Naređivanje dobra i odvraćanje od zla priprema samog čovjeka i cjelokupno društo na to da pobjede same sebe i da savladaju svoje strasti i pohote. Moral čini čovjeka takvim da je u stanju savladati svoju pohlepu i gramzivost koja ga može u životu itekako srozati.

Ljudska duša je nalik biljki; voli da se razvija, d aide u širinu i visinu, ako se oko nje na ispravan način poradi, pa se zaliva i od korova trijebi. Duša je nebeskog karaktera, zato ona voli dobro, pa ako joj se naredi dobro, i dobru se primakne, i ako joj se zabrani zlo i od zla se odbije – duša na pravi način izdnake svoje pruža prema nebu, dajući svoje ukusne plodove.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla čini od čovjeka ne samo to da se odbije od zla i loših stvari, već ga čini i borcem za dobro, osobom koja se transformiše u afirmistu svih pozitivnih vrijednosti u jednom društvu. Duša nakalemljena dobrom, pročišćena od zla – takva duša postaje korisnim članom svoje zajednice, i od nje ljudi odmah mogu vidjeti hajra poput nakalemljene voćke, lijepo obrađene, od koje se očekuju krupni i ukusni plodovi.

 Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ima ljudi koji su pravi ključevi dobra a katanci zla, a ima ih i takvih koji su pravi ključevi zla a katanci dobra! Blago se onome kome je Allah dž.š., dao ključeve dobra u ruke, a teško li se onome kome je Allah dž.š., dao katance u ruke!“ (Hasen-Sahih. Sunen, Ibnu Madždže, br.237.)

Obaveza svakog od nas jeste da budemo jedni od onih u čijim rukama su ključevi dobra, a ako nismo takvi onda u najmanju ruku da se družimo sa onima u čijim su rukama ključevi dobra i hajra poput učene uleme, iskrenih i dobrih pobožnjaka i ljudi, da'ija i mu'mina, koji su uvjek kroz historiju i povijest, u svim prelomnim događajima bitnim po muslimane i islam, znali na kojoj strani treba stajati, protivu čega se trebalo boriti, šta je trebalo podržavati i pomagati, poput Ebu Bekra el-Siddika r.a., koji je zauzeo odlučan stav spram murtedda i ljudi koji su se u njegovo vrijeme odmetali od islama, i poput imama Ahmeda rhm., koji je bio postojan i izdržljiv u naletu fitne i iskušenja koja su proizvodili filozofska sekta Mu'utezila.

Lijepo ponašanje i čvrsto držanje je nešto najljepše čime se jedan čovjek može okititi, i nešto najpravije čime se jedan čovjek može zaputiti. Lijepo ophođenje prema Allahu dž.š., prema njegovim stvorenjima i prema samome sebi jeste najbrži i najkraći put koji nas vodi raziluku Allaha dž.š., i Njegovom zadovoljstvu.

Glavna odlika posljednjeg Allahovog Poslanika s.a.w.s., je bila plemenito ponašanje, za šta nam Allah dž.š., posebno govori: „Ti si, Muhammede, na vrhuncu morala!“ (Nun, 5.)

Ajša r.a., osoba koja je najbolje poznavala Muhammeda s.a.w.s., za njega je rekla: „Čitav Kur'an je bio pretočen u ahlak-lijepo ponašanje Muhammeda s.a.w.s.! – pa je počela učiti ajete s početka sure el-Mu'minun: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog: 1. Ono što žele – vjernici će postići, 2. oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, 3. i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, 4. i koji milostinju udjeljuju, 5. i koji stidna mjesta svoja čuvaju, - 6. osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; - 7. a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju; 8. i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, 9. i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, - 10. oni su dostojni nasljednici, 11. koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti. Ovo je bio ahlak, moral i ponašanje Allahovog Poslanika s.a.w.s..“ (el-Sunen el-Kubra, el-Nesa'i, 11287.)

Na drugom mjestu, Ajša r.a., kaže: „Muhammed s.a.w.s., je bio najljepšeg ahlaka-ponašanja! Nije bio bezobrazan na jeziku, niti loš prema drugima, i uvjek je govorio: Najbolji od vas su oni koji su najboljeg ponašanja!“ (Buhari, br.3559.)

Jedna od dova kojom bi Poslanik s.a.w.s., otpočinjao svoj namaz, je bila i ova: „Svoje lice iskreno upravljam Onome što stvori nebesa i zemlju, i ja nisam jedan od idolopoklonika (mušrika); namaz moj, i obredi moji, i život moj i smrt moja, pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji druga nema. To je ono što mi je naređeno, i ja sam jedan od onih koji se tome predaju (muslim). Bože moj, Ti si Vladar, nema drugog boga osim Tebe. Ti si moj Gospodar a ja sam Tvoj rob. Ja sam nasilje prema sebi učinio, i svoj grijeh priznajem – stoga mi sve grijehe oprosti, a grijehe niko ne može oprostiti mimo Tebe. Uputi me najljepšem ahlaku (moralu i lijepom ponašanju), a najljepšem ahlaku ne upućuje niko osim Tebe. Odagnaj od mene ružno ponašanje, a od ružnog ponašanja me ne može niko spasiti osim Ti. Odazivam Ti se sretno i zadovoljno, svo dobro je u Tvojim rukama, od Tebe zlo ne dolazi. Vjerujem u Tebe i Tebi idem, Blagoslovljen si i Uzvišen, od Tebe oprosta molim, i kajem Ti se!“ (Sahihu Muslim, br.1848.)

Lijep ahlak i lijepo ophođenje prema Allahu dž.š., prema Allahovim stvorenjima i prema samima sebi je bilo glavno odličje svih Allahovih Poslanika a.s..

Hasan el-Basri rhm., kaže: „Lijep ahlak i moral se ogleda u činjenju dobra, nečinjenju zla, i u vedrini lica!“

Kadi Ijad rhm., kaže: „Lijep ahlak i moral jeste činiti da ljudi od tebe osjete samo ono što je lijepo i što raduje, da ljude volimo, da ih sažaljevamo, da ih podnosimo, da smo prema njima blagi, da smo prema njima strpljivi, da se ne oholimo prema njima, i da se ne srdimo na njih, i da im ne zamjeramo za svaku.“

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla vraća čovjeka u brazdu života i pravome putu nakon što je skrenuo sa njega; naređivanje dobra i odvraćanje od zla uliva nadu i spašava od zapadanja u očaj; naređivanje dobra i odvraćanje od zla učvršćuje iman i vjeru u prsima ljudi.