Svaki čovjek u toku svoga života na dunjaluku traga za svojim  uzorom. Uzor je izvedenica iz riječi zornost koja ima značenje gledanja u nešto, ugledati se.  U djetinjstvu se ugledamo obično u naše roditelje, kasnije u toku mladosti, u neke poznate ličnosti, u starosti su to neke ozbiljne i uspješne osobe. U nastojanju da pronađu što boljeg uzora u toku svoga života, nažalost, veliki broj muslimana zaboravi ili ne zna za kur'anski ajet gdje nas Uzvišeni Allah dž.š., upućuje na Poslanika, a.s., kao uzora u našim životima na ovom svijetu, pa kaže:

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا

„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje“. (Al-Ahzab, 21)

I  doista, Allahov poslanik Muhammed, s.a.w.s., je u svemu bio uzoran. Moralan, čestit i povjerljiv još kao mladić, besprijekoran i odan suprug, blag, osjećajan i voljen kao otac, iskren i pouzdan  prijatelj. Bez ijedne mrlje u svome životu, još i prije poslanstva,  sve to upućuje da treba biti jedini i istinski uzor u životu svakog muslimana.

Draga braćo,

Živimo u vremenu velikih globalizacijskih tokova, u vremenu borbe za prestiž kako na globalnom tako i još više na lokalnom nivou pa i među nama muslimanima. Svjedočimo razdoblju teških ekonomskih prilika, rasprostranjenosti neimaštine i nemorala, te drugih kako duševnih tako i tjelesnih bolesti. U svemu tome, lijepo je malo i zastati, misli naše odmoriti, a duše osvježiti sa pravog, istinskog i čistog  izvora života. S toga ćemo u današnjoj hutbi, u ovom mubarek mjesecu rebiu-l-evvelu, govoriti o Poslanikovoj, s.a.w.s., skromnosti.

Ova osobina ubraja se u najljepše i najplemenitije koje mogu krasiti jednog čovjeka. Zadivljujuća je činjenica da je u svim etapama svoje poslaničke misije, Muhammed, s.a.w.s, uvijek bio i ostao skroman čovjek. Bio i ostao je skroman onda kada je bio sam i kada su ga zlostavljali i progonili,  kada je postao vođa, i kada je bio izložen najvećim mukama i iskušenjima, kada je bio pobjednik, i kada bijaše na vrhuncu slave i uspjeha. 

Amr b. El-'As, r.a., jedne prilike je držao hutbu i rekao: „O ljudi, vaš Pejgamber, s.a.w.s., je najmanje pridavao važnost dunjaluku, a vi ste mu se najviše posvetili.“ (Ibn Hibban)

Ako je ovim riječima  Amr b. El-'As opisao stanje ashaba i tabiina, šta bi tek onda mogli reći za naše trenutno stanje i da li bi mogli uopće pronaći riječi kojima bi to opisali, s toga vas pozivam na dalju pažnju i razmišljanje.

            Poslušajmo koliko je bio skroman naš Poslanik, s.a.w.s., iz predaje koju  prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a., koji kaže: Jednog dana je Allahov Poslanik, s.a.w.s., bio skupa sa Džibrilom, a.s., na Safi, pa mu Poslanik, s.a.w.s., reče: – O Džibrile, tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, porodica Muhammedova je omrknula, a nisu imali ni zalogaj kruha, niti šaku brašna. Skoro da to nije ni izgovorio, a začu se zvuk s nebesa. Tada Poslanik, s.a.w.s., upita: – Da nije Allah naredio da nastupi Kijametski dan? Džibril odgovori: – Ne, nego je naredio meleku Israfilu da se spusti do tebe, kada je čuo šta kažeš. Melek Israfil dođe i reče: – Uistinu je Allah čuo ono što si rekao, pa me je poslao tebi sa ključevima svih zemaljskih riznica i naredio mi je da ti ponudim, ako želiš da tvrda brda područja Tuhame (između Hidžaza i Jemena) pretvorim u zlato, srebro ili rubine, ja ću to učiniti. Ako želiš da budeš vladar i vjerovjesnik, ili da budeš vjerovjesnik i rob. Tada mu je Džibril, a.s., išeretio da bude skroman, te Poslanik, s.a.w.s., tri puta reče: –Ne želim ništa od toga, osim da budem vjerovjesnik i rob.” (Taberani)

Poslanik, s.a.w.s, je vezivao kamen na stomak kako bi savladao glad, a mogao je da ima enormno bogastvo. Kada je osvojio ogromni ratni plijen, koji je mogao ispuniti dolinu između dva brda, sve je podjelio na Allahovom putu. Posljednji zalogaj koji je imao u svojoj kući, hurmu, kojom se trebao iftariti daje drugome,  jer je drugome bila potrebnija. Kada  je, Allahovom voljom, oslobodio Mekku i u nju ušao kao pobjednik, a Kurejšije koji su ga godinama zlostavljali razbježali se, na svojoj devi je jahao toliko pognute glave da je njegova plemenita brada, iz  skromnosti i poniznosti pred Uzvišenim Gospodarom, skoro doticala sedlo jahalice.

U mnogo hadisa spomenuto je, kako bi Poslanik, s.a.w.s. , ukoliko bi jahao na svojoj jahalici sa još nekim, tom drugom čovjeku je davao prednost i stavio ga ispred sebe. Poslanik je, imao običaj saslušati svakoga ko bi mu se obraćao. Bez obzira bio to rob, starac, žena, siromah, ili dijete. Zastajao bi pored onoga ko bi ga zaustavio, rukovao bi se sa onim ko bi mu ruku pružio, išao bi iza svojih drugova, obilazio bolesne, i siromašne, slušao bi njihove probleme i dijelio sa njima sreću i tugu.  Kada bi došao u sijelo, u društvo svojih ashaba, sjeo bi ukraj, na mjesto koje je bilo slobodno.  Prenosi Ebu Umama, radijallahu anhu: “Poslanik, s.a.w.s., je izašao među nas oslanjajući se na svoj štap, pa smo (iz poštovanja) ustali pred njim, a on reče: „Nemojte (preda mnom) ustajati kako to čine stranci, nearapi, veličajući tako jedni druge!“ (Ebu Davud)

Jednoga dana kod Poslanika, s.a.w.s. došao je Omer, r.a. i primjetio da je hasura na kojoj je ležao ostavila traga na njegovim leđima. Omer je počeo razgledati po sobi i ugledao  samo obješenu  vrećicu u kojoj se nalazilo malo ječma. Tada Omer zaplaka, a Poslanik, s.a.v.s., ga upita: "Zašto plačeš, sine Hattabov?"  Omer odgovori: "Božiji vjerovjesniče, kako ne bih plakao kad vidim kako je hasura usjekla tvoja leđa, a kod tebe vidim ono što vidim. Kisra i cezar uživaju u raznim blagodatima, naslađuju se plodovima i obdareni su rijekama, a ti si Božiji Vjerovjesnik i Njegov Odabranik!"  Poslanik, s.a.w.s. tada reče: "Zar sumnjaš, sine Hattabov!? Njima su dobra i blagodati date isključivo na ovome svijetu!" (Buhari)

Sličnu predaju prenosi i Poslanikova supruga Hafsa, radijallahu anha, kada je upitana: „Od čega je bila postelja Allahovog Poslanika, s.a.w.s.,?“ Reče: „Bila je od grube tkanine, koju bi predvostručili prije spavanja. Jedne noći mu rekoh: „Kada bi ovaj prostirač dva puta presavili, bilo bi ti udobnije?“ I tako učinismo. Kada se probudio upita me: „Šta ste mi sinoć prostrli?“ Rekoh: „Prostrli smo ti tvoj prostirač, samo što smo ga dva puta presavili, da ti bude udobnije.“ Reče: „Prostrite mi postelju kao što ste je i ranije prostirali, jer me ova sinoć spriječila da klanjam noćni namaz!“

Muhammed, s.a.w.s., bi govorio: “Šta ja imam s dunjalukom?! Ja sam na ovom svijetu poput jahača koji je odrijemao u hladu drveta u toplom danu, a zatim produžio i napustio ga.„ (Ahmed, Ibn Madže i Tirmizi)  

Kada pogledamo kako se Poslanik, s.a.w.s., ophodio prema dunjaluku i kako ga je doživljavao, poput hlada ispod drveta u kojem se malo odmorio i krenuo dalje, možemo zaključiti da je bio veličanstven u svojoj skromnosti. A s druge strane pogledamo li naše trenutno stanje, onda se dobro trebamo zapitati i zamisliti. Koliko mi uistinu slijedimo našeg miljenika Muhammeda, s.a.w.s. i koliko nam je upravo on uzor u našim životima? On jeste bio Allahu, dž.š., najdraže stvorenje, najbolji rob koji se ikada pojavio na dunjaluku, radi koga je stvoren i čitav kosmos i Allah mu je ponudio mnoge blagodati i uživanja, ali je sve to Poslanik, s.a.w.s., odbio i odabrao skromnost i umjerenost.

Hvala Bogu, mi danas živimo u potpuno drugačijim životnim prilikama, kada je čovjeku možda i teško shvatiti skromnost koju je Poslanik, s.a.w.s., upražnjavao u toku svoga života.   Najmanje što možemo učiniti, kako bismo se svrstali među one koji slijede sunnet Muhammeda, s.a.w.s., jeste da budemo zahvalni na blagodatima koje svakodnevno uživamo. Da budemo zadovoljni i zahvalni na ugodnom i lagodnom životu, koliko god nam se teškim činio, da budemo zadovoljni u našim prostranim kućama, udobnim posteljama, obilnim soframa, i da se trudimo da u svemu tome postignemo skromnost. Jer skromnost nije urođena niti naslijeđena, već se ona postiže, a uzor u tome nam je naš poslanik Muhammed, s.a.w.s.

Završit ćemo sa hadisom u kome Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Ko želi Džennet. neka požuri s dobrim djelima, ko se boji Džehennema, neka ne slijedi svoje strasti, ko očekuje smrt, za njega slasti i uživanja ništa ne predstavljaju, i ko skromno živi na ovom svijetu nesreće će lahko podnijeti.“ (Bejheki) Molimo Allaha, dž.š. da nam se smiluje, oprosti grijehe, te da istinski i jedini uzor u našim životima bude Božiji poslanik Muhammed, s.a.w.s. 

Autor hutbe: mr. Suad ef. Balić, imam u džematu Nahorevo