digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Priključi se za RSS feed
Ruke Moskve nad Balkanom

Ruke Moskve nad Balkanom

Mart 21, 2019

Ruski predsjednik Vladimir Putin bio je u zvaničnoj posjeti Beogradu 17. januara 2019. godine. Tokom protokola sastao se sa visokim dužnosnicima Republike Srbije i Republike Srpske. Potom su predsjednici Rusije i Srbije potpisali niz bilateralnih sporazuma iz sfere trgovine, ekonomije i digitalizacije. Ruski predsjednik Vladimir Putin je tokom svoje posjete odlikovao srbijanskog predsjednika Vučića sa Ordеnom Alеksandra Nеvskog, odlikovanje koje su u prošlosti dobili knez Miloš i Nikola Pašić.[1] Potom je ruski predsjednik posjetio crkvu Svetog Save, mjesto gdje su Osmanlije navodno spalili kosti Svetog Save 1549. godine i zatim je u crkvi kompletirao mozaik koji je bio restauriran tako što je dodao tri posljedna komadića mozaika.

 

Svesrpski i ruski sastanak

Tokom sastanka Vučić se zahvalio ruskom predsjedniku na ruskom vetu na Rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN: “Srpski narod nikada neće zaboraviti da je Rusija 2015. godine po naredbi Putina stavila veto na rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN po kojoj su Srbi trebali da budu proglašeni za genocidni narod. Putin je tada zaštitio istinu i pravdu i zato imamo veliku odgovornost za sve što ćemo raditi u budućnosti”.[2]

Predstavnici manjeg BH entiteta, također, su prisustvovali zvaničnim sastancima Vučića i Putina kao sastavni dio srbijanske delegacije. Član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Milorad Dodik i predsjednica RS Željka Cvijanović imali su zasebni sastanak sa ruskim predsjednikom. Prema zvaničnim informacijama, razgovarali su o priključivanju Bosne i Hercegovine NATO-savezu; formiranju vlasti u Bosni i Hercegovini, te o izgradnji plinovoda Turski tok (Turkstream). Po pitanju priključivanju NATO-savezu, Dodik je kazao: “Bošnjaci su rekli da će prihvatiti bilo šta ako mi usvojimo politiku da se priključimo NATO-u, ali mi, srpski dio, to ne prihvatamo. Drugim riječima, trebat će nam vremena da iskoristimo naše izborne rezultate.”[3]

Po pitanju izbornih rezultata, Dodik je obavijestio ruskog predsjednika: “Uspostava svih tijela moći je završena u RS, i oni funkcionišu normalno. Ali situacija u Bosni i Hercegovini kao cjelini je i dalje na nivou tehničkog mandata. Neki ljudi nisu zadovoljni rezultatima pa je zato razlog što ovaj proces uzima vremena.”[4]

Na zajedničkom ručku pored gore spomenutih, prisustvovali su i Andrija Mandić i Milan Knežević, lideri Demokratskog fronta (DF) iz Crne Gore koji su poznati po svojim proruskim stavovima i djelovanju u suprotstavljanju i protestima protiv priključivanja NATO savezu . Njima se sudi za terorizam i nasilnu promjenu vlasti u Crnoj Gori 2016. godine.[5]

Medijsko izvještavanje i komentari

Uoči Putinove posjete Beogradu ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov dao je izjavu za medije u kojoj je rekao da se Rusija ne može složiti sa pristupanjem BiH NATO-u, te da: “Pravila koja se promoviraju na Balkanu su dovoljno opasna i odražavaju maniju da se gurnu sve balkanske države što je prije moguće”.[6]

Ruska zvanična novinska agencija na engleskom jeziku Russia today objavila je vijest pod naslovom “NATO, church & brotherhood of arms: Vladimir Putin visits Belgrade” (NATO, crkva i bratstvo oružja: Vladimir Putin posjetio Beograd) autora Nebojše Malića, sarajevskog Srbina s adresom u SAD poznatom po negiranju Genocida u Srebrenici.[7] U ovom izvještaju se navodi da je ova: “jednodnevna posjeta posljednjem bastionu protiv NATO ambicija na Balkanu možda bila kratka po pitanju sadržaja, ali puna simbolizma.” Članak na nekoliko mjesta indirektno kritikuje Vučića navodeći da je pokušao da prizna Kosovo; da je manje popularan od Putina, te da mediji pod Vučićevom kontrolom ne koriste ćirilicu.

Analitičar Dimitar Bechev objavio je članak pod naslovom “The Belgrade visit was Putin’s gift to Vučić” (Posjeta Beogradu je bila Putinov poklon Vučiću) u kojem navodi da je ruski utjecaj na Balkanu limitiran i da pored energije, Rusija nema drugog utjecaja na Balkanu, te navodi da je najbolje sredstvo djelovanje Kremlja njegov utjecaj na balkanske podanike kako bi uspostavio ravnotežu sa Zapadom. [8]

Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Nikola Samardžić u izjavi za N1 je naveo: “Putin je doživeo tri ozbiljna poraza u prethodnih nekoliko dana - glasanje u makedonskom parlamentu, glasanje u grčkom parlamentu i glasanje u britanskom parlamentu - to su tri odluke koje odbacuju Putinovu ideju podele i razaranja Evropske unije i NATO pakta i zaoštravanje etničkih odnosa”[9]

Ruski analitičar Nikita Bondarjev je u svom članku “Putinova poseta Beogradu ili – nije baš sve tako jednostavno” navodi da ova posjeta upravo predstavlja početak Vučićeve predizborne kampanje za vanredne parlamentarne izbore koje je on sam najavljivao u prethodnim sedmicama.[10]

Drugi ruski analitičar Maxim Samorukov navodi da se Vučić nalazi u nezgodnoj poziciji, jer srbijansko rukovodstvo „ne zna kako da se riješi“ ruskog utjecaja, koje Beogradu ne daje mnogo „manevarskog prostora“ u pogledu pregovora sa Kosovom. Samorukov također navodi: „Moskva nema razloga da podrži ultimativno rješenje konfikta na Kosovu, jer ne bi ništa dobila iz ovog poteza, ali bi mogla izgubiti svoj utjecaj u ovom regionu.“[11]

 

Implikacije na Bosnu i Hercegovinu

Posjeta ruskog predsjednika može se posmatrati, kako navodi Jasmin Mujanović, kao “regionalni anti-NATO” samit. Iako je o Bosni i Hercegovini, barem zvanično, bilo veoma malo govora, samo prisustvo člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Milorada Dodika, kao de facto, člana srbijanske delegacije, kao i njegov zasebni sastanak sa ruskim predsjednikom nagovještavaju nastavak srpske antidržavne i anti-NATO politike. Indikativno je da je 2014. godine održano najmanje 5 zvaničnih sastanaka između Dodika i Putina. S tim u vezi može se očekivati agresivnije političko djelovanje RS i Srbije u sprječavanju priključivanja Bosne i Hercegovine NATO-savezu.

Međutim za dublju i jasniju sliku ruske politike prema Balkanu i Bosni i Hercegovini potrebno je analizirati ruske političke analitičke izvještaje, te pomno pratiti dešavanja na političkoj sceni. Jedan takav izvještaj je “Moguća međunarodna “paketna rješenje” za balkanska pitanja” koju je objavio Ruski savjet za međunarodne odnose dan nakon Putinove posjete Beogradu.[12] S druge strane važno je, također, sagledati i rusku ulogu u Hrvatskoj, te njene implikacije na Bosnu i Hercegovinu.[13]

 

[1]  ZVANIČNA POSЕTA PRЕDSЕDNIKA RUSKЕ FЕDЕRACIJЕ, Zvanična webstranica Predsednika Republike Srbije, 17.1.2019, https://www.predsednik.rs/lat/pres-centar/vesti/zvanicna-poseta-predsednika-ruske-federacije

[2]  “Vučić: Nikada nećemo zaboraviti ruski veto u Savjetu bezbjednosti”, N1, 17.1.2019,

http://ba.n1info.com/Regija/a310153/Vucic-o-ruskom-vetu.html

[3]  “Bosniaks say they will agree to anything if we adopt a policy of joining NATO, but we, the Serbian part, do not accept this. In other words, it will take us time to make use of our election results.” Vidjeti:”Meeting with Chairman of Bosnia and Herzegovina Presidency Milorad Dodik”, 17.1.2019, President of Russia, http://en.kremlin.ru/events/president/news/59694

[4]  “The establishment of all bodies of power has been completed in Republika Srpska, and they are operating normally. But the situation in Bosnia and Herzegovina as a whole remains at the level of a technical mandate. Some people there are not satisfied with their results, which is why the process is taking time.” Vidjeti: ”Meeting with Chairman of Bosnia and Herzegovina Presidency Milorad Dodik”, 17.1.2019, President of Russia, http://en.kremlin.ru/events/president/news/59694

[5]  Cristina Maza, “Russia’s Vladimir Putin Travels To The Balkans To Push Against Nato Membership, Slams U.S. Interference”, Newsweek, 16.1.2019,

https://www.newsweek.com/russia-vladimir-putin-travels-balkans-push-against-nato-membership-slams-us-1294734

[6]  Lavrov: Rusija se ne može složiti s pristupanjem BiH NATO-u, Al Jazeera, 16.01.2019, http://balkans.aljazeera.net/vijesti/lavrov-rusija-se-ne-moze-sloziti-s-pristupanjem-bih-nato-u

[7]  NATO, church & brotherhood of arms: Vladimir Putin visits Belgrade, Russia Today, 18.01.2019

https://www.rt.com/news/449079-putin-serbia-church-nato/

[8]  Dimitar Bechev, “The Belgrade visit was Putin’s best gift to Vučić”, 18 Jan 2019, Al Jazeera https://www.aljazeera.com/indepth/opinion/belgrade-visit-putin-gift-vucic-190117201848733.html

[9]  Žaklina Tatalović, “Gosti N1: Putinova poseta ima pre svega unutrašnjopolitički značaj”, N1, 17.1.2019., http://rs.n1info.com/Vesti/a452770/Gosti-N1-Putinova-poseta-ima-pre-svega-unutrasnjopoliticki-znacaj.html

[10]  Nikita Bondarjev, “Putinova poseta Beogradu ili – nije baš sve tako jednostavno”,Koreni.rs, http://www.koreni.rs/putinova-poseta-beogradu-ili-nije-bas-sve-tako-jednostavno/

[11]  Maxim Samorukov „Escaping the Kremlin’s Embrace: Why Serbia Has Tired of Russian Support“, The Moscow Times, 22.1.2019, https://themoscowtimes.com/articles/escaping-the-kremlins-embrace-why-serbia-has-tired-of-russian-support-64242

[12]  Russian International Affairs Council, “Possible International “Package Solution” Formats on the Balkans Issue”, 18.1.2019,

http://russiancouncil.ru/en/analytics-and-comments/analytics/possible-international-package-solution-formats-on-the-balkans-issue/

[13] Theodore Karasik , „If Croatia joins the Eurozone, it would give Russia its greatest weapon in Europe“, Euronews, 22.1.2019, https://www.euronews.com/2019/01/22/if-croatia-joins-the-eurozone-it-would-give-russia-its-greatest-weapon-in-europe-view

Pokušaj revidiranja sudske istine

Pokušaj revidiranja sudske istine

Mart 21, 2019

Revizionisti su većinom pojedinci koji dovode u pitanje utvrđene činjenice, a u rjeđim slučajevima vlade. Ova odluka Vlade RS stavlja punu odgovornost na vladu ovog bosansko-hercegovačkog entiteta, te na Narodnu skupštinu, čije zaključke vlada izvršava, za formiranje tijela za utvrđivanje „alternativnih činjenica“ u odnosu na nalaze međunarodnih sudova, te za ishode njihovog rada. Zvanično i institucionalno negiranje genocida povlači za sobom institucionalnu odgovornost.

 

Mediji su izvijestili da je Vlada RS 7. februara ove godine formirala dvije komisije: Komisiju za istraživanje  stradanja u Srebrenici i Komisiju za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu tokom proteklog rata. U obje ove komisije imenovani su pojedinci iz različitih država, da bi se stekao dojam da je riječ o međunarodnim tijelima.

Formiranje ove dvije komisije izvršeno je uprkos činjenici da su dva zvanična međunarodna tijela, formirana od strane Organizacije ujedinjenih nacija, dali svoj sud o ovim događajima.

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) djelovao je od 1993. do 2017. i bavio se ratnim zločinima na ovom prostoru. On je „nepovratno promijenio reljef međunarodnog humanitarnog prava“ i utvrdio sudsku istinu o događajima u Bosni i Hercegovini tokom rata 1992-1995.

Međunarodni sud pravde (ICJ), kao glavni sudski organ Organizacije ujedinjenih nacija, utvrdio je karakter rata u Bosni i Hercegovini, izvršenje Genocida u Srebrenici i oko nje u ljeto 1995., te izvršenje zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina širom Bosne i Hercegovine.

Njihovo formiranje znači neprihvatanje sudske istine organa Ujedinjenih nacija i pokušaj kreiranja novog narativa zaogrnutog u plašt navodnog međunarodnog karaktera tih komisija. Novi narativ je ustvari pokušaj revizije utvrđenih činjenica.

Ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid se mogu utvrđivati na razne načine. Najteži način dokazivanja, ujedno i najpouzdaniji, jeste sudska istina. Ona se zasniva na pravilima dokazivanja, strogim procedurama, pretpostavki nevinosti optuženog i drugim elementima materijalnog i procesnog prava. Zbog te strogosti sudska istina nekada znači minimalističko utvrđivanje istine. Zato je, naprimjer, utvrđeno izvršenje Genocida protiv Bošnjaka samo na ograničenom lokalitetu (u Srebrenice i oko nje) i u ograničeno vrijeme (ljeto 1995. godine).

Drugi način dokazivanja izvršenog genocida je putem naučnog istraživanja. To se odnosi, naročito na genocide izvršene prije Drugog svjetskog rata. Tada nije bilo sudova koji bi utvrdili sudsku istinu već je moguća jedino naučna istina koja se zasniva na pravilima naučne metodologije. Sudovi mogu da se izjašnjavaju o tome da li je ta metodologija strogo i odgovorno slijeđena. Naučna istina može da ide dalje od sudske istine. Zato, naprimjer, neki stručnjaci za genocid, kao što je Samantha Power, kada govore o zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini 1992-1995, godine koriste termin „Bosanski genocid“.

Svaki genocid prati njegovo negiranje od počinilaca ili njihovih simpatizera, te se negiranje smatra posljednjom fazom u izvršenju genocida. Jedan od suptilnih načina negiranja genocida jeste njegova relativizacija, te revizionizam historije genocida. Revizionisti dovode u pitanje  činjenice (broj žrtava), odgovornost (“sve strane su krive”), razvijaju nove paradigme („dvostruki genocid“) i tako dalje.

Revizionisti su većinom pojedinci koji dovode u pitanje utvrđene činjenice, a u rjeđim slučajevima vlade. Ova odluka Vlade RS stavlja punu odgovornost na vladu ovog bosanskohercegovačkog entiteta, te na Narodnu skupštinu, čije zaključke vlada izvršava, za formiranje tijela za utvrđivanje „alternativnih činjenica“ u odnosu na nalaze međunarodnih sudova, te za ishode njihovog rada. Zvanično i institucionalno negiranje genocida povlači za sobom institucionalnu odgovornost.

Razmotrimo jednu analogiju. Tokom 1945. i 1946. godine u Nurembergu (Njemačka) održana su suđenja nacističkim vođama. Njima je sudio Međunarodni vojni tribunal formiran na osnovu Londonskog sporazuma od 8. augusta 1945. Sporazum su sklopile SAD, Velika Britanija, SSSR i Francuska. Ovaj sporazum je kasnije prihvatilo još 19 država. Presude ovog tribunala izrečene su 1. oktobra 1946. godine.

Ako bismo gledali izvor autoriteta ovog tribunala (inicijalni sporazum pet država pobjednica, kome pristupa još 19 država) i uporedili ga sa autoritetom Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde našli bi da su ova dva posljednja mnogo autoritativnija tijela.

Međutim, nikome nije naumpalo da nakon presuda u Nurembergu formira komisije koje bi ispitivale ono o čemu je utvrđena sudska istina. Nacisti su bili poraženi, i idejno i vojno, a njemački narod se pripremao za teško suočavanje s istinom i zločinima počinjenim u njegovo ime. Ako se nema snage za suočavanje s istinom onda se formiraju komisije.

U našem javnom diskursu posljednjih petnaest godina govori se intenzivno o evropskim standardima. Kažnjavanje negiranja utvrđenog genocida jeste evropski standard.

00Sličica Želim Print

Savjetovanje: „Ramazan, duhovna snaga i zaštita“

Savjetovanje: „Ramazan, duhovna snaga i zaštita“

Mart 20, 2019

Sarajevo, 20. mart 2019. (MINA) – Danas je u organizaciji Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice održano predramazansko savjetovanje za imame. Savjetovanju je prisustvovao i reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović te muftije, predsjednici mešihata, glavni imami, dekani i direktori odgojno-obrazovnih institucija Islamske zajednice.

Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora

Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora

Mart 20, 2019

Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić danas se suočio s konačnom presudom za počinjeni genocid i najteže ratne zločine počinjene na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, kada je BiH bila izložena ratnoj agresiji. Osuđen je na doživotnu kaznu zatvora.

Hag: Žele odstraniti transparente žrtava ispred suda

Hag: Žele odstraniti transparente žrtava ispred suda

Mart 20, 2019

Članovi grupe Antidayton, udruženja i žrtve Genocida u BiH postavili su danas transparente ispred suda u Hagu. Na jednom od njih je istaknuta poruka s kojom se poistovjećuje Karadžić s nacističkom ideologijom i Hitlerom.

Rezultati ankete sprovedene u manjem entitetu RS 2018. godine

Kako je govorio zločinac

Mart 20, 2019

Izjave zločinca Karadžića 

Šta žrtve očekuju od presude

Šta žrtve očekuju od presude

Mart 20, 2019

Komentari žrtava i osoba koje se preko dvadeset godina bore za pravdu

Radovan Karadžić i ruski pjesnik Eduard Limonov na Trebeviću posmatraju opkoljeno Sarajevo.

Čovjek koji je mrzio Bošnjake i gradove

Mart 20, 2019

Karadžić je mrzio gradove. Jedino što je više mrzio od gradova bili su Bošnjaci koji su većinom živjeli u gradovima

Održana sjednica Vijeća muftija

Održana sjednica Vijeća muftija

Mart 19, 2019

Sarajevo, 19. mart 2019. (MINA) – Danas je pod predsjedavanjem reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića održana 20. redovna sjednica Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Na početku sjednice Reisu-l-ulema je poželio  dobrodošlicu novom članu Vijeća muftija Nusretu ef. Abdibegoviću, muftiji banjalučkom i zahvalio se na dosadašnjem angažmanu muftiji Paši ef. Fetiću. Ovim povodom, resiu-l-ulema je muftiji Paši ef.Fetiću uručio posebno priznanje Islamske zajednice i zahvalio mu se na ukupnom doprinosu radu Zajednice u Njemačkoj ali i čitavoj Islamskoj zajednici i njenom Vijeću muftija uz nadanja da će on svoj doprinos nastaviti davati i da će biti podrška novoimenovanom muftiji za Evropu izvan domovinskih zemalja Osmanu ef. Kozliću.

U nastavku sjednice razmatrani su Izvještaji o radu Vijeća muftija i izvještaji o radu i finansijskom poslovanju Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za 2018. godinu. Prihvaćene su izmjene i dopune Pravilnika o izboru reisu-l-uleme na način da su njegove uredbe usklađene sa Ustavom IZ u BiH.

Na sjednici je utvrđena i visina nisaba za redžeb, ša'ban i ramazan 1440/2019. godinu u iznosu od 6640 KM (3405 EURA) i visina iznosa sadekatu-l-fitra za ramazan 1440/2019.godine koji je ostao na nivou iznosa od prošle godine kako u domovini tako i u domovinskim zemljama i dijaspori.

Vijeće muftija prihvatilo je i Izvještaj komisije Vijeća muftija o procjeni namaskih vremena i vremena posta za područja koja se nalaze iznad 55˚ sjeverne geografske širine. U Programski savjet Media centra imenovani su ispred Vijeća muftija Remzija ef. Pitić, muftija goraždanski i Aziz ef. Kadribegović, dugogodišnji bivši urednik Preporoda.

Na osnovu zaključka Rijaseta IZ u BiH Vijeće muftija je razmatralo inicijativu za učenje salle na Dan sjećanja na genocid u Srebrenici  i donijelo dopunu Program vjerskog obilježavanja godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima.

Muftije su prihvatili i više prijedloga Vakufske direkcije za novim uvakufljenjima i transformacijama vakufske imovine.

Na kraju su Vijeće muftija i Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini odredili izaslanstvo predvođeno zamjenikom reisu-l-uleme Huseinom ef. Smajićem koje je prisustvovalo dženazi Izudinu ef. Kruški, dugogodišnjem glavnom imamu i uposleniku Islamske zajednice

Fašistima smo uvijek ‘jedanodstotinu’
Mišljenja

Fašistima smo uvijek ‘jedanodstotinu’

Mart 19, 2019

Na video snimku koji je jedan cijeli dan bio zanimljiv medijima u Bosni i Hercegovini, Azrin Hodžić povratnik u Prijedor, 11. marta bio je meta napada koji je kasnije zvanično okvalificiran kao krivično djelo zlostavljanja, mučenja i drugog neljudskog i ponižavajućeg postupanja kao i nanošenje tjelesnih povreda. Sadržaj video snimka, obraćanje, jezik sile – sve to smo već vidjeli: Ramo Osmanović, Srebrenica, 13. juli 1995. godine. Epilog događaja sa snimka iz tog julskog dana su hiljade tijela u masovnim grobnicama. Posmrtni ostaci Rame Osmanovića su pronađeni u u Zelenom Jadru kod Srebrenice, a njegovog sina Nermina – kojeg je dozivao tog 13. jula – u Snagovu, kod Zvornika.
Samo dan prije nego se dogodio napad na Azrina Hodžića, svjedočili smo i postrojavanju pripadnika četničkog Ravnogorskog pokreta u Višegradu te snimku guslarenja, s poznatim repertoarom četničkih stihova „biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina“. Epilog četničkih ‘’postrojavanja’’ iz Drugog svjetskog rata su pokolji stanovništva na teritoriju Bosne i Hercegovine poput onoga o kojem četnički major Pavle Đurišić 13.2.1943. godine raportira četničkom vojvodi Draži Mihajloviću da se za vrijeme operacije „pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti“, te da su žrtve „kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.“. U devedesetim godinama 20. stoljeća – ponovo progoni, ubijanja i okrutna zvjerstva poput „žive lomače“ ili masovne grobnice što su četnički prilozi historiji zla.
Nakon napada na povratnika Azrina Hodžića su uslijedila saopćenja političkih aktera u državi Bosni i Hercegovini i predstavnika međunarodne zajednice, i to nezanimljiva čak i medijima koji se njima hrane.
Činjenica je da forma fašizma koja eksplicitno odobrava nasilje nad političkim ‹›neprijateljima›› i hrani se kultom ‹›velike›› države nikada nije nestala. U Bosni i Hercegovini, danas, postoje udruženja građana koja otvoreno baštine i zagovaraju ovakvu formu fašizma, a sljedbenici ideologije na kojoj se ona temelji skoro redovno pokazuju spremnost da je pretvore u našu realnost. Odgovor na fašizam mora biti kompleksan i sveobuhvatan, a njegov glavni segment je svakako zabrana silom zakona. U Bosni i Hercegovini Zakon nije definirao koje su to fašističke organizacije niti koja su to fašistička obilježja. Inicijative u Parlamentu Bosne i Hercegovine o donošenju takvog zakona nisu dobile podršku stranaka iz bosanskohercegovačkog entiteta RS. No, da li je to sve što se moglo učiniti, s obzirom na političke pozicije u posljednjih dvadeset godina? Apsolutno nije.
Kada je fašizam u pitanju ni za jednu državu, a s obzirom na historijsko iskustvo fašizma niti i za jednog političara u ovoj zemlji ne bi smjeli postojati ‘’mali’’ kompromisi. Nikome se ne bi smjelo dozvoliti sakrivanje iza politike kao „umijeća mogućeg“ u kojem su alternativna rješenja uvijek pod A. na spisku za dogovore.
S obzirom na to šta fašizam jeste i u kojem obliku ga živimo, osnovna premisa bi morala biti nulta tolerancija na one političke platforme koje nisu spremne izglasati zakonsku zabranu izrazima fašizma u bilo kojem obliku. To bi morala biti crvena crta ispod koje se ne prelazi na liniji otpora fašizmu.
Iako se može činiti jednostavno, to ipak nije lahko jer očito je kako ne postoji spremnost naših političara da označe tu crvenu crtu. Činjenica je da oni svi, često, od njenog nepostojanja imaju koristi. Zbog toga se između ostalog, decenijama sistemski urušavaju obrazovni sistem i akademska zajednica koja više nema mehanizme da oblikuje javno mnijenje. Tako se pogoduje onima koji ne bi politički preživjeli aktivno suprotstavljanje socijalnim i ekonomskim ‘’zahvatima’’, tačnije eksperimentima iz kojih jedino oni profitiraju pa ne bi politički preživjeli građanski bunt i političku debatu kao instrumente otpora fašizmu. Zato sloboda i sigurnost ovdje nisu pod A. na spisku državnih političara. Postoje valjda u tom njihovom paralelnom univerzumu važnije stvari, naprimjer opstati na vlasti – makar za to žrtvovali svaku ideju za koju se u saopćenjima deklarativno zalažu.
Po kanonima vjere, vjernicima, ovdje ne mislim samo na muslimane, koji misle o polaganju računa pred Svevišnjim Bogom otpor zlu morao bi biti prioritet i oni bi se – zajedno s drugima – morali zalagati za usvajanje zakona o fašističkim organizacijama i aktivno pozivati političare na odgovornost.
Fašizam je to što jeste i za njega postoji rješenje – prije svega u donošenju potrebnih zakona. Postoji rješenje i za političke izdajnike ideje stvarnog otpora fašizmu jer građani Bosne i Hercegovine, koji žele živjeti slobodu i sigurnost, će shvatiti prije ili kasnije da će fašistima – skupa s njihovim ideolozima i onima koji s njima rade kompromise – uvijek biti Ramo Osmanović ili Azrin Hodžić, tačnije ‘jedanodstotinu’.

00Sličica Želim Print

Stranica 133 od 850

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine