Pitanje: Ja imam više pitanja u vezi mjesečnog pranja, jer sam postala nesigurna zbog različitih tumačenja i mišljenja koje moje sestre iz džemata slijede.

Da li je ženi dozvoljeno da boravi u džamijskim prostorijama tokom mjesečnog pranja? Ja živim u Švedskoj i mi imamo mesdžid bez munare. Na prvom spratu se obavlja beš vakat namaz i džuma, a na drugom spratu ima bosanska soba za sijeljenje. Da li je sada dozvoljeno ženi da boravi na tom prvom spratu ili samo na drugom, u bosanskoj sobi?

Da li se smije učiti Kur’an napamet, ne naglas tokom mjesečnog pranja? Ja učim redovno jutarnji i večernji zikr koji se sastoji i od nekoliko sura iz Kur’ana. Isto tako učim različite sure poslije akšama, jacije i petkom. Smijem li ja sada učiti te ajete u sebi ili moram pauzirati dok se očistim?

Da li je ženi dozvoljeno da uči Kur’an u svrhu poduke? Ja imam malu djecu sa kojom učim i ponavljam različite sure. Teško je svaki put početi ispočetka jer nemamo kontinuitet u učenju radi pauziranja. 

Odgovor: 1. Prema propisu u našem mezhebu, ženi u stanju hajza i nifasa (mjesečnice i postoporođajnog perioda oticanja krvi) nije dozvoljeno boraviti u džamiji, mesdžidu, u prostoru predviđenom za klanjanje namaza. Prema tome, u konkretnom slučaju žena u spomenutom stanju može boraviti na drugom spratu na kojem se nalazi bosanska soba.

2. Bez stvarne potrebe žena u takvom stanju ne treba učiti Kur’an. Stvarna potreba je posao vjeroučiteljice, muallime, profesorice i sl., što iziskuje u nekim slučajevima citiranje ili učenje Kur’ana u svrhu poduke ili vaza. To je u navedenom slučaju dozvoljeno.
3. U svrhu poduke ženi je u spomenutom stanju dozvoljeno učiti ili citirati Kur’an zato što postoji stvarna potreba za tim, pa se izuzima iz opće zabrane. A Allah najbolje zna.

“I dao vam je da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (El – Džasije, 13.)

Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Allahu, dž.š., koji je Lijep i voli ljepotu, i sve što je Allah, dž.š. stvorio znak je ljepote Njegovog stvaranja. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika koji je kazao: “Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti. U Džennet neće ući osim ko je čist.”

Draga braćo!

Priroda je Allahov dar čovjeku, da mu koristi i olakša njegov život. Čovjek nikako nije gospodar prirode da na njoj radi šta želi, nego treba slušati Stvoritelja te prirode. Jedan od razloga zašto se savremeni čovjek uzoholio i pomislio da upravlja prirodom jeste savremena tehnologija. Međutim, bilo koji prirodni poremećaj ili prirodna katastrofa razuvjere čovjeka da je upravitelj prirode. Jedan čestiti poljoprivrednik je jedne prilike rekao: “Ovo je Allahova zemlja meni data u emanet da je obrađujem.”

U kur’anskim ajetima vidimo da Uzvišeni Stvoritelj uzima kao svjedočanstvo i neljudske članove Svoga stvaranja kao što su biljke i životinje, Sunce i zvijezde itd. Kur’an ukazuje na fenomene prirode kao na ajete.

Allah dž.š. sebe u Kur’anu naziva El- Muhit što znači Sveobuhvatni. Isti termin se koristi i za životnu sredinu. Istinski biti Allaha svjestan znači vidjeti njegove znakove oko nas i spoznati Njega kao Sveobuhvatnog. Priroda je konačna sredina iz koje mi potičemo i kojoj ćemo se vratiti: “Od nje (zemlje) vas stvaramo, i u nju vas vraćamo, i iz nje ćemo vas izvesti po drugi put (proživjeti).” (Ta Ha, 55.)

Muslimanski velikani su voljeli prirodu toliko da su bili u stanju čuti molitvu svih stvorenja prirodnog svijeta upućenu Allahu, dž.š., a prema Kur’anu “ne postoji ništa što Allaha ne hvali”. “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je dosita blag i mnogo prašta.” (El – Isra, 44.)

Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji (halifa), a Kur›an kaže: “Ja ću na Zemlji postaviti namjesnika.” Ovo namjesništvo je popraćeno i dopunjeno predanošću (ubudijjet) Allahu. Kao ‘abdullah čovjek mora biti pasivan pred Allahom, dž.š., međutim kao halifetullah on mora biti aktivan u svijetu, ne smije zanemariti brigu o prirodnom svijetu kako ne bi iznevjerio ‘povjerenje’ – emanet koji je primio kada su sve duše posvjedočile Gospodara svih svjetova.

Draga braćo, ovaj govor o prirodi nas mora podsjetiti da biti musliman znači, pored brige za siromašnog, i voditi računa o zagađivanju tekuće vode. Porazno je naše ponašanje kada ostavljamo vreće otpada uz naše lijepe rijeke, jezera ili bilo koju prirodnu površinu. Vjera nas uči da se takvog ponašanja musliman stidi. Stidi se i u toku vožnje, bez obzira bilo kroz ljepotu prirode ili urbano mjesto, da izbaci kroz svoj prozor papirić, a kamoli nešto više. Priroda i životinje će biti svjedoci na Sudnjem danu, pa imajmo to na umu cijelog svog života.

Poslanik, s.a.v.s., nas podsjeća: Držite čista vaša dvorišta (Taberani). Naše je dvorište i ona priroda gdje nam je Uzvišeni dao blagodat hodanja i gledanja u nju.

Veliki učenjak Muhammed Asad, prije nego je primio Islam, je jednom prilikom u susretu s nekim muslimanima u Pakistanu rekao: “Zbog vas (nazovi) muslimana nikad ne bih primio islam. Vama Allah, dž.š., naređuje da učite – a vi ste nepismeni, naređuje vam da radite – a vi ste neradnici, i da ste čisti – a vi ste neuredni.” Ne dopustimo sebi, draga braćo, da neko gledajući u nas ne poželi biti musliman, ili da se zbog našeg ponašanja i neurednosti zgrozi muslimana. Sjetimo se naše slavne prošlosti i nađimo u njoj motivaciju, kada su muslimani bili primjer čistote. Zapadni svijet je danas bolji od nas u ovom segmentu samo zbog zakona i kazni koji ih tjeraju da paze na red i čistoću.

Draga braćo!

Učimo svoju djecu čistoći i urednosti. Pokažimo im svojim primjerom da nam je stalo do toga. Neka gledaju na javne površine kao na svoju avliju, kako se ne bi na njoj ponašali neprimjereno i ostavljali prljavštinu iza sebe.

Kao što je zabranjeno bacati bilo šta po putu i time ometati i uznemiravati prolaznike, tako je veliki sevap skloniti s puta sve što smeta prolaznicima i što je ružno. To je ustvari dio vjerovanja koji je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo u hadisu u kojem je govorio o broju dijelova imana.

Jedan dobri prethodnik je zaslužio Džennet time što nije dozvolio da se bilo šta iz njegove kuće ili njegovog dvorišta prosipa na put, pa čak ni kišnica da teče iz njegovog dvorišta na put. Neki čovjek ga je vidio da uživa u džennetskim ljepotama u snu, pa ga je upitao čime je to zaslužio, a on je odgovorio: “Zato što nisam ničim uznemiravao ljude.”

Draga braćo, budimo od onih koji popravljaju stanje u svom društvu. Niko drugi nam neće napraviti ambijent ljepote i urednosti ako mi to sami nismo u stanju.

Molimo Uzvišenog da budemo od onih koji se mnogo kaju i mnogo čiste, koje On voli.