Sve religije uče da trebate voljeti svoga susjeda. Sve religije nas uče da trebamo poštovati jedni druge, da moramo biti tolerantni.

Preporod: Ali nam situacija u svijetu pokazuje nešto sasvim drugo?!

Azmi: Po meni, nije riječ tek o poštovanju ljudi. Ne. Sve religije uče poštovanju. Sve religije uče ljubavi, čak i oni koji nisu sljedbenici religija govore o humanizmu. Postavlja se pitanje zašto imamo zločine iz mržnje, kad sve to imamo? Ja bih rekao, jer ne učimo ljude o opasnostima mržnje. To je razlog zašto je učenje o Srebrenici toliko bitno, krucijalno bitno. Jer uči o opasnostima mržnje. Treba učiti o opasnostima mržnje koju promoviraju političari, koji u svojoj agendi imaju mržnju. To su oni koji negiraju Genocid, koji promoviraju lažnu alternativu činjenicama i koji revidiraju historiju.

„Remembering Srebrenica“ ima punu podršku britanskog društva

Preporod: Danas uživate široku podršku britanske Vlade iako znamo da je njen odnos prema BiH u vrijeme bivšeg premijera Johna Majora i ministra vanjskih poslova Douglasa Hogga bio sraman.

Azmi: Od osnivanja naše fondacije taj odnos je sasvim drugačiji. Vlada je ta koja služi civilnom društvu, a podrška civilnog društva je ključ uspjeha u našem radu. Mi u Velikoj Britaniji imamo sreću, počašćeni smo time da Vlada Velike Britanije podržava aktivnosti „Remembering Srebrenica“. To zaista za nas ima veliki značaj. Mi imamo njihovu punu podršku svih ovih godina otkad djelujemo. Ne samo od vlade nego i od opozicije. Podržavaju nas svi koalicioni partneri, liberali, konzervativci, liberalni demokrati, škotska nacionalna partija... To je nešto što ima izuzetnu snagu – sve te partije vjeruju u humanizam i pravdu i ne mogu poreći istinu da se Srebrenica desila, da se Genocid desio. Zahvalni smo im na podršci, koja je, opet, rezultat rada „Remembering Srebrenica“, kojim okupljamo sve građane. Svi zajedno prisustvuju ovim komemorativnim skupovima i idu na časove u Potočare. Svi podržavaju obrazovanje o Genocidu u školama, jer shvaćaju koliko je to važno za naše društvo.

Podsjećam Vas da smo mi napisali nacrt Rezolucije o Srebrenici za UN, na koju je Rusija 2015. uložila veto. U Velikoj Britaniji se danas zna koliko je važno ne dopustiti negiranje Genocida. Britanski političari glasno govore istinu o Srebrenici, kažu da budućnost BiH treba biti zaštićena i da njen integritet mora biti sačuvan. Velika Britanija ne dozvoljava da BiH bude podijeljena i osuđuje negiranje Genocida. Mi smo sretni da u britanskom parlamentu imamo značajnu podršku. Volio bih da je to slučaj i u drugim evropskim zemljama, jer Evropa je donijela rezoluciju kojom se obavezala na obilježavanje 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici, kako bi pokazala da Srebrenica nije zaboravljena u tim zemljama. Sramotno je da to Evropa nije i zvanično sprovela.

Čak ni stavka na koju su se obavezali svojim potpisima u Rezoluciji o Srebrenici iz 2015. u kojoj stoji da će razviti obrazovne programe na način da uče ljude o Srebrenici, još nisu implementirali. Rezolucija jeste usvojena, ali ono što je u njoj navedeno nije još provedeno u zemljama EU, iako su svi stavili svoje potpise, čime su se obavezali da će to uraditi. Koji je smisao toga ako se ne primijeni? Možemo reći da i to kreira probleme koje danas imamo – tu atmosferu straha i mržnje. Lijek je propisan, ali se ne koristi. Implementacija Rezolucije o Srebrenici je od  krucijalne važnosti.  Pitam se, kako ljudi koji su potpisali ovu rezoluciju imaju pravo osuđivati antisemitske napade u Francuskoj, napade u  Novom Zelandu i drugim mjestima, a nisu implementirali odredbe ove Rezolucije da svoje građane zaštite od ovih napada?  I oni su krivi za to, jer riječima stoje uz majke žrtava Genocida, ali ništa ne poduzimaju. I pitam, zar su samo majke žrtava Genocida one koje se bore sa njima svima?

Isuviše dugo majke se bore same

Majka Munira i majka Kada su zajedno s drugim majkama posvetile cijeli svoj život tome da izazovu osjećaje kod tih ljudi u centrima moći. Svi mi moramo podržavati majke, pomoći im dok dižu glas za istinu i pravdu – da ih ti ljudi bolje čuju. Svi mi moramo biti glas majki, da ne budu same, jer isuviše dugo one se bore same. Razlog zašto se i danas sjećamo Srebrenice su majke. Bez njih – svijet bi to zaboravio. One svojim upornim podsjećanjem i zahtjevima za istinu i pravdu ne dozvoljavaju zaborav. Mladi ljudi, studenti, ali i oni stariji, akademski i neakademski građani, zaposleni i nezaposleni, svi zajedno moramo biti glas savjesti, glas pravde, glas podrške majkama. Ako budemo vršili pritisak zajedno sa njima one će biti snažniji i oni koji lijepo govore, a ne čine ništa, morat će reagirati akcijom.

Preporod: Tokom ove posjete Sarajevu imali ste više susreta.

Azmi: Da, susreo sam se s majkama sinova srebreničkog genocida, članom predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem, premijerom Denisom Zvizdićem, potpredsjednikom RS-a Ramizom Salkićem, Hasanom Hasanovićem. Predstoji mi susret s reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem. Susreti se odnose na pripreme za ovogodišnje obilježavanje komemorativnih skupova u Velikoj Britaniji i našim zajedničkim aktivnostima.

Ovogodišnje komemorativne manifestacije o Genocidu u Srebrenici u Velikoj Britaniji će biti održane od 7. do 14. jula. Tokom te sedmice imat ćemo Nacionalnu komemoraciju Velike Britanije, na kojoj će se okupiti lideri iz cijele zemlje u Guildhallu u Londonu. Ove godine će svi prisutni na komemoraciji nositi bijele trake kako su ih morali nositi muslimani u Prijedoru 1992., kada je korištena ista ona metodologija nacista u Holokaustu, kada su Jevreji morali nositi Davidovu žutu zvijezdu. Zatim ćemo imati hiljadu različitih događaja kojima će se obilježavati sjećanje na genocid u Srebrenici širom zemlje u gradskim vijećnicama, školama, džamijama, crkvama, sinagogama, u centrima različitih zajednica, u policijskim stanicama, zatvorima – svi segmenti života će biti pokriveni. Ovim putem želim reći koliko sam ponosan i koliko sam zahvalan svim tim volonterima, njih više od 1.200 koji već rade na pripremama ovih manifestacija. Preživjele žrtve iz BiH će također biti prisutne. Svima u BiH poručujemo da nas prate na Twitteru, putem Facebooka i TV-a, koji će prenositi održavanje ovih događaja. 

 

(Posjetu Sarajevu dr. Waqar Azmi je morao ranije završiti zbog naglog pogoršanja zdravlja njegove majke, koja je dva dana nakon toga preselila na Ahiret. Ovom prilikom izražavamo sućut njemu i njegovoj porodici i upućujemo dovu da je Milostivi uvede u džennetske bašće, a njemu i njegovoj porodici da utjehu i sabur. Inna lillahi we inna ilejhi radžiun)

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine