Sve to uzrokovalo je da se i demografska slika Prozora uveliko promijeni. Tako se od prijeratnih 7225 Bošnjaka na području opštine Prozor, više od pola njih obrelo u drugim gradovima naše zemlje te po mnogim evropskim i svjetskim državama. Tako je, ni kriv ni dužan, maleni gradić ispod Makljena dobio svoju dijasporu širom svijeta.

Upravo na plećima dijaspore, u godinama nakon agresije realizovani su mnogi projekti i obnovljen veći dio vjerske infrastrukture, a Prozorčani širom svijeta su i na druge načine ovdašnjim Bošnjacima bili stimulans u borbi za opstanak i vrijedna podrška na tom putu. Otuda se odavno osjećala obostrana potreba i želja da se upriliči jedna posjeta dijaspori, kao simbolični znak zahvalnosti na dosad učinjenom ali i spremnosti i otvorenosti da se ubuduće sarađuje još jače i prisnije. Tako je Izvršni odbor medžlisa islamske zajednice Prozor donio odluku da glavni imam, Safet-ef. Pozder i njegov kolega Nihad-ef. Ahmetović zijarete naše Prozorčane po evropskim zemljama i sa njima podijele ovakva razmišljanja. Posjeta je uspješno realizovana tokom februara.

Prva destinacija imama iz Prozora bila je Austrija. Prozorčani su i prije agresije dolazili na rad u ovu zemlju i tamo nerijetko ostajali. Agresijom se broj Prozorčana u Austriji znatno povećao. Sa mnogima od njih smo se susreli na džumi u Linzu te na prigodnom druženju u bečkom džematu ''Bosna''. Posjetili smo i džemate u Welsu, Amstetenu, Steyru, Riedu, St. Poltenu, Ennsu i Vocklabrucku. Svi sa kojima smo se susreli su se relativno dobro snašli u novim sredinama, zaposleni su a uz to aktivno učestvuju i u džematskim aktivnostima. Interesuju se za stanje u Prozoru i iskazuju neizmjerno zadovoljstvo činjenicom da su ih imami odlučili posjetiti. Opći je dojam da su džemati u Austriji jako dobro organizovani i poprilično aktivni.

Dojam nije promijenjen ni u Njemačkoj. Tokom nekoliko dana posjetili smo Minhen, Stuttgart, Konstanz i Heilbron. Od pet minhenskih džemata posjetili smo tri u kojima su nas ugostili imami Izet Bibić, Mirza Džafić i Idriz Benjamin. Ugodni razgovori, druženja i sijela sa Prozorčanima još jednom su nas uvjerili da je ova posjeta pun pogodak. Ugodno nas je iznenadio vitki minaret džamije u Konstanzu a prelijepa džamija u Stuttgartu je priča za sebe i veliki podvig džemata na čelu sa Hamza-ef. Subašićem.

Belgijski grad Antwerpen je mjesto koje vas često tjera da pomislite kako se zapravo nalazite u nekom od gradova iz srca islamskog svijeta. Cijeli kvartovi i ulice krcati su arapskim ili turskim trgovinama, mesnicama i restoranima, posvuda susrećete pokrivene žene a u komunikaciji dominira selam kao pozdrav. Prostorije džemata u kome se okupljaju Bošnjaci fasciniraju, ali tek kada se upoznate sa historijom lokaliteta i njegovom pređašnjom upotrebom, ostajete bez riječi. U taj ambijent prelijepo su se uklopili i naši Prozorčani. Oduševljeni našom posjetom, gotovo da su insistirali da posjetimo svaku familiju pojedinačno, što smo uglavnom i učinili.

Švicarska je tradicionalno posebna priča. Riječ je o besprijekorno uređenoj državi u svakom pogledu. Ne zaostaju ni naši džemati. Impresivna je džamija u Cirihu kod koje do prostora za klanjanje vode detalji puni simbolike. Tako ćete pri ulasku u ovaj objekat prvo ugledati biblioteku jer je, kako nam objašnjava mladi imam Begović, prvi kur'anski imperativ usmjeren načitanje. Slijedi abdesthana kao simbol čistoće kroz koji se dolazi do džamije. Uz Cirih, posjetili smo i grad Chur, klanjali džumu i družili se sa našim sugrađanima. Kao i drugdje, riječ je o vrijednim i marljivim ljudima ali i aktivnim džematlijama koji nisu krili radost zbog našeg dolaska.

U nastavku nam je valjalo uložiti dosta truda i napora. Išli smo privatnim automobilom a slijedeća destinacija bila je Skandinavija, tačnije Danska. Međutim, kada vas dočeka mlad i srdačan imam kakav je Nermin-ef. Babić i kada u Kopenhagenu susretnete toliko dragih i prijatnih ljudi, posebno naših Prozorčana, svaki umor je neznatan. U glavnom gradu Danske klanjali smo džumu i poslije jacije prisustvovali zajedničkom sijelu sa Prozorčanima. Raduje nas da je predsjednik džemata vrijedni Mehmed Hodžić, članovi džematskog odbora braća Emir i Edin a glavni kuhar veseli Ahmet – svi iz Prozora. Poslije Kopenhagena zijaretili smo grad Slagelse u kome nas je ugostio naš Avdo Bajrić. Tokom agresije je izgubio nogu. Međutim, nije izgubio vjeru i snažnu volju za životom, na čemu mu mnogi mogu pozavidjeti. Usput obilazimo i druge Prozorčane nastanjene u ovom gradu i polahko se pripremamo za nastavak puta.

Kao posljednja destinacija, čekala nas je Švedska. Malmo, Helsinborg, Vernamo, Hilerstopr i Gislaveld su gradovi koje smo posjetili. Pojedinačno smo se vidjeli i kahvenisali sa brojnim zemljacima. Ipak, Prozor je bio u centru pažnje na velikom zajedničkom sijelu u SWEBIH IF klubu u Hilerstorpu koje je okupilo sve Prozorčane iz okolnih gradova. Od svih koje smo ovaj put posjetili, oni su najudaljeniji od rodne grude. Valjda baš zbog toga su i najželjniji da čuju ponešto o svome gradu i zemlji. Oduševljeni su našom posjetom i žele, kao i svi prethodno spomenuti, da ova aktivnost preraste u tradiciju.

Na kraju, s posebnom emocijom i puni pozitivnih utisaka, nakon skoro mjesec dana, vraćamo se svome Prozoru duboko uvjereni da se sa našim ljudima van granica Bosne i Hercegovine jedino na ovaj način valja odnositi. Teško da im se možemo odužiti ali ih zijaretiti ponovo zasigirno možemo i uz Božiju pomoć namjeravamo.

I ovom prilikom ih srdačno selamimo i najtoplije zahvaljujemo na gostoprimstvu, kao i na novčanim prilozima za Čaršijsku džamiju u Prozoru te Medžlis općenito. Zahvaljujemo i džematskim odborima i imamima na izuzetnoj susretljivosti i ukazanoj podršci; oni su zasigurno kičma koja naše ljude u dijaspori drži na okupu