Radi se o tražiteljima azila koji su raspoređeni od 1. do 8. razreda, a najveći broj ih je u razrednoj nastavi.
OŠ “Gustav Krklec” je prva u Hrvatskoj koja je odjednom primila tako veliku grupu djece izbjeglica. Dvije škole bliže prihvatilištu, OŠ “Fran Galović” i OŠ “Dugave” u istoimenom kvartu, već su prebukirane, a iduća najbliža je “Gustav Krklec”, koja je s obzirom na svoju veličinu i broj odjeljenja, uz velik angažman ravnateljice Marije Luković, stručne službe i nastavnike, to uspjela omogućiti.
Pripremna nastava hrvatskog jezika
“Djeca su sada na samome početku uključena u pripremnu nastavu hrvatskoga jezika u trajanju od 70 sati i bit će djelomično integrirana u razredne odjele. Nakon tih 70 sati pripremne nastave izvršit će se ponovno testiranja i vidjet će se je li potrebno još 70 sati ili će se djeca uključivati u redovan odgojno-obrazovni proces”.
S pripremnom nastavom kreću i izvannastavne aktivnosti kako bi se djeca što bolje integrirala i socijalizirala, naučila jezik, običaje, kulturu, tradiciju i druga znanja koja će im biti od koristi za život u Hrvatskoj.
Osnovni pribor za školu, poput bilježnica, pernica i školskih torbi osigurao je UNICEF, dok Grad Zagreb osigurava udžbenike.
Nakon što je održan roditeljski sastanak, ravnateljica je Vijeće roditelja upoznala o organizaciji rada i integraciji, dok ih je Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije i Inicijative Dobrodošli upoznala s porijeklom izbjeglica, iskustvima na putu do Hrvatske i života ovdje, te visokoj motivaciji za školovanje.
Dok su djeca presretna što se napokon školuju i stječu prijateljstva, a njihovi kolege se nude da ih uče jezik, roditelji su zadovoljni informativnim sastankom.
“Važno je da se što šire obuhvati ova tema integracije izbjeglica u školu kako bismo mi roditelji mogli prenijeti zaista pravilne informacije jer, kako je rekla jedna mama baš na ovom sastanku, nisu svi dovoljno upoznati sa svim činjenicama i svim pitanjima s kojima se susreću i izbjeglice i učitelji i djeca i mi, tako da je bilo vrlo korisno razjasniti”, smatra majka Tamara Curić.
Borci kojima treba malo vremena i pomoći
Volonterka Zejneb Masri kaže kako u Islamskom centru djecu, uz igru, poučavaju hrvatski jezik i nekim kulturnim specifičnostima. Neka djeca su, kaže, traumatizirana pa se plaše stranih osoba i odvajanja od majke, no kako je već prošlo nekoliko mjeseci otkada dolaze, to se smirilo i prihvaćaju ih. “Vidi se da im se sviđa Hrvatska, sviđa im se kako su prihvaćeni, nijedno dijete se do sada ni na šta nije potužilo unazad ovih četiri-pet mjeseci”.Njezina kolegica Elmedina Begović kaže kako djeci dolasci mnogo znače i ovdje se opuštaju. Takva su, kaže, da se bore za sebe, vole naučiti i vidjeti novo, doživjeti nova iskustva i sigurna je da će se dobro snaći u novoj okolini. “Kad vam netko u situaciji kad vidite svjetlo pruži ruku pomoći, onda vi u toj osobi nađete kao neki spas, neko svjetlo među svim tamnim stvarima koje su se njima u proteklo vrijeme dogodile. Mislim da će se dobro uklopiti s obzirom na to da su snalažljivi i sposobni, samo im treba malo vremena i dobre volje svih dobrih ljudi koji su spremni da pomognu”.
Radionice u sklopu Islamske zajednice
“Najvažnija informacija meni je ta ljudska, humana strana – što su došli da nas podsjete i da možemo senzibilizirati druge i osvrnuti ih na nepobitne činjenice da su ti ljudi zaista prošli traumu koju nikome ne bi poželjeli i da im stvarno treba puno ljubavi i milosrđa i da nas mogu samo obogatiti, da postanemo bolji ljudi na kraju krajeva”, kaže majka Iva Brčić.
“Roditelji koji su bili na sjednici Vijeća roditelja bili su izrazito otvoreni i entuzijastični, imali su konkretna pitanja o organizaciji nastave i ponajviše kako mogu podržati ovu djecu tražitelje azila koji su uključeni. Žele organizirati i sastanak s roditeljima djece izbjeglica i prikupljati humanitarnu pomoć ako je ovdje potrebno i pomagati u pripremnoj i dopunskoj nastavi”, kaže Bužinkić.
No, i prije samog školovanja postoje različiti programi nevladinih organizacija poput tečaja hrvatskog jezika, kreativnih i informatičkih radionica i sl.
Teške birokratske procedure
Prema podacima CMS-a, hrvatske osnovne i srednje školama pohađa blizu 50 djece tražitelja azila koji borave u prihvatilištima u Zagrebu i Kutini. No, kaže Bužinkić, iznova se javljaju problemi uključivanja i upisivanja u obrazovanje. Sva djeca i odrasli tražitelji azila imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje, a dijete tražitelj azila ta prava ostvaruje jednako kao i hrvatski državljanin. To pravo ostvaruju 30 dana nakon podnesenog zahtjeva za azil, ali se u praksi taj rok krši. U nekim školama ne osiguravaju se uvjeti učenja jezika zbog nevoljkosti škole, institucionalne tromosti Ministarstva obrazovanja ili nedovoljne podrške nadležnoga grada. U Kutini se pojavio i problem da djeca nisu imala udžbenike.“I na kraju, djecu tražitelje azila podvrgava se teškim birokratskim procedurama, odnosno zbog istih nemaju mogućnosti na vrijeme biti uključena u obrazovanje. Jedan od takvih najvećih problema je zahtjev da djeca koja se upisuju u škole trebaju imati OIB. To naravno ta djeca nemaju, no imaju matični broj tražitelja azila, koji bi se trebao uzeti u obzir”.
Tako se Vjersko-prosvjetiteljska služba Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, kada su uvidjeli problem dolaska sve više djece, uključila u rješavanje. Neka od djece koja su u ponedjeljak krenula u OŠ “Gustav Krklec” prošla su kroz njihove radionice.
Dolaze i roditelji, djeca predškolske dobi, sve skupa više od 100 korisnika. Dolaze i oni koji su dobili azil. Jedna od novih učenica u OŠ “Gustav Krklec” je 14-godišnja Nabba iz Iraka. U Hrvatsku je stigla prije pet mjeseci.
Volja za učenjem i nova prijateljstva
“Jako mi se sviđa jezik i volim učiti. Jezik učim dva mjeseca i super su me naučili ovdje. Super mi je u školi, učitelji su super i dobro mi ide. Idem s hidžabom u školu i nikome to nije neobično, već sam našla prijateljice u školi.”
“Super su mi igre na snijegu, to sada najviše radimo, kližemo se uglavnom”, dodaje Nisrin, koja pohađa razrednu nastavu.
“Igramo se i lijepo mi je. Maja, Klara, Tara i Patricija su mi neke od prijateljica”, dodaje Raja iz Bagdada.
Braća Mustafa i Rajin Al Mayil koji su ovdje je cijelom obitelj kažu da su jako zavolili Hrvatsku. Žele biti liječnici. Još čekaju na upis u školu.
“Rekli su da moramo pričekati još tjedan i nadam se da ću dobiti odobrenje i onda bih trebao ići u srednju školu”, kaže Mustafa na odličnom hrvatskom.
Obitelj Jakuba i njegovog brata Ibrahima dobila je azil u rujnu prošle godine i idu u školu u Šestinama. Dok njihov otac kaže kako su oduševljeni sugrađanima i muči ga jedino što nema posla, a njegovi sinovi nabrajaju prijatelje koje su stekli.
“Dobro mi je. Učimo, družimo se, matematika mi je najdraži predmet. Nekima je teška, ali meni nije”, kaže Ibrahim.
No, radi se i s djecom predškolske dobi. Marwa Barsha iz Idliba u Siriji majka je troje djece, učiteljica glazbe koja volontira u Crvenom križu.
Angažman volontera
“Vrlo smo zadovoljni, starija je krenula u školu u prvi razred, a dvoje mlađih u vrtić. Sretni smo i zadovoljni prihvaćenošću i sve je u redu”.
I Ghumra je iz Sirije, samohrana majka sinova od dvije i tri godine. S njom su prošli cijeli izbjeglički put.
“Pokušavam ih upisati u vrtić, ali problem je što nemaju knjižicu cijepljenja i ne mogu se upisati. Pokušava se službeno utvrditi protiv čega su cijepljena po sirijskom programu”, kaže Marwa, koja očekuje da će to biti riješeno idućeg tjedna.
Pomoć Grada Zagreba
U Mešihatu su se, kaže Mešić, krajem ljeta uključili u akciju pripremanja djece za školu. S početkom školske godine djeca su bez problema upisana, no onda se broj izbjeglica naglo povećao. Obližnja škola nije mogla primiti više djece i dok su se odgovorni snašli prvo polugodište bilo je pri kraju. Najviše razumijevanja za problem pokazao je Grad Zagreb. Kroz sastanke koje je organizirao Gradski ured za odgoj i obrazovanje s predstavnicima nadležnih ministarstava, prihvatilišta, domova, predškolskih, osnovnoškolskih i sredjoškolskih ustanova te Pučkim otvorenim učilištem, iznašli su rješenja.
“Sva djeca predškolskog uzrasta polaze u vrtić, 28 djece iz prihvatilišta krenulo je u osnovnu školu, srednjoškolci trebaju krenuti na pripremnu nastavu u obližnju gimnaziju. Skrenuli smo pažnju i na maloljetne migrante bez pratnje. Ostaje još iznaći institucionalno rješenje za učenje hrvatskog jezika za odrasle i osmišljavanje programa za integraciju svih tražitelja azila. Vjerujem da će tu Pučko učilište dati značajan doprinos”.
U radionicama su angažirani volonteri. Jedna od onih koji pomažu, poznaju jezik korisnika i prevodi, je Hiba Sahah iz Sudana. U Hrvatskoj je studirala i ostala.
“Sad su zadovoljni i veseli. Prije im je bilo malo teško jer je situacija u kojoj su se našli bila teška, ali kad su počeli ovdje dolaziti, svaki put su tu s veseljem”, kaže.
Vjersko-prosvjetiteljska služba organizira razne humanitarne aktivnosti unutar džemata, poput prikupljanja igračaka i svih drugih potrepština kojih ponestane te dijeljenja obroka.
Pomažu i u rješavanju pojedinačnih i skupnih potreba različitih uzrasta izbjeglica, daju instrukcije, održavaju sate hrvatskog jezika, održavaju sportske radionice, radionice za predškolce, djecu školskoga uzrasta, žene…
Ovdje su, kaže voditeljica službe, djeca i roditelji koji su stigli iz Iraka, Sirije, Afganistana, Kurdi iz Turske, osobe koje kažu da su iz Kurdistana i govore kurdskim jezikom, oni s paštu i farsi govornih područja… Priprema za školu samo je jedan od aspekata.
Vrtić za najmlađe
“Nama je prvenstveno bitno da im na neki način uljepšamo život u ovim surovim trenucima. Znači u trenucima kada proživljavaju jednu životnu i ljudsku dramu, mi se trudimo da im na taj način, kroz druženje s nama i kroz određene aktivnosti, uljepšamo život”, kaže Emina Mešić.
U službi su zadovoljni rješenjem problema upisa 28 djece školu, a već idućeg tjedna očekuju rješenje i nekih drugih pitanja.
“Za djecu koja ne idu u školu, mlađu djecu, bitno je da krenu ona djeca koja će krenuti u školu za dvije godine. Za njih je osiguran vrtić tako da će najvjerojatnije od idućeg tjedna biti ispunjeni svi uvjeti da oni krenu po prvi put u vrtić. I za srednju školu pripremna nastava. To će onda riješiti svu djecu. Ostaju još maloljetne osobe koje nisu uspjele završiti osnovnu školu, a po godinama ne spadaju u osnovnu školu. To će najvjerojatnije preuzeti Pučko učilište”, zaključuje Emina Mešić.
