digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Susret majki Srebreničkog genocida sa specijalnim savjetnikom generalnog sekretara UN za prevenciju genocida Adameom Diengom

Specijalni savjetnik generalnog sekretara UN za prevenciju genocida Adame Dieng sa majkama, žrtvama I svjedocima Genocida:” Kako ljudsko biće može glorificirati Mladića?! On nije nikakav heroj. Pravi heroji su žrtve, preživjeli i svjedoci. Mi im dugujemo mnogo i mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da vam pomognemo da u ovu zemlju dovedemo trajni mir.”

00 Cijeli tekst

U poslijeratnoj BiH sistematsko ograničavanje bosanskog jezika prisutno je u manjem bh. entitetu RS. U posljednih nekoliko godina dva slučaja otpora prema diskriminaciji su tamo zabilježena. Povratnici- roditelji djece u Konjević-polju kod Srebrenice i u Vrbanjcima kod Kotor-Varoši bojkotovali su nastavu zbog sprečavanja nadležnih da se nacionalna grupa predmeta i bosanski jezik predaje u školama. Nakon četiri godine sudskog procesa, Osnovni sud u Srebrenici je u novembru 2017. godine donio odluku, u korist roditelja po kojoj svoj maternji jezik mogu nazvati bosanskim jezikom. Sud je, kako je istakao S. Selimović za RSE u tekstu “U Srebrenici se govori i bosanski”, obavezao školu da obezbijedi udžbenike za djecu: “Do dana pripreme, zvaničnog odobravanja, štampanja i puštanja u upotrebu adekvatnih nastavnih udžbenika za osnovno obrazovanje na bosanskom jeziku i latiničnom pismu, tužena je dužna da omogući učenicima korištenje zvaničnih udžbenika na bosanskom jeziku za predmete osnovnog obrazovanja iz nastavnog plana i programa Tuzlanskog kantona, Federacije BiH”.

00 Cijeli tekst

Foto: Xinhua / Chen Bin

U posljednjih deset godina u BiH zabilježena je negativna stopa prirodnog priraštaja stanovništva

Zašto pada natalitet u BiH?

Nakon trenda iseljavanja koji je pogotovo bio izražen sa uspostavom bezviznog režima kada su demografski gubici u posljednjih 20 godina bili oko 700.000 stanovnika, BiH je zadesio novi problem - niska stopa nataliteta. Sociolozi ističu da ovaj problem vezan za depopulaciju ima dalekosežnije i pogubnije posljedice po jednu državu. Uostalom, o ovoj novoj pojavi kada se više umire nego što se rađa stanovnika, prof. dr. Hasan Zolić, iskusni bh. demograf i statističar, ukazuje da se ona prvo javila 2002.godine u našem manjem entitetu (RS), a u Federaciji BiH 2006. godine. Ta odstupanja isprva su bila minimalna, ali od 2009.godine negativna tendencija se nastavlja i evidentirana je i sa prvim mjesecom 2018.godine.

O razlozima zašto pada natalitet dr. Zolić nam objašnjava:

„Teško je u nekoliko riječi istaći prave razloge. Svi govorimo da na to najviše utječu ekonomski razlozi. To jeste tačno. Veliki broj nezaposlenih je među mladima. To kazuje da nema ekonomske sigurnosti. Druga stvar je to što veliki broj mladih i dalje živi kod roditelja. Nemaju samostalnost i nemaju obezbijeđen stan kako bi se osamostalili. Jednostavno nemaju mogućnosti zasnovati porodicu. Doduše, nešto se na tom planu pokušava uraditi. Recimo, evo, Kanton Sarajevo izdvaja nemala sredstva za stambeni fond mladih, ali to je nedovoljno. Kamatne stope su izuzetno visoke i nepovoljne. Tu je glavni razlog što je BiH svrstana u zemlje rizika. Prepustili smo da nam banke rade i nameću svoja pravila. Recimo, u Raifaisen banci u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama kudikamo je niža kamata nego kod nas u BiH. Jednostavno tako izvlače profit iz BiH. Treća stvar tiče se toga da žene ulaze danas u brak u prosjeku sa 28 godina starosti, a muškarci sa 30 i više godina. I taj prostor se sužava. Do sada je bilo ako žena ne uđe u brak do 20 godina ona se smatrala starom ili što bi Hrvati rekli ona je stara frajla. Danas je postalo popularno da se u brak ulazi kasno. Slijedeća stvar je nepovoljna starosna struktura stanovništva. BiH već duži period bilježi da je struktura stanovništva starija od 65 godina prešla 8 % ukupne struktura stanovništva. I, ona je 16% danas tako da smo izjednačili se sa učešćem mlađeg stanovništva do 18 godina sa učešćem stanovništva od 65 godina pa dalje. A, BiH je bila poznata nekada po tome da smo imali skoro 50% mlađeg naraštaja. Naročito je kod nas bio visok natalitet. Slijedeća stvar je prisutnost negativnog migracionog salda. BiH je bila poznata po odlasku stanovništva tokom svoje historije, i za vrijeme turskog upravljanja, Austro- Ugarske monarhije, Kraljevine Jugoslavije, SFRJ i dr.. Međutim, tada je odlazio samo jedan član porodice, a sada odlaze čitave porodice. I to ne odlaze samo Hrvati, Srbi, Bošnjaci. Odlaze svi, ponajviše odlaze mlade porodice“.

00 Cijeli tekst

Imre Kertes (1929-2016), mađarski književnik, rođen je u Budimpešti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnak deportovan je u nacistički logor Aušvic, a zatim u logor Buhenvald. Po završetku Drugog svjetskog rata, vraća se u Budimpeštu gde radi kao novinar za Vilagošag, od 1948. Godine 1951. dobija otkaz i posvećuje se pisanju.

Svoje najpoznatije djelo Besudbinstvo, u kojem opisuje iskustvo petnaestogodišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Aušvic, Buhenvald i Zajc, započinje 1960. a objavljuje ga tek 1975. godine.

Dobitnik je brojnih književnih nagrada i priznanja, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2002. godine.

Objavio je djela Besudbinstvo, Fijasko, Kadiš za nerođeno dijete, Izviđač, Engleska zastava, Galiotov dnevnik, Drugačiji ja: hronika metamorfoze, Holokaust kao kultura, Tren tišine dok vod za streljanje ponovo puni puške, Prognani jezik, Likvidacija...

Kadiš za nerođeno dijete je priča jevrejskog mađarskog intelektualca koji je prošao kroz pakao Aušvica da bi potom odživotario manje-više jalove decenije u tvrdom, staljinističkom, pa potom smekšalom gulaš-socijalizmu, posjedujući “sve predispozicije za sramnu egzistenciju uspješnog mađarskog pisca”... Takav je, uostalom, i njegov odnos prema “jevrejstvu” kao identitetu: on za takvu odrednicu, u njenom iole konvencionalnom smislu, uopće ne mari, ali joj je istovremeno “zahvalan” za jedno neuporedivo, baš koliko i strašno iskustvo postranjenosti. Utoliko je i to njegovo jevrejstvo na neki način “metafora”; samo, ovo se može reći jedino ako se ni za sekund ne zaboravi da Aušvic nije metafora: on je demonski realan i opipljiv. Kadiš za nerođeno dete jedna je od onih knjiga majstorski salivenih od najbolje kovine, ali koje zahtijevaju i doraslog čitaoca; morate pristati na njena pravila igre ako želite da od nje dobijete ono što ona ima, a što vam treba.

Huan Ramon Rulfo bio je meksički pisac, scenarista i fotograf. Rulfov ugled počiva na dvije male knjige; El Llano en llamas, koja se sastavljena od sedamnaest kratkih priča objavljenih 1953. godine, te na knjizi Pedro Paramo, objavljenoj 1955. godine. Jedan je od najprestižnijih pisaca dvadesetog vijeka, iako se ne ističe po broju napisanih djela. Takođe, Huan Rulfo i Horhe Luis Borhes proglašeni su za najistaknutije pisce tog perioda na španskom jeziku. Huan Rulfo je bio jedan od najvećih latinoameričkih pisaca dvadesetog vijeka, koji su pripadali književnom pokretu pod nazivom „magični realizam“. Samim tim, u njegovim djelima postoji kombinacija realnosti i fantazije, čija radnja se odvija u latinoameričkom ambijentu, a likovi predstavljaju i odražavaju tipičnost mjesta, te se sa svojim velikim društveno-kulturnim pitanjima prepliću sa svijetom fantazije.

 

Interesantno, posle dvije uspješne knjige, postepeno se udaljava od pisanja te počinje raditi za televiziju. Završio je karijeru kao direktor uredničkog tima Domorodačkog instituta Meksika Umro je u Meksiku 1986. godine.

Roman Pedro Paramo vodi čitaoca u grad duhova u ravnicama meksičkih pustinja, i tka priču o strasti, gubitku i osveti. Selo Komala nastanjeno je dušama prethodnih stanovnika, nedovoljno čistim da bi zaslužile raj. Poštujući posljednju želju svoje majke, Dolores Presijado, Huan Presijado dolazi u Komalu da bi pronašao svog oca, Pedra Parama, kojeg nikad nije upoznao, a čiji je jedini zakoniti sin. Čitalac se s njim kreće kroz Komalu, grad duhova, gledajući njegovim očima utvare i slušajući njegovim ušima glasove mrtvih. Tako čitalac i Huan istovremeno sastavljaju priču o Komali i njenoj smrti. Odnos čitaoca s tekstom nalik je pomalo na odnos Huana Presijada s Komalom: to je putovanje u kojem ni čitalac ni lik u romanu nemaju ravnotežu niti oslonac. Svojom jedinstvenom narativnom tehnikom i tekstualnom građom, roman Pedro Paramo daje mnogo bolji uvid u taj dio meksičke historije (početak 20. vijeka; tokom i poslije meksičke revolucije 1910-1920) nego neke objektivne studije; on uranja čitaoca u svijet kontradikcija, u borbu s prošlošću koja još nije iščezla i sadašnjošću oblikovanu silama izvan naše moći i uticaja. Roman predstavlja Pedra Parama i ostale stanovnike Komale u njihovim izigranim snovima, neostvarenim željama i neuspješnom pokušaju da žive u sreći i zadovoljstvu.

Savezna ministrica za Evropu, integracije i vanjske poslove Austrije Karin Kneissl kod Reisu-l-uleme

„Znajte da je spas i mir na Mahšeru za one koji ovdje, sada, razmišljaju o tom Danu i koji se boje Allaha, za one koji se klonu nevjerstva i griješenja i koji daju prednost vječnom nad svijetom prolaznim. To su oni koji ne robuju prohtjevima i strastima svojim.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini će, ako Bog da, u septembru 2018. godine organizirati okrugli sto Zekat na poljoprivredne proizvode, stoku i trgovačku robu. Cilj okruglog stola je aktualiziranje pitanja zekata na poljoprivredne proizvode, stoku i trgovačku robu, kao i druga pitanja iz oblasti zekata i ponuditi odgovore na konkretna pitanja, značajna za odgovarajuću primjenu propisa vezanih za ove obaveze u praksi muslimana, pripadnika Islamske zajednice u BiH.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu čuvaju se originali ili prijepisi stotina vakufnama, koje se odnose na različite vakufe uspostavljene u Bosni i Hercegovini. Zajednička karakteristika svih vakufnama jeste da se u uvodnome dijelu navode razlozi koji su vakifa ponukali na dobročinstvo, a to su Kur'anski ajeti kao što je „Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.“ (En-Nahl, 95) ili ajet „Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže“ (Ali Imran, 92).

Živimo u vremenu kada je gotovo nemoguće govoriti o ljudskom dostojanstvu, solidarnosti, ravnopravnosti i jednakosti budući da je “globalno društvo”, iako zamišljeno da vodi brigu o cijeloj planeti Zemlji, stavljeno pod kontrolu moćne grupe, a slabi su odgurnuti na marginu svjetskih dešavanja

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine