1. Pored toga sto ste imam u džematu BICC u Čikagu, glavni imam ste u medžlisu 2 - Midwest. Možete li nam reći kojim aktivnostima i projektima se bavite i u džematu i u medžlisu?

Prije svega, želio bih da se zahvalim Uzvišenom Allahu koji nam je dao priliku da drugima činimo dobro i da u tome pronađemo zadovoljstvo i rahatluk. Džemat u kojem djelujem (Bosnian Islamic Cultrual Center Chicago) jedan je od naših većih džemata na teritoriji Sjeverne Amerike, tako da su i aktivnosti u njemu mnogobrojne i sadržajne. Evo da spomenemo samo neke od njih: preko 220 učenika pohađa mektebsku nastavu vikendom, dok je preko 100 učenika upisano u Bosansku školu koju vode stručne osobe, profesorice bosanskog jezika i književnosti (Amina Sendić-Mešić i Enisa Omreović); upravo smo završili projekat kupovine 1.000 ukopnih mjesta i proširili džematsko mezarje, svake srijede navečer organizujemo ’’Školu Kur’ana za odrasle’’, dok subotom navečer u okviru ’’Halke’’ držimo redovna sedmična predavanja, ženska grupa ‘’Bošnjakinja’’ aktivna je na više različitih polja, omladinska grupa ’’Bosnian Youth of Chicago’’ organizuje svoja redovna mjesečna druženja, radionice i putovanja, a džematski Odbor kao najznačajniji predstavnik ovog džemata priprema projekat izgradnje novog centra, uz Allahovu pomoć, a ja se nadam da ćemo mu dati ime po poznatom čikaškom i bošnjačkom alimu, Ćamilu ef. Avdiću.

Na nivou medžlisa pokrenuli smo nekoliko značajnih projekata, prije svega mislim na osnivanje omladinskih udruženja u svim džematima, a zatim i pokretanje omladinskih susreta kao naš najuspješniji projekat. Prvi omladinski susreti održani su 2014.godine u Waterloou, a drugi ove godine u Detroitu. Pored toga, ove godine pokrenuli smo mektebsko takmičenje na nivou medžlisa  što je već dalo prve rezultate na finalnom mektebskom takmičenju u okviru Susreta Bošnjaka. Mislim da se moramo više okrenuti i našu pažnju usmjeriti ka omladini i djeci i u tome vidim priliku za uvezivanje naših džemata.

2. Već neko vrijeme tokom ramazana držite hafisku mukabelu. Kako je krenula inicijativa za tim projektom?

Hafisku mukabelu učim još od 2003.godine, hvala Allahu, i to su meni lično najdraža iskustva kao hafiza. Allah me počastio da sam bio imam mihraba u Hadžijskoj džamiji u Sarajevu, istog onog mihraba u kojem je namaze hatmom predvodio veliki bošnjački alim, hafiz Ibrahim Trebinjac, tako da sam tu praksu nastavio i čuvam je i danas u Čikagu. U mihrabu Hadžijske džamije tokom devet godina imameta proučio sam šest hatmi na dnevnim noćnim namazima, a u Čikagu sam nedavno okončao svoju drugu hatmu. To su posebna iskustva. Na taj način čuvam Kur’an od zaborava.

Mukabele, kao što rekoh, učim od onog dana kada sam postao hafiz, nisam ih propustio nijednog ramazana, hvala Allahu. Bilo je slučajeva kada sam u Sarajevu učio i po četiri mukabele dnevno, a meni najdraže su one u Gazi-Husrev begovoj džamiji u Sarajevu, podnevska mukabela u Carevoj džamiji, Čaršijskoj džamiji i sabahske mukabele u Sarač-Ismailovoj džamiji. Ženska hafiska mukabela koju smo oživili nakon dugo godina smatram svojim najvećim uspjehom u Hadžijskoj džamiji. Za učenje mukabela vežu me neke od meni najdražih uspomena. Tu praksu sam prihvatio i ovdje u Čikagu, tako da evo već četiri ramazana učim hafisku mukabelu, a moje vrijedne džematlije to prate i njeguju.

3. Koordinator ste projekta “Mala medresa”, koji je jedan od važnijih projekta ICNAB-a. Možete li objasniti ovaj projekat, kao i podijeliti iskustva iz prethodnih godina?

Mala medresa je projekat koji je trebao biti pokrenut barem prije deset godina, ali evo zahvaljujući prije svega angažmanu glavnog imama, mr. Sabahudina ef. Ćemana, i još nekolicine nas ovaj projekat je zaživio i sada već predstavlja jednu vrstu izazova za našu omladinu. Prošle godine imali smo preko 40 tinejdžera sa podučja Sjeverne Amerike koji su u toku svog petnaestodnevnog boravka naučili mnogo toga o svojoj vjeri, tradiciji, identitetu i kulturi. Ovaj projekat nastavljamo i idućeg ljeta, ako Bog da, a uskoro će samo najvrijedniji omladinci moći na njemu učestvovati. Pohvale i domaćinu, visočkoj medresi Osman ef. Redžović, na odličnim uslovima za realizaciju ove ideje.

4. Vi ste hafiz, čuvar Kur’ana Časnog. Šta je potrebno da ICNAB i džemati urade da mladi krenu Vašim stopama?

Ah, šta je potrebno!? Dosta želje, podrške, truda i majčinih dova za uspjeh. Kome Allah otvori put za učenjem Kur’ana sve ostalo mu postaje nevažno. Moram kazati da je naš bosanski pristup u učenju hifza jako efikasan i zahvaljujući Islamskoj Zajednici na njegovanju tradicije učenja hifza ova aktivnost postala je prepoznatljiva i izazovna za mlade ljude. Pozivam omladinu da Ipod zamijene Kur’anom pa će pronaći slast u životu. Kur’an je izazov!

5. Vaš džemat u Čikagu je pored Njujorka grad koji ima dosta “stare” dijaspore. Koje sličnosti i razlike vidite iz bošnjačke dijaspore koja je u Čikago došla prije i poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu?

Nisam od onih koji dijeli Bošnjake na ’’staru’’ i ‘’novu’’ dijasporu, jer se stvara nepotreban animozitet između nas. Od naših starijih treba učiti mudrost života, a obrazovanje mladih i njihov elan treba iskoristiti za našu budućnost na tlu Sjeverne Amerike. Strah me je činjenice da smo 100 godina na tlu Sjeverne Amerike, a da još nismo sagradili nijednu školu!

6. Jedan ste od rijetkih imama iz Sjeverne Amerike koji je izdao knjigu. Vaša knjiga "Nadahnute misli" nastala je tokom četverogodišnjeg rada na istoimenoj emisiji na radiju BIR, i naišla je na dobar prijem Bošnjaka Sjeverne Amerike. Također ste izdali i ‘Mektebiju’ koja služi kao metebski priručnik. Šta trebamo da uradimo da pojačamo izdavaštvo u Sjevernoj Americi i da uradimo adekvatan program za mektebe?

Ideja vodilja za izdavanje ove dvije knjige bila je da ostavim svoj trag među Bošnjacima Amerike, a da plodove uberem na budućem svijetu, ako Bog da. Slažem se sa Vama da nam je izdavaštvo slabija strana, toliko toga bi se moglo uraditi, od brošura, biltena, mjesečnog vjerskog časopisa, do objavljivanja hutbi i tekstova naših imama i drugih vrijednih autora.

7. Da li u budućnostii možemo očekivati još koju knjigu od Vas?

Nadam se, ako Bog da. Trenutno sam aktivan na arhiviranju džematskih aktivnosti kroz biltene, a objavljivao sam i neke naučne tekstove u bosanskim časopisima Glasniku i Novim Horizontima, tako da nije riječ o pauzi.

8. Jedan od izazova sa kojim se mnogi džemati u dijaspori suočavaju je i rad sa omladinom, ali i rad sa hanumama. Vaš džemat je oba ova izazova uspješno riješio. Šta je tajna tog uspjeha?

Pa rekao bih da našoj omladini i ženskim grupama treba neko ko će im otvoriti vrata razumijevanja, a onda im prepustiti da oni sami to vode i uređuju. Nevjerovatno koliko su inovativni i koliko su korisni. Ponosan sam na omladinsku i žensku grupu u svom džematu, al i na svoj džematski Odbor koji pruža nesebičnu podršku njihovim aktivnsotima. Malo više razumijevanja za tuđe ideje, recept je uspjeha.

9. U okrilju Vašeg džemata radi i “Bosanska škola” koja radi prema programu Ministarstva civilnih poslova u Bosni i Hercegovini. Jedina je takve vrste u Sjedinjenim Američkim Državama. Da li, i kako je moguće taj projekat pokrenuti u drugim džematima na prostoru Sjeverne Amerike?

Bosanska škola pokrenuta je 2012.godine na inicijativu moje supruge, Amine Sendić-Mešić i njene kolegice Enise Omerović, a njihova želja je bila da naša djeca nauče više o svom jeziku, narodu, državi, kulturi i tradiciji. To je prepoznao i bh konzulat u Čikagu nakon što smo im se obratili za pomoć, a oni su nam ustupili program Ministarstva civilnih poslova u BiH, tako da ove godine očekujemo prve učenike sa njihovim diplomama, ako Bog da. Mi imamo sreću da su nam ove dvije profesorice na ispomoći, a roditelji su prepoznali značaj ove vrste obrazovanja, zato sada već razmišljamo kako bi bilo imati lijepo svoju školu u Čikagu.

10. Vaša poruka čitaocima icnab.com? 

Uključite se u rad Islamske Zajednice Bošnjaka Sjevrne Amerike i dajte da zajedničkim naporima realizujemo ideje koje imamo zarad naše i budućnosti naše djece, a Allah nikad nije iznevjerio čestite!