digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Zašto ne želimo uputiti žalbu

Autor: Amira Ćerimagić April 17, 2020 0

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko od vas vidi nevaljalo djelo, neka ga promijeni svojom rukom, a ako to nije u mogućnosti, onda svojim jezikom, a ako ni to nije u mogućnosti, onda (neka osudi) svojim srcem, a to je najslabiji stepen imana.” (Muslim)

Cijeli tekst u štampanom i digitalnom izdanju.

Ne znam jeste li čuli za američki SuperBowl. Poznati, sportsko-zabavni događaj godine. Prvenstveno je posvećen američkom fudbalu, ali jednaku pozornost dobijaju minute predaha u kojima nastupaju najpoznatiji pjevači i zabavljači. Tako je bilo i ove godine, kada su uzbuđene američke porodice širom kontinenta bile pred malim ekranima. Onda je došao nared nastup dvije poznate pjevačice koje su publiku pokušale zabaviti, navodno, vrlo eksplicitnim performansom. Nakon ovoga počele su pristizati žalbe, njih 1312 je napisano i adresirano Federalnoj komunikacijskoj komisiji, nekom njihovom tijelu koje je očigledno prava adresa za takve žalbe. To se desilo prije nepunih mjesec dana. Performans nisam nikad 'proguglala', niti planiram. Vjerovaću im nariječ da je eksplicitan, već me se dojmila reakcija koju je prouzrokovao.

Podržite rad na Putu dobra.

Onda, prije nekoliko dana, opet je jedna poznata grupa pjevačica/plesačica imala televizijski nastup uživo koji je, ovaj put, britanske porodice pred malim ekranima šokirao. Ovaj put je u nekoliko dana došlo 119 primjedbi. Došlo – je pogrešna riječ, jer tih dana je sto devetnaest ljudi sjelo, sročilo, napisalo i poslalo žalbe o tome kako su mišljenja da je nastup bio “neprimjeren”. A prije toga je sjelo, sročilo, napisalo i poslalo hiljadu tri stotine i dvanaest ljudi.

Sve ove informacije o tome šta se dešava preko velike Bare, vozeći se u autu, slušala sam na radiju. Razmišljala sam o tome kako su ažurni, oni sjednu i ispišu i pošalju, ne pitajući se hoće li biti jedini i šta će ko pomisliti i hoće li šta to značiti. U tim dumanjima prolazim magistralni put dobro poznat po ''prodavačicama ljubavi''. Usred Sarajeva. Za taj dio puta sam čula prvi put kao tinejdžerica, jer se takve egzotično-zabranjene informacije u našem gradu šire kao šumski požar. Znala sam da postoji ta dionica i znala sam gdje je otprilike. Tek nakon skoro deceniju, prvi put sam počela voziti tim putem. I stvarno su tu. Još uvijek. 

Da se razumijemo, one su meni nesretnice i više osjećam žal prema životu koji žive, a osjećaj bijesa i osuđivanja mi je usmjeren na podugačku listu učesnika i prvo počinje od sistema, institucija, policije, podvodača i finansijski potkovanih mušterija.  

Jedno je čuti za to, drugo je vidjeti ih pored puta. A sasvim je treće voziti se pored njih, sa ljubimcem koje vodim veterinaru, dok na radiju slušam o primjedbama na SuperBowlu i da baš u tom trenutku vidim dobro auto kako staje da kupi uslugu koja je na prodaju. Po povratku od veterinara, u sat vremena, baš u tih išaretli nekoliko sekundi mog prolaska autom, vidim drugo dobro auto istu nju vraća na radno mjesto. Ta frekventnost bluda, ta neskrivenost, taj stid koji me je oblio samo što sam osvjedočila svemu tome, kao žarač mi je proparao stomak uz osjećaj saučesništva i suodgovornosti. Šta sam ja to uradila? Kome sam uputila primjedbu za nepromijenjenu javnu tajnu deset i više godina? Kakvo to društvo gradim djeci prešutnim aminovanjem onoga što nam društvo vodi u propast.  

A ovdje ne govorim o reagovanjima na multimilionske performanse šljokičastih izvođačica koje cjepkaju od narodnog morala. Govorim o samoj srži morala, samoj biti bluda, samom stubu jada, bijede i čemera u koji srljaju ponajprije vozači tih dobrih auta koji se vrate kućama svojim materama ili ženama i djeci. 

Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju. 

Da li su išta postigli ti Amerikanci? Njihov trud značio je nešto! Pojavio se kao vidljivi moralni kompas koji na tračak bljesne, i kao saznanje da još ima porodica koje dijele nešto zajedničko sa nama i našim uvjerenjima. 

1312 žalbi. Nije to mala brojka. Doduše Amerika jeste velika i 1312 žalbi je skoro ništa naspram 84 miliona gledatelja SuperBowla, ali to bi bilo kao da 78 Bošnjaka i Bošnjakinja iliti Bosanaca i Bosanki sjedne i ujedinjeno napiše žalbu za nešto. Za nešto što ih žulja. Ako toga ima. A mene je odlazak veterinaru mnogo nažuljao, pa sam ja svoju žalbu uputila policijskoj upravi tog rejona kao nezadovoljna građanka koja ih poziva na odgovornost. 

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine