Preselio je Božijom odredbom na Ahiret Halid Buljina u 95. godini života. On je vjerovatno bio posljednji diplomirani teolog VIŠT-a (Više islamske šeri'atske škole) u Sarajevu. Rođen je u autohtonoj fojničkoj porodici od oca Munib-bega i majke r. Zubejda-hanume, rođ. Hadžiosmanović. Sa četvericom braće i dvije sestre odrastao je u Fojnici, gdje pohađa Osnovnu školu, a srednju školu -gimnaziju pohađa u Banjoj Luci. Više školovanje nastavlja u Sarajevu upisujući VIŠT na kojoj diplomira u generaciji ovih svojih kolega: Mustafa Busuladžić, Rašid Hajdarević, Hasan Hasanefendić, Adem Handžić, Ejub Kabil, Seid Karić, Ejub Mehmedović, Mustafa Mekić, Hazim Šabanović, Ismet Žunić. Među navedenim osobama Bošnjaci su imali uzorne intelektualce, znanstvenike, lingviste, pisce i uopće osobe kakve se samo može poželjeti i na koje naša zajednica može biti ponosna!

Kao vanredni student rahm. Halid završava pravo također u Sarajevu. Radni vijek započinje u Kiseljaku, a zatim u Visokom kao bankovni službenik. Radni odnos zatim zasniva 1962.god.u Republičkom zavodu za privredno planiranje u Sarajevu u kojemu radi do kraja svoga radnoga vijeka, do penzioniranja, ostajući u Sarajevu do kraja života. Ukopan je također u Sarajevu u groblju na Barama!

U braku sa Subhija-hanumom, rođ. Šestić iz Zenice, ima dvoje hajirli djece, kćer Faizu, udatu Akšamija i sina Muniba, od kojih ima troje unučadi, Amru, Nedžlu i Farisa!

Pored pravne struke njegov interes, njegova permanentna životna preokupacija bila je historija, prošlost balkanskih prostora, osobito Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do novoga doba. Poseban interes pokazivao je prema socijalnom životu našega Bošnjaka, onoga anonimnoga, običnoga našeg čovjeka, bilo kao težaka, zanatlije ili trgovčića, o čemu je i pisao.

Osobiti interes posvećivao je istraživanju nastanka i djelovanja tekija i derviških redova u fojničkom kraju, u Fojnici, na Oglavku i u Vukeljićima, o kojima je pisao i svoje radove štampao u vlastitoj nakladi.

Pisao je i godinama slao priloge za "Glasnik" IZ u BiH i za Takvim, osobito u periodu posljednje decenije 20. stoljeća. U Takvimu je obrađivao teme o islamskom moralu i to u vrijeme rigidne ideološke klime bivšeg socijalističkoga režima. Evo kraćega izbora njegovih priloga objavljenih u "Glasniku"IZ-e: "Fojnica i njezina medresa", "Mustafa Mekić", "Iz povijesti bošnjačkih medresa", "Primjeri tolerancije u prošlosti Fojnice", "Ramazanska fidja", "Livno i njegove džamije", "Gradačac i njegove džamije", "Za brži razvoj i afirmaciju IZ-e", "Bistrik", "Vratnik", "Alifakovac", "Travnik i njegova Sulejmanija džamija", "Džamija sultanije Esme u Jajcu", "Fethija džamija u Bihaću", "4 stoljeća Ferhadije džamije u Banja Luci", "Istorijski presjek razvoja IZ u BiH", "IZ Čurčića brijegu", "Kozija ćuprija", "Spomenici Baščaršije", "Beledija u Sarajevu".

Međutim, kapitalni rad rahm. Halidov predstavlja naslov "Gradovi i gradska naselja u BiH", radi kojega je proputovao uzduž i poprijeko po našoj zemlji. Započeo ga je raditi godinama prije agresije na našu zemlju, a završavao ga u toku ratnoga perioda, ali pod najtežim životnim uvjetima. Naime, posljenji rat, preko četiri godine proveo je na Grbavici pod četničkom okupacijom, u četničkom zločinačkom getu, u kojemu bošnjačka glava ne samo da nije predstavljala nikakvu vrijednost, nego je onim neljudskim spodobama predstavljala svakodnevnu i svakonoćnu ciljanu metu. Šta je sve preživo rahm. Halid sa svojom suprugom ne može i ne treba biti predmet ovoga teksta, jer je to, zapravo, građa za literaturu. Pa ipak, jedan mali detalj iz toga crnoga perioda valja istaknuti. Jednoga dana upadaju četnici u njegov stan (kroz čitavo vrijeme četničke okupacije tamo se nisu smjela zaključati ulazna vrata od stana, ni danju ni noću). Halid je u tome momentu pisao o sarajevskoj tekiji na Bendbaši. Jedan od četnika uzme mu taj list papira, i dok je rahm. Halid - znajući njihovu patološku mržnju, odnosno averziju prema islamskim duhovnim spomenicima - očekujući smrtonosnu četnikovu reakciju, učio u sebi šehadet, četnik reče blagonaklonim glasom, da je čuo za postojanje nekadašnjega takvoga objekta na Bendbaši. Vratio mu je zatim papir i pozvavši ostale koji su bili s njim, otišao! To je bio jedini svijetao trenutak iz toga perioda rahm. Halidova života! Rukopis ovoga djela sadrži preko hiljadu kucanih stranica. Žalio mi se više puta da nije mogao naći izdavača, jer niko nije imao interesa za ovakvo djelo, kakvo se kod nas još nije pojavilo!

Šeher Sarajevu je u tome djelu posvećena posebna pažnja. Istraživao je sarajevski prostor unazad 2.000. godine, počevši od neolita do suvremenoga doba, sa osobitim osvrtom na osmanlijski period, u kojemu je Sarajevo nastalo i postalo urbani, administrativni i ekonomski centar. Svaka sarajevska mahala, svaki džema'at staroga Sarajeva detaljno je obrađen sa svim njegovim džamijama, mesdžidima, tekijama, mezaristanima, česmama i drugim spomenicima naše duhovne i materijalne kulture, te trgovačkih i zanatskih lokaliteta. Naravno, nisu izostali ni sakralni objekti, odnosno spomenici drugih konfesija, drugih naroda, koji zavrjeđuje svaku pažnju!

Doživjevši duboku starost žalio se ponekada da nema živih njegovih vršnjaka, akrana, poznanika i ahbaba sa kojima bi rado popio kahvu i proeglenisao. Tu prazninu nadoknađivao je jedinim drugim hobijem. Naime, bio je strastveni skupljač fotografija, osobito razglednica iz svih krajeva svijeta, a posebno iz prve polovine 20. stoljeća. Razgledao ih je pažljivo i kroz njih doživljavao prohujalo vrijeme!

Neka ga Svevišnji Allah, dž.š. obdari Svojom beskrajnom milošću, neka mu oprosti grijehe, a njegovoj supruzi, njegovom vjernom životnom pratiocu Subija-hanumi, kćeri Faizi, sinu Munibu, braći Ismetu i Mustafi, sestri Sabri, te ostalim ožalošćenima neka Milostivi podari sabri-džemil!