-Više je od 20 godina od kako postoji i djeluje Islamska zajednica Bošnjaka Velike Britanije. Kada je formirana, te kako danas djeluje?

Hamidović: Neki tragovi ukazuju da je Islamska Zajednica Bošnjaka na ovim prostorima poćela sa svojim aktivnostima u decembru, 1993. godine, kada je klanjana prva džuma u tadašnjim iznajmljenim prostorijama u Conduit Streetu u Londonu. Drugi, koji su relevantniji, ukazuju da je to bilo u maju 1994. godine, kada je Bošnjake u Velikoj Britaniji prvi put posjetio tadašnji reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić sa delegacijom Rijaseta. Tada su zatečenim imamima koji su već radili s našim narodom dodijeljena rješenja za njihov rad. Time su imami bili ovlašteni od strane Rijaseta da formiraju džemate na nivou regija. Tako je područje Škotske sa džematom u Edinburghu pokrivao rahmetli Asim-ef. Hasanbegović, sjeverni dio Engleske, odnosno džemat Dewsbury pokrivao je Husejn-ef. Pudić, središnji dio su pokrivali Ahmed ef. Ćato sa džematima u Leicesteru i Esad ef. Mujkanović sa džematom u Birminghamu. Za južni dio zemlje, odnosno, za džemat u Londonu rješenje sam dobio ja nakon što me je reisu-l-ulema zamolio da se preselim iz Zagreba, a za glavnog imama rješenje je dobio Asim-ef. Zubčević koji je boravio u Oxfordu. Tada je donesena odluka da se do kraja 1994. godine formiraju džemati i izvrše izbori za džematske odbore i Glavni odbor što je i urađeno. Međutim, Esad-ef. Mujkanović se ubrzo odselio u Edinburgh, a Ahmed-ef. Ćato se od samog početka sve više vezao za "Islamic Foundation" u Markfildu, tako da je središnji dio Engleske ostao nepokriven, ustvari, od samog početka. Po završetku rata u Bosni i Hercegovini iz Škotske i sjeverne Engleske se veliki broj Bošnjaka vraća u domovinu.

- A s njima i rahmetli Asim-ef. Hasanbegović?

Hamidović: Da, i u Dewsburyu džemat nastavlja djelovati uz tamošnju asocijacuju, ali nedugo poslije toga i džemat zajedno s njom prestaje raditi. Tako da do 1999. godine aktivno djeluje samo džemat u Londonu. Pored svojih redovnih aktivnosti, džemat u Londonu ulaže velike napore da ponovo aktivira džemat u Birminghamu, tako da 1997. i 1998., tokom ramazana dovodi imame iz BiH, oformljuje članstvo, sprovodi izbore i od početka 1999. godine, angažira Ahmed-ef. Ćatu koji je ostao imam do početka 2002. godine. Tada džemat u Birminghamu uz pomoć džemata u Londonu dovodi iz Bosne Hazim-ef. Fazlića koji je za kratko vrijeme ustabilio džemat, aktivirao Bošnjake u Conventryu kao punkt džemata u Birminghamu, kupio prostorije za džemat i razvio mnoge druge aktivnosti po kojima je džemat postao prepoznatljiv. Također, od sredine 2000. godine, uz pomoć londonskog oformljen je i džemat u gradu Derby, koji je na početku djelovao samostalno, a danas djeluje uz tamošnju asocijaciju. Primjetno je da se posljednjih godina stvara animozitet prema Rijasetu i organizaciji na krovnom nivou. Nažalost, pojedini svršenici Travničke medrese koji su došli nekakvim sumnjivim načinima na sumnjive "islamske studije" u Welsu to permanentno čine, posebno u džematu u Birminghamu.

- Ko su posebno zaslužni ljudi koji su ovu Zajednicu dignuli na noge?

Hamidović: Rekao bih da su to svi oni Bošnjaci koji su imali svijest o sebi, odnosno, o svome identitetu. Razumljivo, ima tu imena koja bi se mogla istaknuti, ali, mislim da ni oni ne bi željeli da to učinim ovom prilikom. Jednostavno, može se reći da su to dobrotvori i vizionari u svome narodu koji su do danas dosljedni toga. Zahvaljujući njima Bošnjaci više nisu nepoznat narod na ovim prostorima, bez obzira što su vjerovatno među najmalobrijnijim.

- Odnedavno ste pored postojećih prostorija u Cricklewoodu kupili nove i veće prostorije u Acton Townu . Šta ovo znači za džemat u Londonu i općenito IZB u Velikoj Britaniji?

Hamidović: Kada smo prije desetak godina kupili prostorije u Londonu, prioritet je bio da se kupe prostorije za potrebe džemata u Birminghamu. Kada je to učinjeno, onda je pokrenut projekat za kupovinu adekvatnijih prostorija za džemat u Londonu. Naime, mi smo trebali već odavno adekvatnije prostorije za naše potrebe, ali je jako teško do toga ovdje doći, posebno na lokaciji koja je u blizini stanice podzemne željeznice i ne tako daleko od centra grada, a što je bio naš cilj. Uz Allahovu, dž.š., pomoć uspjeli smo doći do prostorija na Acton Townu, dakle, u trećoj zoni grada Londona, samo stotinjak metara od stanice podzemne zeljeznice Acton Town. U njih smo se preselili prošle godine u avgustu, povodom dolaska reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića. A ove prostorije će dobiti svoj pravi ambijent i značaj kada, ako Bog da, dogradimo još oko 150 kvadratnih metara namjenskog prostora za mesdžid, abdesthane i gasulhanu, a za što smo već dobili odobrenje od nadležnih. Tako da će to u konačnici biti prostor od oko 350 kvadratnih metara, što će biti sasvim dovoljno za trenutne potrebe naše zajednice u Londonu. To će omogućiti uspješnije djelovanje svih nivoa našeg džemata, a posebno u djelokrugu rada s djecom i omladinom. To je još jedan vrijedan vakuf od kojeg će imati koristi, prije svega, Bošnjaci koji žive ovdje i drugi muslimani koji su već redovni na džuma namazima, ali, dakako i Islamska zajednica općenito.

- Koliko broji naša zajednica u Velikoj Britaniji? Odnosno, koliko naših ljudi živi u Londonu i bližoj okolini metropole?

Hamidović: Teško je reći koliko tačno živi našeg naroda ovdje zato što zvanične državne ustanove ne daju te informacije kao što se to čini u drugim državama. Ipak, prema našim procjenama, dakle, nas koji radimo s našim narodom u Velikoj Britaniji živi i radi oko šest hiljada Bošnjaka, a otprilike, pola od tog broja žive u Londonu. U Islamskoj zajednici Bošnjaka kroz džemate je učlanjeno oko 600 porodica od koji je aktivno oko 450. Nažalost, zbog konstantnog negiranja članstva Islamske zajednice u dijaspori na području Prijedora, Kozarca i još nekih gradova u BiH, veliki dio Bošnjaka koji žive ovdje su članovi samo tamo. Naime, vrlo mali broj njih su članovi i ovdje i u domovini. Taj problem se povlači već više od 15 godina i mislim da bi to Rijaset trebao urediti. Jer, to je jedan vid diskriminacije članstva dijasporalne zajednice u Islamskoj zajednici, a članstvo je ustavna odrednica.

- Kakva je situacija u pogledu mladih? Odnedavno ste u službu primili još jednog imama?

Hamidović: Veliki dio aktivnosti u džematima se odvijaju na volonterskoj osnovi. I u tom kontekstu veoma je kompleksno definirati rad sa mladima. Mi smo svjesni značaja tih aktivnosti, posebno ovdje, i ulažemo maksimalno u domenu svojih mogućnosti. Međutim, vrlo je teško bez njihovog aktivnog učešća osmisliti programe koji su njima privlačni. A da bi se taj osjećaj razvio kod njih mora se biti među njima. Takav pristup mi imamo, ali nismo zadovoljni rezultatitma. Najviše uspjeha ima u sportskim, humanitarnim i edukativnim aktivnostima. Koliko će Hakija ef. Šarčević još uspjeti u tome ostaje da vidimo. Starija omladina, preko 18 godina su, uglavnom, zaposleni ili studiraju i najveći dio slobodnog vremena provode za svoje stručno usavršavanje i rekreaciju. Mnogi su na svojim fakultetima uključeni u slične programe koje i mi imamo – predavanja, posjete, sport, donatorski kao i neki drugi programi. Mislim da mi nemamo ni na nivou Rijaseta osmišljene adekvatne programe za omladinu u periodu osamostavljivanja i prelaska u odraslo doba.