digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva.

I ove godine entitet RS je 9. januara obilježio praznik koji je bio inicijalna kapisla za sve zločine i nesreće koje su pogodile narode u Bosni i Hercegovini od 1992. do kraja 1995. godine, a od čega se bh. društvo još uvijek nije oporavilo. Bila je to 1992. godine odluka o razbijanju suvereniteta Bosne i Hercegovine s namjerom njenog pripajanja susjednoj državi Srbiji. Plan nije uspio, ali je u cilju njegove realizacije ubijeno i ranjeno više stotina hiljada građana Bosne i Hercegovine, raseljeno preko milion osoba i na koncu taj projekat je okončan u genocidu nad Bošnjacima koji je više puta sudski dokazivan i pravosnažnim presudama Haškog tribunala potvrđivan. Unatoč tome, srpska politika ne samo što potpuno ignorira činjenicu da se u temeljima entiteta RS ne nalaze nedužne žrtve Kozarca, Bijeljine, Zvornika, Prijedora, Keraterma, Korićanskih stijena, Bosanskog Šamca, Vlasenice, Višegrada, Sarajeva, Foče, Srebrenice i bezbrojnih drugih stratišta, nego nastoji i sve druge uvjeriti da to nije tako bilo, uključujući i preživjele žrtve. Stepen ignorancije činjenica i istina o zločinima je nepojmljiv.

00Sličica Želim Print

Iako projekat „prisajedinjenja“ najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji nije doživio punu realizaciju, a projekat genocida, za razliku od sličnih projekata iz 19. i prve polovine 20. stoljeća, nije do kraja polučio željeni rezultat, više nego očito je da se priprema „drugo poluvrijeme“ za njegovu realizaciju. Srpska javnost u Srbiji i entitetu RS na različite se načine priprema da u pogodnom trenutku, ako bude trebalo i vojno, izvrši pripajanje najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji. Štaviše, takve izjave sa najviših instanci političke, društvene i vjerske ljestvice postale su naša svakodnevica i skoro normalna pojava, toliko da počesto ne izazivaju nikakvu reakciju. Kao da smo već naviknuti na to i da nam je sasvim normalno da nam neko prijeti odvajanjem polovine države.

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva. S jedne strane, brutalno se negira država i njene institucije, ohrabruje srpski narod da istraje u secesionističkim nastojanjima i pokazuje da je zločin isplativ, te navikavaju se svi drugi, uključujući i međunarodnu javnost da prihvate secesiju i zločine kao neizbježnu stvarnost i normalnost. Zdravom umu i zdravoj ideji može li zločin biti normalna i prihvatljiva pojava?

Historijsko iskustvo pokazuje da ovdje može samo ravnoteža straha, strah od kazne, i ravnoteža snage odvratiti postojeće srpsko političko i vjersko rukovodstvo od novog genocida i progona Bošnjaka. Srpska politika s obje strane Drine, nažalost, ne razumije drugačiji jezik. Aktuelnu srpsku politiku ne zanimaju međunarodni standardi, međunarodno pravo, ljudska prava, demokratske i civilizacijske tekovine. Ništa osim njenog cilja: učiniti sve da Bosna i Hercegovina ne funkcionira, blokirati svaki društveni i politički proces, sve odugovlačiti i osporavati kako bi se zamorila i iscrpila međunarodna javnost i politički centri odlučivanja. Strah od kazne, te procjena da će naići na snažan i odlučan odgovor, koji će ih suočiti sa potpunim porazom, može zaustaviti galopirajuću srpsku prijetnju.

Kao ilustraciju potpune ignorancije istine i činjenica od strane srpske elite u Beogradu i Banjoj Luci, a u kontekstu njihovog ponosnog slavljenja zločina i destrukcije države Bosne i Hercegovine, donosimo neke izjave i kvalifikacije izrečene o 9. januaru od strane različitih relevantnih domaćih i međunarodnih instanci i osoba. Očito, aktuelnim srpskim elitama ne trebaju činjenice, njima je dovoljan mit i mitomanija.

Od Bosne koja je na svojoj koži itekako iskusila šta znači biti izbjeglica trebalo bi očekivati da ima veći senzibilitet za probleme ovih ljudi, da zna koja su njihova prava i da im ih osigura

A, šta mi radimo i kako gledamo izbjeglice u našem gradu? Kako se odnosimo prema njima? Pamtimo li vrijeme kad smo snajperima bili meta, kad su granate kao kiša padale, a bolnice bile pune ranjenih bez anestezija operisanih - kad nije bilo ogrjeva, lijekova, hrane i vode. Pamtimo li vrijeme kad smo i sami bili izbjeglice, kad smo krili pogled i nastojali pokazati da smo ljudi s integritetom i dosto-janstvom, da smo i mi imali svoj topli dom i porodicu, posao i prijatelje koje nam je rat odnio?

Prvi koji je javnosti značajno skrenuo pažnju na problem izbjeglica iz bliskoistočnih, afričkih i drugih zemalja koji spavaju na otvorenom bio je Muhamed-ef. Velić, koji je u decembru 2017. godine omogućio da nekoliko izbjeglica iz Tunisa nađu utočište u džamiji u naselju Breka. S obzirom da džamija nema uvjete za boravak, Muhamed-efendija je pozvao javnost i nadležne institucije da pomognu ljudima koji spavaju tokom zimskih minusa u nehumanim uvjetima na bosanskim ulicama i u parkovima. Apelu su se odazvali predstavnici Udruženja Tempo iz Vogošće, koji su odlučili sve svoje kapacitete podrediti potrebama ovih ljudi koji putuju mjesecima iz svojih zemalja.

00Cijeli tekst

Pitanje: Ja imam više pitanja u vezi mjesečnog pranja, jer sam postala nesigurna zbog različitih tumačenja i mišljenja koje moje sestre iz džemata slijede.

Da li je ženi dozvoljeno da boravi u džamijskim prostorijama tokom mjesečnog pranja? Ja živim u Švedskoj i mi imamo mesdžid bez munare. Na prvom spratu se obavlja beš vakat namaz i džuma, a na drugom spratu ima bosanska soba za sijeljenje. Da li je sada dozvoljeno ženi da boravi na tom prvom spratu ili samo na drugom, u bosanskoj sobi?

Da li se smije učiti Kur’an napamet, ne naglas tokom mjesečnog pranja? Ja učim redovno jutarnji i večernji zikr koji se sastoji i od nekoliko sura iz Kur’ana. Isto tako učim različite sure poslije akšama, jacije i petkom. Smijem li ja sada učiti te ajete u sebi ili moram pauzirati dok se očistim?

Da li je ženi dozvoljeno da uči Kur’an u svrhu poduke? Ja imam malu djecu sa kojom učim i ponavljam različite sure. Teško je svaki put početi ispočetka jer nemamo kontinuitet u učenju radi pauziranja. 

Odgovor: 1. Prema propisu u našem mezhebu, ženi u stanju hajza i nifasa (mjesečnice i postoporođajnog perioda oticanja krvi) nije dozvoljeno boraviti u džamiji, mesdžidu, u prostoru predviđenom za klanjanje namaza. Prema tome, u konkretnom slučaju žena u spomenutom stanju može boraviti na drugom spratu na kojem se nalazi bosanska soba.

  1. Bez stvarne potrebe žena u takvom stanju ne treba učiti Kur’an. Stvarna potreba je posao vjeroučiteljice, muallime, profesorice i sl., što iziskuje u nekim slučajevima citiranje ili učenje Kur’ana u svrhu poduke ili vaza. To je u navedenom slučaju dozvoljeno.
  2. U svrhu poduke ženi je u spomenutom stanju dozvoljeno učiti ili citirati Kur’an zato što postoji stvarna potreba za tim, pa se izuzima iz opće zabrane. A Allah najbolje zna.

“I dao vam je da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (El – Džasije, 13.)

Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Allahu, dž.š., koji je Lijep i voli ljepotu, i sve što je Allah, dž.š. stvorio znak je ljepote Njegovog stvaranja. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika koji je kazao: “Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti. U Džennet neće ući osim ko je čist.”

Draga braćo!

Priroda je Allahov dar čovjeku, da mu koristi i olakša njegov život. Čovjek nikako nije gospodar prirode da na njoj radi šta želi, nego treba slušati Stvoritelja te prirode. Jedan od razloga zašto se savremeni čovjek uzoholio i pomislio da upravlja prirodom jeste savremena tehnologija. Međutim, bilo koji prirodni poremećaj ili prirodna katastrofa razuvjere čovjeka da je upravitelj prirode. Jedan čestiti poljoprivrednik je jedne prilike rekao: “Ovo je Allahova zemlja meni data u emanet da je obrađujem.”

U kur’anskim ajetima vidimo da Uzvišeni Stvoritelj uzima kao svjedočanstvo i neljudske članove Svoga stvaranja kao što su biljke i životinje, Sunce i zvijezde itd. Kur’an ukazuje na fenomene prirode kao na ajete.

Allah dž.š. sebe u Kur’anu naziva El- Muhit što znači Sveobuhvatni. Isti termin se koristi i za životnu sredinu. Istinski biti Allaha svjestan znači vidjeti njegove znakove oko nas i spoznati Njega kao Sveobuhvatnog. Priroda je konačna sredina iz koje mi potičemo i kojoj ćemo se vratiti: “Od nje (zemlje) vas stvaramo, i u nju vas vraćamo, i iz nje ćemo vas izvesti po drugi put (proživjeti).” (Ta Ha, 55.)

Muslimanski velikani su voljeli prirodu toliko da su bili u stanju čuti molitvu svih stvorenja prirodnog svijeta upućenu Allahu, dž.š., a prema Kur’anu “ne postoji ništa što Allaha ne hvali”. “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je dosita blag i mnogo prašta.” (El – Isra, 44.)

Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji (halifa), a Kur›an kaže: “Ja ću na Zemlji postaviti namjesnika.” Ovo namjesništvo je popraćeno i dopunjeno predanošću (ubudijjet) Allahu. Kao ‘abdullah čovjek mora biti pasivan pred Allahom, dž.š., međutim kao halifetullah on mora biti aktivan u svijetu, ne smije zanemariti brigu o prirodnom svijetu kako ne bi iznevjerio ‘povjerenje’ – emanet koji je primio kada su sve duše posvjedočile Gospodara svih svjetova.

Draga braćo, ovaj govor o prirodi nas mora podsjetiti da biti musliman znači, pored brige za siromašnog, i voditi računa o zagađivanju tekuće vode. Porazno je naše ponašanje kada ostavljamo vreće otpada uz naše lijepe rijeke, jezera ili bilo koju prirodnu površinu. Vjera nas uči da se takvog ponašanja musliman stidi. Stidi se i u toku vožnje, bez obzira bilo kroz ljepotu prirode ili urbano mjesto, da izbaci kroz svoj prozor papirić, a kamoli nešto više. Priroda i životinje će biti svjedoci na Sudnjem danu, pa imajmo to na umu cijelog svog života.

Poslanik, s.a.v.s., nas podsjeća: Držite čista vaša dvorišta (Taberani). Naše je dvorište i ona priroda gdje nam je Uzvišeni dao blagodat hodanja i gledanja u nju.

Veliki učenjak Muhammed Asad, prije nego je primio Islam, je jednom prilikom u susretu s nekim muslimanima u Pakistanu rekao: “Zbog vas (nazovi) muslimana nikad ne bih primio islam. Vama Allah, dž.š., naređuje da učite – a vi ste nepismeni, naređuje vam da radite – a vi ste neradnici, i da ste čisti – a vi ste neuredni.” Ne dopustimo sebi, draga braćo, da neko gledajući u nas ne poželi biti musliman, ili da se zbog našeg ponašanja i neurednosti zgrozi muslimana. Sjetimo se naše slavne prošlosti i nađimo u njoj motivaciju, kada su muslimani bili primjer čistote. Zapadni svijet je danas bolji od nas u ovom segmentu samo zbog zakona i kazni koji ih tjeraju da paze na red i čistoću.

Draga braćo!

Učimo svoju djecu čistoći i urednosti. Pokažimo im svojim primjerom da nam je stalo do toga. Neka gledaju na javne površine kao na svoju avliju, kako se ne bi na njoj ponašali neprimjereno i ostavljali prljavštinu iza sebe.

Kao što je zabranjeno bacati bilo šta po putu i time ometati i uznemiravati prolaznike, tako je veliki sevap skloniti s puta sve što smeta prolaznicima i što je ružno. To je ustvari dio vjerovanja koji je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo u hadisu u kojem je govorio o broju dijelova imana.

Jedan dobri prethodnik je zaslužio Džennet time što nije dozvolio da se bilo šta iz njegove kuće ili njegovog dvorišta prosipa na put, pa čak ni kišnica da teče iz njegovog dvorišta na put. Neki čovjek ga je vidio da uživa u džennetskim ljepotama u snu, pa ga je upitao čime je to zaslužio, a on je odgovorio: “Zato što nisam ničim uznemiravao ljude.”

Draga braćo, budimo od onih koji popravljaju stanje u svom društvu. Niko drugi nam neće napraviti ambijent ljepote i urednosti ako mi to sami nismo u stanju.

Molimo Uzvišenog da budemo od onih koji se mnogo kaju i mnogo čiste, koje On voli.

00Sličica Želim Print

Jerusalem se u Kur’anu ne spominje po imenu, ali postoji određen broj ajeta koje su tradicionalni komentatori detektirali kao reference na njega ili, općenitije, na zemlju Palestinu u kojoj je on smješten. U svakoj od ovih referenci postoji implikacija da se grad Jerusalem ili njegova okolina izdvajaju kao nešto sveto bilo zbog toga što su primili poseban Božanski blagoslov ili zato što su oni, ili će biti, prizor velikih događaja u svetoj historiji (M. Al-Khateeb, Al-Quds, London, 90, 1998). Slijedi navođenje tih referenci uz kratke komentare.

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednome času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki (Mesdžidu-l-Aksa), čiju smo okolinu blagoslovili (barekna havleh) kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali! (el-Isra’,1)

Ovaj ajet govori o noćnom putovanju (isra’) Muhammeda, a.s., od Kabe u Mekki do Hrama na Brdu u Jerusalemu (‘’Hrama dalekog’’), koji je tako nazvan jer je bio naudaljenije mjesto ibadeta na zapadu koje je bilo poznato Arapima u vrijeme objavljivanja Kur’ana. ‘’Neka znamenja Naša’’, koja su Poslaniku, a.s., pokazana, bili su dokazi i pouke koje je vidio na tom putovanju. Riječi ‘’čiju smo okolinu blagoslovili’’ posmatraju se kao potvrđivanje mjesta Hrama dalekog budući da se uvijek u Kur’anu ova i njoj slične formulacije izgleda odnose na Palestinu: vidi npr. el-Enbija’, 71 i 81. Otuda Ibn Abbas smatra da ellezi barekna havleh označava Palestinu i Jordan, koje su blagoslovljene svojim rijekama, voćem, povrćem, poslanicima i dobročiniteljima (v. Taberi, Džami’u-l-bejan, 6/509; Ibnu-l-Dževzi, Zadu l-mesir, 3/3; Ševkani, Fethu-l-kadir, 809).

00Cijeli tekst

U Sarajevu je 20. decembra, 2017. godine proučena hafiska dova Velidi Smajlović, učenici Gazi Husrev-begove medrese

8 hafiza2

Od drugog polugodišta prvog razreda Medrese počela je učiti hifz a završila ga je nakon trećeg razreda, u mubarek mjesecu ramazanu, pred muhaffizom hafizom Omer-ef. Zulićem, profesorom kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi, koji joj je, uz članove porodice, bio velika podrška na putu učenja hifza.

Hafiza Velida polagala je i uspješno položila hifz pred hafiskom komisijom Rijaseta IZ-e u Bosni i Hercegovini, u sastavu: hafiz Ismet-ef. Spahić, hafiz mr. Mensur-ef. Malkić i hafiz Haso-ef. Popara, u periodu od 25. jula do 8. avgusta 2017. godine u prostorijama Gazi Husrev-begovog mekteba.

00Cijeli tekst

Džamija Husein-kapetana Gradaščevića u Gradačcu nije poznata samo po svojoj iznimnoj ljepoti, nego i po nastojanju da se u njoj širi znanje o Kur’anu, a jedan od načina je i promocija hafiza. Hafiska dova Redži Siviću proučena je u subotu 30. decembra u ovoj džamiji, a dvadeset godina ranije u istoj džamiji proučena je i hafiska dova njegovom muallimu u mektebu hafizu Kemal-ef. Mehiću.

7 hifz2

Hafiz Redžo Sivić je hifz položio 4. decembra 2017. godine pred Komisijom Rijaseta. Njegov muhaffiz je profesor kiraeta u Behram-begovoj medresi hafiz Mirnes-ef. Spahić, pred kojim je do sada 30 hafiza naučilo Kur’an napamet. Ovaj mladi student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, sin Hamzalije i Senahide rođen 1997. godine u Gradačcu, završio je Behram-begovu medresu u Tuzli gdje je pohađao sekciju hifza i bio mujezin u džamiji Medrese. Učestvovao je na takmičenjima u hifzu Kur’ana u Sarajevu i Tuzli.

00Cijeli tekst

ŠTOKHOLM (AA) – Džamija u glavnom gradu Švedske Štokholmu bila je meta rasističkog napada, a nepoznate osobe na vratima džamije iscrtale su kukasti krst, javlja Anadolu Agency (AA).

Predstavnici obrazovnih institucija sa sjedištem u Univerzitetskom sportsko - rekreativnom centru „Midhat Hujdur Hujka“ danas su na sastanku izrazili zabrinutost zbog sve češćih ataka na imovinu, objekte u krugu Kampusa Sjevernog logora.

Džemat Jelovče Selo na čelu sa imamom Hajrudin-ef. Baturićem organizirao je treću tradicionalnu Večer Kur'ana polaznika mekteba u subotu 13. januara 2018. godine.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine