digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona je krajem 2017. godine objavio rezultate vrednovanja srednjih škola na području Tuzlanskog kantona. U rangu svih srednjih škola, Behram-begova medresa u Tuzli je zauzela prvo mjesto, s ukupno ostvarenih 7273,44 bodova. Vrednovanje svih srednjih škola na području Tuzlanskog kantona vršili su zaposlenici Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona, a po Instrumentariju Zavoda. Ovakve vijesti o uspjehu Behram-begove medrese dolaze do nas već više od deset godina, a njenom uspješnom radu svjedoče muslimani ovih prostora već više od 390 godina.

00Sličica Želim Print

Behram-begova medresa u Tuzli ušla je u 391. godinu svoga rada sa željom i nadom za uspješnim nastavkom časne misije u najvažnijem poslu kojeg čovjek radi a to je odgoj i obrazovanje mladih generacija. Izražavamo zadovoljstvo rezultatima i uspjesima u prošloj školskoj godini iza kojih stoji svakodnevno zalaganje profesora, učenika i svih uposlenika Behram-begove medrese. Bez vakifa i prijatelja naše škole, kao i doprinosa našega naroda prilikom akcija koje provodi IZ-e u BiH na svim nivoima, bilo bi gotovo nemoguće normalno odvijanje odgojno nastavnog procesa i postizanje ovih uspjeha,“ kaže direktor ove škole Ahmed Hatunić.

Aktivnosti u 2017. godini

Mnogobrojni su aktivnosti koje svake godine realizuje škola sa više od 500 učenika i učenica. Jedna od njih je izdavanje poštanske marke „Behram-begova medresa u Tuzli“ koju je JP BH Pošta d.o.o Sarajevo, povodom obilježavanja dana Behram-begove medrese u Tuzli, izdala u oktobro prošle godine.

U 2017. godini obilježena je i dvadeseta godišnjica učeničkog lista Misak. Do sada su izašla 83 broja, a promijenila su se 24 urednika i više od stotinu učenika i učenica ove škole koji su bili članovi redakcije. Prvi broj Misaka izašao je 1997. godine, a prvi intervju urađen je sa bivšim učenikom Behram-begove medrese dr. Omerom Nakičevićem. Glavni i odgovorni urednik bio je Vedad Gurda, a zamjenik Jasmina Mrkonjić.

Pored Misaka učenici redovno pripremaju i emisiju „Moja medresa“ koja se emituje u programu Radija BIR.

Jedna od najuspješnijih sekcija u Medresi je sekcija hifza. Od 2000. godine pa do danas, među učenicima i profesorima Behram-begove medrese promovisano je 56 hafiza. U ovoj školi posebnim programima i tribinama obilježavaju se Dan državnosti i Dan nezavisnosti, kao i Dan porodičnih vrijednosti i mnogi drugi značajni datumi, a svakog 11. u mjesecu učenici i učenice zajedno sa svojim profesoricama i profesorima učetvuju u mirnoj šetnji sa ženama Srebrenice.

Brojna takmičenja donijela su veliki broj nagrada u ovu školu. Učenicima su posebno draga sportska takmičenja, a debatnom klubu Behram-begove medrese u 2017. godini uručena je Plaketa za najbolji debatni klub u Bosni i Hercegovini. Već dugi niz godina u saradnji sa Ambasadom Sjedinjenih Američkih država u ovoj školi se realizuje Access program za učenike i edukacija za nastavnike i profesore Engleskog jezika TELTS.

Rast kvaliteta obrazovanja i uvjeta rada

Direktor Hatunić ističe da je ispred ove škole još mnogo planova koji se tiču poboljšavanja kvaliteta odgojnog nastavnog procesa i sveukupnih uvjeta rada i života u Medresi: „U prošloj godini je veći broj učenika Behram-begove medrese postiglo zapažene pojedinačne rezultate na kantonalnim takmičenjima i na smotrama znanja i takmičenjima na federalnom nivou i na razini medresa IZ-e u BiH. Želimo ih poticati da njihovi pojedinačni uspjesi budu još zapaženiji što će u njima pobuditi još veću želju za sticanjem znanja i njegovom primjenom. Nastojat ćemo još više djelovati na njih i izgradnji uvjerenja da se samo s imenom Božijim i stalnim i predanim trudom i zalaganjem na polju nauke i ličnoga zalaganja mogu postići uspjesi na bilo kojem mjestu u svijetu uključujući i našu domovinu Bosni i Hercegovinu koja u tome nije nikakva izuzetak. Naprotiv, ona je najbolji ambijent za ljude ovih prostora u kojem mogu razvijati svoje sposobnosti, talente i kvalitete. Molim Uzvišenog da nam u realizaciji zadatih i drugih vrijednih ciljeva bude stalni pomagač!“

Nastavničko vijeće Medrese pojačano je u prošloj godini s 4 nova magistra nauka i doktorom nauka, a danas bi misiju Islamske zajednice u Podrinju, na Drini, bilo teško zamisliti da nije bilo Behram-begove medrese i imama koji su bili učenici ove škole.

U prošloj školskoj godinu Behram-begova medresa je otpočela i sa korištenjem savremenog amfitetara sa propratnim sadržajima i kabinetima prirodnih nauka koji su predviđeni za izvođenje laboratorijskih vježbi iz fizike, bilogije i hemije. Gradnja objekta, na kojem istovremeno može raditi i djelovati oko 300 učenika, trajala je gotovo godinu dana, a realizirana je uz svesrdnu pomoć vakifa i prijatelja Behram-begove medrese.

Izgradili smo nova, jaka prijateljstva sa kolegama studentima katoličke, pravoslavne, protestantske i islamske provenijencije. Bilo je pokušaja, a to će ostati cilj za naredne godine, da se uključe profesori i studenti pripadnici jevrejske religije

Nakon potpisivanja memoranduma o razumijevanju za uspostavljanje zajedničkog magistarskog programa “Međureligijske studije i izgradnja mira”, prva generacija od 23 studenta iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, predavanjem na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 26. oktobra 2017. godine, započela je pohađanje zajedničkog međureligijskog studija izgradnje mira.

Magistarski program je nastao kao rezultat zajedničkih napora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta “Sveti Vasilije Ostroški” iz Foče. Inače, projekat je iniciran i finansijski podržan od strane američke humanitarne i razvojne agencije Catholic Relief Services (CRS).

00Cijeli tekst

Nastavni plan i program studija je rezultat skoro dvogodišnjeg rada trojice dekana i radne grupe koju su sačinjavali predstavnici tri teološka fakulteta. Od samog početka naučno-nastavna vijeća fakulteta i najviši predstavnici vjerskih zajednica dali su punu podršku realizaciji projekta.

Nakon dva i po mjeseca predavanja, Preporod donosi stavove dekana teoloških fakulteta, odgovore od trećeg dekana do zaključenja ovog broja nažalost nismo dobili, te jednog broja studenata. Tokom pripreme i početka realizacije ovaj program u više navrata je u javnosti označavan kao jedinstven akademski projekat u regiji pa i šire, stoga je važno bilo čuti stavove njegovih neposrednih učesnika, posebno studenata, i da li praksa potvrđuje najavljena očekivanja.

Kako mediji sve više zaokupljaju našu pažnju uslijed čega ljudi sve manje imaju slobodnog vremena to smo ovdje željeli ukazati na probleme i devijacije koje se javljaju u društvu, te time, ujedno, istaći potrebu uvođenje medijske pismenosti u bosansko-hercegovački obrazovni sistem, a u slučaju Islamske zajednice u mektebe, ali i medrese

Zašto nam je potreban čas medijske pismenosti

S obzirom da u velikom procentu djeca znatno brže prihvataju novu tehnologiju i internetske trendove nego roditelji, a obrazovne institucije ne posvećuju posebnu pažnju ovom problemu glavno pitanje jeste: kakve posljedice očekivati ako je dijete, uglavnom, prepušteno samostalnom upoznavanju s virtuelnim svijetom?

To nas dovodi do jednog valjanog razloga da se u školski sistem uvede predmet medijske pismenosti kako bi djeca na adekvatan način stekli sposobnost razumijevanja značaja pravilne upotrebe informacione tehnologije. To automatski podrazumijeva i izgradnju kritičkog odnosa spram korištenja društvenih mreža, kako djece tako i roditelja, jer uvidom u sve opasnosti virtuelnog svijeta djeca mogu i samim roditeljima skrenuti pažnju na određene negativne elemente društvenih mreža i internetskih trendova.

00Cijeli tekst

Vrijeme u kojem živimo ispunjeno je različitim suprotnostima i bremenito paradoksima. Jedna od takvih nelogičnosti je da se vjera koja poziva miru i toleranciji, podstiče materijalni napredak i duhovno usavršavanje i priznaje različitosti kao Božiji dar, dovodi u vezu sa terorizmom, nasilnim ekstremizmom, fanatizmom i zaostalošću. Istina, brojni su uzroci i kompleksni faktori koji su doveli do ovakvoga stanja. No, ruku na srce, ne zanemarujući naravno značajan broj vanjskih faktora, s pravom možemo zaključiti da su pojedinci i skupine koji se predstavljaju kao muslimani dobrim dijelom sami doprinijeli takvoj situaciji i učinili da se ostali muslimani svakodnevno moraju pravdati zbog onoga što nisu uradili. Sljedbenici ekstremističke ideologije, iskrivljenog tumačenja i pogrešnog razumijevanja vjerskih tekstova nanijeli su nemjerljivu štetu cijelome svijetu a naročito muslimanima. Tekfirska ideologija koja je pronašla uporište kod ekstremističkih elemenata podstiče na negiranje drugih i drugačijih, ubijanje sljedbenika različitih pravaca i redova i uništavanje pripadnika vjerskih manjina. Iako su nemuslimani česta meta terorista i ekstremista, ipak su njihov prvenstveni cilj muslimani koji ne prihvataju njihovo nakaradno razumijevanje i prakticiranje religije. Brojni su primjeri gdje su tekfirske samoubice ciljano napadale muslimane okupljene u džamijama, dženazama, pijacama pa čak i vjenčanjima.

00Cijeli tekst

S fetva-i eminom muftijom sarajevskim Enes-ef. Ljevakovićem razgovarali smo o problemu nasilnog ekstremizma i ideologiji tekfira, te nesuvislim nasrtajima na metodologiju hanefijske pravne škole. Također, tema razgovora bio je i jedisntven projekat Mreža mladih, koji se čini značajnim odgovorom na izazove u radu s mladima.

Današnji ideolozi tekfira nadmašili i haridžije

PREPOROD: Na koji način trebamo promatrati ideologiju tekfira koja je, očigledno, prisutna i u našoj zemlji?

00Cijeli tekst

Doktrina tekfira nije posljedica već uzrok i osnova, spiritus movens ekstremističke ideologije na kojoj se grade druga ekstremistička učenja i opravdavaju nasilnički postupci i zločini. Jasno je da je ideologija tekfira primarno usmjerena protiv muslimana, da se putem nje generiraju unutrašnji sukobi u najširem mogućem obimu. U interpretaciji ekstremista ne postoje ljudska prava, nema govora o zaštićenim vrijednostima. Najviša od ovih zaštićenih vrijednosti, ljudski život, u njihovoj interpretaciji, a pogotovo u praktičnim postupcima ne uživa nikakvu zaštitu. Umišljeni, tzv. efekat zatrašivanja/odvraćanja neprijatelja nekim terorističkim aktom ili surovim zločinom, koji je (efekat) nedvojbeno spekulativne, hipotetičke naravi, kod takvih ima prednost u odnosu na kategorički zaštićene vrijednosti, poput recimo imovine, a da i ne govorimo o ljudskom životu kao najvišoj zaštićenoj vrijednosti. Današnji baštinici ideologije tekfira nadmašili su i njezine začetnike, raskolničku sektu haridžija koja se pojavila u vrijeme hilafeta hazreti Alije i koja je nanijela ogromnu štetu muslimanskoj zajednici i uzrokovala podjele koje traju do danas. Izvorne haridžije proglašavale se nevjernikom muslimana koji počini veliki grijeh koji je kao takav nedvojbeno označen u Kur’anu. Današnje neoharidžije su, kako se navodi u Analizi, proširili krug takvih djela nazivajući ih „mukeffirat“, tako da ona obuhvataju čitav spektar djela koja, po njima, izvode iz vjere, podrazumijevajući tu prije svega, podršku demokratskim političkim sistemima koji po njihovom sudu nemaju utemeljenje u Šerijatu. Okosnicu njihove propagande čini kritika demokratskog uređenja države, koje ne samo da ne smatraju islamskim, nego sve one koji aktivno ili pasivno učestvuju ili daju podršku demokratskim procesima smatraju nevjernicima.

PREPOROD: Shodno ovome, ko im je autoritet, odnosno koga ne smatraju nevjernikom?

 Današnji protagonisti ideologije tekfira proglašavaju nevjernicima vladare i narod, učene i one koji nisu učeni, sve one koji ne prihvataju njihove ideje i ne slažu se s njihovim vizijama i konkretnim postupcima, pa i one koji se idejno slažu s njima, ali se nisu pridružili njihovom pokretu i projektu i nisu dali prisegu vjernosti njihovom vođi. Ukoliko neki od njihovih sljedbenika napusti organizaciju, tretira se otpadnikom, murtatom koga je dozvoljeno likvidirati. Različite grupacije i frakcije koje su tokom historije islama prihvatile doktrinu tekfira, koristile su ga kao oružje i sredstvo za eliminaciju ideoloških neistomišljenika i političkih protivnika. Tekfir je prvi korak ka nasilnom ekstremizmu, sijanju smutnje, terorizmu i drugim zločinima.

Danas se ideje tekfira u nešto modificiranoj formi ponovo oživljavaju i poturaju muslimanima. Njihovi ovovremeni autoriteti su njihovi ideološki istomišljenici koji ih predvode u ekstremizmu i koji su najnasilniji među njima. Niko od poznatih i priznatih današnjih alima ne smatra se njihovim vjerskim autoritetom.

 

„Transakcija stoljeća“

 

PREPOROD: Na promociji ste, govoreći o aktivnostima sljedbenika ove ideologije na nekim novim područjima, spomenuli „transakciju stoljeća“ o kojoj govore neki mediji.

Militantnim ideolozima tzv. Islamske države koji opravdavaju korištenje nasilja nad muslimanima i svima drugima koji ne prihvataju njihovu vlast i tumačenje vjere, tekfir je glavni instrument kojim opravdavaju svoje nasilje. U zadnje vrijeme primijetna je pojačana aktivnost sljedbenika ove ideologije i samozvanih ili imenovanih pristalica ISIL-a na području Sinaja. Nedavno je počinjen najsmrtonosniji teroristički napad u Egiptu upravo na Sinaju, kada je u napadu na džamiju ubijeno preko 300 ljudi. Objavili su rat i palestinskom pokretu Hamas, a u medijima se špekulira i govori o „transakciji stoljeća“, prema kojoj bi Palestinci trebali dobiti svoju državu ili teritoriju, ne u Palestini već upravo na Sinaju. Iz svega rečenoga, jasno je o kako korisnoj jahalici i efektnoj demonskoj tvorevini ISIL, iza kojeg je i samoproglašeni hilafet, je riječ. Jahalica je doktrina tekfira, a pogonsko gorivo iskrivljeno tumačenje i zloupotreba tradicionalnih islamskih pojmova i koncepata.

Na inicijativu pokreta „Odgovor“ u saradnji sa udruženjima „Majke enklava Srebrenica i Žepa”, „Srebreničke majke”, „Žene Srebrenice”, „Žene Podrinja“, „Organizacija šehida i poginulih boraca Srebrenice“ 9. januara u Potočarima je održana konferencija pod nazivom „Ostvarenje prava i zaštita građanskih sloboda povratničke zajednice na području entiteta RS.

00Cijeli tekst

Učesnici konferencije „Ostvarenje prava i zaštita građanskih sloboda povratničke zajednice na području entiteta RS“ održane 9. januara 2018. u Memorijalnom centru Potočari, donose:

P O T O Č A R S K A D E K L A R A C I J A

„Potočarska deklaracija“ je poruka predstavnika preživjelih žrtava Genocida, porodica žrtava Genocida, povratnika, izbjeglih i raseljenih lica sa područja entiteta RS, boraca i veterana, te svih aktivista i zagovornika demokratizacije, slobode i ravnopravnosti građana Bosne i Hercegovine na cijelom njenom teritoriju. S tim u vezi „Potočarska deklaracija“ je upozorenje da se građani nesrpske nacionalnosti, a prije svega Bošnjaci, nalaze pred potpunim nestankom na području entiteta RS - isključuju se iz procesa donošenja odluka, njima su zatvorena vrata zapošljavanja u institucijama, aktivno se ohrabruje njihov odlazak i ograničavaju im se temeljna ljudska prava i građanske slobode”, navodi se u deklaraciji. Danas, sa ovog mjesta, šaljemo poruku i tražimo od predstavnika „probosanskih političkih stranaka“, da u očekivanju općih izbora u Bosni i Hercegovini: 

  1. Jasno se odrede i u svoje političke programe unesu konkretnu viziju i realne prijedloge rješavanja problema bošnjačke povratničke populacije na području entiteta RS;
  2. Donesu čvrstu odluku o tome da se pitanje priznavanja naziva bosanskog jezika i rješavanje pitanja diskriminacije đaka iz bošnjačke povratničke zajednice učini prioritetnim pitanjem u međustranačkom dijalogu u budućnosti; 
  3. Insistiraju kod nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini i međunarodne zajednice da preduzmu konkretne korake u provođenju odluka Ustavnog suda BH u vezi 9. januara, da se pokrenu konkretne mjere na sprječavanju i kažnjavanju negiranja Genocida i udruženih zločinačkih poduhvata, te da se usvoje i implementiraju konkretna rješenja na zaustavljanju odlaska mladih iz povratničkih zajednica širom entiteta RS;
  4. Donesu odluku o jedinstvenom i zajedničkom nastupu na izborima 2018. godine;
  5. Donesu jedinstvenu strategiju djelovanja prema Savezu za promjene i SNSD-u prilikom budućih pregovora o formiranju vlasti na državnom, entitetskom i lokalnom nivou;

Istovremeno, jedinstveni smo u osudi svih političkih subjekata i pojedinih političkih predstavnika koji dolaze iz povratničke zajednice, a koji ne podržavaju političko jedinstvo Bošnjaka povratnika. Dužni smo zbog onih koje smo izgubili u borbi za slobodu naše domovine, dužni smo i zbog generacija koje dolaze, da „Potočarskom deklaracijom“ podignemo svoj glas i upozorimo na političke podjele Bošnjaka, te činjenicu da nam prijeti nestanak sa područja RS-a. U borbi protiv onih koji žele naš nestanak, stojimo hrabro na braniku naše domovine, kao oni koji su preživjeli, kao oni koji su se vratili i kao oni koji neće odustati od opstanka naše zemlje i našeg naroda.

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva.

I ove godine entitet RS je 9. januara obilježio praznik koji je bio inicijalna kapisla za sve zločine i nesreće koje su pogodile narode u Bosni i Hercegovini od 1992. do kraja 1995. godine, a od čega se bh. društvo još uvijek nije oporavilo. Bila je to 1992. godine odluka o razbijanju suvereniteta Bosne i Hercegovine s namjerom njenog pripajanja susjednoj državi Srbiji. Plan nije uspio, ali je u cilju njegove realizacije ubijeno i ranjeno više stotina hiljada građana Bosne i Hercegovine, raseljeno preko milion osoba i na koncu taj projekat je okončan u genocidu nad Bošnjacima koji je više puta sudski dokazivan i pravosnažnim presudama Haškog tribunala potvrđivan. Unatoč tome, srpska politika ne samo što potpuno ignorira činjenicu da se u temeljima entiteta RS ne nalaze nedužne žrtve Kozarca, Bijeljine, Zvornika, Prijedora, Keraterma, Korićanskih stijena, Bosanskog Šamca, Vlasenice, Višegrada, Sarajeva, Foče, Srebrenice i bezbrojnih drugih stratišta, nego nastoji i sve druge uvjeriti da to nije tako bilo, uključujući i preživjele žrtve. Stepen ignorancije činjenica i istina o zločinima je nepojmljiv.

00Sličica Želim Print

Iako projekat „prisajedinjenja“ najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji nije doživio punu realizaciju, a projekat genocida, za razliku od sličnih projekata iz 19. i prve polovine 20. stoljeća, nije do kraja polučio željeni rezultat, više nego očito je da se priprema „drugo poluvrijeme“ za njegovu realizaciju. Srpska javnost u Srbiji i entitetu RS na različite se načine priprema da u pogodnom trenutku, ako bude trebalo i vojno, izvrši pripajanje najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji. Štaviše, takve izjave sa najviših instanci političke, društvene i vjerske ljestvice postale su naša svakodnevica i skoro normalna pojava, toliko da počesto ne izazivaju nikakvu reakciju. Kao da smo već naviknuti na to i da nam je sasvim normalno da nam neko prijeti odvajanjem polovine države.

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva. S jedne strane, brutalno se negira država i njene institucije, ohrabruje srpski narod da istraje u secesionističkim nastojanjima i pokazuje da je zločin isplativ, te navikavaju se svi drugi, uključujući i međunarodnu javnost da prihvate secesiju i zločine kao neizbježnu stvarnost i normalnost. Zdravom umu i zdravoj ideji može li zločin biti normalna i prihvatljiva pojava?

Historijsko iskustvo pokazuje da ovdje može samo ravnoteža straha, strah od kazne, i ravnoteža snage odvratiti postojeće srpsko političko i vjersko rukovodstvo od novog genocida i progona Bošnjaka. Srpska politika s obje strane Drine, nažalost, ne razumije drugačiji jezik. Aktuelnu srpsku politiku ne zanimaju međunarodni standardi, međunarodno pravo, ljudska prava, demokratske i civilizacijske tekovine. Ništa osim njenog cilja: učiniti sve da Bosna i Hercegovina ne funkcionira, blokirati svaki društveni i politički proces, sve odugovlačiti i osporavati kako bi se zamorila i iscrpila međunarodna javnost i politički centri odlučivanja. Strah od kazne, te procjena da će naići na snažan i odlučan odgovor, koji će ih suočiti sa potpunim porazom, može zaustaviti galopirajuću srpsku prijetnju.

Kao ilustraciju potpune ignorancije istine i činjenica od strane srpske elite u Beogradu i Banjoj Luci, a u kontekstu njihovog ponosnog slavljenja zločina i destrukcije države Bosne i Hercegovine, donosimo neke izjave i kvalifikacije izrečene o 9. januaru od strane različitih relevantnih domaćih i međunarodnih instanci i osoba. Očito, aktuelnim srpskim elitama ne trebaju činjenice, njima je dovoljan mit i mitomanija.

Od Bosne koja je na svojoj koži itekako iskusila šta znači biti izbjeglica trebalo bi očekivati da ima veći senzibilitet za probleme ovih ljudi, da zna koja su njihova prava i da im ih osigura

A, šta mi radimo i kako gledamo izbjeglice u našem gradu? Kako se odnosimo prema njima? Pamtimo li vrijeme kad smo snajperima bili meta, kad su granate kao kiša padale, a bolnice bile pune ranjenih bez anestezija operisanih - kad nije bilo ogrjeva, lijekova, hrane i vode. Pamtimo li vrijeme kad smo i sami bili izbjeglice, kad smo krili pogled i nastojali pokazati da smo ljudi s integritetom i dosto-janstvom, da smo i mi imali svoj topli dom i porodicu, posao i prijatelje koje nam je rat odnio?

Prvi koji je javnosti značajno skrenuo pažnju na problem izbjeglica iz bliskoistočnih, afričkih i drugih zemalja koji spavaju na otvorenom bio je Muhamed-ef. Velić, koji je u decembru 2017. godine omogućio da nekoliko izbjeglica iz Tunisa nađu utočište u džamiji u naselju Breka. S obzirom da džamija nema uvjete za boravak, Muhamed-efendija je pozvao javnost i nadležne institucije da pomognu ljudima koji spavaju tokom zimskih minusa u nehumanim uvjetima na bosanskim ulicama i u parkovima. Apelu su se odazvali predstavnici Udruženja Tempo iz Vogošće, koji su odlučili sve svoje kapacitete podrediti potrebama ovih ljudi koji putuju mjesecima iz svojih zemalja.

00Cijeli tekst

Pitanje: Ja imam više pitanja u vezi mjesečnog pranja, jer sam postala nesigurna zbog različitih tumačenja i mišljenja koje moje sestre iz džemata slijede.

Da li je ženi dozvoljeno da boravi u džamijskim prostorijama tokom mjesečnog pranja? Ja živim u Švedskoj i mi imamo mesdžid bez munare. Na prvom spratu se obavlja beš vakat namaz i džuma, a na drugom spratu ima bosanska soba za sijeljenje. Da li je sada dozvoljeno ženi da boravi na tom prvom spratu ili samo na drugom, u bosanskoj sobi?

Da li se smije učiti Kur’an napamet, ne naglas tokom mjesečnog pranja? Ja učim redovno jutarnji i večernji zikr koji se sastoji i od nekoliko sura iz Kur’ana. Isto tako učim različite sure poslije akšama, jacije i petkom. Smijem li ja sada učiti te ajete u sebi ili moram pauzirati dok se očistim?

Da li je ženi dozvoljeno da uči Kur’an u svrhu poduke? Ja imam malu djecu sa kojom učim i ponavljam različite sure. Teško je svaki put početi ispočetka jer nemamo kontinuitet u učenju radi pauziranja. 

Odgovor: 1. Prema propisu u našem mezhebu, ženi u stanju hajza i nifasa (mjesečnice i postoporođajnog perioda oticanja krvi) nije dozvoljeno boraviti u džamiji, mesdžidu, u prostoru predviđenom za klanjanje namaza. Prema tome, u konkretnom slučaju žena u spomenutom stanju može boraviti na drugom spratu na kojem se nalazi bosanska soba.

  1. Bez stvarne potrebe žena u takvom stanju ne treba učiti Kur’an. Stvarna potreba je posao vjeroučiteljice, muallime, profesorice i sl., što iziskuje u nekim slučajevima citiranje ili učenje Kur’ana u svrhu poduke ili vaza. To je u navedenom slučaju dozvoljeno.
  2. U svrhu poduke ženi je u spomenutom stanju dozvoljeno učiti ili citirati Kur’an zato što postoji stvarna potreba za tim, pa se izuzima iz opće zabrane. A Allah najbolje zna.

“I dao vam je da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (El – Džasije, 13.)

Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Allahu, dž.š., koji je Lijep i voli ljepotu, i sve što je Allah, dž.š. stvorio znak je ljepote Njegovog stvaranja. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika koji je kazao: “Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti. U Džennet neće ući osim ko je čist.”

Draga braćo!

Priroda je Allahov dar čovjeku, da mu koristi i olakša njegov život. Čovjek nikako nije gospodar prirode da na njoj radi šta želi, nego treba slušati Stvoritelja te prirode. Jedan od razloga zašto se savremeni čovjek uzoholio i pomislio da upravlja prirodom jeste savremena tehnologija. Međutim, bilo koji prirodni poremećaj ili prirodna katastrofa razuvjere čovjeka da je upravitelj prirode. Jedan čestiti poljoprivrednik je jedne prilike rekao: “Ovo je Allahova zemlja meni data u emanet da je obrađujem.”

U kur’anskim ajetima vidimo da Uzvišeni Stvoritelj uzima kao svjedočanstvo i neljudske članove Svoga stvaranja kao što su biljke i životinje, Sunce i zvijezde itd. Kur’an ukazuje na fenomene prirode kao na ajete.

Allah dž.š. sebe u Kur’anu naziva El- Muhit što znači Sveobuhvatni. Isti termin se koristi i za životnu sredinu. Istinski biti Allaha svjestan znači vidjeti njegove znakove oko nas i spoznati Njega kao Sveobuhvatnog. Priroda je konačna sredina iz koje mi potičemo i kojoj ćemo se vratiti: “Od nje (zemlje) vas stvaramo, i u nju vas vraćamo, i iz nje ćemo vas izvesti po drugi put (proživjeti).” (Ta Ha, 55.)

Muslimanski velikani su voljeli prirodu toliko da su bili u stanju čuti molitvu svih stvorenja prirodnog svijeta upućenu Allahu, dž.š., a prema Kur’anu “ne postoji ništa što Allaha ne hvali”. “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je dosita blag i mnogo prašta.” (El – Isra, 44.)

Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji (halifa), a Kur›an kaže: “Ja ću na Zemlji postaviti namjesnika.” Ovo namjesništvo je popraćeno i dopunjeno predanošću (ubudijjet) Allahu. Kao ‘abdullah čovjek mora biti pasivan pred Allahom, dž.š., međutim kao halifetullah on mora biti aktivan u svijetu, ne smije zanemariti brigu o prirodnom svijetu kako ne bi iznevjerio ‘povjerenje’ – emanet koji je primio kada su sve duše posvjedočile Gospodara svih svjetova.

Draga braćo, ovaj govor o prirodi nas mora podsjetiti da biti musliman znači, pored brige za siromašnog, i voditi računa o zagađivanju tekuće vode. Porazno je naše ponašanje kada ostavljamo vreće otpada uz naše lijepe rijeke, jezera ili bilo koju prirodnu površinu. Vjera nas uči da se takvog ponašanja musliman stidi. Stidi se i u toku vožnje, bez obzira bilo kroz ljepotu prirode ili urbano mjesto, da izbaci kroz svoj prozor papirić, a kamoli nešto više. Priroda i životinje će biti svjedoci na Sudnjem danu, pa imajmo to na umu cijelog svog života.

Poslanik, s.a.v.s., nas podsjeća: Držite čista vaša dvorišta (Taberani). Naše je dvorište i ona priroda gdje nam je Uzvišeni dao blagodat hodanja i gledanja u nju.

Veliki učenjak Muhammed Asad, prije nego je primio Islam, je jednom prilikom u susretu s nekim muslimanima u Pakistanu rekao: “Zbog vas (nazovi) muslimana nikad ne bih primio islam. Vama Allah, dž.š., naređuje da učite – a vi ste nepismeni, naređuje vam da radite – a vi ste neradnici, i da ste čisti – a vi ste neuredni.” Ne dopustimo sebi, draga braćo, da neko gledajući u nas ne poželi biti musliman, ili da se zbog našeg ponašanja i neurednosti zgrozi muslimana. Sjetimo se naše slavne prošlosti i nađimo u njoj motivaciju, kada su muslimani bili primjer čistote. Zapadni svijet je danas bolji od nas u ovom segmentu samo zbog zakona i kazni koji ih tjeraju da paze na red i čistoću.

Draga braćo!

Učimo svoju djecu čistoći i urednosti. Pokažimo im svojim primjerom da nam je stalo do toga. Neka gledaju na javne površine kao na svoju avliju, kako se ne bi na njoj ponašali neprimjereno i ostavljali prljavštinu iza sebe.

Kao što je zabranjeno bacati bilo šta po putu i time ometati i uznemiravati prolaznike, tako je veliki sevap skloniti s puta sve što smeta prolaznicima i što je ružno. To je ustvari dio vjerovanja koji je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo u hadisu u kojem je govorio o broju dijelova imana.

Jedan dobri prethodnik je zaslužio Džennet time što nije dozvolio da se bilo šta iz njegove kuće ili njegovog dvorišta prosipa na put, pa čak ni kišnica da teče iz njegovog dvorišta na put. Neki čovjek ga je vidio da uživa u džennetskim ljepotama u snu, pa ga je upitao čime je to zaslužio, a on je odgovorio: “Zato što nisam ničim uznemiravao ljude.”

Draga braćo, budimo od onih koji popravljaju stanje u svom društvu. Niko drugi nam neće napraviti ambijent ljepote i urednosti ako mi to sami nismo u stanju.

Molimo Uzvišenog da budemo od onih koji se mnogo kaju i mnogo čiste, koje On voli.

00Sličica Želim Print

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine