Kur'an obznanjuje, otkriva i vodi; on je svjetlo na putu potrage za značenjem. Kur'an je podsjetnik na sve pređašnje poruke, Nuhove i Ibrahimove, Musaove i Isaove a.s. Kao što su to činile i predhodne objave, Kur'an nas opominje i podučava našu svijest da život ima svoj smisao i svoje značenje i da su činjenice znakovi.
Kur'an je knjiga svih muslimana u cijelom svijetu. Međutim, paradoksalno je da to nije prva knjiga koju bi trebalo da pročita neko ko želi da upozna islam. (Knjiga o životu poslanika Muhameda a.s. ili bilo koja druga slična knjiga vjerovatno bi bila bolji uvod u toj prilici.) Razlog za to je činjenica da je Kur'an, u isto vrijeme, veoma jednostavan ali i tako duboko složen. Priroda duhovnih, ljudskih, historijskih i društvenih naučavanja koja se iz Kur'ana mogu apstrahirati može se razumijevati na različitim nivoima. Postoji samo jedan Tekst, ali su njegova čitanja i razumijevanja višestruka.
Za muškarce i žene, čija su srca prihvatila poruku islama i učinila je svojom, Kur'an govori i obraća se njima samima. On je istovremeno i glas i put. Uzvišeni Bog se obraća čovjekovom unutarnjem biću, njegovoj svijesti, njegovom srcu i vodi ga ka znanju o samom sebi, na sastanak sa samim sobom: ''Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, upustvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.'' Kur'an je mnogo više od pukog teksta; on je čovjekov saputnik na njegovom putovanju koji se recituje, uči ili sluša.
Širom muslimanskog svijeta, u džamijama, u domovima i na ulicama, možemo čuti ljude koji predivnim glasovima uče Božije Riječi. U Kur'anu se ne pravi razlika između uleme i laika. Kur'an se svakome obraća na njegovom jeziku, pristupajući, na razini njegove inteligencije, direktno njegovom srcu, odgovarajući na njegova pitanja, na njegovu sreću, na njegovu bol. To je ono što ulema naziva čitanje ili slušanje Kur'ana Časnoga uz doboko obožavanje. Dok muslimani čitaju ili slušaju Tekst, trude se da se utope u duhovnu dimenziju njegove poruke, da budu izvan vremena, izvan historije i miliona ljudskih bića koji naseljavaju planetu Zemlju. Bog se obraća svakom ljudskom biću ponaosob, zove, podsjeća, poziva, upućuje, savjetuje i naređuje. Bog odgovara i njemu i njoj, i srcima obadvoga; ne postoji nikakav posrednik, sve se dešava u dobokoj intimnosti.
Nema potrebe za studijama niti diplomama, niti za drugim gospodarima i vodičima. U ovom slučaju, nakon što napravimo prvi korak, Bog nas počne podržavati jednostavnošću dolaska u Njegovu blizinu. Kur'an pripada svima, slobodan je od razlikovanja i hijerahije. Uzvišeni Bog odgovara svakom onom ko se približi Njegovoj Riječi. Često možemo vidjeti muškarce i žene, siromašne i bogate, obrazovane i neobrazovane, Istočnjake i Zapadnjake, koji se,tihi i potišteni, gledajući u daljinu, izgubljeni u svom razmišljanju, povlače u samoću i plaču. Ovdje se potraga za značenjem susreće sa Svetim. Bog je blizu: ''Zaista, Ja sam blizu. Odazivam se molbi molitelja kada me zamoli.''
Dijalog je započeo. Snažan, permanentan i uvijek iznova obnavljan, dijalog između Knjige koja beskrajnom jednostavnošću govori o obožavanju Jednog i Jedinog i srca koje ulaže izvanredne napore potrebne da se oslobodi i sastane s Njim. Kur'an Časni leži u srcu stremljenja svakog srca. On širi mir i slobodu.
Svakako, Kur'an se može čitati na nekoliko različitih nivoa, u poprilično različitim sferama. Međutim, čitalac prvo mora biti svjestan načina na koji je tekst Kur'ana sastavljen. Kur'an je objavljivan u sekvencama različitih dužina, ponekad cijela poglavlja (sure) odjednom, u toku 23 godine. U svom konačnom obliku, Tekst ne slijedi ni hronološki, a niti striktno tematski redoslijed. Dvije stvari odmah na početku šokiraju čitaoca Kur'ana: ponavljanje priča o poslanicima i informacije koje se odnose na specifične historijske situacije koje Kur'an dodatno ne pojašnjava. Razumijevanje, na ovom prvom početničkom nivou, od čitaoca zahtijeva dvostruki napor: iako je ponavljanje, u duhovnom smislu, podsjetnik i oživljavanje, u intelektualnom smislu ono nas vodi do pokušaja da se ovi događaji rekonstruišu. Priče o Havi i Ademu ili o Musau, ponavljaju se po nekoliko puta sa različitim, ali ne i kontradiktornim elementima: zadatak za ljudsku inteligenciju je da ponovo sastavi naracijsku strukturu, da uklopi sve elemente, i dozvoli nam da shvatimo činjenice.
Međutim, moramo razmotriti kontekst na koji se ove činjenice odnose: svi komentatori, bez razlike kojoj pravnoj školi pripadaju, slažu se da određeni ajeti objavljenoga Teksta (posebno, ali ne isključivo, oni koji govore o ratu) govore o specifičnim situacijama koje su bile aktuelne u trenutku objavljivanja spomenutih ajeta. Bez uzimanja u obzir nepredviđenih historijskih događaja, nemoguće je dobiti opću informaciju o ovom ili bilo kojem drugom aspektu islama. U ovakvim slučajevima, naša je inteligencija pozvana da posmatra činjenice, da ih proučava u odnosu na specifično okruženje, te da iz njih izvlači principe. To je veoma zahtjevan zadatak, koji podrazumijeva proučavanje, specijalizaciju i ekstremnu opreznost, odnosno, drugačije rečeno, ekstremnu intelektualnu umjerenost.
Drugi nivo nije ništa manje zahtjevan. Kur'anski tekst je, kao prvo, objava poruke čiji sadržaj ima, prije svega, moralnu dimenziju. Na svakoj stranici Kur'ana možemo pratiti formiranje etike, stubova, vrijednosti i hijerarhije u islamu. U ovom smislu, linearno čitanje Kur'ana će vjerovatno samo dezorijentirati čitaoca i naglasiti moguće postojanje nepovezanosti, pa čak i kontradikcije. Bilo bi pogodno ako bismo, u pokušaju da odredimo moralnu poruku islama, tekstu Kur'ana pristupili iz jedne druge perspektive, iz jednog drugačijeg ugla sagledavanja stvari. Dok se priče o poslanicima mogu sastaviti iz nekoliko puta ponovljenih naracija, proučavanje etičkih kategorija, s druge strane, zahtijeva da prvo pristupimo shvatanju poruke u širem smislu, pa da tek nakon toga izvlačimo principe i vrijednosti koje sačinjavaju moralni red i poredak. Metode koje bi se trebale primijeniti na ovom drugom nivou čitanja i razumijevanja Kur'ana su sasvim različite od metoda prvog nivoa. One nadograđuju prvi nivo i omogućavaju vjerskim učenjacima prelaz sa priča o poslanicima na kodifikaciju duhovnih i etičkih učenja.
Međutim, postoji i treći nivo čitanja Kur'anskog teksta, koji podrazumijeva potpuno intelektualno i duhovno uranjanje u Tekst i objavljenu poruku. U ovom slučaju, zadatak je da se izvedu islamski propisi koji uređuju pitanja vjere, vjerske prakse i njenih osnovnih pravila. U širem smislu, zadatak se sastoji u donošenju zakona i određivanju pravila, što će svim muslimanima ponuditi okvir preporuka za izvršavanje obaveza, izbjegavanje zabrana, poznavanje osnovnih i izvedenih stvari vjerske prakse, kao i onih iz društvene sfere. Jednostavno čitanje Kur'ana nije dovoljno. Ne samo da je proučavanje Kur'anskih nauka prijeka potreba, nego je i poznavanje segmenata poslaničke tradicije neophodan preduslov razumijevanju Kur'ana. Čovjek ne može naučiti kako da klanja iz čitanja Kur'ana. Kako bismo odredili pravila i pokrete tijela u namazu moramo se okrenuti autentičnoj tradiciji poslanika Muhameda a.s.
Kao što smo kazali, postoji i treći nivo čitanja Kur'ana, koji zahtijeva posjedovanje jedinstvenog i specifičnog znanja i kompetencije, koji se mogu ostvariti jedino kroz obimno i mukotrpno proučavanje tektova, njihovih okruženja i, naravno, intimno poznavanje klasične i sekularne tradicije islamskih nauka. Nije samo opasno, nego i fundamentalno pogrešno stvarati generalne sudove o tome šta muslimani moraju, a šta ne smiju bazirati na pukom i jednostavnom čitanju Kur'ana. Neki muslimani, pristupajući čitanju Kur'ana doslovno i dogmatski, postali su zastupnici sasvim pogrešnih i neprihvatljivih tumačenja Kur'anskih ajeta. Međutim, oni ne posjeduju ni sredstva niti inteligenciju da govore o perspektivama ove sveobuhvatne poruke. Određeni orijentalisti, sociolozi i nemuslimanski komentatori Kur'ana slijede njihove primjere. Oni iz Kur'ana izuzimaju pojedine dijelove a zatim ih zasebno analiziraju, ne obraćajući nikakvu pažnju na metodološke metode kojima se koristi ulema.
Iznad i izvan ovih različitih nivoa čitanja Kur'ana, moramo razmotriti i postojanje njegovih različitih tumačenja koja nam je u emanet ostavila svijetla islamska klasična tradicija. Nedvojbeno je da svi muslimani smatraju da je Kur'an posljednja Bpžija objava. Međutim, razmatrajući direktna iskustva Poslanikovih a.s. ashaba, jasno nam je da je priroda intepretacije Kur'anskih ajeta oduvijek bila pluralistična i da je među muslimanima oduvijek postojala i bila prihvaćena raznolikost u čitanju Kur'ana.
Neki pogrešno shvataju i govore da su, zato što muslimani vjeruju da je Kur'an Božija riječ, različita tumačenja i reforma nemogući. Ovo pogrešno shvatanje se dalje citira kad se hoće navesti razlog zašto se historijski i kritički pristup na može upotrijebiti u tumačenju teksta Objave. Razvoj Kur'anskih nauka – metodoloških pristupa koje je oblikovala i koje koristi ulema i historija tumačenja Kur'ana – dokazao je da su ovakvi zaključci neosnovani. Od samoga početka, postojanje tri gore navedena nivoa razumijevanja Kur'ana vodila su ka opreznijem pristupu Tekstu, pristupu koji je od svakoga ko preuzme taj zadatak zahtijevao da bude u skladu sa vremenom u kojem živi i da stalno obnavlja svoja razumijevanja. Dogmatska i često mumificirana i uskogrudna čitanja Kur'ana ne govore o Autoru Teksta, već o inteligenciji i psihi osobe koja čita Kur'an. Isto onako kako možemo čitati i razumijevati djela ljudi, od Marksa do Keynesa, na uskogrudan i rigidan način, možemo na sličan način pristupati i tekstu Objave. Umjesto toga, trebalo bi da budemo kritički nastrojeni, bespredrasudni i britki. Povijest islamske civilizacije nudi nam bezbroj takvih primjera.
Kada se bavimo pručavanjem Kur'ana, nije odgovorajuće, niti nam može pomoći da pravimo razliku između pristupa srca i pristupa uma. Svi veliki poznavaoci Kur'anskih nauka, bez izuzetka, naglašavaju važnost duhovne, ali i intelektualne dimenzije, istraživanja značenja Kur'anskoga teksta. Srce posjeduje svoju vlastitu inteligenciju. ''Zar oni nemaju srca da razumiju'', Kur'an nas poziva i kao da želi da naglasi da samo svjetlo intelekta nije dovoljno. Muslimanska tradicija, od pravnih stručnjaka do sufijskih mistika, stalno oscilira između ova dva pola: inteligencija srca širi svjetlo pomoću kojeg inteligencija uma posmatra, shvata i izvlači značenja. Kao sveti tekst, Kur'an sadrži mnogo toga što je očigledno. Međutim, on također sadrži tajne i tišine kroz koje se blizina božanskoga otkriva samo poniznoj, pobožnoj i misaonoj inteligenciji. Razum otvara Knjigu i čita je. Međutim, on to radi u društvu srca, odnosno uz pomoć duhovnosti.
Za muslimansko srce i svijest, Kur'an je ogledalo univerzuma. Ono što su prvi zapadni prevodioci, pod utjecajem biblijske terminologije, preveli engleskom riječju ''verse'' (stih) u arapskom jeziku doslovce znači ''sign'' (znak). Objavljena Knjiga, zapisani tekst Knjige, načinjen je od znakova, na isti način na koji je univerzum, kao tekst podastrt pred našim očima, obiluje ovim znakovima. Kada inteligencija srca – a ne sama analitička inteligencija – čita Kur'an i ovaj svijet, ovo dvoje komuniciraju međusobno, slažu se i govore jedno od drugom i o Jednom Jedinom. Znakovi nas podsjećaju na značenje: rođenja, života, osjećaja, misli, smrti.
Međutim, ovaj eho je dublja tišina, koja poziva ljudsku inteligenciju da razumije Objavu, stvaranje i njihovu međusobnu harmoniju. Isto onako kao što univerzum posjeduje svoje fundamentalne zakone i predstavlja potpuno regulisani red – koji ljudi, ma gdje bili, moraju poštovati kada djeluju u svom okruženju – Uzvišeni Kur'an donosi zakone, moralni zakonik i skup praksi koje muslimani moraju poštovati u bilo kojem vremenu i okruženju. To su univerzalne i nepromjenjive vrijednosti univerzuma i Kur'ana. Vjerski učenjaci upotrebljavaju riječ qat'i (''nedvosmislen'', ''koji nije subjekat tumačenja'') kada govore o onim Kur'anskim ajetima (ili o autentičnoj Poslanikovoj tradiciji - hadisu) čije su formulacije jasne i ekplicitne i ne nude mogućnost figurativnog tumačenja. U tom smislu, i samo stvaranje se bazira na univerzalnim zakonima koje ne možemo ignorisati. Svijest vjernika povezuje pet stubova islama sa zakonima gravitacije, tako da oni postaju zemaljska stvarnost izvan svakog vremena i prostora.
Univerzum je u stalnoj kretnji, obogaćen beskrajnom raznolikošću vrsta, bića, civilizacija, kultura i društava. I Uzvišeni Kur'an je upravo takav. Velikih opsegom raznolikih tumačenja koje nudi većina Kur'anskih ajeta, uopćenošću Kur'anskih principa o društvenim pitanjima koje sadrži, Kur'an omogućuje ljudskoj inteligenciji da shvati evoluciju historije, mnogobrojnost jezika i kultura i da na taj način uroni u vremenska prostranstva i prostorne širine.
Između univerzuma i Kur'ana, između te dvije stvarnosti, između ta dva teksta, ljudska inteligencija mora da razluči i razlikuje fundamentalne i univerzalne zakone od promjenjivih i historijskih modela. Ljudska inteligencija mora pokazivati poniznost u prisutnosti ovoga reda, ljepote i harmonije stvaranja i objavljivanja. U isto vrijeme, ona mora odgovorno i kreativno upravljati svojim vlastitim postignućima i tumačenjima, koje su izvori izvanrednog uspjeha, ali koje, s druge strane, mogu biti izvor nepravdi, rata i nereda. Između Teksta i konteksta, inteligencije srca i analitičke moći donose norme, prepoznaju etičke strukture, proizvode znanje, njeguju i razvijaju svijest, podstiču stvaranje inicijativa i razvijaju kreativnost u svim sferama ljudske aktivnosti.
Daleko od toga da bude zatvor ili prepreka, objava je poziv ljudskoj vrsti da se pomiri sa suštinom svoga bića i da upravo tu pronađe i prepozna svoja vlastita ograničenja i izvanredne potencijale svoje inteligencije i mašte. Potpuno se potčiniti redu Jednog i Jedinog i njegovoj vječnosti znači razumjeti da smo slobodni i potpuno ovlašteni da reformišemo sve ljudske nepravde, koje su dio svakog reda ili nereda.
Kur'an je knjiga i za srce i za um. U njegovoj blizini, žena ili čovjek, koji posjeduju barem iskru vjere zna koji će put slijediti, prepoznaju sve svoju neadekvatnost i nesavršenost. Nije nam za to potreban šejh, ne treba nam nikakav mudrac, nikakav prisni prijatelj. U principu, srce najbolje zna. To je ono što je Poslanik odgovorio kad su ga upitali o moralnom osjećaju. Odgovarajući u svjetlu Kur'ana, on je rekao: ''Potražite odgovor u svom srcu.'' I u slučaju da naša inteligencija zaluta i da se izgubi u kompleksnosti različitih nivoa čitanja, od primijenjene etike do principa prakse, nikada ne smijemo zaboraviti da se ogrnemo intelektualnom umjerenošću, zato što nam samo ona može otkriti tajne Teksta. To je tako zato što ''nisu oči te koje su slijepe, nego su slijepa srca u grudima''. Jedino takvo srce, ponizno i pripravno, odani je prijatelj Kur'ana.
*Tekst objavljen u New York Times-u, 6. januar 2008. godine.
S engleskog preveo:
Asmir Dorić, prof.
