U ponedjeljak 11. januara 2021. godine na Bolji svijet preselio je, prof. Mahmut ef. Karalić, naš najveći muhaddis i jedan od najvećih alima Bosne i Hercegovine.
Rođenje i školovanje
Rođen je 15. aprila 1950. godine u planinskom selu Radinovići, dvadesetak kilometara od Zenice. Osnovno školovanje završio je u Babinu i bio je odličan đak sve do osmog razreda. Kada je nastavnicima saopćio da će školovanje nastaviti u Gazi Husrev-begovoj medresi, razrednik se „pobrinuo“ da osnovno školovanje završi s vrlodobrim uspjehom. Po zaršetku Medrese, odlazi na odsluženje vojnog roka, a po povratku, tri godine radi kao imam. Tokom školovanja u Medresi kod njega se pojavila posebna želja da nastavi obrazovanje u nekoj od arapskih zemalja. Kako je sam pričao, na tom putu pomogao mu je mr. Nijaz Šukrić koji ga je kandidirao za studij islamskih nauka u Medini. Međutim, kako se poziv za studij oduljio, on se na prijedlog svoga amidže Husejna, sa jednim društvom, zaputio do Jordana, a poslije sam do Saudijske Arabije.
Po dolasku na Medinski univerzitet doživio je razočarenje. Nije mu priznata petogodišnja Gazi Husrev-begova medresa i dekan fakulteta rekao mu je da mora prije studija završiti srednju vjersku školu. Nije imao izbora. Prihvatio je i tu soluciju. U međuvremenu upoznao je dobroćudnog i plemenitog alima Omera Felatu koji ga je preporučio dekanu. Dekan je, ipak, insistirao da mora završiti bar posljednju godinu njihove medrese. Mahmut ef. je to draga srca prihvatio i poslije završenog četvrtog razreda upisao se, na tek osnovani Fakultet hadisa u gradu Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Radni angažman
Nakon uspješnog okončanja studija, 1980. godine vratio se u domovinu gdje je obavljao dužnost vjersko-prosvjetnog referenta u Odboru IZ Zenica. Tu se zadržao svega nekoliko mjeseci da bi svoj radni angažman, u periodu od 1980-1985. nastavio kao vjersko-prosvjetni referent u Odboru Islamske zajednice Sarajevo, a u svojstvu spoljnog saradnika i kao profesor hadisa u G.H. medresi. Iako je rigidni komunistički režim na razne načine nastojao stješnjavati prostor za vjerski rad, Mahmut ef. je znalački to zaobilazio pokrenuvši čitavu lepezu vjerskih aktivnosti. I danas se neki imami i muallime živo sjećaju stručnih seminara koje im je držao i na kojima je obrađivao značajne teme iz različitih islamskih znanosti.
Od 1985. do 1992. godine stalno je angažiran u Gazi Husrev-begovoj medresi gdje je predavao Hadis, Tefsir i Imamet. Svojim entuzijazmom i temeljitim znanjem ostavio je vrlo snažan dojam i osvojio srca svojih učenika. Jednom mi je pričao mladi kolega mr.hfz. Enes ef. Beganović da su oni kao učenici za sve dileme i mes'ele koje su ih tištile pitali prof. Karalića. U prilog tome ide i emotivna poruka koja mi je stigla, nakon saznanja o smrti Mahmut ef. Karalića, od dr. Sabahudina Selmanija, Albanca porijeklom iz Makedonije, koji živi i radi u Rijadu, a koji je bio učenik prof. Karalića u Gazijinoj medresi. Napisao je: „Allahu moj, osvjetli mu kabur i sirat (put) do džennetskih vrata kao što nam je on osvjetlio put Sunneta u Gazijinoj medrsi. Allahu, smiluj se velikom braniocu Bosne, našem dragom, a neću pogriješiti ako kažem, najboljem i najdražem profesoru Gazijine medrese, Mahmutu ef. Karaliću.“ Koliko je poštovan među svojim učenicima i ulemom, svjedoči i izjava, prof. dr. Zuhdije Hasanovića, dekana Fakulteta islamskih nauka, koji je rekao, kada su ga pitali zašto ne piše o hadisu: „Stid me je da pišem dok je živ moj učitelj Mahmut ef. Karalić.“
Doprinos pisanoj riječi
Njegov poseban doprinos ogleda se i u pisanoj riječi. Kako je govorio, po dolasku sa studija o hadisu je postojala samo knjiga od tridesetak stranica, „Uvod u hadisku nauku“ od rahmetli Mehmed ef. Handžića. Za svoje učenike pisao je posebna predavanja koja je usput objavljivao u časopisu „Islamska misao“. Svoje radove objavljivao je i u „Preporodu“, „Glasniku“ „Takvimu“ i „Novim horizontima“. Uz sve pobrojane aktivnosti bio je angažiran i u Udruženju „Ilmijje“, gdje je bio zamjenik predsjednika. Redovno je pisao stručne članke u časopisu „Muallim“ koji je izdavala „Ilmijja“.
Doprinos odbrani Bosne i Hercegovine
Neposredno pred izbijanje agresije na Bosnu i Hercegovinu Mahmut efendija i ja, kao tadašnji predsjednik „Ilmijje“, boravili smo u Medini s namjerom da obezbijedimo materijalnu potporu za neke projekte koje je „Ilmijja“ bila pokrenula. Zahvaljujući razumijevanju i podršsci od gradonačelnika Medine donirana su značajna novčana sredstva. Na povratku, čekajući let iz Beograda za Sarajevo, slušali smo vijesti o srpskim barikadama po Sarajevu i općem metežu u zemlji. Sve je upućivalo na zaključak da je rat neizbježan. Bio je zabrinut i rekao mi je: „Hafize, ako se živi vratimo, odmah idem u svoje Radinoviće i osnivam vojnu jedinicu. Što je naumio to je i ostvario. Vrlo brzo je formirao vojnu formaciju koju je nazvao „Lastavički vod“. Nekako u isto vrijeme i Ahmed ef. Adilović, sa nekolicinom svojih prijatelja osnovao je oružanu jedinicu „Muslimanske snage“. Po istom principu organiziranja, sugerirao je i nama u Zenici osnivanje „Muslimanskih snaga“ što smo, nešto kasnije, i prihvatili.
U želji da se prošire jedinice u čijim redovima bi se njegovao vjerski život, a koje bi bile u sastavu Armije RBiH, u svojstvu rukovodioca Ureda Mešihata, organizirao smo sastanak sa istaknutijim imamima iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine, s namjerom da im prenesemo ideju o osnivanju „Muslimanskih snaga“. Na sastanku, u Domu penzionera u Zenici, okupilo se tridesetakak imama, od Zvornika do Mostara, koji su zdušno podržali ideju. Na tom sastanku izabrali smo Mahmut ef. Karalića za emira i zaključili, da svi, u granicama svojih mogućnosti, radimo na popularizaciji i omasovljenju „Muslimanskih snaga“. Ta ideja je našla plodno tlo posebno u Travniku, Kaknju i Zenici. Za te rezultate treba se posebno zahvaliti Ahmed ef. Adiloviću, prof. Semiru Terziću, Sulejman ef. Čelikoviću, Šefik ef. Beganoviću, Mahmut ef. Karaliću, Halilu Brzini i mojoj malenkosti. Za kratko vrijeme u tri spomenuta grada formirana su tri bataljona od kojih je kasnije nastala Sedma muslimanska brigada. Od početka do kraja rata prof. Mahmut ef. Karalić je bio emir te brigade. On je, zapravo, bio duhovni vođa i glavni zapovjednik kojem su svi ostali oficiri podnosili izvještaj i referisali o aktuelnostima u brigadi i na ratištu. Brigada je bila posebna po ustrojstvu i pravilu službe u odnosu na sve druge brigade Armije RBiH. Sedma muslimanska brigada je stasala u jednu od najrespektabilnih brigada naše vojske. Zbog rezultat postignutih rezultata na ratištu promovisana je u Vitešku brigadu.
Po završetku rata profesor Karalić je u jednom mandatu obavljao dužnost vojnog atašea pri Ambasadi Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim arapskim emiratima, a kasnije je neko vrijeme radio u Općinskoj službi za vojna pitanja.
Doprinos hadisu
Dvije hiljadite godine odlazi u mirovinu koju na najbolji način iskorištava. Počinje se intenzivno baviti prevođenjem hadiske zbirke „Džamiu's-sunen“ imama Tirmizije, smatrajući da će mu to biti životno djelo, ako ga završi. Obašnjavao je zašto se baš opredijelio za tu zbirku prije zbirki Buharije i Muslima. „To je zbirka koja je po svojoj tematici najbliža običnom čovjeku“, govorio je. Iako je u to vrijeme imao zdravstvenih problema, on je prevod te hadiske zbirke uspješno priveo kraju. Uslijedilo je prevođenje i ostalih pet hadiskih zbirki koje se, po mišljenu islamskih učenjaka, smatraju najautentičnijim hadiskim zbirkama. Nakon dvadeset godina predanog rada profesor Karalić preveo je svih šest hadiskih zbirki, 42 toma, a svaki tom broji preko 500 stranica. U tim zbirkama je prevedeno i protumačeno dvadeset tri hiljade hadisa, što govori da je riječ o podvigu kojim bi se mogli ponositi instituti i institucije, a kamoli jedan čovjek. Na ovaj način profesor Karalić je postao jedinstven u islamskom svijetu: pojedinac koji je preveo kutbus-sitte (šest hadiskih zbirki), na svoj maternji jezik, čime je, do Sudnjeg dana, zadužio Islamsku zajednicu i muslimane Bosne i Hercegovine, pa i šire. Po mom skromnom mišljenju, Islamska zajednica trebalo bi da obilježava dan kada je profesor Karalić okončao prevod tih djela i da taj datum uvrsti među značajne datume u svom kalendaru.Trebalo je čekati oko petsto godina da se prevedu ta kapitalna i relevantna djela iz nauke hadisa. Povijest je dodijelila tu čast našem profesoru za kojeg molimo od Uzvišenog najviše stepene u Džennetu. Što bi rekao moj vrli prijatelj Dževad ef. Hadžić: „Blago li se njemu, on ima s čime izaći pred Allaha. Ko da ga gledam u džennetskom društvu sa Buharijom, Muslimom, Tirmizijom, Ebu Davudom, Ibn Madždžom i Nesaijom.“
Kao što nam Uzvišeni u svojoj Knjizi poručuje: „Vi radite, a trud vaš će vidjeti Allah, Njegov Poslanik i vjernici.“ I doista, profesorov trud nije ostao nezapažen. Medžlis IZ Tešanj je prije nekoliko godina dodijelio Mahmt efendiji plaketu „Hasan ef. Škapur“ i novčanu nagradu za doprinos razvoju hadiske nauke u Bosni i Hercegovini. Za prevode Buhrijinog „Sahiha“ (7 tomova), Tirmizijinog „Džami'us-sunena“ (7 tomova) i „Sunena“ Ebu Davuda (7 tomova) dobio je prestižnu međunarodnu nagradu „Šejh Hammad“, koja se svake godine dodjeljuje u državi Katar. Na taj način on je dao veliki doprinos afirmiranju bosanske uleme, Islamske zajednice i naše države uopće.
Mahmut efendija je, pored prevoda navedenih hadiskih zbirki, napisao još dva kapitalna djela iz hadiske nauke. Napisao je djelo „Hadis i hadiske znanosti“ koje broji preko 500 stranica i u kojem je detaljno obradio sva bitna pitanja koja se tiču hadiske znanosti. Uz to, napisao je knjigu o ravijama (prenosiocima) hadisa koji se spominju u šest vjerodostojnih hadiskih zbirki. To su bigrafije oko 13.500 prenosilaca u kojima je naveo njihova imena, nadimke po kojima su poznati, porijeklo, mišljenje učenjaka o njihovoj pouzdanosti, broj hadisa koji se uzimaju od njih i hadiske zbirke u kojima se spominju. Na taj način poštovani profesor Mahmut efendija Karalić ostavio nam je u miraz zaokruženu i upotpunjenu hadisku zaostavštinu kojoj će se diviti bosanski muslimani i zbog koje će mu činiti hajr dove sve dok budu živjeli na ovim prostorima.
Dženaza
U prisustvu velikog broja vjernika, njegovih poštovalaca, po njegovoj želji, 13. snježnog i hladnog januara 2021. godine klanjana je dženaza rahmetli profesoru Karaliću. Poštovaoci njegovog lika i djela došli su iz raznih mjesta naše domovine: Zenice, Sarajeva, Tuzle, Travnika, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Visokog, Mostara... Među prisutnima je bio i zenički muftija dr.hfz. Mevludin ef. Dizdarević, veliki broj imama, profesora naših medresa i fakulteta, te značajne ličnosti iz vojnog i političkog života. Dženazu je klanjao džematski imam Hadis ef. Đulan, njegov učenik i saborac. Prije same dženaze prisutnima se obratio njegov imenjak i prezimenjak Mahmut ef. Karalić, imam u džematu Radinovći, koji se zahvalio prisutnim vjernicima na dolasku i pored velike studeni i snježnih padavina. Nakon klanjanja dženaze, u ime reisuu-l-uleme, riječi ta'zije i saosjećanja sa porodicom uputio je Ismail ef. Smajlović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH, koji je biranim riječima i s najvećim respektom govorio o profesoru Karaliću. Uz ostalo, rekao je: „Došli smo da s vama podijelimo žalost u iskušenju smrti koja je zadesila porodicu Karalić, a kojoj se svi trebamo nadati i za koju se trebamo pripremati, kako nas podučava mudri Kur'an,“ Posebnu pažnju zavređuje dolazak delegacije Generalštaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u sklopu koje je bio i Počasni vod, koji je sa tri plotuna odao počast Mahmutu ef. Karaliću penzionisanom brigadiru Armije RBiH.
Iza rahmetli profesora ostali su; supruga hadži Muniba-hanuma, kćerka Sumeja, sinovi Muaz i Jasir i četvoro unučadi.
Smjerno, tužna srca i suznih očiju, molimo Svemilosnog da svojim oprostom i milošću obaspe rahmetli Mahmut efendiju Karalića i da ga obrdauje društvom vjerovjesnika, šehida, boraca za istinu i ostalih dobrih Allahovih robova, o kako su oni divno društvo.
