Njegova prva knjiga Glad i bijes: Kriza demokratije na Balkanu (Hunger and Fury: The Crisis of Democracy in the Balkans, Hurst Publishers & Oxford University Press, 2018) istražuje opstojnost autoritarnih i neliberalnih oblika vladavine na Zapadnom Balkanu od kraja jugoslavenskih ratova. Objavljuje radove u vodećim akademskim časopisima, stručnim publikacijama i izvještajima za Freedom House, European Council on Foreign Relations, te za fondaciju Friedrich Ebert Stiftung. Njegove analize objavili su The New York Times, Washington Post, Foreign Affairs, Foreign Policy i mnogi drugi svjetski mediji. Veoma je prisutan na društvenim medijima i pojavljivao se u programima međunarodnih televizijskih i radio stanica, na NPR-u, BBC Radiju, CBC Newsu, Glasu Amerike, Al Jazeeri, kao i na brojnim balkanskim medijskim servisima. Ranije je bio docent političkih znanosti i studija na Univerzitetu Elon, a sada je član Savjetodavnog odbora Kulin inicijative. U posljednje vrijeme dr. Mujanović je veoma oštro kritikovao poteze visokog predstavnika Christiana Schmidta, posebno nakon nametanja posljednjih izmjena Izbornog zakona, pa je to neposredan povod za naš razgovor.

PREPOROD: Poštovani gosp. Mujanoviću, Vi ste jedan od najglasnijih protivnika nedavnih odluka visokog predstavnika Cristiana Schmidta da u izbornoj noći iskoristi tzv. „bonske ovlasti“ i nametne izmjene Izbornog zakona. Šta je sporno u ovim odlukama, da li će i koliko one biti štetne za budućnost demokratije u Bosni i Hercegovini?

Dr. Mujanović: Meni su lično dvije stvari sporne. Prva je da se Izborni zakon mijenja na dan izbora. Odnosno da su građani Bosne i Hercegovine glasali pod jednim izbornim sistemom, a njihovi glasovi će se prebrojavati na drugi način. To je jednostavno apsurdno i jedan vulgarni napad na bilo kakvu ideju demokratskog integriteta u Bosni i Hercegovini. Ponavljam ono što sam u već nekoliko navrata rekao: Da se ovo desilo u bilo kojoj drugoj zemlji bilo bi povod da se sve vodeće zapadne vlade oglase i opišu kao klasični neoliberalni čin, možda čak i neka vrsta državnog udara. Ovakve stvari se dešavaju u državama poput Bjelorusije ili Tajlanda, a ne u “evropskoj” Bosni i Hercegovini kroz intervenciju visokog predstavnika međunarodne zajednica. Funkcija koja, da nas posjetim, kao dio svog mandata treba da služi da brani integritet demokratskog procesa u Bosni i Hercegovini. Druga stvar je da je suština zakona veoma jasna: da će imati efekat dodatnog cementiranja HDZ-a u zakonodavnim institucijiama entiteta Federacije, a da će također promovirati još jedan dodatni stepen etničke segregacije među vodećim političkim subjektima u Bosni i Hercegovini jer Schmidtova odluka ugrožava gotovo svu svrhu kandidiranja probosansko orijentiranih Hrvata, jer novi mehanizam za imenovanje delegata u Domu naroda je takav da je faktički nemoguće razbiti politički monopol HDZ-a. To je ono što se u Sjedinjenim Američkim Državama zove “gerrymandering,” tj. politički proces kroz koji političari kroje i sklapaju izborne mehanizme koji će njih očuvati na vlasti čak i ako velika većina građana želi glasati protiv njih. 

- Nedavno su ispred OHR-a održani protesti bh. građana protiv ovih odluka. Po prvi put se iz Sarajeva čuju pozivi za ostavkom visokog predstavnika. Da li je ovo moguće i koliko bi urušavanje institucije OHR-a moglo biti opasno u sadašnjim geopolitičkim okolnostima, posebno u kontekstu sukoba Rusije i Zapada u Ukrajini?

Dr. Mujanović: Moramo biti realni i reći da se OHR kao institucija vjerovatno neće nikada oporaviti od gosp. Schmidta. Čovjek je za godinu dana obesmislio cijeli taj Ured. Institucija koja bi trebala da postoji da brani državni integritet Bosne i Hercegovine i da promoviše njenu reformu po modelu vodećih liberalnih, sekularnih država zapada se u ovom momentu upotrebljava ekskluzivno da bi ostvarila političke želje onih aktera u Bosni i Hercegovini koji već gotovo 20 godina drže građane Bosne i Hercegovine kao svoje taoce ili možda bolje rečeno kao svoje kmetove. Dakle, odjednom OHR postaje svojevrsna opasnost za Bosnu i Hercegovinu, naravno, ako krši mandat te institucije. Jer to su ipak činjenice. Međutim, da bi se pokrenula neka ozbiljna inicijativa za smjenu Schmidta ili čak zatvaranje OHR-a bila bi potrebna jedna ozbiljna, široka politička vizija i strategija od strane tzv. probosanskih snaga. A to u ovom momentu jednostavno ne postoji. Oni se primarno međusobno kidaju ko će imati “čast” opet dovesti HDZ na vlast, dok taj isti HDZ, zajedno s Dodikom, radi sve da bi srušili Bosnu i Hercegovinu kao državu. Ako te građanske stranke nemaju kapacitet da se ozbiljno nose s Čovićem i Dodikom, teško će išta konstruktivno uraditi što se tiče OHR-a. 

 Dio intervjua iz printanog izdanja Preporoda

- Da li su tačne ocjene akademskih krugova koji tvrde kako se Schmidtova parcijalna rješenja najvažnijih oblasti trenutno u BiH kose s prinicipom vladavine prava i modernim demokratskim standardima, te kako je to neodrživo u pravnom i političkom smislu?

Dr. Mujanović: To je apsolutno tačno. Međutim na to je prvo potreban snažni politički odgovor, a vidimo već sedmicama kako toga jednostavno nema među probosanskim akterima - čast izuzecima poput člana Predsjednštva Komšića koji je pokrenuo apelaciju pred ustavnim sudom BiH. Ali to nije dovoljno, potrebna je široka aktivacija društveno-demokratske opozicije, i u ovom momentu vidimo da među tim probosanskim snagama jednostavno nema državničkog kapaciteta da se to uradi. Njihova politika se svodila na međusobne konflikte na nivou pojedinih kantona i općina, dok Čović, Dodik i njihovi partneri svakodnevno urušavaju i skrnave ono malo što je ostalo od države Bosne i Hercegovine. Dakle, da, Schmidt krši sve legitimne demokratske prakse - a 99% onih koji se zalažu za “građansku Bosnu i Hercegovinu” sjede i šute ili čak podržavaju ovo što on radi. I da se razumijemo, ovdje aludiram i na SDA, i na stranke Trojke, pa i sve ostale “patriotske” opcije u tom bosanskom pa i bošnjačkom korpusu.

- Nedavno ste napisali da su odluke visokog predstavnika pokušaj „iliberalnog puča“. Iz OHR su prije toga izdali saopćenje da odluke imaju za cilj deblokiranje FBiH, da li se ovim deblokira FBiH i koliko su ove odluke usklađene ili ne s presudama Evropskog suda za ljudska prava?

Dr. Mujanović: Svaka ozbiljna analiza dosada je zaključila da su ti mehanizmi deblokade u ovom novom zakonu uglavnom kozmetičke promjene. Ili, ako već hoćemo da kažemo da ipak jeste neka vrsta ozbiljne promjene, onda se postavlja pitanje: Da li su te promjene dovoljno duboke da nadoknade ogromno pojačenje pozicije HDZ-a unutar Doma naroda do kojeg ovaj zakon također vodi? Vrijeme će pokazati ko je u pravu, ali mislim da je odgovor već sada jasan: Nisu dovoljne. Ali kažem opet, to je moja analiza i vidjet ćemo šta će biti u praksi. Svakako bih volio da ispadne na kraju da sam pogriješio u svojoj prognozi. 

- Jedna od najčešće spominjanih primjedbi na poteze visokog predstavnika jeste cementiranje monopola HDZ-a na izbore hrvatskih delegata u Dom naroda i faktički kontroliranje formiranja vlasti na nivou FBiH. S druge strane, Ivo Komšić je izjavio (Pressing, N1) da je ovim odlukama visoki predstavnik „likvidirao ideju o trećem entitetu“, da ne postoji način za formiranje etničkih izbornih jedinica, odnosno, da je ojačao multietničke svojom odlukom?

Dr. Mujanović: S dužnim poštovanjem prema gosp. Ivi Komšiću, ne razumijem odakle potiče taj optimizam. Baš naprotiv, mislim da je ova cijela saga dokazala da sa perspektive HDZ-a i političkog Zagreba sve njihove prijetnje i blokade su se na kraju isplatile jer dobili su sve što su tražili u ovoj rundi. Naravno, Čović se pravi da to nije tako, ali dovoljno je slušati šta govore hrvatski premijer Plenković i njegov ministar vanjskih poslova Grlić-Radman u hrvatskom Saboru. Sasvim je jasno da je Schmidt faktični radio po njihovom zadatku, ako ne doslovno direktno onda, kažem opet, faktički. A tek sada počinje kampanja za njihove preostale cijljeve, od kojih je najvažniji naravno formiranje neke vrste trećeg entiteta, tj. obnova tzv. Herceg-Bosne. Ako se ovakva međunarodna politika nastavi, a još važnije, ako se probosanski kamp nastavi ponašati kako su se ponašali dosad, to je onda samo pitanje vremena kada će se to konačno ostvariti. Jer da postoji ozbiljna domovinska politika među probosanskim političkim opcijama takve stvari se ne bi nikad dogodile. Ako se sami ne borimo kako treba za svoje interese, neće ni niko drugi. To je osnovna činjenica politike. I ne razumijem ljude u Bosni i Hercegovini koji se uporno prave da to nije tako. 

- Uz ove odluke, najavljuju se i nove oko vojne imovine. Kako je moguće da ove odluke dobijaju podršku SAD-a i EU, imajući u vidu da favoriziraju stranke koje su neskriveni saveznici Kremlja na Balkanu?

Dr. Mujanović: Ne znam koliko ova politika uživa u podršci EU iako se oni njoj naravano i ne suprotstavljaju nešto posebno. Mislim da je sasvim jasno da je ovo primarno, ako ne ekskluzivno, američki projekat. A razlozi za to su komplikovani, ali se mogu nekako svesti na tvrdnju da se opet pojavila teorija među nekim ključnim američkim čelnicima da je “spas” Bosne i Hercegovine u dodatnim podjelama. Dakle, povratak logike koja je dovela do Dejtona. Naravno, da je to retrogradno i nije u skladu s normativnim i političkim obavezama koje su stavljane pred državu Bosnu i Hercegovinu od strane te iste Amerike i EU, ali i to je na kraju greška probosanskih stranaka i aktera. Dvadeset i kusur godina se izgubilo u provincijalnim sukobima dok su Čović, Dodik i njihovi partneri izgradili ozbiljne institucije i mreže za lobiranje. Sada se plaća cijena tih izgubljenih godina, a ako se ovakvom politikom nastavi, tek ćemo da vidimo šta će sve građanske i državne snage u Bosni i Hercegovini da izgube. Imati “pravdu” na svojoj strani ništa ne znači ako niste spremni tu pravdu braniti i nju prepričavati u ključnim centrima gdje se vode najvažnije debate u međunarodnoj zajednici i međunarodnoj politici. 

- I na kraju, kako gledate na odgovor tzv. probosanskih političkih snaga na ovu situaciju. Gdje ovo može odvesti?

Dr. Mujanović: Za kraj želim samo da kažem da sam stvarno ogorčen stanjem probosanske politike. Građani su ostavljeni sami da se bore protiv nametanja odluka od strane Schmidta dok se oni dogovaraju u maratonskim pregovorima o tome čiji poltroni će voditi javna preduzeća i kantonalne servise. To je jadno i patetično. Apelujem na sve kredibilne ljude u svim probosanskim strankama i institucijama da što prije uspostave međusobni dijalog i sistem za odbranu državnih interesa Bosne i Hercegovine. Neka se ugledaju na Kosovo i njihove političke lidere koji se bolje i snažnije nose sa svjetskom politikom iako to isto Kosovo nije priznato od strane Ujedinjenih nacija. Mi imamo i resurse i legalne podloge da odbranimo i ojačamo Bosnu i Hercegovinu - samo nam fali politička volja i politička svijest da se to uradi.