SARAJEVO, 5. JULA (MINA) – Neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo su spremni počiniti ljudi našeg vremena, poručio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović sa današnje hutbe iz Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu posvećene obilježavanju godišnjice genocida nad Bošnjacima.

„Zlo koje su počinili ljudi oko nas neka ostane na njihovoj savjesti. Oni ne mogu od svog zla pobjeći, za njega se mogu samo pokajati. To je zakonitost koja je jača od čovjeka. Takvi neće moći ni od istine pobjeći, i to je sasvim očigledno. U vezi s pravdom je drugačije. Spora je, ali je i ona neumitna. Nećemo izgubiti nadu u pravdu i nikada nećemo posustati u borbi da se ona ispuni. Neka to znaju i oni koji su zajedno s nama pravdoljubivi, ali i oni koji se nečasno odnose prema Božijem i ljudskom sudu i koji pravdi žele umaći“, izjavio je je reisu-l-ulema.

Ovom prilikom je ukazao na činjenicu da su različitosti među ljudima Božija volja i da u svojoj suštini predstavljaju bogatstvo, ali da čovjek zbog svojih slabosti nije uvijek dovoljno snažan da to ispravno razumije.

Pojasnio je kako mnogi uzimaju različitost kao razlog za negativan odnos, podozrivost i pakost, pa na kraju mržnju i otvoreno neprijateljstvo, dok drugi, tamo gdje su uspostavljeni civilizirani odnosi, u različitostima vide priliku za izgradnju razumijevanja, dogovor i svijetlu budućnost.

Ocjenjuje da tamo gdje dugo vladaju negativni odnosi ljudi se jedni od drugih udaljavaju upravo zbog pogrešnog razumijevanja različitosti i da takvi odnosi nužno vode ka nepovjerenju i stalnom iščekivanju posljedica koje se manifestiraju u pesimizmu i strahu u svakodnevnom životu ljudi.

„Sve ovo ima daleko veću težinu ako se ovakve posljedice vezuju za jedan narod čije su rane toliko duboke zbog zločina genocida koji je u skorijoj prošlosti u ovoj zemlji počinjen. Iako se zločin takvih razmjera dogodio muslimanima na očigled cijelog svijeta, iako su najviši međunarodni sudovi izrekli konačnu ljudsku istinu o genocidu u Srebrenici, žrtvi se i dalje nanosi uvreda i bol od strane onih koji svoju odgovornost hoće da prikriju, a uz to i dalje svakodnevno, gdje god mogu, ljudima život otežavaju“, dodao je reisu-l-ulema.

Naglasio je da je „mržnja, kao sestra zla, tokom duge ljudske povijesti, pokušavala da ubije saosjećanje i plemenitost među ljudima“, ali da nikada to nije uspijevala, te je pozvao na stalnu borbu protiv zla i destruktivnih ponašanja i vjeru u „korijen dobra koji je Svemogući Bog usadio u ljude“.

Podsjetio je da će u sljedeći četvrtak, 11. jula, u Srebrenici biti klanjana dženaza šehidima genocida, a nekoliko dana kasnije, i dženaza šehidima Prijedora i drugih mjesta u dolini Sane.

„To su teški dani za nas. Pred tolikom količinom zla koja se sručila na nas stojimo nijemo. Ali i skrušeno molimo: Allahu Dragi, daruj im najljepše bašče onog svijeta koje si stvorio, a njihovim egzekutorima, najvećim zločincima ovoga svijeta, ono što si im Ti namijenio“, poručio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović.

Nesporno da su i Marić i Dačić ostali u službi politike koja negira ili relativizira zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom devedesetih godina. Zašto svoje tvrdnje nikada nisu iznijeli, a mogli su, pred institucijama u kojima snosite odgovornost za izrečeno?

Kada je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju vođen proces protiv peterice optuženih za zločine počinjene u prijedorskim logorima, Toma Fila bio je advokat Mlađe Radića zv. Krkan (inače postoje ozbiljni argumenti zašto ovaj stražar smjene u logoru Omarska nosi ovakav nadimak). Da bi, svjestan zločina koji su počinjeni u Omarskoj, barem umanjio odgovornost svog branjenika, Fila je ukazivao da je Krkan sarađivao sa tužilaštvom i uradio sve što je tužilac od njega tražio. Ne osporavajući da su u Omarskoj i drugim prijedorskim logorima u ljeto 1992. godine izvršena teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, Fila je u toku tog procesa potvrdio, barem djelimično, da su počinjeni zločini. I nije on jedini. Veliki je broj srpskih svjedoka koji su, da bi zaštitili jednog, krivicu prebacivali na drugog Srbina. Ali, zajedničko im je, u svakom slučaju, da prikriti zločine nisu mogli ma koliko da su se uzaludno trudili.

Ko to tamo laže

Deceniju i po nakon okončanja procesa u kojem je pet zločinaca osuđeno na ukupno 63 godine zatvora za počinjene zločine u prijedorskim logorima, Toma Fila postaje član Socijalističke partije Srbije na čijem je čelu aktuelni ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić. Isti taj ministar, nekada bliski saradnik Slobodana Miloševića i njegov nasljednik na čelnoj poziciji srbijanskih socijalista, osvrnuo se u jednoj emisiji na prijedorske logore. Umjesto da o njima, ako ništa drugo, upita svog partijskog kolegu, Dačić radije - da li iz nepoštovanja prema Fili ili sa namjerom da direktno uvrijedi žrtve - nasjeda na nepoznavanje osnovnih činjenica voditelja emisije Milomira Marića pa mijenja logor Omarsku sa logorom Trnopolje. Svaki iole prosječan poznavatelj prilika u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine znao bi razliku između ova dva logora. Marić nije ni među prosječnim poznavateljima, ali jeste među vodećim u relativiziranju i negiranju zločina i Genocida počinjenog nad Bošnjacima. To smo se uvjerili kada je u jednoj svojoj emisiji iznio tvrdnju o ubijenim srebreničkim Bošnjacima tako da ne iznenađuje njegova najnovija teza da su čovjeka kojeg su u Omarskoj uslikali po Evropi vodili po cirkusima i nahranili. Uslikani čovjek je Fikret Alić, bivši logoraš Keraterma i Trnopolja koji nijedan dan nije proveo u Omarskoj. Ne samo da Alić nije bio zatočenik Omarske nego u kompleksu tog logora nije ni postojala bodljikava žica. Ali jeste u Trnopolju - logoru u kojem je, prema evidenciji udruženja žrtava ubijeno 90 zatočenika, u kojima su Srbi silovali djevojčice i iz kojeg je 21. augusta 1992. godine izvedeno oko 200 zatočenika i ubijeno na Korićanskim stijenama od strane Interventnog voda prijedorske policije. Pripadnici spomenutog voda priznali su krivicu i time uklonili svaku sumnju u počinjeni masakr. Prijedorski Crveni krst utvrdio je da je u toku postojanja ovog logora između maja i oktobra 1992. godine bilo zatočeno 23.000 civila nesrpske nacionalnosti. Logor Omarska je još brutalniji. Do sada je utvrđeno da je u kompleksu tog logora u periodu od maja do augusta 1992. godine ubijeno 458 zatočenika. Od tog broja pet je žena i jedna maloljetna osoba. Sve ovo je dokazano pred međunarodnim i domaćim sudovima.
Koji su to cirkusi i kada je Fikret Alić nahranjen, kako reče Marić, neka vam najbolje u svojoj potresnoj ispovijesti sam Alić kaže. Ne mora ni on lično, postoje na stotine knjiga, naučnih, stručnih članaka i svjedočenja koja o ovome govore. Jedna takva je iz pera britanskog novinara Eda Vulliamya u kojoj su detaljnije opisana zbivanja u Prijedoru 1992. godine. Dačić na to za uslikane logoraše kaže da su pozirali i da su sve slike plod propagande korištene u marketinške svrhe! Naravno, on ne nastoji da obrazlaže svoju gnusnu tvrdnju, ali to od njega se i ne traži. Potrebno je laž lansirati, zato i služe ovakve emisije.

Hipoteka zločina za buduću Srbiju

Nesporno da su i Marić i Dačić ostali u službi politike koja negira ili relativizira zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom devedesetih godina. Zašto svoje tvrdnje nikada nisu iznijeli, a mogli su, pred institucijama u kojima snosite odgovornost za izrečeno? Da li je nedostatak hrabrosti u pitanju ili ipak i sami znaju da je daleko od istine ono što govore? Neka odgovor na ovakva pitanja daju sebi i svojoj publici. Svakako, lakše je svoje nebuloze iznositi pred istomišljenicima onako kako to ovaj dvojac čini. Pred auditorijem pričati da bi ti polupismeni svijet odobravao izrečeno.
Niko od prijedorskih Bošnjaka i Hrvata ne bi bio sretniji da su Marić i Dačić upravu. Da je sve rađeno da bi neko dobio ulogu nahranjenog cirkusanta u Evropi bi se lakše podnijelo nego iskopavati onoliku Tomašicu, tražiti i pronaći posmrtne ostatke na Korićanskim stijenama, po livadama u Kevljanima ili na drugim, preko 400 pojedinačnih ili masovnih grobnica u kojima su (bili) sakriveni posmrtni ostaci ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. Bili bi možda i mnogi prijedorski Srbi sretniji. Ne bi strahovali da će biti uhapšeni i za svoje zločine odgovarati, ne bi ih proganjale slike ubijenih, pogledi djece čije su nenaoružane očeve likvidirali, ali ne bi više ni jedni druge pred istražiocima okrivljavali. U međusobnim optuživanjima stekli su zavidan talenat, mora se priznati. Nauči se sve pa i to. Valja se ipak nositi sa zločinima čiji je epilog najmanje 3.176 ubijenih nesrpskih civila u Prijedoru 1992. godine. Od toga 102 djece. Neka djeca ubijena su u spomenutim logorima. Neka iz njih izvedena, odvedena i brutalno ubijena. Mnogoj djeci još uvijek nisu ni pronađeni posmrtni ostaci.
Hipoteku zločina ovakvim pristupom razni Marići i Dačići ostavit će budućoj srpskoj djeci koji budućnost neće moći graditi na onome što vide iz ovakvih emisija. No, to je već njihov problem.