digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

 Omer Mujić, koji je omiljen u kraju gdje je našao životno stanište, kaže kako mu je kovački zanat pomogao da postane „užički Stradivari“, našalivši se kako je slavnog italijanskog majstora prevazišao jer, kao kovač, sam sebi izrađuje alate

Omer Delić je još kao mladić stigao iz rodnog Bratunca u Sevojno kod Užica, završio kovački zanat u građevinskoj firmi „Zlatibor“, osnovao porodicu i ostao do danas. Omerove kovačke majstorije su priča za sebe, kažu kako mu u kovanju i kaljenju gvožđa nema ravnog, ali je vremenom postao nadaleko poznatiji kao majstor za izradu violina. „Kovač violina“, kako ga neki oslovljavaju , za 35 godina izradio je preko 30 violina vrhunske kvalitete koje su dospjele u najpoznatije muzičke i ine institucije u Srbiji, regionu i Evropi.

Omer se prisjeća kako je zavolio kovački zanat i počeo izrađivati violine: - Još kao dječak gledao sam i divio se Romima kaji su u Bosnu stizali na vašare svirali i pjevali uz te divne instrumente koji su za mene imali zlaćani sjaj. Moj san se ispunio izrasdom prve violine prije 35 godina koju čivam kao najveću dragocjenost!

 

Užički Stradivari

Omer Mujić je omiljen u kraju gdje je našao životno stanište i veoma cijenjen kao majstor svog zanata i komšija koji je pomogao mnogima. Kaže kako mu je kovački zanat pomogao da postane „užički Stradivari“, našalivši se kako je slavnog italijanskog majstora prevazišao jer za Stradivarija su alate izrađivali drugi, a on,kao kovač, to čini sam. Omer veli: - Zadovoljstvo je kada u svojoj kovačkoj radnji iskujem sve što oči vide, potkujem i okujem, ali violina me ispunjava cijelog i kao majstora i čovjeka. Pjevušim dok djeljam džefer javorovo drvo sušeno dvanaestak godina, sve dok iz njega nje poteknu omiljeni zvuci, a magija tek uslijedi kada ga oblikujem da dobije izgled viloline i kada iz nje začujem kako moje duša šapće.

 

Džefer javor

Omer priča: - Drvo je specijalno, džefer javor, nalazim ga u Bosni u mjestu Olovo, raste i na Bjelasici u Crnoj Gori, to je lišćar koji raste na visini od preko hiljadu metara. Najveći deo violine je od javora, samo gornji manji dio daske je od smrče. Džefer javor mi emljac u Bosni odsjeku, drvo mora biti staro desetak godina, tačno se zna koji dio stabla ide, počev od korijena i koja strana stabla, zavisno od toga kako je drvo bilo okrenuto prema suncu i kakvi su mu godovi. Najvažnije je da drvo odstoji, jer od sirovog drveta violina nikada neće „propjevati“. Kod izrade violine nema sredine, ili će biti dobro urađena, ili ne valja. Za 200 radnih sati izradim otprilike jednu violinu. Uz ovaj posao, u mojoj skromnoj kovačnici popravljam i gitare, mandoline, tamburice, bio je nadavno i jedan kontarbas.Volim sve žičane instrumente, ali ipak najviše violinu.

 

Kovački zanat nestaje

 „Užički Stradavari“, porijeklom iz Bosne, kaže kako njegovih unikata najviše ima u muzičkim školma u Užicu, Čačku, Kraljevu. S ponosom ističe kako je njegov mlađi sin, koji je završio Muzičku akademiju u Sarajevu, prdaje violinu u Muzičkoj školi u Užicu. - Sin je taj koji prvi proba kvalitet instrumenta kada izađe ispod moje ruke – dodaje i u sjeti pojašnjava kako kovački zanat polahko odlazi u zaborav. – Od kovačkog zanata napravio sam kuću, zakućio se i iškolovao djecu, pa i danas nešto otkujem i potkujem. U selima oko Užica ima još poneki kovač koji uglavnom potkivaju konje, naoštre motiku i budak, otkuju sjekiru. Tako je i u mojoj skromnoj kovačkoj radionici. Naoštrim kakvu poljoprivrednu alatku ili dlijeto za kamenoresce. Što je najvažnije mušterije dođu i odu zadovoljni!

U sali Gazi Husrev-begove biblioteke, 8. februara, promovirana je knjiga “Kroz prizmu historije” profesora Fikreta Karčića, u izdanju Centra za napredne studije iz Sarajeva. Publikacija donosi eseje, prikaze i komentare koje je autor objavljivao u Oslobođenju zadnjih pet godina. Objavljeni eseji se odnose na teme iz historiografije, te autorovog vrlo širokog profesionalnog i ličnog interesa.

“Kada sam se pripremao za ovu promociju, imao sam želju da izdvojim nekoliko tekstova i naglasim kako su oni bitniji od ovih ostalih koji su se našli u knjizi. Ali, vrlo brzo sam shvatio da ću imati problem - naime, nijedan nisam imao srca ostaviti po strani i kazati da je lošiji od drugih. U slučaju svih tih tekstova imali smo sretnu okolnost da je autor imao sposobnost stapanja u jedan horizont svog hrabrog, historijskog i angažiranog odnosa prema raznim pitanjima“, kazao je profesor Hilmo Neimarlija.

Promotorica knjige bila je i urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović koja je istakla: “Izuzetno sam sretna što poznajem profesora Karčića, koji je uvijek bio na raspolaganju kada sam zapela na nekom teškom tekstu. Tako je započela naša saradnja, a dobrovoljno je pristao da obrazuje čitaoce Oslobođenja. Zašto kažem obrazuje - zato što u ovom modernom vremenu ljudi više nemaju vremena da čitaju knjigu, da ne govorim o tih devet sekundi.“ Selimbegović je je ilustrovala pisanje Karčića činjenicom da su se čitaoci javljali nezadovoljni svaki put kada bi tekst profesora Karčića izostao iz Pogleda.

00Slicica zelim Print

Gradovi u pokretu – postosmansko naslijeđe, Ankara, Beograd, Istanbul i Sarajevo očima fotoreportera 20-ih i 30-ih godina

 U Bošnjačkom institutu u Sarajevu, 8. februara 2018. godine, otvorena je izložba Gradovi u pokretu – postosmansko naslijeđe autorice prof. dr. Nataše Mišković, profesorice na Bliskoistočnim studijama Univerziteta u Bazelu. Kroz fotograđu preuzetu iz jugoslavenskih i turskih dnevnih listova autorica prati razvoj novih država nastalih na ostacima Osmanskog carstva. Izložba predstavlja pažljivo odabrane dvije stotine digitalno obrađenih fotografija koje bilježe promjene četiri grada: Beograda, Sarajeva, Istanbula i Ankare tokom 20-ih i 30-ih godina prošlog vijeka. Kroz objektive fotoreportera dnevnih listova Politike i Vremena iz Beograda te Džumhurijeta i Akšama iz Istanbula izložba istražuje kako su obnovljeni centralni dijelovi tih gradova da bi predstavili vrijednosti novih vlada, kako je kreiran moderni građanin uz pomoć masovnih sportskih manifestacija, novih trendova u odijevanju i ponašanju, a s druge strane, kako se svakodnevica u čaršiji nastavila kao da se nikada ništa nije desilo.

Cilj izložbe je da u Zapadnoj Evropi prenese jugoslavenska i turska historijska iskustva osporavajući rasprostranjene predrasude prema velikim imigrantskim grupama u tim zemljama, dok u regionu teži da doprinese međusobnom razumijevanju i pozove na javnu raspravu o osmanskom naslijeđu odajući priznanje zajedničkim historijskim putanjama, koje su postojale pored svih očiglednih razlika, a koje su izgubljene pri stvaranju nacionalnih država.

U pripremi izložbe, osim saradnika Univerziteta u Bazelu, učestvovali su stručnjaci Muzeja Jugoslavije i dr. Mehmed A. Akšamija, profesor fotografije na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, dok su autori postavke Irena i Igor Stepančić iz Beograda.

Sarajevska publika izložbu će moći vidjeti do kraja aprila 2018. godine, nakon čega se seli u Istanbul.

00Slicica zelim Print

Od svih objavljenih i nama dostupnih izvora njeno ime spominje se jedino u biografiji gore spomenutog šejha Muhammeda Zahida, muderrisa, imama i hatiba u Poslanikovoj, s.a.v.s. džamiji u Medini. Na osnovu šejh Muhammedove biografije, pouzdano se zna da je ona bila njegova majka, da je bila hafiza i da ga je, kao dječaka, pripremala i preslušavala tokom učenja hifza. Također se pouzdano zna da ga je preslušavala i njena majka, odnosno njegova nana sejjida Mejmuna, kćerka nekog hatiba, koji potječe iz jedne od najuglednijih i najobrazovanijih porodica u Damasku. Tragom navedenih podataka, može se, gotovo pouzdano, utvrditi da je riječ o Fatimi, kćerki muderrisa sejjida Abdurrahmana el-Bosnevije, Magribi-zadea, koji je bio muderris generacijama učenika, u ono vrijeme najprestižnije srednje škole, Džakmakije medrese, u blizini Emevijske džamije u Damasku, od kojih će mnogi, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, predstavljati stožer prosvjete, obrazovanja i kulturnog preporoda, ne samo u Damasku, nego i u cijelom Šamu. Mnogi od njih kasnije su postali poznati književnici, muderrisi, kadije, muftije, ministri i diplomate. Abdurrahmanovo ime s titulama: as-sayyid, alʻallāma, aš-šayḫ i al-mudarris, kao učitelja, navodi se u biografijama:

Šejha Tahira Džezairija (1825.-1920.), istaknutog alima, pisca i pionira kulturnog preporoda u arapskom svijetu krajem 19. i početkom 20. stoljeća,

Ahmeda Izzet-paše el-Abida (1855.-1924.), oca Muhammeda Alija el-Abida (1867.-1939.), političara, diplomate i prvog predsjednika Republike Sirije (13. juni 1932.-21. septembra 1936),

Muhammeda Ebu-l-Hajra Abidina (1853.-1925), muftije u Šamu (današnja Sirija, Jordan, Palestina i Liban),

00 Cijeli tekst

Listajući biografije imama, hatiba i muderrisa Poslanikove, s.a.v.s., džamije u Medini s kraja 18. do početka 20. stoljeća, pouzdano se može utvrditi da nekolicina njih, ili vode porijeklo iz Bosne, ili su im učitelji bili Bošnjaci, ili su bili u rodbinsko-tazbinskim vezama s Bošnjacima, o kojima se, nažalost, kod nas još ne zna, gotovo, ništa. Iako se većina njihovih potomaka potpuno asimilirala u današnje saudijsko društvo, za razliku od nas Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, svi oni s koljena na koljeno pamte imena i komplikovane rodbinsko-tazbinske veze svojih predaka od dolaska u Medinu pa sve do danas. Pozivajući se na Monografiju imama i hatiba Poslanikove džamije u saudijskom periodu, koja je prije dvije godine štampana u Rijadu - ekskuzivno za čitaoce Preporoda - donosimo zanimljivu biografiju šejha Muhammeda Zahida, sina Omera Zahida i Bosanke sejjide hafize Fatime.

Šejh Muhammed Zahid (1859.-1930.)

Muhammed Zahid ibn Omer ibn Zahid ibn Ismail ibn Idris ibn Muhammed ibn Abdullah Zahid rođen je u Medini Munevveri 1275/1859. godine u uglednoj alimskoj porodici. Njegov otac Omer Zahid bio je imam, hatib i muderris u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji sve do smrti 1318/1900. godine. Iako se u šejh Muhammedovoj biografiji navodi da je još kao dijete naučio cijeli Kur’an napamet pred šejhom Nemlom, treba napomenuti su njegove stvarne muhaffize, zapravo, bile majka mu Bosanka sejjida hafiza Fatima i nana mu sejjida hafiza Mejmuna (wa kānat turāğiʻuhū lehū wālidatuhū al-ḥāfiẓa as-sayyida Fāṭima al-Bosnawiyya wa ğaddatuhū Maymūna al-Ḫaṭīb min ašhar buyūt al-ʻilm fī Dimašq). Pored oca, u Poslanikovoj džamiji učitelji su mu bili: očev polubrat po majci Jahja Defterdar (čiji je daleki predak Hasan-paša Defterdar Kanabak, također bio Bošnjak), šejh Abdulkadir Tarabulusi, šejh Omer Berri, šejh Abduldželil Berada, šejh Hasan Skopljak (porijeklom iz Uskoplja, tj. Gornjeg Vakufa, a ne iz Skoplja u Jugoslaviji, kako u svome leksikonu al-Aʻlām navodi Hajruddin Zirikli) i Ibrahim Skopljak (sin Hasana Skopljaka), jedan od najpoznatijih alima i pjesnika Medine svoga vremena, čiji je divan pjesama (na preko 183 str.) doživio nekoliko izdanja, a da kod nas o njemu nije napisana ni jedna riječ.

Redžo-ef. Mehanović je rođen 1981. godine u Zelinji Donjoj kod Gradačca. Završio je Behram-begovu medresu u Tuzli i apsolvent je na FIN-u Sarajevu. Godinu dana radio kao vjeroučitelj u OŠ “Hasan Kikić“ u Gradačcu da bi nakon odsluženja vojnog roka, 01.6.2003. godine stupio na dužnost imama, hatiba i muallima u džematu Tarevci, Medžlis Modriča.

 Koliko stanovnika živi u Tarevcima?

Džemat Tarevci obuhvata prostor istoimene Mjesne zajednice Tarevci i to je jedino prigradsko naselje u Modriči u kojem, osim u gradu Modriča, žive muslimani. Do rata u Tarevcima je živjelo oko 600 bošnjačkih porodica s oko 3.000 stanovnika čiji je vjerski život bio organizovan u dva džemata s kompletnom infrastrukturom potrebnom za odvijanje vjerskog života: 2 džamije, dva imama, 2 imamska stana i 7 mezarja. U toku rata je kompletna infrastruktura Islamske zajednice uništena, stanovništvo protjerano, a 39 naših džematlija stradalo: 26 šehida i 13 civilnih žrtava rata.

Koje aktivnosti, pored redovnih, imate u džematu?

U našem džematu je 2010. s radom počela Škola Kur′ana s kojom smo svim zainteresovanim džematlijama omogućili da nauče arapsko pismo, a zatim i da savladaju osnove učenja Kur′ana. Ovu edukaciju, koja intenzivno traje po 9 mjeseci svake godine, do sada je uspješno prošlo naših 55 džematlija. Oni aktivno učestvuju u svim našim programima koje organizujemo raznim povodima, a naročito u mjesecu ramazanu kada dio njih uči mukabelu. Manifestacijom Bijeli nišan, koja se održava početkom mjeseca maja a posvećena je uspomeni na naše šehide, nastojimo kod naših džematlija probuditi osjećaj patriotizma prema domovini i zahvalnosti našim šehidima čija nas žrtva obavezuje na trajno sjećanje i služi kao trajna opomena na ne tako davna dešavanja u domovini. Već tradicionalno, 20. jula obilježavamo Dan tarevačkih džamija. Taj datum je za nas izuzetno važan iz razloga što je na taj dan 2003. svečano otvorena naša Gornja džamija koja je bila prva obnovljena džamija u Posavini. Taj isti dan smo imali i svečano polaganje kamena u temelje i naše Donje džamije, a koja je svečano otvorenje imala na isti dan 2008. godine. Za samo 6 godina, velikim trudom i zalaganjem naših džematlija i vakifa uspjeli smo obnoviti obje naše džamije i jedan imamski stan a drugi je u izgradnji. Kroz Školu Kur′ana, manifestacijama Bijeli nišan i Dan tarevačkih džamija mi kod naših džematlija nastojimo kvalitet njihovog vjerskog života podići na viši nivo ali i izgraditi osjećaj patriotizma koji, evidentno je, kako vrijeme prolazi sve više slabi.

Na koji način radite s mladima i nakon mekteba?

Posvećujemo im dobar dio vremena i nudimo im razne sadržaje. Da bi efekat našeg rada bio što bolji i polučio što bolje rezultate, imami i koordinatori za rad sa mladima sa područja našeg Medžlisa, ali i iz Odžaka i Bosanskog Šamca koji su nam relativno blizu, kroz Mrežu mladih organizovali su Halku hadisa za mlade koju je vodio Adnan-ef. Kavazović. U toku njenog dvomjesečnog trajanja obišli smo sve naše džemate, a halki je prisustvovalo preko 130 mladih sa sva tri naša medžlisa. Za uspjeh ove aktivnosti zaslužni su svi naši imami koji su dali veliki doprinos u njenoj realizaciji. Omladina je uključena i u rad Škole Kur′ana. Za njih organizujemo razne turnire, tribine, iftare i izlete. Svake godine učestvuju u Maršu mira “Srebrenica“. Najaktivniji su nagrađeni sedmodnevnim učešćem u kampu Ljetna škola u Sarajevu, a tu aktivnost smo realizirali u saradnji sa fondacijom Izvor nade iz Sarajeva, kojim se i ovim putem zahvaljujemo. U planu su i nove aktivnosti poput Regionalnog kviza za mlade sa područja Podrinja i Posavine ali i nova druženja kroz halke hadisa i tefsira.

00Slicica zelim Print

Njena gradnja danas prerasta u lijepu priču, nakon što su gotovo sedamnaest godina strpljivo čekali administrativne dozvole i ostalo, upravo kada su mnogi gotovo odustali, kada je strpljenje i ustrajnost popuštala Allah je dao bereket i nafaku, te odredio vrijeme kada će se to ostvariti.

„Mi smo u aprilu prošle godine otpočeli s izgradnjom džamije, a prethodno smo u martu cijeli mjesec uklanjali staru džamiju, da bismo u aprilu počeli sa kopanjem temelja za ovu novu džamiju. Dakle, u aprilu će se, ako Bog da, navršiti puna godina dana i kao što vidite radovi su pri kraju. Što se tiče suterena završili smo oko 90 posto posla. Imamo još gore da završimo mihrab i minberu, unutra uradimo kaligrafiju, te uredimo kupolu i ako Bog da tepih kojeg ćemo zadnjeg postaviti. Grijanje smo već ugradili i isprobali. Dakle, radovi su u svome samom finišu i već smo zakazali otvor džamije za 21. juli, te se nadamo da ćemo do tada završiti sve radove“, kaže Mujo-ef. Spahić, imam u džematu Ribić

 

Sedam harfova

A, svojom arhitektonskom posebnošću, ljepotom, i motivima koje je arhitekta Amir Ramić udahnuo u njenu prepoznatljivost i simboliku, džamija dominira u središtu naselja nadvisujući tamo prema Uni, gdje su davno stajali ribići, koji i odrediše ime naselju Ribić, a danas se rastrčale kuće, do kojih dopire sva njena simbolika šireći se dalje i dalje. Sedam je prozora u njoj, poput sedam ajeta Fatihe i sedam nebesa.

Unutrašnjost džamije bi trebala bit ukrašena sa sljedećim natpisom „Sedam harfova Kur’ana kur’anska je mudžiza, kur’ansko čudo, koje uključuje njegovo faktično jezično tkivo, ali ide i dalje od toga, ide prema onome što jezik, tj. kur’anski jezik najavljuje, razotkriva.“

Otud i hrabrost prilikom početka gradnje. Prvo su džematlije prikupljale sredstva, pa su onda po oporuci rahmetli Sakiba Hadžića sagrađena vrata, mihrab, minber. Drugi je džematlija uveo grijanje, pa elektro instalacije i tako redom.

 „Za lijep dizajn naše džamije zaslužan je naš arhitekta Amir Ramić,koji nam je ponudio tri varijante i mi smo izabrali ovu. Svi koji su vidjeli našu džamija, dopao im se njen izgled. Aplicirali smo jednoj kuwajtskoj organizaciji ali su oni planirali dati sredstva za neku manju džamiju i kada su vidjeli kolika je naša džamija, odustali su. Hvala Allahu on je poslao donatore i nije to nikakva organizacija nego prilozi naših sugrađana Bišćana, te smo je zato nazvali Nafaka džamija“, kaže efendija Spahić.

 

Džematlije zadovoljne

Sa efendijom smo zatekli i dvojicu starijih džematlija koji nisu krili svoju oduševljenost novom džamijom.

 „Elhamdulillah, zadovljan sam svim, uvijek smo u plusu što se tiče novca, s imamom nemamo nikakvih problema. Sve ide dobro, novca za džamiju ima i radovi teku bez problema“, kazao je Salih Behić.

Za Mujagu Hodžića ovo nije prva džamiju čiju izgradnju je svjedočio. Iako nema novca da pomogne u kupovini materijala, Mujaga dođe i obiđe svoga efendiju i pomogne izgradnju džamije lijepom riječju i savjetom.

 „Ovo je meni treća džamija u mojih 85 godina, čijoj sam gradnji svjedočio. I sad sam u ovoj novoj našoj džamiji radostan i zna efendija da sam ja tu svaki dan. Dođem gledati kako se radi, nisam finansijski jak, penzija mi je mala, ali dođem da pomognem šta mogu.“

00Slicica zelim Print

“Vakuf možete razumijevati kao neki poklon, ali njegova svrha jeste konstantna korist za zajednicu muslimana te stoga je važno njegovo oplemenjivanje i unaprjeđenje njegove efikasnosti. Sve što smo dosad izgradili i pokrenuli ima svoju svrhu, zasnovanu na ozbiljnim istraživanjima tržišta i same potrebe medžlisa, ali ako neko sutra u Islamskoj zajednici kaže: ovo nam ne treba ili nije rentabilno, može se zamijeniti i vratiti uložena sredstva. Mi i kada ne možemo realizirati određeni projekat zbog nedostataka sredstava spremni smo se zadužiti, jer smo analizom utvrdili da nakon određenog perioda možemo imati čistu situaciju bez dugova. Naravno, neki žele, kada se završi određen projekat, odmah doprinose, da odmah vide hajr, ne žele čekati npr. deset godina da se otplate određeni projekti, što je pokazatelj nedostatka strateškog planiranja“, pojasnio je predsjednik Medžlisa Ramiz Jelovac, čiji je glavni moto u vezi s projektima “da učinimo Medžlis samoodrživim“.

Ono što je kod Medžlisa Mostar vrlo interesantno i jedan iskorak u samom promišljanju budućnosti medžlisa, ali i Islamske zajednice, jeste investiranje i dugoročno ulaganje na koje se, u nekoj mjeri, ne gleda svugdje blakonaklono. U narednom periodu Medžlis Mostar planira sredstva od turizma ulagati u određene projekte. Podsjetimo, Medžlis je Koski Mehmed-pašinu džamiju na obali Neretve učinio i turističkom atrakcijom. Hiljade turista, naravno uz plaćanje ulaza u harem, svake godine nastoji vidjeti Stari most s jedinstvene pozicije na kojoj se nalazi ova džamija. S druge strane, jedan od značajnijih projekata Islamske zajednice u proteklom periodu jeste i obnova i stavljanje pod kontrolu Medžlisa Tekije na Buni, jedne od najvećih turističkih atrakcija u BiH, koja će, pored ostalih znamenitosti u svom kompleksu, uskoro dobiti i jedinstvenu izložbu. Riječ je o prijevodima Kur’ana na brojne svjetske jezike.

Studentski hotel, kojeg je izgradio Medžlis trenutno broji 300 kreveta, što je vrlo respektabilan kapacitet. Studentski dom u centru grada pruža studentima, ali i drugima vrlo kvalitetnu uslugu za pristupačne cijene čime je zaslužio ocjenu 8,6 od 10 na osnovu rangiranja hotela Guest Review Awards u 2016. godini. Drugi projekat, na čijem polaganju kamen-temeljca je najavljeno prisustvo i reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića, jeste dom za stare.

00 Cijeli tekst

“Vrlo nam je važna podrška vrha Islamske zajednice. Razumijemo da ima niz pitanja u vezi s ovakvim projektima, ali potrebno je sagledavati savremene tokove koji se ne mogu zaustaviti, već samo na najbolji način iskoristiti za dobrobit naroda. Mi stalno imamo upite ljudi koji bi željeli na jedan kvalitetan i vjerski prijemčiv način provesti svoju kasniju životnu dob. Neki od njih su samci, nekima su porodice vani i ne žele da svoju starost provode u inozemstvu ni sami u svojim kućama u Bosni, stoga traže kvalitetan vjerski i društveni život u Medžlisu“, pojasnio je Ramiz Jelovac.

Iako je članarina važan dio u budžetu Medžlisa, ukupni prihodi od članarine ne bi mogu pokriti ni osnovne troškove. Pored toga, Medžlis podržava aktivnosti džemata kojima se za njihove projekte vraća oko trećina prikupljenih sredstava.

Foto: Xinhua / Khalil Dawood

Muslimani Bliskog Istoka isparčani sektaškim sukobima – na Zapadu su jedinstvena „islamska prijetnja“

 Nasilje na Bliskom istoku ima mnogo više veze sa borbom oko političke, vojne i ekonomske prevlasti nego teološkim razlikama. Cijeli mit o sektaškom Bliskom Istoku, između ostalog, proizvod je simplističnog i klišejskog novinarstva. Takvim načinom razmišljanja, svaki savremeni sukob ili izbijanje tenzija posmatra se kao nova interpretacija srednjovjekovne bitke između sunnija i šija, a ne savremena geopolitička preplitanja u kojima su evropske zemlje i SAD itekako umiješane. Samo su se SAD od početka dvadesetog stoljeća više puta miješale u unutrašnja pitanja zemalja Bliskog istoka pod izgovorom da žele ‘’zaštiti manjine’’, ‘’podržati vjerske slobode’’, ‘’boriti se protiv komunizma’’, ‘’zaštiti demokratiju’’ i ‘’boriti se protiv terorizma.’’ Zato im takvo tumačenje situacije itekako odgovara, jer ih oslobađa od odgovornosti zbog katastrofalne i nepromišljene vanjske politike kakvu vode već decenijama prema većinski muslimanskim zemljama.

Uz sve navedeno, vrijedno je spomenuti i jednu ironiju, a to je da svi zapadni mediji koji posmatraju politička previranja na Bliskom istoku kroz sunnijsko-šiijsku prizmu, imaju tendenciju da govore o jedinstvenoj ‘’islamskoj prijetnji’’ svaki put kada se dogodi napad na tlu Evrope ili SAD-a. Kako je moguće da Bliski istok implodira zbog navodne unutrašnje sektaške anarhije, a istovremeno predstavlja ujedinjenu civilizacijsku prijetnju Zapadu?

00 Cijeli tekst

Foto: Xinhua / Khalil Dawood

Muslimani Bliskog Istoka isparčani sektaškim sukobima – na Zapadu su jedinstvena „islamska prijetnja“

 Sektaštvo kao pojam je izuzetno maglovit i ambivalentan, ali u suštini označava negativno djelovanje manje skupine unutar jedne religijske zajednice ili filozofske škole koja se izdvaja posebnim uvjerenjima od općeprihvaćenih. Ussama Makdisi u svom članku Understanding Sectarianism in the Middle East navodi da ni jedna grupa na Bliskom istoku sebe per se ne naziva ‘’sektaškom’’ već da im se takav epitet nameće od strane trećih lica. Iako je taj pojam na Bliskom istoku usko povezan sa nacijom, državnim suverenitetom i nacionalnim jedinstvom, u zapadnim zemaljama je povezan sa idejom o evropskoj ili američkoj kulturnoj hegemoniji ili prevlasti nad (navodno) inferiornim narodima nekadašnjih kolonija. Novinari i analitičari isti termin često koriste kada treba pojasniti uzročno-posljedične veze tekućih konflikata čiju suštinu i historiju ne poznaju najbolje. Nakon napada na Sjedinjene Američke Države 11. septembra 2001. godine, uz argumente da se radi o sukobu civilizacija, kulturnoj i vjerskoj netrpeljivosti, sektaštvo se pojavilo kao zgodno pojašnjanje (i catchphrase) za brojna dešavanja na Bliskom istoku: od rata u Jemenu i Siriji, raspada Iraka, saudijsko-iranskog rivalstva, sukoba Talibana i Sjeverne Alijanse, napada grupe Boko Haram u Nigeriji, paralizu Libanske države, propasti Libije, nasilje u Pakistanu do pojavljivanja grupe ISIL.

Realnost je, ipak, dijametralno suprotna.

00 Cijeli tekst

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine