digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

MUKABELA 24. džuz: Komentar poznatog ašereta

Autor: Avgust 12, 2016 0

Ajeti sura Ez-Zumer, El-Mumin i Fussilet čine 24. džuz

Šta god čovjek uspješno završi u životu, poput projekta, školovanja itd. treba imati na umu da je završio jer mu se Allah smilovao. Neko daje intervjue ili izjave nakon određenog projekta, ali mu ne pada napamet da se zahvali Allahu. Nekada mu se to ne čini “primjerenim“ za intervju ili određenu priliku. To je osobina onih koji kada završe nešto govore da je su završili projekat, jer su bili vrijedni, sposobno i sl.: “Ovo mi je dato zato što sam zaslužio“, kako se kaže u suri Ez-Zumer o ljudima kojima Allah da blagodati. ”Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoće i da sukraćuje: to su zaista pouke narodu koji vjeruje“. (52)

Sura El-Mumin nosi naziv po vjerniku koji je simbol hrabrosti i iskrenosti, jer je pozivao Allahu svoj narod a nije bio vjerovjesnik. Interesantno je da je on bio vladajuće porodice, porodice faraona i bio je spreman svega se odreći radi svoje vjere. Koliko bi se popravio društveni ambijent kod nas, kada bi određeni vjernici kao članovi porodice različitih funcionera reagirali i pozivali javno na dobro i te funkcionere i nas?

 U suri Fussilet, poznatom ašeretu Innellezine kalu rabbunallahu... daje se predivan opis vjernika i niz osobina koje su međusobno povezane (30-36). Ako bismo ih redali, slijed bi bio ovakav:                         

  1. Izgovoriti šehadet
  2. Ustrajati na tome
  3. Činiti i pozivati na dobro
  4. Uzvraćati dobrom na zlo
  5. Biti strpljiv
  6. Tražiti zaštitu od Allaha

  

Prva stvar je javno priznati i djelima pokazati da nam je Allah Gospodar. Ima ljudi koji kažu vjerujem, ali to javno ne pokazuju iz različitih razloga. To nije vjernik kakvog Allah želi.

Drugo, ustrajati na izgovorenim riječima. Ako priznamo Allaha za gospodara onda svoj život podređujemo Njegovom zadovoljstvu. Ne možemo od vjere uzimati dio, a dio odbacivati. Ne možemo klanjati za ramazan, a ne ustrajati na tome cijeli život. Ne možemo pokleknuti pred pritiscima drugih, jer su“ neki dijelovi vjere zastarjeli“, nisu za naše društvo itd. Teško je na tome svemu ustrajati, ali vrijedi nagrade koju nam Allah obećava u ovim ajetima.

Kako se slažu ove osobine vjernika tako se usložnjava i vjerovanje, odnosno obaveze postaju ozbiljnije, jer čovjek može vjerovati, to javno govoriti i na tome ostati, ali sada dolazi obaveza pozivanja na dobro, proaktivno djelovanje, mijenjanja društva i trpljenje uvreda zbog toga, stoga obratimo pažnju na treću i četvrtu osobinu.

Treće: činiti dobro i govoriti - pozivati na dobro, ali u ime islama “i koji govori: ja sam doista musliman“. Ne može čovjek pozivati na dobro, a sam ne raditi dobro, što je i jedan vid licemjerstva. Niti može samo činiti, a ne govoriti, to jest pozivati na dobro što je proaktivno djelovanje, pravid džihad i mijenjanje društva. Pozivati na dobro je naša obaveza. Allah zna da je, nakon izgovora šehadeta i javnog deklariranja, veliki izazov mijenjati društvo, pozivati druge na osnovu šehadeta. Taj izazov može rezulitrati uvredama, zlom koje će nam se činiti. Samog Poslanika, a.s., počeli su vrijeđati tek kada je nakon izgovora šehadeta počeo mijenjati društvo oko sebe, pozivati Allahu, odnosno ne možemo reći da smo muslimani i sjediti u svojoj kući i ne reagirati na društvene pojave. Taj vid individualnog islama Allah ne preporučuje.

Štaviše, Allah nam kaže (četvrto) da uzvratimo na najljepši način kada budemo napadnuti. To je slijedeća osobina vjernika i još veći izazov. Čovjek može biti musliman, čak i pozivati na dobro, ali ne mora biti od onih koji mogu trpjeti i uzvratiti dobrom na zlo koje doživi. To je naredna kategorija vjernika.

Peto, na zlo dobrim uzvratiti je osobina strpljivog vjernika, odnosno samo strpljiv može podnijeti i imati četvrtu osobinu. Biti strpljiv je zaista izazov.

Šesto, tražiti zaštitu od Allaha: “A, kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočošte u Allaha...“, odnosno sjećati se Allaha, upućivati dovu je ključ da se imaju prethodne osobine. To je naša pomoć i izvor snage. Kada se govori o zaštiti, mišljenja smo da se traži zaštita prvenstveno namazom. Prvo, jedno od mišljenja/komentara 45. ajeta sure El-Ankebut, u kojem se spominje sjećanje na Allaha - zirkullah kao najveća poslušnost, najveći ibadet, jeste da je zikrullah zapravo namaz. Drugo, u istom ajetu se govori da ”namaz zaista odvraća od razvrata i od svega što je ružno“.

Naravno, ovaj niz osobina vjernika se može iščitavati i s kraja prema početku, odnosno da sve ove osobine čovjek mora imati da bi potvrdio osobinu iz prvog ajeta iz ovog niza: “Onima koji govore: Gospodar naš je Allah! Pa poslije ostanu pri tome...“

« Fetve: Omrsiti se zbog terapije MUKABELA 25. džuz: Uplašiš li se svojih želja u dovi »
nazad na vrh