- Profesore Trnka, ovih dana smo obilježili Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Dakle, ovo je 30. godina od osamostaljenja i međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine. U mjesecu novembru i decembru desilo se, prvo parafiranje, a zatim i zvanična ceremonija potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu, 14. decembra 1995. godine. Kakve su konsekvence ovog mirovnog sporazuma 27 godina poslije?
Trnka: Dakle, opšta je ocjena da je Mirovni sporazum zaustavio agresiju na Bosnu i Hercegovinu, stradanja stanovništva i razaranja cjelokupne zemlje. Nažalost, cijenu mira smo platili vrlo skupo, jer je napravljen takav model ustavne organizacije države koji jača separatističke tendencije unutar zemlje, a potpuno zanemaruje ono što bi trebalo da integriše, da poveže zemlju, da je ojača nakon tih ratnih sukoba. Kao što je poznato u Dejtonu je, što je tada bio jedini opravdani demokratski cilj, da se zaustavi rat, uspostavljen sistem koji počiva na poziciji tri konstitutivna naroda. Tada još, u Dejtonu, je bilo rečeno, da je jasno da ta rješenja nisu u skladu s demokratskim standardima u svijetu, ali su nužna zbog uspostavljanja mira, uz obećanje da će se, kad budu mirne okolnosti, u demokratskoj atmosferi, izvršiti promjena ustavnog uređenja. Dakle, danas kad gledamo, imamo ustvari podjelu na one koji uporno tvrde da treba striktno ostati na nivou Dejtona, a to su dakle oni kojima je to donijelo jasno njihove pozicije u društvu i stvaranje jedne privilegovane pozicije u odlučivanju o svim bitnim pitanjima u Bosni i Hercegovini. I drugu tendenciju, druge političkih snage, koje su počele djelovati praktično s presudama Evropskog suda za ljudska prava 2008. godine, u kojima je u predmetu Sejdić i Finci, Evropski sud rekao da Ustav pravi diskriminaciju, da ljudi koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda, su apsolutno diskriminirani na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i tada, a i još u narednih pet presuda praktično istog sadržaja, naloženo je kao krovna obaveza Bosne i Hercegovine da promjeni svoj Ustav i da učini ravnopravnost građana bez obzira na nacionalnu pripadnost na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. I sad, činjenica da od tada do danas snage na vlasti nisu ništa učinile da bi to sprovele, govori o tome koliko se učvrstila ta pozicija vladajućih nacionalnih elita, prije svega iz reda hrvatskog i srpskog naroda, koji se stalno pozivaju na Dejton, ustvari koriste se svakom prilikom da nastave ispunjavati svoje ratne ciljeve. Do toga da danas otvoreno, recimo vlasti u Republici srpskoj, govore da su se oni borili protiv Bosne i Hercegovine i danas teže separatizmu, dakle razaranju Bosne i Hercegovine. I naravno, svjedoci smo da su sve preduzimali da, ako mogu, destabilizuju Bosnu i Hercegovinu.
Krajnje je vrijeme za briselska rješenja
- Već ste spomenuli ovaj zastoj koji faktički traje u posljednjih petnaestak godina. Od 2006., pa naravno te 2008. godine, i priču koja kod tih separatističkih snaga, naglasak na "slovu Dejtona", dok se ovi drugi pozivaju na "duh Dejtona". A istovremeno se nastavljaju, kako ste rekli opasne tendencije, pa čak i ostvarivanje ratnih ciljeva političkim sredstvima. Kako biste odgovorili i jednima i drugima? Kako zapravo riješiti ovaj svojevrsni "Gordijev čvor"?
Trnka: Ustvari, sam Dejtonski sporazum je koncipiran tako da je on jedna dinamička kategorija, da nije fiksirano sve ono kako je tada zapisano, nego je otvorena mogućnost da domaće političke snage vrše promjenu u ustavnom uređenju i uopšte u uređenju zemlje. Jer je ustavom predviđeno, da ustav koji je sada nametnut, koji je Aneks 4 Mirovnog sporazuma, domaće vlasti mogu promijeniti, čak teorijski, bez pomoći međunarodne zajednice, kada bi naravno postojala politička volja za to. Istina po jednom dosta složenom ustavno-pravnom postupku, gdje bi trebalo da se dobije dvotrećinska većina u Predstavničkom domu Parlamenta, i nacionalna saglasnost u Domu naroda. Naravno, to je u ovom trenutku malo teško pretpostaviti i zbog toga do sada nije došlo praktično ni do jedne promjene Ustava Bosne i Hercegovine, osim one jedne promjene, kada je uvedeno Distrikt Brčko u Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine. Već smo spomenuli, postojali su pokušaji međunarodne zajednice, svjesni činjenice da ne mogu lokalne vlasti to učiniti, da podstaknu da se vrše promjene u Dejtonskom modelu, to je onaj čuveni Aprilski paket, pa kasnije Butmirski paket, u kome je trebalo da Bosna i Hercegovina reformiše svoje ustavno uređenje i da se osposobi da ispunjava kriterije za pristup evropskim integracijama. Nažalost, kao što znamo, to nije uspjelo i od tada imamo jedan veliki zastoj, kada je i međunarodna zajednica "pomalo digla ruke" od Bosne i Hercegovine, a time ustvari otvorila prostor domaćim rušilačkim snagama da nastave svoje aktivnosti. I tu smo naravno bili svjedoci da su oni, koristeći instrumente koje im je pružao Dejtonski sporazum, a to su prije svega bili entitetsko glasanje i zaštita vitalnog nacionalnog interesa, preko ta dva instrumenta su vršene blokade svake progresivne odluke koju bi eventualno trebala da donese Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.
- Mnogi istaknuti intelektualci, kako domaći tako i inostrani, iznijeli su proteklih godina mišljenja da ovakvo uređena Bosna i Hercegovina ne može naprijed u euroatlantske integracije i da je tu glavna kočnica upravo Dejton? Kakvo je vaše mišljenje?
Trnka: To je sasvim tačno. Iz onoga o čemu sam do sada govorio proizilazi isti zaključak. Ali, u tome moramo biti svjesni u odnosu domaćih političkih snaga ne vidimo perspektivu da bi se moglo doći do te promjene, nego moramo očekivati da međunarodna zajednica, prije svega Sjedinjene Američke Države, koje su kreirale rješenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, za koji i oni sami kažu da nisu u skladu s demokratskim standardima, da njihov autoritet i utjecaj, a u posljednje vrijeme se pokazalo malo više interesa i u Evropskoj uniji nakon što je Rusija počela da vrši pritisak i destabilizaciju odnosa na Balkanu koristeći uticaj preko Republike srpske i Srbije, i sada je Evropa vidjela, što bi rekli, da nema šale, da ako i dalje Evropa bude ležerno posmatrala šta se ovdje dešava, ojačat će ruski utjecaj, a taj utjecaj je prilično jak već kroz različite ekonomske projekte, kroz ovu saradnju Dodika s Putinom, gdje je on dobivao direktne instrukcije od Putina šta treba da radi, kako da destabilizuje poredak u Bosni i Hercegovini kako bi se stvorio prostor za širenje ruskog utjecaja na ovim prostorima. Zbog toga, očekujem da će se Evropska unija sada, shvatajući tu ozbiljnost situacije, priključiti Sjedinjenim Američkim Državama i pokušati da učini mnogo više da se stabilizuju prilike u Bosni i Hercegovini. Možda je prvi signal toga taj prijedlog kandidatskog statusa za Bosnu i Hercegovinu, koji na prvi pogled i nije neka velika privilegija, ali koji bi možda otvorio proces za brže ispunjavanje onih 14 uslova koje je EU postavila još 2019. godine, koji praktično znače, kad sve sumiramo, da je krajnje vrijeme da se koriguju dejtonska rješenja i da se primjenjuju tzv. briselska rješenja, odnosno ona rješenja koja su primjenjena u savremenim demokratskim zemljama, a to su zapravo dvije stvari: provođenje presuda Evropskog suda i provođenje ovih 14 zahtjeva koje je postavila Evropska unija. Po mom mišljenju, jedina povoljna alternativa za Bosnu i Hercegovinu jeste da se ubrza proces kretanja prema Evropskoj uniji, i po mom mišljenju još važnije, prema atlantskim integracijama. Jer, kada bismo uspjeli da se pridružimo Atlantskom savezu, a oni već pokazuju dosta naklonosti prema tim rješenjima, time bi se, ustvari, uspostavio sigurnosni kišobran nad Bosnom i Hercegovinom, to znači dalo bi se do znanja Rusiji, a time i Srbiji i Republici srpskoj, da ne mogu dalje raditi na destabilizaciji Bosne i Hercegovine i da će NATO pakt stati u odbranu pozicije Bosne i Hercegovine.
Visoki predstavnik se fokusirao samo na Federaciju BiH, a najveći problemi su upravo u Republici srpskoj
Visoki predstavnik je otišao u suprotnom pravcu
- Vi ste profesor ustavnog prava. Ono što je mnoge u Bosni i Hercegovini iznenadilo su posljednje odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izmjene Izbornog zakona, posebno u ovom području Federacije BiH, dakle, na dan izbora. Reakcije na njegove odluke su podijeljene, čak su organizirani i protesti. Upućena je apelacija Ustavnom sudu. Sada Vas pitam, prvo da nam kažete, šta mislite o ovim promjenama Izbornog zakona koje je koristeći ovlasti nametnuo visoki predstavnik Schmidt, i drugo, postoji li mogućnost da Ustavni sud poništi ove odluke?
Trnka: Ja bih prvo rekao da moramo tu razdvojiti dvije stvari. Treba posebno govoriti o poziciji Ureda visokog predstavnika, koji je dejtonska kategorija iz Aneksa 10 tog Mirovnog sporazuma i činjenici da je Bosni i Hercegovini dokle god postoje ovakve separatističke tendencije i problemi s funkcionisanjem sistema uloga OHR-a i dalje neophodna, kao što je neophodno i postojanje trojice stranih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Te dvije stvari su posljednji osigurači koji sprečavaju da ne dođe do disolucije Bosne i Hercegovine. I zato nije čudo što Dodik upravo napada te dvije institucije: i OHR i strane sudije u Ustavnom sudu, jer oni su mu jedina kočnica da nastavi sa svojim rušilačkim aktivnostima. Dakle, to je jedna stvar. A druga stvar je konkretna odluka visokog predstavnika. Prvo, po mom mišljenju, nije najbolji tajming, nije vrijeme kad je to trebao da odluči, jer je promijenio pravila igre u čitavom izbornom procesu, posebno u periodu kad treba pristupiti provođenju volje građana izražene na izborima. Drugo, on se fokusirao samo na Federaciju BiH, a najveći problemi su upravo u Republici srpskoj. Jer, ona se pokazala kao kočnica ukupnog demokratskog razvoja i ukupnih blokada u Bosni i Hercegovini. S druge strane, ja sam već negdje u medijima rekao, jezgrovitu ocjenu da je visoki predstavnik ovom odlukom napravio jedan korak naprijed, ali je nažalost, učinio dva koraka unazad. Naprijed je učinio to što je pomogao da se relativno brže konstituiše vlast i izgleda da se to sad već događa. Jer, vidimo da kantonalne skupštine uglavnom održavaju sjednicie, priprema se delegiranje za Dom naroda, dakle, neće se desiti kao što se desilo prošli put da HDZ naredi nekim kantonalnim skupštinama da uopšte ne biraju delegate i da na taj način blokiraju te procese. Dakle, sad je to nešto ubrzao. I s druge strane, unekoliko je doprinio da se učini protočnim zakonodavni postupak u Parlamentu Federacije BiH.
- Međutim, prilično je i s teorijskog stanovišta neobjašnjivo zašto je povećao broj delegata u Domu naroda?
Trnka: Time je on, po mom mišljenju, i dalje naglasio ulogu Doma naroda, iako je u prethodnim raspravama oko Izbornog zakona bila vrlo jasna i rekao bih s demokratskom podrškom ideja da Dom naroda u Federaciji BiH, a i na nivou Bosne i Hercegovine, se svede na institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa, pa da ne bude ravnopravan Dom, a slobodno možemo reći i odlučujući Dom u odnosu na Predstavnički dom. Jer, nažalost, današnja situacija je takva, da šta god odluče legitimno izabrani predstavnici građana u Predstavničkom domu, i u Federaciji BiH i na nivou države, to može biti nešto najprogresivnije, najbolja rješenja, doći će u Dom naroda, i ona politička opcija koja ima četiri delegata u državnom Domu naroda i sada u ovom slučaju 11 delegata u svakoj delegaciji u Domu naroda Parlamenta FBiH, može da blokira tu eventualno najprogresivniju odluku. A dok je, naprimjer, u Republici srpskoj, prvo, Narodna skupština RS potpuno samostalno provodi zakonodavni postupak, tek kada ona usvoji zakon, Vijeće naroda RS koje nije ravnopravan Dom, može samo uložiti prigovor vitalnog nacionalnog interesa, a tada su se pobrinuli da taj vitalni nacionalni interes ne prođe na Ustavnom sudu RS, koji je donio jednu sramotnu odluku da je za činjenicu da se usvoji da postoji vitalni nacionalni interes potrebno pet od sedam sudija. To se jednostavno ne može postići. Ustavni sud je to u svom poslovniku predvidio iako u Ustavu RS piše da je dovoljno dvojica sudija da glasaju da jest vitalni interes, a da se stvarno utvrdi da jeste. Dakle, koliko god je tamo napravljena karikatura od toga, u suštini to je prihvatljivo rješenje ako dobro funcioniše, naravno Ustavni sud. I to je trebalo da se postigne i s domom naroda na federalnom i na državnom nivou. Nažalost, visoki predstavnik je otišao u suprotnom pravcu, ojačao je poziciju Doma naroda i time dao vjetar u leđa ovoj etničkoj komponenti u ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine. I sad, u javnosti je naravno bio veliki pritisak da je to ustupak HDZ-u, za što je bila sigurna indicija strašno lobiranje iz Republike Hrvatske direktno prema Schmidtu preko Evropske unije. I sad, na prvi pogled, teško je odgovoriti kako je to mišljenje u interesu HDZ-a, jer je povećao broj delegata u svakom od ovih klubova, pa tako i bošnjačkom, i hrvatskom, i srpskom. Ali, u čemu je politička razlika? Djelovanjem Hrvatskog narodnog sabora praktično je postignuto jednoumlje u hrvatskom nacionalnom korpusu i ni oni kao takvi ne negiraju takozvani kontrolni paket u delegaciji hrvatskog naroda, dok se to ne može reći za bošnjačku strukturu gdje nijedna politička opcija nema 11 delegata od 23 koliko je sada predviđeno. Dakle, u tom slučaju HDZ dobiva mogućnost da preko Doma naroda predloži kandidate za predsjednike i potpredsjednike Federacije BiH. Naravno, oni će predložiti ljude koji će zastupati njihovu političku opciju i da, kad se izaberu predsjednik i potpredsjednik Federacije, oni će direktno utjecati na formiranje Vlade FBiH. Time je učinio uslugu jednoj političkoj opciji u odnosu na ove druge.
(...)
Cijeli intervju pročitajte u printanom ili digitalnom izdanju Preporoda za 1. decembar 2022. godine.
