Jedina sura u Kur'anu nazvana po islamskom šartu

Ta sura se zove El-Hadždž i ime nosi po časnom ibadetu hadždžu.

Kao što znamo, islam ima pet temelja: šehadet da nema boga osim Allaha, dž.š., i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i poslanik, namaz, post, zekat i hadždž.

El-Hadždž je medinska sura, mada je jednim dijelom objavljena u Mekki. Ima 78 ajeta.

Od prvog ajeta, sura Hadždž nam skreće pažnju na Sudnji dan, proživljenje i sakupljanje ljudi pred Allahom, dž.š., da bi kasniji ajeti bili vezani za borbu na Božijem putu, te na skrušenost i poniznost pred Allahom, dž.š. Ova sura nas obavještava da sve što je na nebesima i Zemlji čini sedždu Allahu.

Pitanje je kakva je međusobna veza ovih stvari s hadždžom, islamskim obredom?

Kada čovjek obavlja veličanstveni ibadet hadždža, shvatit će poruku koju je Allah, dž.š., poslao preko sure El-Hadždž, jer je to ibadet koji ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji i odgoju ummeta.

Sura se obraća vjerniku i vjernici s porukom da se potrude da obave hadždž ispravno, poput Muhammeda, a.s., kako bi se odgojio i usvojio plemenita načela koja ova sura njeguje.

Sura započinje s podsjećanjem na Sudnji dan: „O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti!“ (El-Hadždž, 1.), a većina hadžijskih obreda podsjeća na Sudnji dan.

Allah, dž.š., na kraju sure Hadždž kaže: „I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je odabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima...“ El-Hadždž, 78.

Kao što poznati predavač Nouman Ali Khan ističe, citirani ajet ukazuje na to da je svaka osoba koja je počašćena s riječima šehadeta odabrana od strane Allaha.

To što smo muslimani se nije desilo slučajno, već je Allahova blagodat i znak dobrote u našim srcima. Allah vidi nešto u ljudima šehadeta La ilahe illallah, i to je razlog zbog kojeg su odabrani. Zato nijedan musliman/ka nemaju pravo reći za sebe: „Ne vrijedim ništa“, ili „Nemam vrijednosti“, jer Allah sam kaže za svakog člana ovog ummeta: „On vas je odabrao...“ (El-Hadždž, 78.)