Ovo je priča o uglednoj i uspješnoj familiji hadži Mustafe i hadži Raseme Čaušević iz Žepča. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, osamdesetih godina prošloga stoljeća, osnovali su autoprijevoznu firmu Frigošped i imali benzinsku pumpu u svom gradu. Kao i svi drugi Bošnjaci iz ovog grada bili su prognani. Nasreću, preživjeli su i među prvima se vratili na svoje imanje i u svoj grad. Iako su imali ponuda da odu vani, njihova  je želja bila da se vrate u Žepče i da u njemu, kada to bude suđeno od Allaha, presele i na Ahiret. Bili su jedni od rijetkih povratnika  koji su u svojoj kući zatekli 90% stvari koje su prije rata kupili. „Ono što je s halalom stečeno ni rat ne može uništiti“, kaže Mustafa. Životni je kredo ove familije da sve što urade da bude s halalom i iskonskom pravdom i poštenjem.

Nikada nikome nismo ostali dužni

Hadžinica Rasema, veoma važna karika u uspješnom funkcioniranju firme, kazat će: „Rođena sam u Žepču i udala sam se u Žepče. Potječem iz familije Malićbegović. Firmu Frigošped osnovali smo 1983. godine. Danas je ovo respektabilna firma. Imamo 35 zaposlenih radnika. Nikad nikome nismo ostali dužni. Svoje obaveze redovno izmirujemo kako prema radnicima tako i prema državi. Bavimo se međunarodnim transportom. Jedna smo od vodećih firmi tog profila u BiH. Cijene nas i domaće i međunarodne asocijacije. Posebno se ponosimo urednošću, preciznosšću i odgovornošću firme prema poslovnim partnerima i korisnicima naših usluga prijevoza. Imamo uglavnom nove šlepere i naš komintent je Volvo, jedna od najuglednijih tvornica automobila, autobusa i kamiona u Švedskoj. Čim izađu njihovi novi kamioni ponude prodaju i nama uz obrazloženje: 'Ako vi kupite kamione iz našeg novog proizvodnog programa imat ćemo bolju prođu diljem Evrope'.“

Hajrati porodice Čaušević

Podugačak je spisak hajrata koje je učinila porodica Čaušević. Njihova je želja bila da kad se vrate u rodni grad i obnove biznis da svu dobit daju u hajr. Što su naumili to su i uradili. Prvo su pomogli izgradnju Ferhat-pašine džamije kao prvi i glavni donatori. Hadžija Mustafa prvi je dao donaciju za džamiju da bi se i drugi privrednici ugledali na njeg. Na ploči vakifa ima dosta imena, a među kojima su i imena  rahmetli oca i brata hadžinice Raseme. Čauševići su podržali i druge projekte Islamske zajednice u Žepču i van Žepča. Hadžija Mustafa je predsjednik Građevinskog odbora za obnovu Trznanske džamije u Žepču. I na ovom projektu Čauševići su najveći donatori. O tome hadžija Mustafa kaže: „Sve što u životu čovjek da Allah pomogne da se to vrati s druge strane. Pojavi se neki posao koji nisam očekivao. Biznis kolač se podijeli na sve segmente, od radnika do državnih organa, pa i do donacija. I u školi sam učio da kad nešta poklonimo da smo to zapravo sebi učinili. Uvjerio sam se u istinitost govora Allaha, dž. š. Postoje i skrivene blagodati koje Allah sakrije od nas. Moja je poruka svima nama: trebamo biti dobri i bolji.“  

Hadžija Mustafa dodao je da zekat realno i na vrijeme obračunavaju. Zekat smatraju svojevrsnim i velikim osiguranjem porodice i firme.

Hadžinica Rasema na sve ovo dodaje: „Kad razmišljam o svemu tome, a pogotovo poslije povratka s hadždža, sve što uradite iskreno, iz duše, i halalite, Allah Milostivi to vrati da niste ni svjesni kolikog dobra vam je dao. Uz primjernu djecu Allah nam je podario i dobrog zeta, hajirli obje snahe. Svi su završili fakultete i svi su u vjeri. Imamo i osmero unučadi. Kad nas neko pita u čemu se posebno osjećamo sretnim, mi kažemo da smo to zbog osmero naše unučadi. Kćerka Dženita i zet Samir imaju dvoje djece: Ajšu i Esmu, sin Dženan ef. sa snahom Almom ima četvero djece: Aliju, Aminu, Bilala i Halimu. Sin Edin i snaha Aida imaju Zejneb i Zehru.“

Impresije s hadždža

 Prošle je godine četvero članova familije Čaušević bilo na hadžu. Hadždž su obavili hadži Mustafa i Hadži Rasema, te njihov sin hadži Dženan efendija i snaha Alma. Prvo su Mustafa i Rasema odlučili da krenu na hadždž. Potom su im se pridružili sin Dženan -ef. i snaha Alma. I drugi sin Edin sa snahom Aidom njihovim će stopama. Stariji Čauševići kažu da su im sin i snaha na hadždžu puno pomogli. O impresijama sa hadždža hadžinica Rasema kaže: „Nema riječi kojima bi se svi utisci opisali. Medina je nešto savršeno. Biti u Poslanikovoj džamiji privilegija je i poželjela bih svakom muslimanu i muslimanki da osjete tu privilegiju. Kad je u pitanju Mekka također je intenzivan i neopisiv doživljaj biti u njoj. Samo, žalosna sam što su oni silni objekti sagrađeni okolo Kabe. Šteta što nije ostao onaj stari ambijent o kojem sam čitala u knjigama. Moj Mustafa i ja skrušeno smo, netom po završetku rata, kad je bilo veoma teško, na hadždž ispratili mog svekra rahmetli hadži Ibrahima. Sad kad sam bila na hadždžu osjetila sam žalost što i mi nismo odmah naredne godine otišli na hadždž. Jer, bili smo puno mlađi i mnogo lakše bismo obavili hadžske obrede. Međutim, prezadovoljni smo što nam je dragi Allah omogučio da to i sada obavimo. Sve smo obavili s velikom lahkoćom. Moj savjet bi bio: Idite na hadždž dok ste mlađi. Lakše ćete obaviti hadždž i puno više ćete vidjeti. Posebno ću ovaj hadždž pamtiti po tome što sam, kao majka, sa suzama u očima propratila učenje ezana i muezinluk sina Dženana u našem mesdžidu u  Meki. Ponosna sam što je moj sin Dženan- efendija muezinio tokom sveg našeg boravka u rodnom gradu Allahovoga Poslanika. Još uvijek mi u ušima odzvanjaju ti ezani. Kad god pomislim na Mekku kao da uvijek slušam ezane moga sina.“

Diplomirao na djelu Ilhamije Žepljaka

 Čauševići su i veoma složna familija. Dženan i njegova supruga Alma sa četvero djece žive u Sarajevu. Imaju vlastiti biznis. Dženan je završio zagrebačku medresu i Fakultet islamskih nauka, a Alma zagrebačku medresu i žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Njih dvoje nasljednici su ulemanske loze. Dženanov dedo Ibrahim svršenik je lokalne medrese Ruždijje, a pranana Aiša je bila hafiza. O svom dosadašnjem putu Dženan kaže: „Rođen sam u Alajbegovoj mahali. Babo i mama vjenčali su se prije 40 godina pred hadži hafizom Mahmutom ef. Moranjkićem. Podigli su troje djece: Dženitu, Dženana i Edina. Svi su završili fakultete. Završili su mekteb. Mene je Allah počastio da budem prvi Žepčak (iz čaršije Žepče) poslije Ilhamije, dakle poslije 1821. godine, koji je završio medresu i islamski fakultet. To je bio razlog da ja, za diplomski rad, saberem sva njegova djela i napišem diplomski rad o Ilhamiji. Diplomski rad zove se: Ilhamija Žepčak i prisutnost hadisa u njegovoj poeziji.Mentor mi je bio prof. dr. Omer Nakičević. Edin je završio ekonomsku školu i ekonomski fakultet. On je sad direktor firme Frigošped. Sestra Dženita završila je medicinsku školu i ekonomski fakultet. Moja supruga je završila medresu i žurnalistiku. Cilj naših roditelja bio je da nas odgoje u dinu i imanu. Uvijek su potencirali da smo mi muslimani, da volimo svoje, ali i da puštujemo svakog drugog. Mi smo te vrijednosti sačuvali.“