digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Priključi se za RSS feed
Nadriljekarstvo - Zloupotreba pojmova hodža i efendija

Nadriljekarstvo - Zloupotreba pojmova hodža i efendija

Februar 24, 2018

Efendija Aljo Harić šejtane hvata u magični ceker“ bio je naslov brojnih internetskih portala koji su prenijeli priču o izvijesnom efendiji iz Doboj-Juga koji pomaže ljudima s problemima sihra, magije, uroka, ali i svih nesreća. Aljo nije efendija, ali on kao i mnogi drugi koji sebe bez ikakvog dekreta nazivaju efendijom iskorištavaju nesreću i neznanje ljudi te svoje bankovne račune pune seansama koje nemaju veze sa zdravim razumom, a kamoli islamom.

Hodža – vidovnjak – prorok

„Ljudi su po trgovinama nabavljali sve i svašta, bespotrebno bacali novce. Ja mogu proučiti i na te cekere, ali kakav će učinak biti? Moj Magični ceker je poseban i on je neka vrsta porodične hamajlije. Prvo mi osoba mora ispričati za šta želi zaštitu. Za svaku tegobu imaju posebne molitve i cekeri“, pojasnio je Aljo za magazin aura.ba. Ako je ovo nekome smiješno, onda bi trebalo biti i žalosno što Aljo ima svoje klijente, a njegov posljednji poslovni potez bio je otvaranje kancelarije ili „klinike“ u blizini autobuske stanice u Tešnju. Za Alju se ne može reći da pravi sihre ljudima, ali njegov način liječenja je, najblaže kazano, upitan s islamskog stanovišta. Naravno, Aljo nije jedini u Tešnju koji se predstavlja kao osoba koji liječi ljude, iskorištavajući pojmove, simbole i identitet koji pripada časnoj funkciji imama, koja se imenuje i kao efendija ili hodža.

Neke od ovih osoba idu i dalje u svjesnoj ili nesvjesnoj diskreditaciji funkcije imama pa u svojoj poslovnoj nadriljekarskoj promociji dodaju i dodatna „zvanja“. Tako vrlo neukusno izgleda opis Huseina Hadžića na čijoj naslovnoj stranici stoji: hodža – vidovnjak – prorok. Naravno, nijedan opis nije tačan. „Preko dvije decenije, molitvama iz časnog Kur’ana, zapisima i hamajlijama Husein Hadžić pomaže ljudima da dosegnu sreću... Strah, očaj, depresija, kao i zabrinutost za egzistenciju i budućnost, plodno su tlo za magijske čarolije ili sihire. Sve dok su ljudi pod njihovim djelovanjem, ne postoji nikakva šansa za nafaku“, stoji u opisu rada ovoga pseudo hodže, koji, pozivajući se na liječenje Kur’anom, nije za ovoliko godina naučio jednu od osnovih načela islama: Nafaku i svaku šansu za nafakom daje Allah i ona ne ovisi ni o čovjeku, a kamoli njegovim neprijateljima.

00 Cijeli tekst

O umijeću prezentiranja Istine - GOVOR - KELAM

O umijeću prezentiranja Istine - GOVOR - KELAM

Februar 23, 2018

Iako postoji najmanje 30 definicija o tome šta je to čovjek – od one da je čovjek je biće vjere (homo religiosus) do onih koje kažu da je čovjek biće instinkata, nagona, požude i strasti sa osnovnim instiktima (idom, libidom i erosom) - školska, uobičajena i najčešća definicija čovjeka koju smo u osnovnim i srednjim školama učili glasi čovjek je homo sapiens ili homo racionalis - umno, svjesno i razumno biće kojeg kao jedino biće odlikuje artikuliran govor koji je jasan, precizan i razgovijetan ili clara et distincta.

Topos, humus i etos, osnovni motiv, izvor, snaga artikularnog, jasnog, preciznog, smisaonog i razgovijetnog, razumljivog i povezivog govora kao i znanja i znanosti, prema svim religijama nalazi se u Božijoj Riječi preko koje se Bog objavljuje i obznanjuje ljudima, ali i preko koje i pomoću koje uspostavlja vezu, konekciju, komunikaciju i relaciju među ljudima. Tako se u hinduističkoj religiji sveti spisi nazivaju Vede što znači Govor i Znanje i Rig Vede što znači pjesma Govora i Znanja, a Biblija - vjeroknjiga židova i kršćana počinje riječima: „U početku bijaše riječ“, a prve riječi Kur’ana - Objave islama i Knjige muslimana glase: „Uči, čitaj, proučaji, saznaji, razabiri u ime Gospodara svoga koji stvara čovjeka od zakvačka i ugruška. Uči - Čitaj uz najplemenitijeg Gospodara koji peru poučava, onome što nije znao poučio je čovjeka.“ (Kur’an, 96,. 1-5).

Prva riječ Objave Kur’ana jeste Ikre’ - što istovremeno znači - neprestano uči, čitaj, saznaji, razaznaji, razabiri, doseži i govori Istinu. Po sadržaju, značaju, značenju i smislu najbliža riječi Ikre’ u grčkom jeziku je riječ Logos. Kroz prvu, na počasnom mjestu u Kur’anu riječ - Allah dž.š. upozorava, upućuje i savjetuje ljudski rod, posebno muslimane jer vjeruju po Kur’anu, a žive po Sunnetu na značaj učenja, čitanja, znanja, saznanja, riječi i govora.

 

Govor Istine – Božiji dar Poslanicima

Svaki Allahov poslanik i vjerovjesnik, koje je samo Allah za poslaničko-vjerovjesničku misiju odabrao i odredio nije od Allaha darovan ni nagrađen ni tenkovima, ni topovima, ni haubicama, ni avionima, ni raketama, ni puškama, ni mitraljezima, ni pištoljima, mada nikada ni jedan poslanik i vjerovjesnik nije poricao ni odricao blagodati civilizacije niti ih je pak obožavao, nego je Allah sve poslanike i vjerovjesnike podario i nagradio sa istovremeno i dunjalučkim i ahiretskim neodoljivim dragocjenostima i vrijednostima koje osvajaju najveće tvrđave i utvrđenja ljudskih srca i duše, a to su riječi i govor Istine, Upute, Dobra, Pravde, Cilja i Smisla na oba svijeta. Zato je svaki poslanik i vjerovjesnik imao pored ostalih istovjetno svojstvo i odliku Sidk - govorio je i svjedočio Istinu i bio je Sadik - promicatelj, govornik i svjedok Istine.

Allah je Jedini Izvor apsolutne Istine Hakka - „Hakk - Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju.“ (Kur’an, 2:147.). „Allah je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro na temelju Hakka- Istine stvorio: čim On za nešto kaže Budi!- ono biva, riječ njegova je Istina.“ (Kur’an, 6:73). Riječ Hakk ima nekoliko osnovnih značenja: a) to je jedno od 99 Allahovih imena, b) Hakk je naziv za Istinu, c) sadržaj svake Allahove Objave je Hakk - Istina, d) Hakk je naziv za osnovnu i najvišu normu u islamu koja je izvor i mjera svih drugih normi, e) Hakk je naziv za pravo. Na temelju Hakka - Istine Allah bodri, ohrabruje i poziva ljude na istinit, iskren, jasan, tačan, precizan, razgovijetan, mudar i lijep govor: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ je kao lijepo drvo, korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu. Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti na Ovom i na Onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti: Allah radi što hoće.“ (Kur’an, 14:24,25 i 27). Ta Allahova riječ ima neizmjerljivu, nezamjenljivu i neizbrisivu vrijednost. Ona je iznutra Istina i Pravda, a izvana Dobrota i Ljepota: „Riječi Gosodara tvoga su zaokruženje i vrhunac Istine i Pravde. Njegove riječi su neizmjenljive, neprocjenljive i nezamjenljiv i On sve čuje i sve zna.“ (Kur’an, 6:115).

Retorika – oruđe Istine

U okviru mudrog, iskrenog, tačnog, jasnog, razgovjetnog i suvislog govora Poslanik je direktan, jasan i izričit, „Kul-il-Hakka ve lev kane-murren - Govori, kazuj i prenosi Istinu, makar ona bila i gorka.“ Zato se i kaže - red u govoru iznutra jeste – Istina, a red u govoru izvana jeste retorika. Retoričko umijeće sastoji se u volji i sposobnosti uočavanja onog bitnog i primarnog svojstva kojim se može uvjeriti, a što u sebi krije svaki predmet ili pojava. To je afirmativna sposobnost da se otkrije upravo ono što se u svakom predmetu po sebi može uvjeriti. To znači da govorničko umijeće treba na zbilji, na stvarnosti, na temelju Istine, Pravde, Dobra i Ljepote izgrađivati svoju snagu. Ono će biti onim što treba biti tek onda, ako se bude trudilo oko toga da u stvarima i pojavama otkrivamo ono po čemu one istinski uvjeravaju. Aristotel u umno - voljnoj kao i osjećajnoj strukturi čovjeka, u okviru vremena, prostora, zbilje, stvarnosti i realnosti otkriva temeljne oslonce govorničkog uvjeravanja. Pri tome ne zaboravlja ni samu ljepotu govora, stil, jezični izričaj, pa i nastojanje da se samim načinom izazove određeni afirmativni dojam. Otkrivati, uistinu, što se u svakom pojedinom slučaju može spoznati, to ne spada ni u jednu drugu disciplinu i vještinu. Kao bitno pred očima retorika traga šta svaka stvar ima po sebi i u sebi uvjerljivo, dati to i prezentirati u govoru, koji uvjerava i pridobiva ljude, a to je nemoguće na ispravan način bez Istine. Na pologu Aristotelovog učenja Ciceron je dao svoju definiciju retorike za koju kaže da je umjetnost, umijeće, vještina usmenog govora, izražavanja i sposobnost izvođenja nečega prema sigurnim i poznatim pravilima. Retorici je cilj dobro, korisno i funkcionalno djelo što ga treba izvesti. Govornik želi i teži slušaoce da potakne na neko vanjsko sevabli i hairli djelo, a ne da govori, vazi ili drži predavanje u kome dokazuje da to zna raditi, dok mu je znanje i unutrašnje raspoloženje što ga izaziva, tek sredstvo za postignuće tog glavnog cilja. Svrhu, nakanu, namjeru, smisao i cilj pravog, sadržajnog, iskrenog i smislenog cilja govora definira Muhammed, a.s.: „Ko vjeruje u Allaha i u Ahiret, neka čini sve najbolje komšijama, ko vjeruje u Allaha i Ahiret neka počasti musafire, ko vjeruje u Allaha i Ahiret neka ne sjedi za sofrom na kojoj se služi i pije alkohol i ko vjeruje u Allaha i Ahiret neka govori ono što je dobro i korisno ili neka šuti.“ (I.P.H., 1713).

S pravom se kaže - samo je Istina lijepa, a stvarnost, ma koliko bila velika i raznolika, zato što je prolazna, samo je korisna. Najveću odliku, vrijednost i nagradu govoru koji počiva na istini, iskrenosti, pravdi, a koji je kazan na lijep, primjeren, mudar i poučan, dariva Allah dž.š.: „Ako neko želi veličinu, čast i ugled, pa u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi i dobro djelo On prima.“ (Kur’an, 37:10).

Zar ima veće časti, odlike, ohrabrenja i motivacije za mudar, istinit, iskren, jasan, razgovijetan, smislen i poučan govor od Istine da je govor Istine sadržaj svake Objave i da je taj govor ukras i najviša vrijednost svakog poslanika i vjerovjesnika. Na kraju, svako plemenito djelo učinjeno u ime Allaha, na korist ljudi i svaku iskrenu riječ Allah prima i nagrađuje.00Slicica zelim Print

Anonimne podvale – Takozvani ILMIHAL

Anonimne podvale – Takozvani ILMIHAL

Februar 24, 2018

U izdanju NVO “Put sredine” krajem 2017. godine pojavila se knjiga ambicioznog naziva “Ilmihal – islamski priručnik.” Grupa “anonimnih” autora ovog pamfleta iznose stavove koji u većini slučajeva odstupaju od učenja koja su zasnovana na islamskoj tradiciji Bošnjaka i koja naučava Islamska zajednica

Paušalne ocjene i mišljenja

Također, u ovom nepotpisanom uratku ima paušalno navedenih mišljenja, koja, bez objašnjenja, impliciraju radikalne i naučno neutemeljene stavove, koji se graniče sa tekfirom većine muslimana u BiH, na način da se počiniocima velikog širka koji izvodi iz vjere smatraju svi oni koji učestvuju u političkom životu države. Iznose se slijedeće tvrdnje:

  1. b) U veliki širk se ubraja i propisivanje sekularnih zakona koji su suprotni Allahovom zakonu. (str. 31)
  2. c) Ko ostavi sve namaze, iako zna kakav je njihov propis, takav je nevjernik, po konsenzusu ashaba. (str. 92)
  3. d) Grijeh neklanjanja farza nije ništa manji od grijeha ubica, bludnika, lopova i dr. (str. 138)
  4. e) Odlaganje namaza van njegovog propisanog vremena, bez šerijatskog opravdanja, spada u velike grijehe, poput ubistva, ili čak i veće. (str. 154)

I pod pretpostavkom da su izneseni stavovi podudarni sa ustaljenom praksom muslimana i njihove uleme na ovim prostorima, ovaj uradak se ne može nazvati ilmihalom, jer nije prošao predviđenu proceduru. On također, ne može biti izvor za spoznaju propisa o islamu, jer je općepoznato da se propisi o vjeri uzimaju samo od pouzdanih osoba i iz provjerenih izvora, a ovdje su autori nepoznati i izvori se uopće ne spominju.

00 Cijeli tekst

Briga o bolesnicima

Briga o bolesnicima

Februar 26, 2018

Neizmjerna zahvalnost pripada Uzvišenom Allahu. Njega veliča, slavi i hvali sve što se nalazi na nebesima i Zemlji. On je Silni i Mudri. Neka je Božiji blagoslov na Muhammeda, posljednjeg Allahovog poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve dobre ljude do Sudnjeg dana.

Plemeniti Gospodar veli: “Koji me je stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji i koji me, kad se razbolim, liječi” (Eš-Šu’ara’, 78-80)

Ebu Musa el-Eš’ari prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Obiđite bolesnika, nahranite gladnog i oslobodite zarobljenog.” (Buharija, br. 902)

Jerusalem u Kur’anu (2. dio)

Jerusalem u Kur’anu (2. dio)

Februar 24, 2018

I osluškuj onoga Dana kada će pozvati glasnik iz mjesta koje je blizu! (Qaf, 41)

‘’Dan’’ je Dan oživljenja kada će duše biti pozvane na suđenje. Glasnik je, kažu komentatori Kur’ana, melek Israfil. ‘’Mjesto koje je blizu’’ je Stijena u Kudsu, Jerusalemu (sahre Bejti-l-Makdis), sa koje će melek pozvati: ‘’O, ljudi, uputite se ka polaganju računa. Allah vam naređuje da se sakupite zbog suđenja!’’ U komentarima Kur’ana se veli da je ta Stijena mjesto na Zemlji koje je najbliže nebu ili da je ona centar Zemlje (Ibn Džuzejj, Teshil, 4/66; Ibnu l-Dževzi, Zadu l-mesir, 4/102). - Muslimani su od dolaska u Jerusalem ovaj grad nazvali Bejtul Makdis (Mukaddes): Sveta kuća, ili samo Kuds: Sveti grad.

U kućama koje je Allah dozvolio da se podignu i da se u njima spominje Njegovo ime, hvale Njega jutrom i večerom. (en-Nur, 36)

Ovaj ajet dolazi nakon dobro poznatog ajeta o tome da je ‘’Allah svjetlo nebesa i zemlje’’. Očigledna interpretacija ajeta jeste ta da su ‘’kuće’’ sve kuće, džamije i mjesta iskrenog obožavanja, gdje god se one mogu naći (Taberi, Džami’u-l-bejan, 7/6063). Ipak, neki tradicionalni komentatori specificiraju ‘’kuće’’ na kuće u Jerusalemu (bujut Bejti l-Makdis), Mekki i Medini. Ibn Burejde još više specificira, odnosno ‘’kuće’’ ograničava na četiri džamije koje su sagradili isključivo vjerovjesnici: Kabu u Mekki, Jerusalemski mesdžid, (Poslanikovu) džamiju u Medini i Džamiju u Kubba’u (Kurtubi, El-Džami’ li ahkami l-Qur’an, 15/270).

I učinili smo sina Merjemina i majku njegovu znakom, i sklonili smo ih na jedan brježuljak pogodan za boravak i sa tekućom vodom. (el-Mu’minun, 50)

U ajetu sure Merjem (22) ‘’brježuljak’’ (rebve) se naziva mekan kasijj - udaljenim mjestom. Identitet ovog mjesta izazvao je mnogo rasprava. Zamahšeri i Bejdavi nabrajaju slijedeće lokacije: a) mjesto u Jerusalemu jer je ono na brježuljku ili uzvišici; b) mjesto u Damasku; 3) Remla u Palestini; 4) mjesto u Misiru, Egiptu (Tefsiru-l-Keššaf, 709; Envaru-t-Tenzil, 2/472). ‘’Pogodan za boravak’’ podrazumijeva da su se na brježuljku nalazile njive gdje se moglo baviti zemljoradnjom i voćarstvom.

I spasismo njega, a i Luta, u zemlju koju smo blagoslovili svim svjetovima.
(El-Enbija’, 71)

Pod ‘’njega’’ misli se na Ibrahima, a.s.; pod ‘’zemljom koju smo blagoslovili svim svjetovima’’ misli se na Šam (Zamahšeri, Tefsiru-l-Keššaf, 683; Ibn Džuzejj, Teshil, 3/30). Ibn Kesir navodi da je ‘’blagoslovljena zemlja’’ Mekka, a neki su rekli: Jerusalem ili Egipat (Tefsiru-l-Kur’ani-l-’azim, 3/247).

Suludi među ljudima će reći: “Šta ih odvrati od Kible njihove spram koje bijahu?” Ti reci: “Allahu pripadaju i Istok i Zapad! On koga hoće upućuje na Pravi Put!” (El-Bekare, 142)

Prema tradiciji, poslanik Muhammed, a.s., oko šesnaest mjeseci poslije njegovog iseljenja u Medinu, u namazima se okretao prema Jerusalemu. Onda je smjer namaza promijenjen ka Mekki.

A Sulejmanu [potčinismo] vjetar jaki, puhao je po zapovijedi njegovoj prema zemlji koju smo blagoslovili. Mi sve dobro znamo. (el-Enbija’, 81)

Ponovo: ‘’zemlja koju smo Mi blagoslovili’’ je Palestina, u kojoj je Sulejmanov, a.s., glavni grad, Jerusalem, bio smješten. Ovime Uzvišeni Allah potvrđuje drevnu tradiciju da je Sulejmanova čuvena mudrost uključivala sposobnost kontrole duhova, vjetrova i cijele prirode (M. Al-Khateeb, Al-Quds, 94-95).

I pozvaše ga meleci, dok se on stojeći u mihrabu molio, i rekoše: “Allah te obveseljava Jahjaom koji će vjerovati u riječ od Allaha, koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik od onih dobrih.” (Ali Imran, 39)

Zekerijja, a.s., dakle, prima prima vijest da će dobiti sina po imenu Jajha (biblijski Ivan) u Jerusalemskom hramu.

Brojni događaji povezani sa životom Isaa a.s., smješteni su, prema Kur’anu, u Jerusalemu. Također, u Kudsu hazreti Merjema blagoslovljena je zimskim voćem u ljetno doba kao poseban dar od Allaha, dž.š.

Zatim, Isa, a.s., je govorio Merjemi dok je još bio dijete u kolijevci, a što je bilo prvo čudo u Bejtu-l-Makdisu. Odavdje je on živ uzdignut na nebo kako bi bio spašen iz kandži njegovih neprijatelja koji su ga htjeli ubiti. Isaovom, a.s., dovom, također kod Bejtu-l-Makdisa, sa neba je spuštena izobilna sofra sa hranom.

U islamskoj eshatologiji, Isa, a.s., će se spustiti sa neba kod Damaska i uputiti prema Bejtu-l-Makdisu. Dedždžal (Antikrist) neće ući u Jerusalem, čije područje će meleci osiguravati. Njega će Isa, a.s., ubiti na vratima Lud. Bejtu-l-Makdis će biti zemlja okupljanja i proživljenja i mjesto gdje će se puhnuti u Rog sa Stijene u Bejtu l-Makdisu.00Slicica zelim Print

Hrustan Šišić: Hifz je velika blagodat i ne bojte se krenuti njenom stazom

Hrustan Šišić: Hifz je velika blagodat i ne bojte se krenuti njenom stazom

Februar 23, 2018

- Kada se kod Vas javila želja za učenjem Kur’ana napamet?

Hafiz Hrustan: Svaka hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Neka je salavat i selam na Njegovog Posljednjeg Poslanika i Miljenika Muhammeda a.s.. Želja za hifzom se javila još u drugom razredu medrese kada sam zajedno za desetak kolega iz razreda počeo učiti prve stranice. Imali smo veliku podršku hafiza Fadila Bektaša, koji nam je ujedno bio i razredni starješina. Međutim, naše učenje je trajalo negdje do polovine trećeg razreda, prije svega što nije bilo dovoljno posvećenosti, te niko od nas nije uspio završiti hifz u medresi. Želja da se ponovo vratim na staze hifza javila se pred kraj mog studija u Sarajevu.

- Hifz ste završili nakon medrese, u periodu kada ste na svom akademskom putu bili jako angažirani. Kako ste uspjeli uspješno pomiriti sve obaveze?

Hafiz Hrustan: Prije svega htio bih da kažem da je lakše krenuti na put hifza u mlađim danima. Nekako mi se čini da je period proveden u srednjoj školi idealno vrijeme za to. Ja sam se eto vratio hifzu u periodu kada sam počeo da radim kao asistent na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu (IUS) i samo Allah dž.š.zna zašto je baš tada sve krenulo. Kao što ste i spomenuli, bio sam angažiran na akademskom putu, ali uz čvrstu volju i požrtvovanost Allah dž.š. daje snagu i izlaz iz mnogih situacija. Bitno je da znamo da osoba koja čvrsto odluči steći časnu titulu hafiza vidi i ima u glavi samo cilj, te nju mnogo ne zanimaju prepreke na tome putu.

- Hifz je put koji podrazumijeva moralnu podršku drugih ljudi? Ko je bio vaša podrška?

Hafiz Hrustan: Imao sam veliku podršku babe Hanasa, majke Zehnire i sestre Elme. Ali uzimajući u obzir da oni nisu ni znali o mom putu hifza do pred sami kraj, ovdje bih posebno izdvojio podršku supruge Bahire koja je zajedno sa mnom prosla čitav ovaj put i bila veliki oslonac. Svakako, a to će vam reći i svaki hafiz, presudna je podrška muhaffiza, u mom slučaju hafiza Fadila Bektaša.

- Kako opisuješ komisiju pred kojom si polagao hifz?

Hafiz Hrustan: Bila mi je velika čast učiti i družiti se petnaest dana sa hafizom Dževadom Šošićem i hafizom Abdulazizom Drkićem. Atmosfera je bila odlična prije svega jer se komisija za polaganje hifza trudi da olakša kandidatu njegovo polaganje. Pozitivno sam iznenađen i prostorijama u kojima kandidat boravi pripremajući se za komisiju, a to je Gazi Husrev-begova medresa i topli doček čitavog kolektiva.

- Šta bi poručio onima koji su na putu hifza i onima koji možda tim putem neće krenuti?

Hafiz Hrustan: Mladim ljudima bih poručio da se ne boje krenuti stazom hifza jer imaju podršku Onoga kod Koga je sva vlast i moć. Šejtanske vesvese su naravno prisutne, ali uz iskren nijjet i kontinuitet one nemaju veliki značaj. Poručio bih svima da je najbitnije da živimo u skladu sa slovom Kur’ana, bilo da se radi o hafizima Kur’ana ili o onima koji to nisu.

00Slicica zelim Print

Islamska tradicija Bošnjaka - Namaz prema hanefijskom mezhebu

Islamska tradicija Bošnjaka - Namaz prema hanefijskom mezhebu

Februar 26, 2018

Nijet je jedan od šest uslova za ispravnost namaza, jer općenito ibadeti nisu valjani bez nijeta. El-Buhari (hadis br. 1) i Muslim (1907) bilježe od Omera, r. a., da je Božji Poslanik, a. s., rekao: „Djela se cijene prema namjerama. Čovjek će dobiti jedino ono što je uistinu namjeravao učiniti...“

Riječ nijet označava namjeru i želju, u ovom slučaju, namjeru da se klanja konkretni namaz. Islamski učenjaci se slažu da je želja stvar srca i za nijet za namaz dovoljno je da se donese u srcu. To znači da je osoba prije stupanja u namaz dužna u srcu donijeti odluku koji namaz namjerava klanjati. Međutim, učenjaci nemaju jedinstven stav o tome da li je izgovaranje namaskog nijeta jezikom na način kako je to u islamskoj tradiciji Bošnjaka uobičajeno, sunnet, mustehab ili novotarija?

Učenjak El-Kasani bilježi da o izgovaranju namaskog nijeta u temeljnim knjigama hanefijskog mezheba nema spomena. Međutim, Muhammed eš-Šejbani (Kitab el-Asl, tom 2., str. 343-344.) navodi da se nakon oblačenja ihrama i klanjanja nafile izgovara hadžski nijet riječima: „Allahumme inni uridu-l-hadždže, fejessirhu li ve tekabbelhu minni (Allahu moj, namjeravam da obavim hadž, pa mi ga olakšaj i primi ga od mene)“. Ovaj nijet izgovara se na osnovu hadisa kojeg bilježi El-Buhari (1534) od hazreti Omera, r. a., da je čuo Allahovog Poslanika, a. s., kako za dolinu Akik kaže: „Sinoć mi je došao posjetilac od mog Gospodara (Džebrail) i rekao: ‘Klanjaj u ovoj blagoslovljenoj dolini i reci: ‘Umra s hadžem (Tj. nijetim obaviti umru s hadžem).’“ S tim u vezi El-Kasani (Bedai’, tom 2., str. 20) i drugi učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je sunnet izgovoriti namaski nijet, jer je u tome traženje pomoći od Allaha, dž.š., pri obavljanju namaza i molba Uzvišenom Allahu, dž.š., da primi namaz. Učenjak Hejsemi (Medžme’a ez-zevaid, br. 2578) bilježi da je Abdullah ibn Mes’ud, r.a., rekao: „Navikavajte se na dobro, jer ko se navikne na dobro on ga čini i čuvajte svoje nijete u namazu.“

Es-Semerkandi (Tuhfa, tom 1., str. 125) navodi da je, kao što je to uobičajeno u tradiciji Bošnjaka, namaski nijet najbolje donijeti ili izgovoriti neposredno prije izgovaranja početnog tekbira jer se time čuva čistoća nijeta.

Nijet u džematu

Kada se klanja namaz u džematu, potrebno je zanijetiti da će se taj namaz klanjati za imamom. (Es-Semerkandi, Tuhfa, tom 1., str. 125) U dužem hadisu El-Buhari (689) i Muslim (411) bilježe od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Imam je postavljen da se slijedi.“ Et-Taberani (Evsat, br. 3545) prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: „Imam je odgovoran. Ono što on čini, činite i vi!“

Oba navedena hadisa ukazuju na značaj i važnu poziciju imama u predvođenju namaza, pa stoga nije prihvatljivo da se neko priključi zajedničkom klanjanju namaza bez namjere da slijedi imama i bez prihvatanja njegovog predvođenja namaza.

Ibrahim En-Nehai’ o tome kaže: „Ako pristupiš džematu, a nisi zanijetio da ćeš klanjati isti namaz kao i džemat tada tvoj namaz neće biti ispravan. Ako je, pak, imam zanijetio jedan namaz, a oni iza njega drugi namaz, imamov namaz će biti valjan, a namaz džemata neće.“ (Eš-Šejbani, Kitab el-Asar, u komentaru 102. predanja)

Razmak nogu prilikom stajanja

Uzvišeni Allah, dž.š. u Kur’anu kaže: „I pred Allahom ponizno stojte.“ (Kur’an, El-Bekare, 238.) Na osnovu ovog ajeta islamski učenjaci se slažu da je stajanje u namazu sastavni dio namaza - rukn. (El-Merginani, El-Hidaje, tom 1., str. 302) S obzirom da ne postoje vjerodostojni hadisi o tome koliki treba biti razmak između nogu na stajanju u namazu, Jusuf el-Binnuri smatra da je sunnet da osoba u namazu stoji skrušeno, te da stopala ne skuplja previše niti da ih odmiče jedno od drugog previše (Maerif es-Sunne, tom 2., str. 299), kao što to neki u današnje vrijeme čine.

Čuveni hanefijski učenjak Ibn Abidin (Reddul-muhtar, tom 2., str. 131.) navodi da razmak između stopala na stajanju u namazu iznosi koliko je širina četiri spojena prsta jer je to najbliže skrušenosti u namazu. S druge strane, pokuđeno je skupiti stopala na stajanju u namazu tako da jedno stopalo dodiruje drugo bez razmaka. En-Nesai (904) bilježi da je ashab Abdullah ibn Mes›ud, r.a., vidio nekog čovjeka kako je skupio stopala na stajanju u namazu pa je rekao: „Postupa u suprotnosti sa sunnetom.“

Onaj ko nije u mogućnosti stajati u namazu klanjat će onako kako mu mogućnosti dozvoljavaju. El-Buhari (1117) bilježi od Imrana ibn Husajna, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Klanjaj stojeći, a ako nisu u stanju onda sjedeći, a ako ni to nisi u stanju onda ležeći.“

Preporod ličnosti - Sudimo rodbini i drugim ljudima, a ko će nama suditi

Preporod ličnosti - Sudimo rodbini i drugim ljudima, a ko će nama suditi

Februar 23, 2018

Često možemo čuti tvrdnju da živimo u „teškome vremenu“. Pitanje je koliko je ono, zaista, teže u odnosu na druga vremena. Istina je da je, kao i svako drugo vrijeme, naše vrijeme puno izazova.

Vrijeme koje živimo je vrijeme zadivljenosti čovjeka vanjštinom, a povrh svega njegove zadivljenosti samim sobom. To je vrijeme društvenih mreža, facebook, twitter i drugih profila; vrijeme selfija. Sa svih strana nas napada slika i forma. Sve je u funkciji hranjenja čovjekova ega. Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, s druge strane, podučava nas da bi fokus vjernikovog djelovanja trebao biti na suštini, jer „Allah, zaista, ne gleda u naša tijela i likove, nego gleda u naša srca i djela.“ (Hadis bilježi Muslim.) S oduševljenjem i ushićenjem ljudi slušaju svaku pohvalu koju im drugi upute, svaki lajk ili komentar koji ljudi na njihovom profilu ostave, najčešće i za ono što nije vrijedno hvale. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Bacite prašinu u lica onih koji mnogo hvale!” (Muslim) Prenosi se da je mudri i pobožni Hasan el-Basri govorio svojim učenicima: „Kada bi sve što čovjek kaže bilo istina, a sva djela njegova bila dobra – bio bi nadomak propasti.“ Učenici ga začuđeno upitaše: „A zašto bi u takvome stanju mogao propasti?“ On odgovori: „Bio bi zadivljen sobom.“ To naravno ne znači da čovjek treba lagati i više griješiti. On samo treba biti svjesniji mnoštva grijeha koje čini; treba hrabrije, iskrenije i otvorenije pogledati na svoje grijehe. „Vrhunac iskrenosti je Allahu priznati sve svoje grijehe“, kaže se u jednoj predaji.

00Slicica zelim Print

Allah Uzvišeni u suri Et-Tarik Sudnji dan opisuje kao „dan u kojem će savjesti ispitivane biti“. Dakle, nećemo govoriti mi nego naša savjest.

Najveći paradoks je, zapravo, da se bavimo životima i grijesima drugih ljudi koje toliko površno poznajemo, a zaboravljamo sebe – ono što najbolje znamo i ono za što smo najodgovorniji. Problem je što se i previše bavimo duhovnim stanjem ljudi, nerijetko s lošim namjerama i željom da sudimo drugima, ane da nekome pomognemo. I dok s jedne strane uživamo u pohvalama koje nam ljudi upućuje, s druge, kada pogriješimo, tražimo sebi na hiljade opravdanja, peremo se i pravdamo iako znamo da nismo u pravu. Allahov Miljenik, alejhi-s-selam, kaže: „Kada vidiš nezasitu pohlepu i strast da se slijedi i zadivljenost svakoga čovjeka njegovim mišljenjem, posveti se samome sebi...“ (Tirmizi) Kada vidimo da su ljudi nezasiti i pohlepni, da strasti slijede i da je svaki čovjek zadivljen sobom i svojim mišljenjem – posvetimo se samome sebi, preispitajmo se, pogledajmo da i mi nismo pohlepni, da i mi u djelovanju strasti svoje ne slijedimo, da i mi nismo zadivljeni svojim mišljenjem pa ne percipiramo stvarnost na ispravan način. Mijenjajući sebe, promijenit ćemo svijet u kojem živimo.

Svijest o pravnom djelovanju

Svijest o pravnom djelovanju

Februar 25, 2018

Pri monitoringu OSCE-a, ali i drugih institucija koje prate kršenje ljudskih prava, reakcija građana i nevladinog sektora je vrlo važna. Zaista, presuda Golubu je upravo poziv svim ljudima, naročito povratnicima i ženama s mahramom da pravovremeno reagiraju pravnim putem kada dođe do narušavanja njihovih osnovnih prava. Nažalost, svijest muslimana o prijavi napada i diskriminacije je još uvijek na upitnom nivou. Primjera radi, nakon odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, pri čemu se mislilo i na mahramu koja se ovom prilikom svela na samo vjersko obilježje, pored brojnih verbalnih reakcija, Agencija za ravnopravnost spolova BiH 28.01.2016. godine zaprimila je Zahtjev za ispitivanje povrede Zakona o ravnopravnosti spolova BiH (ZORS) od Saše Gavrića u ime Sarajevskog otvorenog centra, a ne od brojnih bošnjačkih udruženja s vjerskim predznakom i muslimanskih aktivista. Drugim riječima, svijest o pravnoj državi i načinu reagiranja na povrede ljudskih prava kod većeg dijela muslimanske javnosti u BiH ostaje na razini pisanja komentara, izjava i uličnih protesta.

00 Cijeli tekst

Osuđen nasilnik koji je napao majku i kćerku s mahramom

Osuđen nasilnik koji je napao majku i kćerku s mahramom

Februar 23, 2018

Miljenko Golub (37), koji je 5. augusta 2017. godine napao Jasminu Kurtu i njenu maloljetnu kćerku iz Ostružnice kod Fojnice, na Opštinskom sudu u Kiseljaku nepravosnažno je osuđen na 6 mjeseci zatvora. Podsjetimo, Miljenko je grubo nasrnuo na njih nakon što je vidio da nose mahramu te uz prijetnje nanio težu povredu lica Jasmini koja je ubrzo hospitalizirana. Advokat iz Sarajeva Admir Đulić, koji je zastupao porodicu Kurta, kazao je: “Riječ je o kazni zatvora u trajanju od šest mjeseci. Navedena osoba se teretila za krivično djelo nasilničko ponašanje u vezi s krivičnim djelom iz mržnje, što je tužilac i potvrdio. Slijedeći korak jeste proces kojim će se tražiti odšteta za žrtvu.“

00 Cijeli tekst

Riječ je o prvoj presudi u Federaciji za krivično djelo počinjeno iz mržnje prema definiciji Krivičnog zakona FBiH. Također, ova presuda je važna i za brojne Bošnjake i Bošnjakinje koje su bile žrtve ovakvih napada, a počinioci nikada nisu sankcionisani. Upravo u Kiseljaku su se ranije dešavali slični napadi za koje niko nije odgovarao. Također, presuda je važna jer se uzela u obzir činjenica da su žrtve bile meta napada i zbog načina odijevanja, odnosno mahrame. S tim u vezi, kod kvalifikacije krivičnog djela od strane tužliaštva bili su presudni motivi napada koje je iznijela oštećena strana prilikom prvog saslušanja u Policijskoj stanici Kiseljak. Naime, Jasmina je, između ostaloga, tvrdila: „Ja mogu da kažem da ne poznajem muškarca koji nas je napao. Razlog njegovog napada može biti jedino taj što smo ja i Kerima bile pod mahramom, odnosno da mu je smetalo što smo bile vjerski odjevene“. Nastranu što je općinski sud razmatrao mahramu kao element nacionalnog identiteta „jer je oštećena bila odjevena u skladu s islamskim propisima“ kako stoji u tekstu presude, važno je, ipak, da se konačno barem na ovaj način priznaje prisustvo diskriminacije i mržnje prema muslimanki s mahramom u našem društvu, prvenstveno u sredinama gdje su muslimani manjina.

Stranica 230 od 843

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine