Ovdje nećemo pisati o važnosti članarine kroz termine svijesti i vjerničke dužnosti, jer živimo svakodnevicu u kojoj mnogi gledaju samo konkretnu, opipljivu i stvarnu korist od bilo čega pa tako i od članarine u Islamskoj zajednici

Na pitanje iz naslova prvo bi trebalo odgovoriti da članarina ne služi da bi se mogla obaviti dženaza, kako je uvriježeno mišljenje među brojnim muslimanima, čak i onim koji su članovi Islamske zajednice. Nije niko ostao bez dženaze i neukopan bez obzira na njegovo članstvo. Nažalost, nedostatak razgovora o temi članarine, o tome čemu ona služi, te o njenoj važnosti čak i da nema od nje svakodnevne koristi doveo je do toga da ljudi postaju članovi, jer se plaše da im neće imati ko klanjati dženazu te hoće li propisno biti ispraćeni s Ovog svijeta. Dugo vremena ova tema stoji na marginama interesovanja u Islamskoj zajednici pa time i na marginama pravilnog razumijevanja u džematima, stoga je jedan od zadnjih projekata Uprave za vjerske poslove - savjetovanje o ovoj temi, umjesto niza konferencija i seminara o drugim nekim segmentima vjerskog života u BiH, zaista vrijedan pažnje i nadati se da će biti u fokusu tokom cijele godine i na lokalnom nivou. Jedan od rijetkih medžlisa u proteklih nekoliko godina koji se posebno angažirao da džematlijama objasni šta je članarina i šta znači biti član Islamske zajednice bio je Medžlis Kiseljak, čije rukovodstvo je doslovno išlo od džemata do džemata i razgovaralo sa džematlijama o ovoj temi. Prema riječima rukovodstva, prije nekoliko godina, ovi razgovori su imali pozitivne efekte, s tim da posao nije završen, čega su, nadati se, svjesni iz ovog medžlisa, jer govoriti o članarini samo jedanput i to na isti način znači stati u vremenu i prostoru.

Efendijska plata

Iako bi se trebalo govoriti o važnosti članarine kroz termine sevaba i djelovanja na Allahovom Putu, svijesti i vjerničke dužnosti, očuvanja našeg naroda i vjere, ovdje nećemo o tome govoriti, jer živimo svakodnevicu u kojoj mnogi gledaju opipljivu i proračunatu korist od bilo čega pa tako i od članarine u Islamskoj zajednici. Tako da umjesto razmatranja važnosti članarine na nivou cijele Islamske zajednice i muslimanske zajednice općenito spustit ćemo se u sami džemat i pisati o onome što dotiče džematlije direktno svaki dan i to kroz samo neke aktivnosti koje se realiziraju zahvaljujući članarini. Neki smatraju da je njihova članarina dovoljna za sav posao koji efendija obavlja, čime u fokus stavljaju poznati komentar da efendija ne radi ništa osim što klanja, a to bi, valjda, kao i svaki vjernik ionako trebao raditi. Ranije smo pisali, i to u nekoliko nastavaka, o tome šta efendija zaista radi, ali ovi kritičari bi trebali razmotriti, ne vrijeđajući nijednu profesiju i ne nipodaštavajući imamske obaveze, šta radi portir ili osoba na info-pultu u nekoj instituciji, ako se uzima kao mjerilo fizički pa i intelektualni rad, a koji imaju istu platu kao većina efendija u BiH? Da efendija nema nikakvih obaveza sem dolaska u džamiju, plata koja se daje efendiji bila bi opravdana. Neki će reći da i oni dolaze u džamiju. Svakako, ali oni mogu i ne otići. Mogu otići u drugi džemat i ne pojavljivati se u džamiji mjesecima, dok to nije slučaj s efendijom. Veliki broj nas ne bi prihvatio nikada platu imamsku da ima obavezu svaki dan biti na nekom mjestu, pa makar to bila i džamija, do poslije jacije, a ne kao portir ili kao neki drugi uposlenik do 15h ili 17h. Sada ide komentar da efendija ne bude cijeli dan u džamiji. To je možda još i gore. Jer kada bismo znali da pet puta moramo otići na posao mnoge nas bi izludilo: kao slobodni smo, ali se trebamo pojaviti u određeno vrijeme. Kako planirati život u tom rasporedu? Nakon 17h mnogi mogu organizirati svoj život kako žele, dok efendija će sve svoje privatne obaveze uskladiti između vaktova. Na sijelo kada ide mora razmišljati o tome u koliko sati će se vratiti i to samo ako ide nekome ko je udaljen pet-deset kilometara od džamije. Čak i da nađe zamjenu ne može ga niko stalno mijenjati, a kada bi i mogao kad-tad će mu džematlije to zamjeriti. Efendija mora imati na umu da ne bi trebao biti ni bolestan duže od dva-tri dana, jer mekteb i džuma čekaju na njega, a ako bi se razbolio pred samu džumu morao bi izdržati svaku vrstu bola do poslije džume. Uglavnom, čovjek koji plaća članarinu trebao bi znati da je taj iznos opravdan da efendija samo dolazi u džamiju klanjati, a da ne govorimo o drugim poslovima i o tome što je većini, zapravo svima, efendija dostupan 24h i kada neko ima problem ili pitanje efendiju zove i u 12h navečer. Stoga, mnogi za efendijsku platu ne bi dolazili samo puštati ezan šest dana u sedmici, s obzirom da efendija po pravilniku ima jedan dan slobodan, a kamoli ulazili u mihrab i bili na raspolaganju 24h za različite poslove.

Cjeloživotna članarina

Drugo, o čemu bi trebale razmisliti osobe koje nisu članovi ili teška srca daju članarinu, koliko mjesečno plaćaju bilo kakav kurs ili trening za svoje dijete? Često je taj iznos i to na mjesečnom nivou veći od članarine u IZ na godišnjem nivou i to dobro znamo svi koji smo upisali dijete na fudbal, plivanje ili bilo šta. Koliko se za sve mektebske časove u toku godine plati efendija? Realno, shodno tržišnoj vrijednosti i to s ekstra popustom, koliko vrijede ti časovi tokom cijele godine, a ne jednog mjeseca? Neki će kazati da im se dijete nauči na kursu ili treningu nekoj vještini. A, u mektebu se ne nauči? Zapravo, kada biste kazali ovim osobama da mjesečno izdvajaju za televiziju koliko godišnje za Islamsku zajednicu, kazali bi da televiziju koriste i imaju koristi od nje, stoga je suvišno praviti ovakvu paralelu kada se ne vidi korist od vjerskog znanja. Naravno, ovdje mnogi mogu kazati da plaćaju zekat čime se osigurava ovo institucionalno djelovanje na vjerskom polju i potpuno su upravu, ali, evo, sve je više proračunatih vjernika koji smatraju da zekat ne treba davati u Islamsku zajednicu, stoga ovako pojednostavljivanje i naglašavanje ‘računice’ jeste upravo za ove proračunate vjernike. Također, ne govorimo ni džematlijama koji su spremni, zbog manjka sredstava od članarine, plaćati i hodžarinu, poseban izdatak kako bi se osigurala plata efendiji ili osnovni uvjeti.

Drugo, o čemu bi trebale razmisliti osobe koje nisu članovi ili teška srca daju članarinu, koliko mjesečno plaćaju bilo kakav kurs ili trening za svoje dijete? Često je taj iznos i to na mjesečnom nivou veći od članarine u IZ na godišnjem nivou i to dobro znamo svi koji smo upisali dijete na fudbal, plivanje ili bilo šta. Koliko se za sve mektebske časove u toku godine plati efendija?

Dalje, stoljećima svjedočimo, a druge znanstvene oblasti to dokazuju, da je jedan kolektiv uspješan ako postoji neko rukovodstvo koje brine o kolektivu u svakom trenutku. Ono što će mnogi posvjedočiti, koji su bili u džematskom odboru, da bez ozbiljnog imama nema ni ozbiljnog džemata ma koliko duhovnosti bilo prisutno u redovima džamijskim. Također, vjerovatno svi džemati imaju problem u funkcioniranju ako se imam bavi isključivo vjerom: namazom, mektebom, predavanjima itd., jer imam mora biti prvi i posljednji koji brine i o režijama i o puknutoj cijevi u džamiji. Stoga, koliko košta osoba u nekoj manjoj firmi koja brine o svemu ovome i koja neće, nakon uočenog problema, nakon radnog vremena (sic!) okrenuti glavu i otići svojoj kući prepuštajući problem muteveliji i cijelom džematu?

Kada već govorimo o svojoj basnoslovnoj cifri koju izdvajamo za članarinu, razmotrimo je malo. Postoje različiti iznosi članarine, od 50 do 100 maraka godišnje, stoga za neki srednji iznos uzmimo 75KM. Većina osoba, nadati se, počinje plaćati članarinu IZ u srednjim tridesetim, ali uzmimo da počinju plaćati članarinu od 30. godine života. Do 65. godine života osoba će za članarinu dati 2.625 maraka. Nekima je ovo tako skroman iznos da ga žele unaprijed platiti za cijeli život. To su, okvirno govoreći, dvije ili tri bruto mjesečne plate imama, s obzirom da se u većini slučajeva imamska plata kreće od 600 do 1000KM. Drugim riječima, za skoror cijeli naš život, za nas, našu suprugu i svu našu djecu imam je nama na raspolaganju za dvije njegove plate. Govoreći u svoje ime ne znam koliko bih imao snage i volje za ovaj novac biti dostupan stalno bilo kome i još raditi desetine drugih posebnih poslova, koje nalažu više instance IZ kao i sami džemat, od kursa do organizacije posebnih večeri. Budimo iskreni, mnogi od nas nakon radnog vremena ne žele vidjeti, a kamoli slušati nekoga i biti uključen u neke zajedničke projekte.

Do 65. godine života osoba će za članarinu dati 2.625 maraka. Drugim riječima, za skoro cijeli život, našu suprugu i svu našu djecu efendija je nama na raspolaganju za njegove dvije-tri plate. Govoreći u svoje ime ne znam koliko bih imao snage i volje za ovaj novac biti dostupan stalno bilo kome i još raditi desetine drugih posebnih poslova, koje nalažu više instance IZ kao i sami džemat, od kursa do organizacije posebnih večeri.