digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Priključi se za RSS feed
Kino u Saudijskoj Arabiji, bend sa Zapada u Iranu

Kino u Saudijskoj Arabiji, bend sa Zapada u Iranu

Decembar 21, 2017

Kako prenosi Teheran Times njemački bend „Schiller“ održao je u Teheranu pet koncerata, što je prvi nastup jedne grupe sa Zapada u Iranu od Islamske revolucije 1979., prenosi list Tehran Times.

Saudijska Arabija saopćila je da će u javnim kinima biti dopušten rad, a prve filmske projekcije najvjerovatnije će biti prikazane početkom naredne godine.

„Očekujemo da prva kina budu otvorena u martu 2018. godine“, izjavio je ministar kulture i informisanja Awwad bin Saleh Alawwad.

00 Sličica Želim Print

OIC: Istočni Jerusalem je glavni grad Države Palestine

OIC: Istočni Jerusalem je glavni grad Države Palestine

Decembar 22, 2017

Na vanrednom samitu OIC 13. decembra u Istanbulu 57 lidera muslimanskih zemalja je priznalo Državu Palestinu i Istočni Jeruzalem kao njezin glavni grad, objavile su agencije.

„Proglašavamo Istočni Jerusalem glavnim gradom Palestine i pozivamo druge zemlje da priznaju Palestinu i okupirani Istočni Jeruzalem za njezin glavni grad“, poručili su lideri muslimanskih zemalja u zaključku koji je objavljen nakon samita Organizacije za islamsku saradnju zakazanog nakon

što je američki predsjednik Donald Trump objavio da priznaje odluku iz 1995. godine kojom se Jeruzalem proglašava glavnim gradom Izraela. Lideri OIC su ovu odluku nazvali ništavnom.

„Odbacujemo i čvrsto osuđujemo neodgovornu, nelegalnu i jednostranu odluku predsjednika SAD da prizna Jerusalem kao navodni glavni grad Izraela. Smatramo tu odluku ništavnom i nevažećom“, navodi se u zaključku OIC, te ističe da lideri muslimanskih zemalja smatraju da je ova odluka ujedno i znak povlačenja SAD iz uloge pokrovitelja mirovnog procesa na Bliskom istoku.

Predsjednik Turske Redžep Tajjip Erdogan poručio je u Istanbulu nakon  ovog vanrednog samita Organizacije islamske saradnje (OIC) da je čovječanstvo zajedno sa 1,7 milijardi muslimana danas potvrdilo da odbija odluku američke administracije u vezi sa statusom Jerusalema.

„Vjerujem da smo ovim historijskim samitom još jednom pokazali čitavom svijetu, kao i donosiocima odluka, da Jerusalem nije prepušten sam sebi“, kazao je Erdogan i naglasio: “Kao organizacija nikada nećemo napraviti korak nazad od našeg zahtjeva za suverenu i nezavisnu Državu Palestinu, prema granicama iz 1967, sa glavnim gradom Jerusalemom. Očekujemo od američkih vlasti da što prije naprave korak nazad od greške koja je napravljena“, poručio je Erdogan.

„Njegov poziv da cijeli svijet prizna Jerusalem glavnim gradom okupirane Palestine verifikovan u završnoj Deklaraciji samita kojom se donosi odluka o proglašavanju Istočnog Jerusalema prijestonicom Palestine i poziva Generalna skupština UN da to potvrdi.

Ponovno američko priznanje Jerusalema glavnim gradom Izraela (posljednji put SAD je to uradio 1995.) na samitu OIC je nazvano zločinom, a Izrael imenovan kao teroristička država i okupator koji je posijao sjeme zla na Bliskom istoku.

Palestinski predsjednik Mahmud Abbas je rekao da odluka predsjednika Donalda Trumpa predstavlja najveći zločin i flagrantno kršenje međunarodnog prava. „Jerusalem jeste i oduvijek je bio glavni grad Palestine“, rekao je Abbas upozoravajući da SAD raspolaže Jeruzalemom kao da je neki američki grad. „Ovo je prešlo sve granice“, rekao je Abbas i poručio da je neprihvatljivo da Washington učestvuje u bliskoistočnom mirovnom procesu jer je pristran.

Turski predsjednik Redžep Tajjip Erdogan je kazao da je Izrael teroristička država i okupator i odbacio američku odluku ističući da ona nije valjana i da se njome krši međunarodno pravo. „Palestinske teritorije se sve više smanjuju, dok Izraelci svoje proširuju“, upozorio je Erdogan i pozvao muslimane da posjećuju Jeruzalem.

Jordanski kralj Abdullah odbacio je bilo kakav pokušaj izmjene statusa Jeruzalema ili njegovih svetih mjesta, te upozorio da u regiji neće biti mira sve dok se ne riješi izraelsko-palestinski sukob.“Svako nasilje je posljedica neuspješnog nastojanja pronalaska mirnog rješenja palestinskog pitanja“, kazao je jordanski kralj.

Iranski predsjednik Hasan Ruhani  je poručio da je Trumpova odluka dokaz da SAD nedostaje bilo kakvo poštovanje prema legitimnim pravima palestinske nacije, da potez SAD pokazuje da nije pošten posrednik niti će ikada biti, kao i da Washington samo želi biti garant cionističkih interesa.

Pozvao je muslimane da prevladaju međusobne razlike, te se ujedine u odbrani prava Palestinaca, a protiv Izraela za koji je rekao da je posijao sjeme nemira u regiji.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je rakao da nije impresioniran izjavama čelnika muslimanskih zemalja na sastanku OIC.

Hamas je dan poslije samita OIC, 14. decembra kada obilježava svoje osnivanje, pozvao palestinske nacionalne grupe da „zajednički nosimo odgovornost za našu domovinu kroz partnerstvo i dogovore, na temelju zaštite prava i očuvanja temeljnih nacionalnih interesa, te odricanja od svih oblika saradnje i sigurnosne koordinacije sa okupatorom”. Istaknuto je kako uloga palestinske vlasti mora biti u službi naroda i zaštiti njegove sigurnosti, prava i nacionalnih projekata.

„Malezijske oružane snage (ATM) su spremne da obave svoju dužnost prema Jerusalemu. Moramo biti spremni na sve mogućnosti. ATM je uvijek bio spreman, čekamo upute od vrhovnog vođstva. Dovimo da ovaj spor ne dovede do haosa”, izjavio je ministar odbrane Hišammudin Hussein.

Izrael je okupirao arapski Istočni Jeruzalem u vrijeme bliskoistočnog rata 1967. i kasnije pripojio Izraelu, što međunarodna zajednica nikada nije priznala.

Odluka američkog predsjednika da Jeruzalem prizna glavnim izraelskim gradom pokrenula je niz protesta u brojnim muslimanskim zemljama, kao i u Evropi i SAD. Turska upozorava da će odluka povući svijet u sukob bez kraja.

Nove knjige - Žene- sufije

Nove knjige - Žene- sufije

Decembar 23, 2017

(Sabina Voloder- Strinić: Badžije- pobožne muslimanke )

Prva autorska knjiga novinarke Sabine Voloder-Strinić je zbir novinarsko-istraživačkog rada na temu žene-sufije. Petogodišnji uporni rad koji je obuhvatio 54 knjiške jedinice i 22 sagovornika, bezbroj poučnih razgovora i prikupljanja savjeta i sugestija od eminentnih profesora i alima, zaokružen je u vidu knjige pod naslovom Badžije-pobožne muslimanke. Ovo nesvakidašnje djelo je prvo ovakvog karaktera na bosanskom jeziku koje je obuhvatilo sekvence iz života 121 žene, koje su svoj život posvetile samodricanju i ibadetu protkanom čežnjom za spoznajom i blizinom sa Uzvišenim Stvoriteljem. U svom duhovnom uzdizanju, ove časne žene nisu prestajale biti kćerke, supruge, majke, učiteljice, poslovne žene, umjetnice, književnice, liječnice, komšinice i gazije. 
Badžije, kako ova knjiga nosi naslov, koristi se kao tesavvufski termin. Badži kao imenica ženskog roda u jednini znači starija sestra, kada se prevodi sa turskog jezika, mada se ovaj pojam koristio prilikom obraćanja šejhovim suprugama. Derviško obilježje pojma badži kasnije je zaboravljeno i danas ga gotovo niko ne koristi, osim derviša koji pripadaju bektašijskom redu. Autorica je smatrala da je upravo ovaj termin prikladan za naziv knjige, kako bi se otrgnule od zaborava pobožne muslimanke iz čijih života se može izvući snažna pouka. Žene koje su svoj život posvetile robovanju Allahu, dž.š., nazivali su još i dervišama, sufijama, a neke od njih koje su dostizale visoke deredže duhovnosti, bile su i šejhe, pa čak i kutbovi. 

00 Sličica Želim Print
Knjiga Badžije-pobožne muslimanke nam nudi veoma interesantno, poučno i edukativno putovanje kroz 15 zemalja i 42 grada sa 40 naslova podijeljenih kroz tri poglavlja: Prve generacije pobožnih muslimanki, Pobožne muslimanke iz svijeta i Pobožne muslimanke iz Bosne i Hercegovine. 
Pisati o ženama sufijama iza kojih je ostalo vrlo malo pisanih tragova, veoma je oskudno i nezahvalno, prije svega prema čitaocu koji bi želio da dozna pojedinosti iz njihovih života, a zatim i prema ovim divnim, skromnim ženama koje su svoje živote proživjele jednostavno i pobožno čineći hajir. Poslije žena koje su pripadale prvoj generaciji pobožnih muslimanki, a o kojima se manje- više zna, autorica je napravila izbor između više žena sufija i arifa čija su imena ostala nepoznata i sakrivena - žena koje su poput muškaraca svoj život žrtvovale u ime Allaha i čiji je odmjeren i melodičan govor budio uspavana srca mnogobrojnih Božijih robova, poput Rabije Adevijje, Fatime Nišapur, Fatime Kattanije, Merjeme Basri, Muaze Adevijje, Fatime-badži, Nane Esme i mnogih drugih. 
U knjizi posebno poglavlje zauzimaju bosanskohercegovačke pobožne žene – sufije, o kojima se do sada nije nikada pisalo. Počevši od badži-kaduna u Sarajevu, šejhe Hemzade, šejhovica, hafiza, hadži-bula i derviša, knjiga završava zaključkom da se i žene mogu isto kao i muškarci okititi ahlakom Muhammedije, u što ćete se moći i sami uvjeriti čitajući ovu knjigu.

Zbornik radova „Muslimanska porodica – prava i dužnosti“

Zbornik radova „Muslimanska porodica – prava i dužnosti“

Decembar 21, 2017

Važnost porodice je uvijek bila na samom vrhu ljestvice prioriteta svih onih koji su imali pravo i obavezu tumačenja i predstavljanja vjere. Vodeći brigu o tome, Odjel za brak i porodicu pri upravi za vjerske poslove RIJASETA IZ je izdao zbornik radova pod naslovom „Muslimanska porodica – prava i dužnosti“, a taj isti zbornik je 8.decembra promoviran i u Bihaću. Ovaj zbornik je štampan kao stručni priručnik za imame, muallime i koordinatorice za brak, porodicu i ženski aktivizam.

Promotori su bili mr. Nusret-ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH, dr. Safija Malkić, stručni saradnik Odjela za brak i porodicu pri Upravi za vjerske  poslove Rijaseta IZ, prof. dr. Fuad Sedić, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću i Mensur-ef. Ćehić, pomoćnik muftije za vjerske poslove i obrazovanje. Moderatorica promocije je bila prof. Šuhra Terzić, koordinatorica Muftijstva bihaćkog u Odjelu za brak i porodicu.

Tokom same promocije akcenat je stavljen na značaj ovakve tematike, pogotovo u vremenu kada se institucija braka i porodice razgrađuje različitim metodama. Naglašena je uloga braka, koja je prema promotorima „džennetska praizvedba“, jer je prvi brak sklopljen u Džennetu dok su Adem, a.s., i njegovu supruga Hava po stvorenju bili u njemu što ustvari znači da je lijep i skladan brak džennet na Ovom svijetu, jer je izvorište braka u Džennetu.

Korespondencija Muhammeda Abduhua i Lava Nikolajeviča Tolstoja historijske činjenice i poruke

Korespondencija Muhammeda Abduhua i Lava Nikolajeviča Tolstoja historijske činjenice i poruke

Decembar 25, 2017

1.

Dva slavna savremenika

Muhammed ʻAbduhū (1849-1905), priznati muslimanski reformator i jedan od najvažnijih začetnika islamskog reformizma, i Lav Nikolajevič Tolstoj (1828-1910), vjerovatno najveći književnik svijeta, razmijenili su pisma, bilo je to u aprilu i maju 1904. godine (a moguće da je pisama s obje strane bilo i kasnije). Podatke o ovoj korespondenciji u ovom osvrtu, koji se ovdje donosi u formi prigodne kompilacije, umnogome dugujemo Alexanderu B. Kudelinu i njegovoj studiji o ovoj znamenitoj razmjeni pisama o kojoj je Kudelin dokumentirano pisao u časopisu Manuscripta Orientalia (svezak 15., br. 1., juni 2009) koji izlazi u Petrogradu.

00 Cijeli tekst

Muhammed ʻAbduhū, vrhovni muftija Egipta u zadnjim godinama XIX. i u prvim godinama XX. stoljeća, pokazivao je zanimanje za evropsku književnost i filozofiju, poznati su njegovi susreti i prijateljstva sa engleskim književnikom i političarem Wilfridom Scawenom Bluntom (1840-1922), zatim Bluntovom ženom Anne (Lady Anne Blunt, 1837-1917), koja je, inače, bila unuka velikog pjesnika Lorda Byrona (1788-1824).

U Engleskoj se Muhammed ʻAbduhū sastao i s filozofom Herbertom Spencerom (1820-1903), a svojevremeno je posjetio i velike evropske biblioteke u Istanbulu, Beču, Berlinu, Parizu, Londonu, Kembridžu itd.

Pretpostavlja se da je za velika djela Lava Tolstoja muftija Muhammed ʻAbduhū saznao kako iz evropskih izvora (ʻAbduhū je dobro govorio francuski), tako i iz samih ranih arapskih prijevoda nekih Tolstojevih djela ili studija o njemu na arapskom jeziku. Ruski orijentalista Ignatij Julijanovič Kračkovski (1883-1951) tvrdi da je 1901. godine Salīm Qubʻayn objavio knjigu “Mezheb Tūlstūy“ (“Tolstojevo učenje“), a isti autor je 1904. godine objavio i djelo “Indžīl Tūlstūy“ (“Evanđelje po Tolstoju“). Oba djela sadrže dionice Tolstojevih rasprava ili tekstova kojima je ustrojstvo dao sam Tolstoj.

Po svemu što se vidi, spomenuti Salīm Qubʻayn s radošću je predstavljao i prevodio djela Lava Nikolajeviča Tolstoja s ruskog na arapski. Prema Alexanderu B. Kudelinu, ovaj Salīm Qubʻayn je s ruskog na arapski preveo i jedan Tolstojev izbor izreka ili hadīsa Muhammeda, a.s., pod naslovom Hikam al-Nabī Muhammad li al-faylasūf Tūlstūy wa tāʼifa muhtāra min ārāʼi wa taʻlīm al-faylasūf al-rūsī aš-šahīr (“Mudre izreke vjerovjesnika Muhammeda od filozofa Tolstoja i odabrani dio iz pogleda i učenja poznatog ruskog filozofa“ - djelo je objavljeno u Kairu, bez godine izdanja).

Stoljeće i po od osnivanja (1867-2017) Cazinske medrese

Stoljeće i po od osnivanja (1867-2017) Cazinske medrese

Decembar 27, 2017

Medresa, „Džemaludin-ef. Čaušević“ u Cazinu ove godine slavi veliki jubilej, sto pedesetu godišnjicu od osnivanja i izgradnje prvog medresantskog objekta. Iako je kroz navedeni period njen rad bio prekinut punih 75 godina, po godini osnivanja Cazinska medresa danas predstavlja najstariju odgojno-obrazovnu ustanovu u Cazinskoj krajini. Povijest rada medrese mogao bi se podijeliti na dva perioda, prvi od osnivanja 1867. pa do gašenja 1920., te od obnavljanja 1993. godine sve do današnjih dana. Kroz svo vrijeme postojanja i rada, a posebno u prvom periodu medresa je imala nemjerljivu odgojno-obrazovnu i društvenu ulogu za muslimansko stanovništvo Cazina i okoline. Od osnivanja do danas nastava se odvijala u tri objekta, a treći po redu izgrađeni objekat u kojem je medresa smještena od 2004. godine predstavlja reprezentativnu zgradu koja svojom ljepotom i prostornom kompozicijom bez sumnje predstavlja jedan od simbola Cazina i Cazinske krajine.

Izgradnja i rad prve i druge medrese

Na molbu zastupnika cazinskog kraja u Vilajetskoj skupštini, Vilajetska vlada je 1867. godine podigla Medresu u Cazinu. Za prvog muderrisa izabran je Mustafa Sidki Čišić iz Mostara koji je radio sve do 1881. godine. Objekat „stare drvene medrese“ kako su je u narodu kasnije nazvali, imao je 16 soba za stanovanje učenika i održavanje predavanja. Ta, prva medresa je zapaljena od strane austro-ugarske vojske, navodno jer se iz nje pružao otpor austrougarskoj okupaciji. Na njenom mjestu prilozima krajiškog stanovništva 1890. godine podignuta je nova medresa, koja je jedna od najljepših zgrada u Cazinu i jedina medresa u Unsko-sanskom kantonu iz tog perioda čija je zgrada sačuvana do danas. U njenom sastavu nalazi se i medresanska džamija s munarom i šerefom, te šadrvan i hamam. Inicijativu za njenu gradnju vodio je muderris i hafiz Jusuf ef. Hušidić iz Podzvizda kod Velike Kladuše, koji je u medresi službovao od 1883. do 1894. godine. Pored hafiza Hušidića u medresi su prije njenog ukidanja radili i hadži Bekir ef. Kurtagić iz Kulen-Vakufa (1895-1898), zatim Sejfullah ef. Proho iz Konjica (1898-1908), te Abdulah Zuhdi ef. Sofić iz Gornjeg Vakufa (1908-1920).

00 Sličica Želim Print

U prvoj deceniji dvadesetog stoljeća medresa u Cazinu je bila jedna od najkvalitetnijih u to vrijeme, kako se to vidi iz izvještaja hafiza Šaćira ef. Pandže iz 1908. godine. Imala je četiri odjeljenja, a godišnje ju je pohađalo između 35 i 55 učenika. Medresu su upisivali učenici sa završenim mektebom i osnovnom školom. U sklopu škole bio je i internat u kojem su se učenici sami hranili. Medresa nije imala nikakvog vakufa. Za sva veća ulaganja prikupljali su se dobrovoljni prilozi od stanovništva cazinskog i okolnih kotara. Ranije, u osmansko doba medresa se izdržavala poreznim prihodima. Od vremena austrougarske okupacije pa sve do 1910. godine troškove plaća muderrisa finasiralo je Općinsko poglavarstvo Cazin, nakon čega je odbilo dalje finasiranje, pod izgovorom pada prometa stokom od kojeg je Općina imala najveće prihode.

Pored dotadašnje nastave koja je izvođena po staroj metodi sa isključivo vjerskim predmetima, od 1898. godine u završnom razredu je uveden predmet Porodično i nasljedno pravo muslimana. Uvidom u arhivu jednog od učenika koji je osmi razred završio 1920. godine vidljivo je da su učenici na završnom ispitu polagali slijedeće predmete: Učenje Kur΄ana, Nauka o vjeri, Arapska gramatika, Arapska sintaksa, Krasnopis i Pravopis.

U toku 1915. i 1916. godine nastava u medresi nije se održavala, zbog prisustva izbjeglica koje su u njoj jedno vrijeme bile smještene, ali i zbog oštećenja koje je sanirano tek u 1917. godini. Iako je medresa krenula sa radom stanje je u naredne tri godine bilo sve teže i teže. Učenici nisu mogli nabaviti udžbenike, što se neko vrijeme prevazilazilo pozajmljivanjem iz Gradske kiraethane. Borba za održivost medrese vođena je od strane uprave, na način obraćanja svim imamatima u srezu sa molbama za prikupljanje hrane. Mještanima je sugerisano da ramazanske vitre dotiraju učenicima kako bi mogli nastaviti školovanje, te kako bi se od navedenih sredstava mogli „obući, obuti i prehraniti“. Nažalost, bez obzira na velike napore uprave ali i okolnog stanovništva da medresa opstane, politička i ekonomska kriza su predstavljali daleko veći uteg njenom opstanku, tako da je medresa prestala sa radom 1920. godine. Među običnim narodom se dugo vremena ispoljavao žal zbog zatvaranja medrese, čija bi se sudbina iz današnjeg ugla u dobroj mjeri mogla poistovijetiti sa sudbinom koja je zadesila Cazinsku krajinu u toku 20. stoljeća.

Obnova rada Cazinske medrese 1993. godine

Nakon 73 godine prekida, u jeku proteklog rata, obnovljen je rad Cazinske medrese. Objekat medrese koji je nasilno uzurpiran od strane komunističke vlasti 1945. godine, nakon renoviranja svečano je otvoren 8. septembra 1993. godine. Medresa je počela sa radom u petak, 10. septembra 1993. godine. U svom sastavu je imala četiri odjeljenja. Među tri odjeljenja prvih razreda jedno su činile djevojke, dok je drugi razred imao samo jedno muško odjeljenje. Voljom Inicijativnog odbora a uz podršku i blagonaklonost velikog broja javnih i istaknutih ličnosti medresa je dobila ime po najpoznatijem krajiškom alimu i nekadašnjem reisu-l-ulemi Džemaluddinu ef. Čauševiću. Od tada do danas Cazinska medresa je bila i ostala jedina medresa na području Bihaćkog muftijstva, koja svojim radom i djelovanjem pokriva potrebe za ovom vrstom školovanja za oko 300.000 stanovnika Unsko-sanskog kantona, ali i šireg prostora koji teritorijalno pripada Bihaćkom muftijstvu.

Na petogodišnjicu obnove rada medrese na obližnjem brežuljku krenulo se sa izgradnjom nove i prostranije zgrade. Šest godina kasnije završen je i službeno otvoren novi objekat, čime su u znatnoj mjeri unaprijeđeni materijalni uvjeti za školovanje narednih generacija. Do danas, u nekoliko navrata kompleks Cazinske medrese je obogaćivan novim sadržajima, poput sportske dvorane, laboratorija za biologiju, hemiju i fiziku, te vlastitog arhiva koji je oformljen 2017. godine. U toku je završna faza izgradnje zatvorenog bazena za muškarce i žene. U izgradnju i dogradnju kompleksa nove medrese do sada je uloženo preko 5 miliona konvertibilnih maraka.

U nekoliko zadnjih godina uprava medrese je pokrenula aktivnosti na sijanju žitarica, te sadnje voća i povrća na vakufskoj zemlji u vlasništvu medrese. Više je primjera pomaganja socijalno-ugroženih porodica iz kojih dolaze neki od siromašnih učenika. Saradnja sa medresama u Bosni i Hercegovini i regionu je proširena i na Tursku gdje su izvršena dva bratimljenja, sa „Fatih medresom“ i Medresom „Recep Tayyip Erdogan“ iz Istanbula. Također, u prostorijama Cazinske medrese već godinama nastavu izvodi područno odjeljenje Umjetničke škole iz Bihaća koje pohađa preko 50 učenika.

Školovanje traje četiri godine, a nastava se izvodi po planu i programu u koji je uključeno 28 predmeta. Škola je priznata od strane Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona i Rijaseta Islamske zajednice BiH. Svo vrijeme postoje zasebna odjeljenja za momke i za djevojke. Svake godine medresu upisuje oko 100 učenika i 100 učenica, koji u sklopu medrese posjeduju smještaj i hranu. Pored redovnih školskih aktivnosti učenici imaju mogućnost da se uključe u školu sporta i novinarsku sekciju. Svršenici medrese imaju mogućnost upisa na sve fakultete u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Izvanredni rezultati ove ustanove u protekle dvije decenije potvrdili su opravdanost obnavljanja rada i djelovanja Cazinske medrese.

Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović, prvi reisu-l-ulema

Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović, prvi reisu-l-ulema

Decembar 26, 2017

Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović rođen je u Kulen Vakufu 1816. godine. Ocu mu je bilo ime Omer, pa je Mustafa-ef. na osnovu titule i imena oca prozvan Hadžiomerović. Početno mektepsko obrazovanje završio je u rodnom mjestu pred muallimom Husein-efendijom. Nastavio je školovanje u medresama; kratko u Prijedoru, a kasnije u Sarajevu u Hanikahu Kuršumlija medrese gdje je slušao predavanja pred muderrisom i šejhom Muhammed-efendijom Kučukom. Osim redovne nastave slušao je i kućna predavanja sarajevskog muftije Muhammed Šakir-efendije Muidovića zatim kadije i muderrisa Muhammed-efendije Telalagića (Gore). Godine 1833. otišao je u Istanbul i upisao se u Hakim Čelebi medresu u kojoj su muderrisku službu obavljali poznati muderrisi Vidinlija i Denizlija. Nakon petnaest godina provedenih na školovanju u Istanbulu, za što je uredno dobio idžazet, vratio se u Sarajevo 1852. godine i prihvatio ponudu na upražnjeno mjesto muderrisa Gazi Husrev-begove medrese, koje je do preseljenja na Ahiret držao njegov bivši učitelj Mehmed-efendija Kučuk. Na ovoj dužnosti je ostao do 1888. godine. Uporedo s muderriskom službom bio je i imam Arebi-atik žamije u Sarajevu. Do penzionisanja držao je u Hanikahu predavanja iz hadisa prevodeći Sahihul-buhari. Smjenom Muhamed Šakir-efendije Muidovića 1856. godine ostalo je upražnjeno mjesto sarajevskog muftije. Mustafa Hilmi-efendija se već bio istakao na mjestu muderrisa u Kuršumliji medresi i skrenuo pažnju na sebe posebno dobrim poznavanjem šerijatskog prava. Prihvatio je ponuđeno mjesto sarajevskog muftije i tako naslijedio i svog drugog učitelja iz medresanskih dana. Službu sarajevskog muftije obavljao je skoro četiri decenije, odnosno sve do odlaska u penziju 1893. godine. Kao muftija izdao je veliki broj fetvi, među njima i onu o ekshumaciji grobova i izgradnji na tom mjestu „po vakuf koristonosnih zgrada“. Ništa manje važna nisu i dva raspisa koja je izdao i to za suzbijanje zaraznih bolesti 1881. i protiv upotrebe alkoholnih pića početkom 1844. godine.

Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske monarhije bosanskohercegovački muslimani su se našli u teškoj političkoj, društvenoj i ekonomskoj situaciji. Dobar dio vjerskih prvaka nije bio dorastao izazovima vremena te su, pod različitim izgovorima napustili Bosnu i nastanili muhadžirska naselja od Skoplja, preko Istanbula do Meke i Medine, pravdajući to najčešće vjerskim razlozima. Samo vizionari svoga vremena, angažirani intelektualci, smogli su hrabrosti, snage i mudrosti da u tom periodu vlastitim primjerom i držanjem ukažu na nužnost trezvenog i racionalnog prilagođavanja novonastalim okolnostima. Jedan od njih, ili među prvima i najodlučnijima bio je i Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović.

Carigradskom konvencijom iz aprila 1879. godine Austrougarska se obavezala da će uređivanje vjerskih poslova muslimana i dalje ostati u nadležnost šejhu-l-islama. Austrougarska je na sve načine nastojala tu vezu prekinuti, te je putem generala Filipovića, komandanta jedinica koje su izvršile okupaciju Bosne i Hercegovine i fra Grge Martića izdejstvovala predstavke i odlazak dvaju delegacija muslimana koje su, tobože, samoinicijativno, i uz potpise 58 njihovih predstavnika priznali krunu Habsburga i izrazili spremnost odvajanja od Mešihata u Istanbulu, kao i želju da izborom vlastitog predstavnika sami uređuju svoje vjerske poslove. Okupaciona vlast je otcjepljenje muslimana Bosne i Hercegovine od carigradskog Mešihata postavila kao „najveći željeni cilj“ s tim da se to izvede tako da „dobrovoljnost“ muslimana u tome dođe do punog izražaja. Kada je osmanska uprava imenovala Ahmeda Šukri-efendiju 18. juna 1880. godine za muftiju u Bosni, Austrougarska je poduzela sve potrebne radnje kako bi spriječila njegov dolazak, u čemu je i uspjela. Da bi preduhitrio namjere Austrougarske, šejhu-l-islam je 9. februara 1882. godine dekretom ovlastio Mustafu Hilmi-efendiju Hadžiomerovića „da sve vjerske stvari i sve šerijatske poslove izviđa i vrši, te da za okružja i kotare sposobne kadije postavlja i imenuje“ ujedno mu povjerivši i Vrhovni šerijatski sud.

S druge strane, Austrougarska je učinila sve kako bi imenovanjem reisu-l-uleme prekinula duhovnu vezu Sarajeva sa Mešihatom u Istanbulu i tako pod svoju upravu stavila, prije svega, vakufske poslove. Mustafa Hilmi-ef. im se učinio najpogodnijom ličnošću za tu poziciju zbog njegovog obrazovanja, nespornog ugleda među muslimanskim masama, a i činjenice da je i od same Porte ovlašten za te poslove, te bi i otpor Istanbula bio manji. Imajući sve navedeno u vidu Austrougarska je carskom odlukom od 17. oktobra 1882. godine imenovala Mustafu Hilmi-efendiju Hadžiomerovića za prvog reisu-l-ulemu Bosne i Hercegovine i četvoricu članova Ulema medžlisa. Svečano ustoličenje prvog reisu-l-uleme obavljeno je 15. decembra 1882. godine u velikoj Sali u Konaku. Na ovaj način Bošnjaci su uspostavili vlastitu Islamsku zajednicu neovisnu od šejhu-l-islama u Istanbulu.

00 Sličica Želim Print

Na svim poslovima koje je obavljao Mustafa Hilmi-efendija se potvrdio kao veoma obrazovan čovjek, vizionar, koji nije žalio sebe u realizaciji zadanih ciljeva. Bio je član Prosvjetne komisije formirane 1869. godine sa zadatkom da provodi reforme u prosvjeti i vrši nadzor nad školama i bibliotekama. Zalagao se za evidenciju i nadzor nad vakufima, reformu muslimanskog školstva, obrazovanje žena, savremenu interpretaciju šerijatskih propisa, te prosvjećivanje širokih masa na bosanskom jeziku. Kao rezultat tih reformi, uređene evidencije vakufā i njihovih poslovanja stvorile su se materijalne pretpostavke za otvaranje novih obrazovnih institucija (Sarajevska ruždija 1884; Šeriatsko sudačka škola 1887; Muslimanska čitaonica - Kiraethana, Darul-muallimin), štampanje udžbenika i literature na bosanskom jeziku latiničnim pismom (Risale-i ahlak) i izdavanje listova (Vatan).

Na položaju reisu-l-uleme ostao je do 1893. kada je podnio ostavku i otišao u zasluženu penziju. U penziji nije dugo uživao. Umro je u nedjelju 10. februara 1895. godine, a sutradan, 11. februara, uz prisustvo „mnoštva odličnika svake vjere i toliko svijeta koliko se u Sarajevu “ovakvom zgodom još nije vidjelo”, klanjana mu je dženaza pred Begovom džamijom. Ukopan je na mezaristanu na Grlića brdu. Tarih uklesan na uzglavnom nišanu spjevao mu je Muhamed Enveri Kadić.

Fotogalerija - Selam Poslaniče, a.s., iz Bosne i Hercegovine

Fotogalerija - Selam Poslaniče, a.s., iz Bosne i Hercegovine

Decembar 21, 2017

U svim medžlisima, ali i džematima, upriličene su različite aktivnosti u povodu 12. rebiu-l-evvela

17 slide mevlud1

17 slide mevlud2

17 slide mevlud3

17 slide mevlud4

17 slide mevlud5

17 slide mevlud6

17 slide mevlud7

17 slide mevlud8

17 slide mevlud9

17 slide mevlud10

17 slide mevlud11

17 slide mevlud12

17 slide mevlud13

U svim medžlisima, ali i džematima, upriličene su različite aktivnosti u povodu 12. rebiu-l-evvela

Aktiv žena “Asr” posjetio muslimane u Makedoniji

Aktiv žena “Asr” posjetio muslimane u Makedoniji

Decembar 24, 2017

BUGOJNO -  Članice Aktiva žena Medžlisa Bugojno „Asr“ posjetile su vjerske znamenitosti u Makedoniji. “U Makedoniji polovinu, a možda i više od polovine, stanovništva čine muslimani“, kazao je glavni imam Medžlisa Bugojno Vehid-ef. Arnaut, koji je bio vođa puta na ovoj ekskurziji. Do sada su članice udruženja posjetile Distrikt Brčko, Muftijstvo tuzlansko, Zagreb, Grac i Sandžak.

00 Sličica Želim Print

Omladinski centar Medžlisa Janja - Mjesto za druženje i edukaciju mladih u Janji

Omladinski centar Medžlisa Janja - Mjesto za druženje i edukaciju mladih u Janji

Decembar 24, 2017

Omladinski centar u Janji renovirali su i opremili Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Janja

Pored Deždid-džamije u Janji nalazi se zgrada u kojoj je nekada bio mekteb. Nakon što su mektebi u Janji ujedinjeni u prostorijama Atik džamije ovaj prostor bio je neiskorišten. S namjerom da se omladini ovoga grada pokloni prostor koji će biti adekvatno mjesto za njihove aktivnosti objekat je renoviran i opremljen. Tim povodom, 12. rebiu-l-evvela, ozvaničen je početak rada Omladinskog centra Medžlisa Islamske zajednice Janja. Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović uputio je mladima čestitke za njihove aktivnosti, a posebno za Omladinski centar koji će od sada biti njihovo mjesto okupljanja i još uspješnijeg djelovanja. Glavni imam Medžlisa IZ-e Janja Omer-ef. Camić ističe kako je rad s mladima važan segment rada ovoga medžlisa. Škola Kur’ana za mlade je jedan od projekata koji veoma uspješno djeluje, a na podučavanju mladih Kur’anu rade muallima Alma Cifrić i Omer-ef. Camić. U Medžlisu Janja veoma uspješno se realizuju programi rada s mladima, ženama, nevladinim organizacijama i socijalni programi, a o čemu brinu koordinatori Mugaja-ef. Cifrić, muallima Azemina Gutić, Omer-ef. Jakubović i Kemal-ef. Gutić. Mujaga-ef. Cifrić, koordinator za rad sa mladima, je istakao da Janja ima veliki potencijal, a mladi koji dolaze na druženja su različitih uzrasta i interesovanja. Zato se rad s mladima na poseban način osmišljava. Mladi u Janji su vrijedni i spremni su da učestvuju u različitim poslovima koji će njima i njihovoj zajednici donijeti dobro. Učestvovali su u opremanju Omladinskog centra, učestvovali su i u poljoprivrednim radovima na zasijanim vakufskim parcelama ovoga medžlisa, organizovali su program povodom Dana državnosti BiH, zajedno su u Bijeljini bodrili nogometnu reprezentaciju BiH – U19 u utakmici protiv Francuske… U ime mladih zahvalila se Vahdina Terzimustafić, kazavši kako mladima mnogo znače zajedniče aktivnosti u Janji, a posebno se raduju svome centru i prostorijama za koje su već osmislili brojne aktivnosti. Ovom prilikom nekoliko savjeta mladima uputio je i kordinator za rad s mladima Muftijstva tuzlanskog hafiz Abdullah Kapo. Omladinski centar u Janji renovirali su i opremili Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Janja.

00 Sličica Želim Print

Stranica 259 od 844

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine