Upitan sam o 'Najvećem Imenu' (el-ismu'l-ea'zam) i onome što se u vezi s njim navodi, pa sam na postavljenu temu pretražio hadise, riječi ashaba (asar) i riječi učenjaka (akval) te ustanovio da u vezi sa 'Najvećim Imenom' postoje mnoga mišljenja.

 Prvo: da ono ne postoji, u značenju da su sva Allahova imena velika i da nije dozvoljeno davati nekima prednost nad drugima. Ovog mišljenja su: Ebu Džafer et-Taberi, Ebu'l-Hasen el-Eš'ari, Ibn Hibban, Ebu Bekr el-Bakillani i drugi. Oni smatraju da se pod 'najvećim imenom', koje se spominje u predajama, želi ustvari ukazati na 'veliko ime'. Tako, npr., Et-Taberi veli: ''Predaje su različite o pitanju 'Najvećeg Imena'. Mišljenja sam da su svi ti stavovi tačni, jer ni u jednom od njih nije navedeno da je to i to ime najveće i da nema većeg od njega. Kao da Uzvišeni kaže: 'Svako Moje Ime je dozvoljeno opisati kao najveće', pa se pod 'najvećim' može samo smatrati 'veliko' ime''. Ibn Hibban kaže: 'Pod značenjem 'najvećeg imena', koje se navodi u predajama, misli se na veliku nagradu onome ko bude upućivao dove s tim Imenom, kao što se to navodi i za učenje Kur'ana, što podrazumijeva uvećanu nagradu za učače Kur'ana i one koji čine dove Allahovim imenima''.

 Drugo: to spada u domen onoga što je Uzvišeni Allah zadržao za Sebe i što nije otkrio nikome od Svojih robova. Kao što se veli i za Lejletu'l-kadr, odabrani trenutak petkom u kome se dove primaju i za srednji namaz (es-salatu'l-wusta).

 Treće: najveće ime je Hū (On), kako prenosi imam Fakhruddin er-Razi od ljudi otkrovenja (ehlu'l-kešf). Dokaz mu je taj da, kada neko želi citirati riječi nekog velikana u njegovom prisustvu, neće reći: 'Ti si rekao to i to', nego će reći: 'On'... iz pristojnosti prema njemu.

 Četvrto: najveće ime je Allah, jer je to ime kojim se naziva samo On i što je to ime koje je izvor svim 'lijepim imenima', tako da su sva imena pridodata imenu Allah. Ibn Ebi Hatim u svom tefsiru veli: ''Džabir b. Abdullah b. Zejd je rekao: 'Najveće Allahovo Ime je Allah! Zar nisi čuo da On veli: On je Allah – nema drugog Boga osim Njega - On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni!' (El-Hašr, 22) A Ibn Ebi Dunja u knjizi Ed-Da'vat veli: ''Eš-Ša'bi kaže: 'Najveće Allahovo ime je Jā Allah!'''

 Peto: najveće ime je Allah, Er-Rahman, Er-Rahim. Naime, El-Hakim u svom El-Mustedreku prenosi od Ibn Abbasa, r.a., Poslanikove, s.a.w.s., riječi, koje ocjenjuje vjerodostojnim, a u kojima Osman b. Affan, r.a., pita Resulullaha, s.a.w.s., o Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim, na što mu je Poslanik, s.a.w.s., rekao: ''To je ime od Allahovih imena. Blizina između njega i Najvećeg Allahovog Imena je kao blizina između zjenice i bionjače oka!''[2]

 Šesto: najveće ime je Er-Rahman, Er-Rahim, El-Hajju, El-Kajjum. Et-Tirmizi i drugi bilježe hadis od Esme b. Jezid, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s. rekao: ''Najveće Allahovo Ime je u ova dva ajeta: A vaš Bog – jedan je Bog! Nema Boga osima Njega, Milostivog, Samilosnog! (El-Bekare, 163) i - u ajetu na početku sure Ali Imran - Allah je – nema Boga osim Njega - Živi i Vječni!'' (Ali Imran, 2).

 Sedmo: najveće ime je El-Hajju, El-Kajjum, prema hadisu kojeg bilježe Ibn Madže i El-Hakim od Ebu Umamea, r.a., koji prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Najveće Ime je u tri sure: El-Bekare, Ali Imran i Ta Ha!'' Prenosilac od Ebu Umamea, r.a., El-Kasim, dodaje i njegove riječi: 'Tražio sam ga u tim surama, pa sam uvidio da je to ime El-Hajju, El-Kajjum'. Ovo mišljenje podržava i El-Fakhr er-Razi objašnjavajući to time da ova dva imena ukazuju na Allahovu veličinu i gospodarstvo više nego druga imena.

 Osmo: najveće ime je El-Hannan, El-Mennan, Bedī'u's-semawati we'l-erd, Zu'l-Dželali ve'l-Ikram, prema hadisu kojeg bilježe Ahmed, Ebu Davud, Ibn Hibban i El-Hakim od Enesa, r.a., da je sjedio sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., a nekakav čovjek je klanjao te potom uputio dovu: 'Gospodaru moj, molim Te zato što Tebi pripada potpuna hvala, nema Boga osim Tebe, El-Hannan, El-Mennan, Bedī'u's-semawati we'l-erd, ja Ze'l-Dželali ve'l-Ikram, ja Hajju, ja Kajjum.' Nato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Molio je Allaha sa Njegovim Velikim Imenom, s kojim, kada se moli, biva uslišano, a kada se traži, biva darovano!''

 Deveto: najveće ime je Bedī'u's-semawati we'l-erd, Zu'l-Dželali we'l-Ikram. Ebu Ja'la bilježi od Es-Sirrija b. Jahjaa da je nekakav čovjek iz Taj'a, a koji je bio od dobrih, rekao: 'Molio sam Allaha da mi pokaže Najveće Ime, pa sam na nebesima i na zvijezdama vidio ispisano: Ja Bedī'a's-semawati we'l-erd, ja Ze'l-Dželali we'l-Ikram!'

 Deseto: najveće ime je Zu'l-Dželali we'l-Ikram. Muaz b. Džebel, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., čuo jednog čovjeka koji je molio riječima: 'Ja Ze'l-Dželali we'l-Ikram!', pa mu je rekao: Odazvano ti je pa traži! [3] Ibn Džerir et-Taberi u svom tefsiru, kada tumači suru En-Neml, prenosi od Mudžahida da je rekao: 'Ime na koje, kada se njime zove, biva odazvano je: Ja Ze'l-Dželali wel-Ikram! El-Fahkr Er-Razi podupire ovo mišljenje činjenicom da ovo ime objedinjuje sva Božanska svojstva, jer se 'Dželalom' ukazuje na sve ono od čega je Allah uzvišen, a 'Ikramom' na sve ono što Allahu pripada.

 Jedanaesto: najveće ime je Allahu, La ilahe illa Hu, El-Ehadu, Es-Samedu, ellezi lem jelid we lem juled, we lem jekun lehu kufuwen ehad. Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Hibban i El-Hakim bilježe od Burejdea da je Resulullah, s.a.w.s., čuo nekog čovjeka koji je molio riječima: 'Gospodaru moj, od Tebe tražim tako što svjedočim da si Ti Allah, nema Boga osim Tebe, Jednog, Utočišta svemu, Koji nije rodio i Koji rođen nije i Kome niko ravan nije!' Tada mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Molio si Allaha imenom kojim, kada se moli, biva darovano, a kada se njime zove, biva uslišano!' A u Ebu Davudovoj predaji stoji: ''Molio si Allaha Njegovim Najvećim Imenom!''

 Dvanaesto: najveće ime je Rabbi, Rabbi. El-Hakim bilježi od Ebu Derdaa, r.a., i Ibn Abbasa, r.a., da su njih dvojica kazala: ''Allahovo najveće ime je: Rabbi, Rabbi!' Ibn Ebi Dunja prenosi merfu' i mevkuf predajom od Aiše, r.a. slijedeće riječi: ''Kada rob kaže: Ja Rabbi, Ja Rabbi!, uzvišeni Allah odgovori: 'Odazivam ti se Moj robe, traži - bit će ti darovano!'''

 Trinaesto: najveće ime je Māliku'l-mulk. Et-Taberani u El-Kebiru bilježi, slabom predajom, od Ibn Abbasa, r.a., da je Resulullah, s.a.w.s., rekao: ''Najveće Allahovo Ime, sa kojim, kada se zove, biva odazvano, nalazi se u ovom ajetu sure Ali Imran: Reci: 'O Allahu, koji svu vlast imaš (mālike'l-mulki), Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve možeš! Ti uvodiš noć u dan, i uvodiš dan u noć; Ti od neživog stvaraš živo, i od živog neživo; Ti opskrbljuješ koga hoćeš, bez računa'' (Ali Imran 26-27).

 Četrnaesto: najveće ime je La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu mine'z-zalimin. En-Nisa'i i El-Hakim bilježe od Fedālea b Ubejdea merfu' predaju: ''Dovom Zu'n-Nuna (Junusa, a.s.) u utrobi ribe: Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka Si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi (El-Enbija, 87), musliman nikada neće doviti a da mu se Allah neće odazvati!''[4] Ibn Ebi Hatem bilježi da je Kesir b. Ma'bed pitao Hasana el-Basrija o Najvećem Allahovom Imenu, na što mu je on odgovorio: 'Zar ne učiš Kur'an?! Zu'n-Nunove riječi: 'La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin!'

 Petnaesto: najveće ime je kelimetu't-tevhid (riječ Allahovog jedinstva): La ilahe illallah. Ovo mišljenje prenosi El-Kadi Ijād.

 Šesnaesto: najveće ime je Hu, Allah, Allah, Allahullezi la ilahe illa Hu, Rabbu'l-arši'l-azim! Fakhruddin Er-Razi prenosi od Zejnu'l-'Abidina da je on molio Allaha da ga pouči Najvećem Imenu, pa je u snu vidio: Hu, Allah, Allah, Allahullezi la ilahe illa Hu, Rabbu'l-arši'l-azim.

 Sedamnaesto: najveće ime je skriveno među 'lijepim imenima', što potvrđuje hadis Aiše, r.a., u kojem je tražila od Resulullaha, s.a.v.s., da je pouči Najvećem Imenu. Poslanik, s.a.v.s., to nije uradio, pa je ona klanjala a zatim proučila slijedeću dovu: 'Moj Allahu, zovem Te imenom Allah, zovem Te imenom Er-Rahman, zovem Te imenom Er-Rahim, zovem Te svim Tvojim lijepim imenima, koja znam i koja ne znam... Nato joj je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ono je među imenima kojima si zvala!“[5]

 Osamnaesto: najveće ime je Allahumme. Ovo mišljenje prenosi Ez-Zerkeši u djelu Šerh Džem'i'l-dževami, s komentarom da prvi dio, tj. 'Allah' upućuje na Biće, a drugi dio, tj. 'Mim' na 99 svojstava. Hasan el-Basri je rekao: 'Allahumme je zbir dove!' A En-Nadr b. Šummejl je rekao: 'Ko kaže Allahumme, on je pozvao Allaha svim Njegovim Imenima.'

 Devetnaesto: najveće ime je Elif-Lām-Mīm! Ibn Džerir et-Taberi bilježi da je Abdullah b. Mes'ud, r.a., rekao: 'Elif-Lām-Mīm je Najveće Allahovo Ime.' Isto prenosi i Ibn Ebi Hatem od Ibn Abbasa, r.a.

 Dvadeseto: najveće ime je svako ime od Imena Uzvišenog Allaha. Pod uvjetom da rob u svojoj dovi bude utopljen, na način da u njegovim mislima u tom trenutku ne bude ništa drugo osim Allah. Onaj ko bude zvao Allaha u ovakvom stanju, njemu će biti odazvano. Ibu Nu'ajm u Hil'jetu bilježi da je nekakav čovjek upitao Ebu Jezida el-Bistamija o Najvećem Imenu, na što mu je odgovorio: 'Ono nema granica! To znači da isprazniš svoje srce za Njegov vahdanijet (jednotu), pa kad budeš takvog stanja, onda uputi dovu kojim hoćeš Imenom! Njim ćeš putovati od istoka do zapada.' Ebu Nu'ajm, također, bilježi od Ebu Sulejmana ed-Daranije da je rekao: 'Pitao sam jednog šejha o Najvećem Allahovom Imenu, pa me je upitao: 'Poznaješ li svoje srce?' 'Da', odgovorio sam. Zatim mi reče: 'Kada vidiš da se tvoje srce ustremilo ka Allahu i da je postalo mehkano i skrušeno, tada traži od Allaha svoju potrebu. To je Najveće Allahovo Ime!'

S arapskog preveli:

Hfz. Nedžad Ćeman i

Mr. Almir Fatić

[1] El-Hāvī lil-fetāva, poglavlje: ''Ed-Durru'l-munezzam fi'l-ismi'l-ea'zam'', Daru'l-kitab el-'arebi, Bejrut, 2005, 405-409.

[2] Hadis bilježi El-Hakim u El-Mustedreku, 1/552, i veli: ''Hadis je vjerodostojan, a Buhari i Muslim ga ne bilježe''. U tome sa njim slaže i El-Hafiz u Et-Telhisu.

[3] Et-Tirmizi ( 3527) veli da je ovaj hadis hasen (dobar); Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef, 6/46; El-Bezzar, El-Musned, 7/82; Ahmed 1/66, Et-Taberani, El-Kebir, 20/55.

[4] El-Hakim, El-Mustedrek, 1/505; et-Tirmizi 3505 i drugi

[5] Ibn Madže, 3859.