Robovanje Allahu dž.š., ili ibadeti u islamu nisu samo ona djela koja se tiču našeg odnosa prema Njemu Uzvišenom. Kur'anom su uređeni svi odnosi na Ovom svijetu i svi oni spadaju u kategoriju ibadeta. Riječ rob ili robovanje (arap. va'bud) podrazumijeva djelo. Od te riječi je riječ ibadet kao nešto što svakodnevno radimo u životu. U svim tim odnosima musliman ima samo jednu primarnu, životnu zadaću koju ne smije iznevjeriti, a to je kur’anski imperativ: „Robuj Gospodaru svome dok ti ne dođe jekin (smrt)”; to jest da svi ti odnosi i svi stavovi koje prihvatamo ili odbijamo, sva rješenja koja u životu opravdavamo ili neopravdavamo, usvajamo ili odbijamo moraju biti u skladu sa onim što je Uzvišeni Allah propisao ili odredio, odnosno: Naš stav naspram svijeta u kojem živimo mora da bude u skladu sa Allahovom voljom objavljenom u Kur'anu i Sunnetu našeg Poslanika, a.s. Primijetit ćemo da je u današnjem svijetu teško održati taj kurs. Zašto?

Šta je ispravno, a šta pogrešno

 Zato što je prije svega teško definisati taj stav i zato što postoji mnoštvo definicija i mnoštvo stavova koji nam se nude i koji nam zaklanjaju istinu i nastoje da nas zbune. To mnoštvo u ibadetu je danas prisutno čak i u našim džamijama (namazima), Bajramima (počecima i završecima dana posta), kurbanima i drugim izravnim ibadetima prema Allahu, dž.š. Ono se potom reflektuje na sve ostale odnose u društvu što dovodi do nejedinstva i razjedinjenosti nas muslimana i mnoštva kontradiktornih definicija šta je ibadet.  To dovodi do konfuzije među ljudima koji ne znaju više ni šta je ispravno a šta pogrešno, šta je istina, a šta laž, ko poziva ispravnom putu, a ko zabludi, itd. Ono što danas imamo na sceni možemo jednim imenom nazvati fitnet ili fitneluk.

Na osnovu objektivne analize svih prilika u kojima muslimani danas žive bilo gdje u svijetu, od Bosne do Amerike od Australije do Bliskog Istoka itd., možemo kazati da muslimani danas žive u vremenu fitneta, bez jasnog puta, bez jedinstvenog stava i principa i bez strategije koja vodi do nekog jasnog cilja. Na sceni je, već duže vrijeme, pokušaj zaklanjanja prave istine ispred očiju muslimana svugdje u svijetu, prikazivanja istine neistinom, a neistine istinom, zbunjivanje i u konačnici uspostavljanja novog sistema vrijednosti, kojeg neki vole nazvati novog svjetskog poretka, koji će imati druge parametre i drugog i drugačijeg vrhovnog poglavara od onoga kojem muslimani robuju dok su živi, Allaha dž.š., Jedinog dostojnog da Mu se robuje.  U tu svrhu se danas uveliko iskorištavaju druge vjerske i religijske zajednice monoteizma, s kojima su muslimani po Kur'anu, uvijek imali korektan odnos, a sve s ciljem suzbijanja snage islama u njegovoj borbi za Istinu. Stoga je od izuzetne važnosti, iz perspektive našeg današnjeg života ovdje kao vjernika, govoriti o fitnetu koji nam se plasira pred našim očima.

Fitnet je spomenut čak 59 puta u Kur’anu

Fitnet nije nepoznata riječ u našem jeziku. Ona kod nas ima značenje nereda, raskola i podjela među ljudima. Kada neko unosi fetneluk među ljude, podrazumijeva se da želi da ih podijeli i okrene jedne protiv drugih, koristeći se pri tome različitim oblicima diverzija i manipulacija. To je uglavnom tačno značenje ovog termina.  Međutim, fitnet je i kur'anski termin koji je u različitim oblicima u Kur'anu spomenut čak 59 puta i to u formi različitih značenja.  Za definiciju fitneta, ključan nam je ajet s početka sure El-Ankebut gdje Allah dž. š., kaže: Elif-Lam-Mim. Zar ljudi misle da će biti ostavljeni na miru i da će im biti dovoljno da kažu: Mi vjerujemo – i da neće biti izloženi fitnetu. Mi smo i one koji su živjeli prije njih izlagali fitnetu, a sve s ciljem da bi Allah ukazao na one koji su iskreni i na one koji su lažovi.

Dakle, fitnet kojeg Allah dž.š., spominje u ovim ajetima s početka sure Ankebut je ustvari kušnja koja ima za cilj da očisti iskrene vjernike od neiskrenih i da ukaže na jedne i druge.  Allah dž.š., je kroz Kur'an i Sunnet našeg Poslanika a.s., do u detalje opisao i objasnio kakav odnos vjernik treba da ima prema životu i životnim situacijama koje živi. Na čemu se bazira odnos prema Bogu, prema sebi, prema roditeljima, djeci, prijateljima, komšijama, drugim vjerskim zajednicama. Kako se odnosi prema poslu i radu, prema trgovini i poslovanju. Kako bira vlast i kome daje povjerenje, kako se odnosi prema onome ko je izabran da bude imam ili vođa, ko može biti vođa, itd. Svi opisi su tu, samo što mi trebamo zaviriti i pronaći odgovore na ta pitanja.

Glavna iskušenja u životu muslimana

U Kur'anu nam se objašnjava kako ćemo prije svega biti iskušani pa se kaže da će to prije svega biti imetak i djeca. Imetak (ili sve ono što privremeno posjedujemo i čime upravljamo na Dunjaluku) i djeca su izvor tih kušnji. Blagodati u kojima uživamo su ustvari blagodati na kojima smo iskušani.

Zašto baš imetak i djeca? Dvije najveće cjeloživotne preokupacije čovjeka su da obezbijedi imetak i potomstvo i mnogi ljudi upravo u realizaciji tih svojih cjeloživotnih ciljeva zamijene Allaha dž. š., za njih, pa ne prate i ne obaziru se da stjecanje i uvećanje tog imetka bude na halal način; kradu, varaju, lažu, služe se kamatom, uzimaju nezakonite poslove, itd., a cijelo vrijeme tvrde da su vjernici i da im je Allah dž. š., cilj. Danas je ovaj odnos još više zakomplciran i izmiješan pa mnogi sve ovo rade, najviše zbog djece. Zbog njihovog školovanja, njihove budućnosti, njihove perspektive, itd., kao da su oni ti koji njima obezbjeđuju nafaku, a ne Allah Uzvišeni. Kao da oni vjeruju da su moćni da im uvećaju nafaku više od onoga što im je Allah dž.š., propisao. Na taj način imetak i djeca postaju smisao života, a ne Allah dž.š., i Njegovi principi Kur'ana i sunneta.

Naravno, vjernik je čovjek i on treba da nastoji da uveća svoj imetak i da djeci osigura što bolje uvjete za život, ali to mora biti u skladu sa Allahovim principima halala i pravde. Jedino će to obezbijediti sigurnost i napredak koji traje. Danas je to jako teško obezbijediti jer se kamata uvukla u svaku poru našeg života ali tu nalazimo smisao zekata i kurbana u islamu koji su tu da očiste i obezbijede siguran rast i našeg imetka i našeg potomstva. Stoga ta dva propisa ne zanemarujte nego ih redovno izvršavajte.

Stoga možemo kazati da je fitnet kojeg Allah dž.š., u Kur'anu spominje prije svega jedna metoda kojom Allah dž.š., ispituje i iskušava sve ljude na svijetu koji se izjašnjavaju kao vjernici u Jednog Boga. Svi ljudi na Ovom svijetu su Allahova stvorenja i podjele koje mi, jedni naspram drugih pravimo po svojim ljudskim mjerilima, kod Uzvišenog Allaha ne vrijede.

Svi vjernici će biti podvrgnuti Allahovoj metodi fitneta – kušnje, gdje će se pokazati svojim djelima, postupaju li pravedno i iskreno u skladu sa principima koji su objavljeni u Kur'anu ili ne. Interesantno je da su ovdje izuzeti nevjernici. Allah dž.š., kaže da će iskušani biti oni koji kažu mi smo vjernici, a za nevjernike, za njih važe druga pravila i upravo su oni ti koji pokušavaju da uspostave drugi sistem vrijednosti u svijetu kojeg živimo, sistem u kojem se ispred Božije volje objavljene u Kur'anu stavlja neograničena volja svih ljudi, što u konačnici vodi fesadu – neredu na Zemlji kojeg danas gledamo.

Zašto je Uzvišenom Allahu “potrebno i važno” da ukaže na one koji su iskreni u odnosu na one koji lažu, putem fitneta i kušnji?

Ko je sposoban održati principe Kur’ana?

 Zato što su samo iskreni vjernici, oni koji su stalno i u svakom svom potezu svjesni Allahove želje i zadovoljstva, sposobni uspostaviti i održati principe poslate Kur'anom ljudima, a koji treba da vladaju na zemlji radi dobrobiti svih ljudi. Samo je zajednica takvih, iskrenih i pravednih, vjernika u Jednog Boga sposobna donijeti stvarni mir među ljudima na Zemlji. Sve ostalo je samo fitnet – lov u mutnom i zabluda koja produbljuje sukobe i zbunjuje iskrene vjernike. Stoga, prva stvar koju kod sebe trebamo preispitati jeste: Jesu li naši životni principi i potezi koje vučemo svakodnevno u skladu s principom da se uvijek pokoravamo onome što je Allah dž. š., propisao i odredio? Jesu li u životu naše želje usklađene s Božijom voljom ili smo svoje strasti stavili ispred toga pa sebi tražimo opravdanje?

Ako nisu, mijenjajmo se! Jer se bez tih principa nećemo se moći odbraniti od fitneta i smutnje u kojoj živimo i bićemo uvučeni u zabludu, a da toga nismo ni svjesni. Šejtan i naša strast (nefs) sposobni su da nas cijeli tvoj život ubjeđuju kako smo dobri vjernici,  a da nas upropaste našim djelima na Dunjaluku.