1. ševal 1440/4. juni 2019.

Zahvaljujemo Allahu, uzvišenom Gospodaru svjetova, na svakoj blagodati kojom nas je darovao. Zrak koji udišemo, voda koju pijemo, ljepota kojoj se divimo, dobrota koju činimo – od Njega su. On nas upućuje na put istine, zajedništva i ljubavi. U Njegovoj milosti su sva stvorenja. Mir i spas neka su na Njegovog posljednjeg poslanika, pouzdanog i povjerljivog Muhammeda, a.s., i na njegove uzorite ashabe.

Braćo i sestre.

Jutros su naša srca puna radosti i nade. Radosni smo što smo dočekali Bajram, što smo ispratili blagoslovljeni ramazan, mjesec posta i mnogog ibadeta svake vrste. Nadamo se da će nam ti ibadeti biti primljeni i da će nam otvoriti vrata Allahove milosti kada bude najpotrebnije.

U ovom blagoslovljenom danu, na početku ove hutbe, poslušajmo Allahove riječi:

وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ ۚ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَيُطِيعُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ ۚ أُولَٰئِكَ سَيَرْحَمُهُمُ اللَّهُ ۗ إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ حَكِيمٌ

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju; i namaz obavljaju, i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. (Kur'an, 9:71)

Lijepa li temelja za našu zajednicu! Lijepe li osnove za našu duhovnu i svjetovnu kuću, za naše prebivalište i boravište. Da, braćo i sestre, naša krajnja težnja i naša neutaživa želja jeste ta velika i iskrena dobronamjernost: mi jedni od drugih tražimo dobročinstvo, dobro postupanje i lijep govor. Mi tražimo da taj svoj habitus oplemenimo nizom djela kojima ćemo iskazati svoju nepokolebljivu i stamenu pokornost Bogu.

Kada nas vjernik upozori na naše greške i grijehe, mi to nećemo shvatiti kao grubo nasrtanje na naš integritet i naš zamišljeni ugled u javnosti, nego kao iskrenu i dobronamjernu gestu iskrenog prijatelja. I htjet ćemo se mijenjati, vođeni željom da budemo bolji i Allahu bliži.

Budemo li se držali obrasca ponašanja iz citiranog ajeta, Allah će dati da proživimo lijep život, i nagradit će nas većom nagradom nego što smo zaslužili.

Draga braćo i sestre,

Vjera je kao biljka: ona ima sjemenku koja klija, stablo koje se razvija  i plod koji zri. Zato s njom moramo pažljivo postupati. Tek ometla biljka ne daje odmah plod. I vjeri je potrebno vrijeme da se ugnijezdi u našoj duši, da je preobrati i potakne na dobro. Vjernik koji je svjestan svoga stanja i koji zna osluškivati treptaje svoga nefsa, poput je dobrog i iskusnog baštovana, koji tačno zna kada je vrijeme kalemljenja, zalijevanja, plijevljenja korova i berbe plodova njegove biljke.

Zato, o muslimani, budimo čvrsti u vjerovanju, ustrajni u vršenju Allahovih naredbi i izbjegavanju Njegovih zabrana! U svemu tražimo mjeru i umjerenost. Allah ne voli one koji pretjeruju, makar se radilo i o ibadetu. Tako nas je učio Vjerovjesnik, a.s., kada je rekao: Ja i postim, i mrsim; i klanjam, i spavam; ženim se. Ovo je moj sunnet, a ko izbjegava moj sunnet nije od mene. (Buharija)

Islam nije ništa drugo do velika etika, naputak o dobrom i umjerenom životu, živa vjera ljubavi koja obrazuje čvrstu zajednicu ljudi, koji se međusobno poštuju i pomažu. To su oni koji jedni drugima preporučuju istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. Strpiti se i praštati u iskušenjima, Kur'an kaže, mudrost je života.

Islam je vjera ustrajnosti. To je vjera onih koji su odani i predani Njemu, vjera kojoj se može slobodno pristupiti i koju se može slobodno ispovijedati. Nema prisile u nju! To je pravilo islama i njegova doktrina. Poštujmo svačije uvjerenje, ne sudimo nikome dok ga ne upoznamo i dok se ne stavimo u njegov položaj. Naša je obaveza da budemo pravični prema ljudima, a posebno prema sljedbenicima Kur'ana, Tevrata i Indžila.

Ono što razdvaja ljude je varljivo i prolazno, radilo se o uvjerenju, o imetku, slavi ili položaju. Vjerovjesnik, a.s., učio nas je da Bog nije zagledan u našu sliku i priliku već u naša srca i naša djela. Svim ljudima život je podjednako mio, a bol teška i ponižavajuća. Vjerovjesnik je od muslimana tražio da štite ljudski život, imetak i dostojanstvo.

Svim ljudima treba mira i ljubavi, bratske pažnje i poštovanja. Ne činite ljudima ono što ne biste voljeli da ljudi čine vama, vasijet je svih vjerovjesnika.

Muhamed, a.s., govorio je: Ja sam poslan svima vama da ispravim krive puteve, i ujedinim razbijene skupine i poučim vas da je Bog jedan. A Isa, a.s., nas je učio da nije svet samo Hram u Jerusalimu, već je čitav ljudski rod hram, kada se ljudi vole i žrtvuju jedni za druge.

Ljude treba voljeti, popravljati i odgajati, štititi njihova prava, osluškivati i ispunjavati njihove potrebe, pozivati ih na Božiju stazu mudrošću i lijepom riječju, ukazivati im na grijeh i zlo, a kada ono zaprijeti da se materijalizira i suprotstaviti mu se. Što god smo sami iskusili da je gorko i bolno, to ne bismo smjeli činiti drugima.

Braćo i sestre.

Veličina naše Zajednice nije nikada bila u njenoj brojnosti, već u širini duha kojim je prožeta. Naši preci vjerovali su riječima Vjerovjesnika, a.s., koji je rekao: Allah neće uzdići ni jedan narod koji slabijim ne daje njihova prava. A prvi halifa h. Ebu Bekr, kada je izabran za vladara zajednice, tragom Vjerovjesnikovih, a.s., riječi je rekao: Najslabiji među vama kod mene je najjači, kada se radi o zaštiti tuđeg prava.

Niko nam, osim nas samih, ne može pričiniti ni sreću ni zadovoljstvo! Samo vlastita djela ili nedjela rađaju slatkim ili gorkim plodovima.

Čuvajte se teških riječi! Našoj zemlji one su najteži teret.

Kada o ljudima sudite, pravedni budite, jer je to najbliže bogobojaznosti.

Ali praštati nasilnicima je nasilje nad potlačenima. Trebamo zaustaviti privatizaciju javnih funkcija i institucija, a posebno pravosudnih, koja je na djelu. Uzurpirana institucionalnost se pretvara u nepravdu i nasilje, a   nekontrolirana moć se pretvara u nasilje i despotiju. Upozoravamo odgovorne ljude da se odgovornost za stanje u zemlji neće moći adresirati na kriminalne grupe, već na njih, domaće i međunarodne institucije i odgovorna lica, koja izbjegavaju vršiti svoju zakonom propisanu ulogu. Jedna drevna mudrost kaže: Ugasite vatru dok je još mala, jer kad se vatra rasplamsa spalit će svijet.

Braćo i sestre.

Neka svaki bosanski građanin i svaki musliman, ma gdje bio, obnovi svoju vjeru u Boga i zanovi svoju prisegu narodu i zemlji Bosni. Za nas i naše pretke, Bosna je uvijek bila više od zemlje. Pjevali smo joj u svojim pjesmama i branili je svojim životima.

Bosna je mnogo više od onoga što mi jesmo. To je ideja koja se nosi u prsima; vjera u njene ljude i različitosti koje ih spajaju, koje su pohranjene u njenom imenu. Bosna se održava i hrani bogatstvom života u zajedništvu. Stoljeća iza nas svjedoče o tome. Sve naše patnje i radosti, porazi i pobjede, slave i padova, utkani su u našu zajedničku svijest, u naše tijelo i naš duh.

Bosna, to je zajednička riječ za sve naše strahove i sve naše nade. Mi vjerujemo da sudbina naše domovine nije određena onim što je bilo, već ona izvire iz duha koji se rađa i sniva o onome što će tek biti. U tome je tajna koju njeni dušmani nikada neće moći razumjeti. Bosna će vječito biti mlada i prkosna, otvorena za život u svojoj različitosti.

Učinimo Bosnu slobodnom zemljom, u kojoj vladaju jednakost i pravda za sve. Ne razdvajajte njene sinove i kćeri, jer onaj ko naudi njenom čovjeku prije podne i sam će stradati poslije podne. Bosna ima samo jednog dušmanina koji joj se nameće, u čijem korijenu je slijepa i nerazumna mržnja prema drugim ljudima.

Kao što su se naši sinovi i kćeri borili za Bosnu, tako i mi danas ne smijemo dopustiti da nastave s njenim trovanjem i ogađivanjem isti oni dušmani što su kidisali na nju. Probudimo se! Iznađimo u sebi zapretenu i zatomljenu snagu i učinimo ovu prelijepu zemlju našim lijepim prebivalištem.

Nemojmo samo nevoljko slijegati ramenima na otimanje zemlje, njihove očite atake i naše neznanje i nesnalažljivost. Dosta smo šutjeli i trpjeli, podnosili nepravdu i pa i poniženja, ne bi li se drugi urazumili. Vrijeme je da jedni druge prihvatimo kao građane i priznamo vlastite greške.

Braćo i sestre.

Nemojmo zaboraviti kur'ansku maksimu:

Ko učini trun dobra vidjet će ga, a ko učini i trun zla vidjet će ga.

To nam je Uzvišeni obećao. Hoće nas ponukati da se o svakoj svojoj, i najsitnijoj, gesti dovoljno pobrinemo da ona bude dobra i korisna, i nama i ljudima. Hoće nam kazati da je naš život ustvari velika borba između te dvije sitne krajnosti.

Držimo se Allahove upute, časnoga Kur'ana i puta Allahovog vjerovjesnika koji je govorio: Allah me nije poslao da vam budem teret, niti da tražim od vas nemoguće, već me je poslao da poučavam i olakšavam.

Budimo u našim životima bolji ljudi, oplemenjeni duhovnim bogatstvom. Činimo puno dobrih djela i ispunimo sve svoje dužnosti prema Bogu i ljudima. Iz svojih imetaka, koliki god oni da su, izdvojimo ono što drugima pripada i ono što pripada zajednici muslimana. Razveselimo one koji su u nevolji, stare i nemoćne.

Susretnimo se sami sa sobom i izvagajmo količine svojih dobrih i loših postupaka. Budimo iskreni i strogi prema sebi.

Zaboravimo mahane koje tražimo kod drugih: naših komšija, rođaka, prijatelja i poznanika. Sačuvajmo svoje jezike ružna govora o njima. Prilazimo im s poštovanjem, uvažavanjem i prihvatanjem.

Pomirimo se ako smo u zavađi s drugima. Učinimo prvi korak i budimo hrabri u tome. Smekšajmo naša srca prema njima. Budimo od onih koji doprinose da islamsko bratstvo vlada među vjernicima.

Učvrstimo naše džemate i zajednice. Ne dajmo da se klica razdora među nama širi i razvija. Okupljajmo ljude, a ne razdvajajmo ih. Neka naše bratstvo, solidarnost i zajedništvo budu primjer. Prevaziđimo političke i druge razlike među nama.

Braćo i sestre.

Živimo našu vjeru onako kako to treba da čine dobri muslimani. Podijelite radost Bajrama sa svojim bližnjima, komšijama i prijateljima.

Neka nam Bajram vrati vjeru i nadu u bolje sutra; neka među nama vlada sloga; neka nam zajedništvo u vjeri i ljubavi povrati samopouzdanje i neka u milosti Božijoj nađemo utočište od slabosti naših. Sutra je Dan šehida, oni očekuju naš zijaret. Pokažimo koliko im dugujemo posjetom njihovog mezara i učenjem fatihe.

Svim muslimanima u Bosni i Hercegovini želim blagoslovljene dana Bajrama. Posebno ga želim čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim, s dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći!

Posebne bajramske čestitke upućujem našoj braći u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, te muslimanima u bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima u svijetu.

            Bajram šerif mubarek olsun!

Iako, u životopisu Božijeg poslanika postoje jasni znaci da ga je Bog pripremao za poslanstvo, iskustvo s prvom Objavom, s pozivom koji je glasio „Uči, u ime Svoga Gospodara“ i susret s Ruhu-l- Eminom, Duhom Svetim – prestravio ga je. Muhammedu a.s., nakon primanja prve objave na brdu Hira, strah i tjeskobu sumnje, te ozbiljne rezerve prema samome sebi, pomogli su odagnati i razumjeti prvi svjedoci Božijeg obraćanja svijetu: melek, jedna žena i jedan kršćanski monah, tačnije Džibril a.s., Hatidža r.a. i Vereka ibn Nevfel.

Na kraju smo i ovog mjeseca ramazana. U njemu su vjernici nastojali mijenjati sebe na bolje, jačati svoju vezu s Bogom i ovaj svijet učiniti boljim mjestom. Većina nas koji smo sudjelovali u ramazanskom životu vjeruje da smo u ovo vrijeme u vlastitom odnosu prema sebi i drugima, prema svijetu i Bogu, bili bliži životu ‘pravog muslimana’. Preispitujući takva osjećanja trebalo bi, ipak, da svako od nas postavi sebi pitanje: a kako je onda moguće da naše muslimanske zajednice nisu zajednice u kojima su opće dobro, odgovornost, solidarnost, jedinstvo, dijalog, sloboda i ravnopravnost temeljni i neupitni sadržaji!
Kako naše muslimanske zajednice, naša muslimanska društva nisu zajednice i društva za koje Bog u Kur’anu kaže da su „najbolji od svih“?!

Ramazan jeste vrijeme posebne milosti Božije, i na ljudima ostavlja trag kroz ustrajan post, namaz, učestalo druženje s Kur’anom i samorefleksiju koja je dio svih ramazanskih ibadeta. Tako smo i ove godine u posljednjoj trećini ovog časnog mjeseca tražili Noć Kadr, ne bismo li našim dovama, najboljim ogledalom nas samih, pronašli onu noć koja je, kako je Kur’an opisuje, bolja od hiljadu mjeseci. Ova potreba je razumljiva. Ljudska je, i vjernička. Ipak, postavlja se pitanje šta, ustvari, mi pojedinci, vjernici molimo od Dragog Boga, dok su tragovi naših želja tek sporadično vidljivi u našim zajednicama? Uz sve društvene izazove i probleme, tražimo li možda pravdu, sigurnost, mir – temeljne principe naše vjere iza kojih svi deklarativno stojimo?

U posljednjim noćima ramazana tražili smo Noć Kadr i u njoj dragom Bogu upućivali naše molbe, želje, nadanja. Muslimanski alimi su samo o njenim vrijednostima ispisali hiljade stranica. Kur’an i Hadis nam govore kako je u njoj počela Objava Božije Riječi koja je – upravljena ljudima – donosila i danas donosi, promjenu.
Na kraju ramazana ustvari se dogodio početak. U Noći Kadr dogodio se početak otvaranja jednog novog horizonta za susret čovjeka i Boga, ali i za susret čovjeka sa svijetom.

Vjernicima su događaji iz ove Noći, u kojoj je počela Objava Kur’ana, poznati.
Iako, u životopisu Božijeg poslanika postoje jasni znaci da ga je Bog pripremao za poslanstvo, iskustvo s prvom Objavom, s pozivom koji je glasio „Uči, u ime Svoga Gospodara“ i susret s Ruhu-l- Eminom, Duhom Svetim – prestravio ga je. Muhammedu a.s., nakon primanja prve objave na brdu Hira, strah i tjeskobu sumnje te ozbiljne rezerve prema samome sebi, pomogli su odagnati i razumjeti prvi svjedoci Božijeg obraćanja svijetu: melek, jedna žena i jedan kršćanski monah, tačnije Džibril a.s., Hatidža r.a. i Vereka ibn Nevfel. Muhammedovo, alejhisselam, osvješćenje Poruke i njegova poslanstva tako je otpočelo – s Ruhom i ljudima koji su ga prihvatili.

U godinama koje su uslijedile, Muhammed, a.s., prihvativši uz podršku nekolicine ljudi ono što mu je povjereno, bio je čovjek sa svjetskom misijom. Džibril je prenosio Objavu koja je učila ljude da je Bog Jedan i da su ljudi pred njim jednaki, da su znanje i istina vrijednosti, da se slabi štite, a silnici sputavaju, da se ne plaše moćnika i da vjera, život, ljudska čast, dostojanstvo i imetak moraju biti zaštićeni od zloupotreba. Ustrajno je mijenjao sliku i prilike društva u kojem je živio – Božija poruka o jednakosti ljudi i društvenoj pravdi stizala je do ljudi koji su bili spremni da je prihvate. I za nju se bore. Godine poslanstva nisu bile lahke ni Muhammedu a.s., niti onima koji su prihvatili islam. Poniženja i progoni koji nisu prestajali, siromaštvo, iseljenje iz domovine, nesnalaženje, sumnje, niti gubici ovu malu zajednicu muslimana nisu spriječili da u Božijoj poruci nađu snagu u borbi za istinu, za otpor silnicima i nepravdi i budu svjedoci da je pravedno društvo moguće. I kad su činili kompromise i dogovore nisu gubili kompas, tačnije nisu dopuštali biti poistovijećeni s onim protiv čega su se borili. Njima je Noć Kadra bila početak, a ne samo kraj ramazana.