digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Tefsir - NEFS

Autor: Almir Fatić Maj 22, 2017 0
Tefsir - NEFS

Riječ nefs u Kur’anu se spominje stotinu četrdeset puta. U formi množine (nufūs i enfus) navodi se stotinu pedeset pet puta.

 

Ova riječ ima vrlo zanimljivo semantičko polje u Kur’anu. Semantičari Kur’ana iznašli su preko deset kontekstual-nih ili relacionih značenja ove riječi, npr.: nefs = Adem, a.s. (en-Nisa’, 1; el-En’am, 98); nefs = majka (en-Nur, 12); nefs = zajednica (Alu Imran, 164; et-Tevbe, 128); nefs = porodica (el-Bekare, 54); nefs = čovjek (el-Ma’ide, 45); nefs = srce (en-Nedžm 23; el-Isra’, 25; Kaf, 16) itd.

Najčešća upotreba ove riječi u Kur’anu je gramatička, tj. koristi se kao povratna zamjenica, ali se, pri tome, gramatika stapa sa semantikom, iz čega se deriviraju dragocjene spoznaje o čovjeku i aspektima njegova karaktera. Drugo veliko semantičko polje riječi nefs jeste njezina referenca na čovjeka, osobu, živo biće ili život kao takav. Treće značenjsko polje nefsa jeste čovjekova duša i njezina različita stanja. (Šire o riječi nefs u Kur’anu vidi naš tekst: „Semantička analiza riječi nafs u Kur’anu“, Znakovi vremena, vol. 13, br. 50, Sarajevo, 2010., 44- 63.)

Definicija nefsa

Učenjaci imaju veoma različita mišljenja u vezi sa suštinom pojma nefs, kojim se odlikuje čovjek. Najbliži ispravnom stavu su oni koji kažu da je nefs duhovna supstanca koja predstavlja nešto profinjeno i koju ne prosežu očne zrake; stvorena je od svjetlosti - a i tjelesa meleka su od svjetlosti, i zato su meleci profinjena tijela koja su nedosežna očima u njihovom izvornom liku. Najbliži melecima su džinni i šejtani, koji su stvoreni od vatre. Drugi smatraju da je nefs profinjeno tijelo; treći su mišljenja da je nefs krv; četvrti, pak, vele da nefs predstavlja tijelo bez krvi. Jedni su mišljenja da je nefs akcident, jer zapaža se da on ne opstoji sam po sebi. Također, učenjaci se razilaze u odgovoru na pitanje da li je nefs isto što i rūh ili je nešto drugo. Većina smatra da rūh nije isto što i nefs, dok neki zastupaju stanovište da su rūh i nefs ista supstanca (Ibnu-l-Dževzi, Nuzhetu-l-e’ajuni-n-nevāzir..., 288-289.)

Vrste nefsa

Iz ponuđenih definicija pojma nefs primjetno je da su se mnogi islamski učenjaci zanimali suštinskim određenjem i značenjem pojma nefs. No smatramo da su sufijski autoriteti možda najdublje prodrli u tajnu nefsa i njegovih značenjskih intencija i manifestacija. Dovoljno je spomenuti Ebu Hamida el-Gazalija koji u svome Ihjā’u govori o dva dominantna značenja riječi nefs. Pod prvim njezinim značenjem, veli El-Gazali, misli se na ukupnu moć srdžbe i strasti u čovjeku. U ovom značenju najčešće je koriste sufije (ehlu-t-tesavvuf). Ovim značenjem ukazuje se na sveukupna pokuđena svojstva u čovjeku. Zato sufijski autoriteti kažu da se mora boriti protiv nefsa (mudžāheda) u cilju njegova slamanja. Drugo značenje riječi nefs jeste da je to profinjeni kvalitet (letīfa) koji predstavlja suštinu čovjeka i njegovu bit (zāt), ali taj kvalitet opisuje se različitim atributima, shodno njegovim stanjima.

Stanja nefsa

Ona duša koja se uspokoji i koja ostane mirna zbog svoga otpora strastima naziva se en-nefsu el-mutme’inna (smirena duša). To je ona duša o kojoj je Uzvišeni Allah rekao: A ti, o, dušo smirena / vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan (el-Fedžr, 27-28). A ako se ona ne umiri, nego nastavlja davati potporu i podršku nagonima, i ako ne postane protivnik nagona, tada se naziva en-nefsu el-lavvāma (duša koja prijekorava), jer kori čovjeka zbog njegovog zanemarivanja ibadeta Uzvišenom Allahu. Uzvišeni je rekao: I kunem se dušom koja sebe kori (el-Kijame, 2). Ako se ova duša ne bude protivila nagonima i strastima, nego se njima povinuje i slijedi šejtanske pozive, tada se naziva en-nafsu el-emmāra bi-s-sū’ (dušom koja je sklona zlu). Prema tome, zaključuje El-Gazali, duša u prvom značenju jeste nešto veoma pokuđeno, a u drugom značenju nešto lijepo i pohvalno, jer to je duša čovjeka, njegova suština i bit, duša koja spoznaje Allaha, dž.š., i stječe ostala znanja (El-Gazali, Ihjā’, 5/14).

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”

Oznake
« Kritika čiste vjere: Muslimanski junak protiv “diktata dogme” Fikh - Važnost slijeđenja hanefijskog mezheba u Bosni u 21. stoljeću »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine