PREPOROD: Još uvijek se broje glasovi, ali možemo kazati da su iza nas još jedni izbori u kojima ste mogli kao građanin učestvovati, ali ih i kao politolog i sociolog analizirati kao što ste to u proteklim godinama činili. Vaš opći dojam o ovim izborima ili u poređenju recimo s prošlim u smislu osnovnih značajki?

SPAHIĆ: Hamza Karčić je skoro u Preporodu napisao da je na izborima učestvovalo 145 političkih subjekata. Od toga je 90 stranaka, tu su i koalicije, 17 ili 18 nezavisnih kandidata. To ni na koji način nije primjereno i shvatljivo za ozbiljne države i za politički osviještene građane. U Velikoj Britanij imate torijevce i konzervativce. Bivši visoki predstavnik Ashdown je pokušao napraviti jednu stranku i to je propalo. Sjedinjene Američke Države u biti imaju dvije stranke. Jedna stranka je nepodnošljiva i tu nema politike, ali u bilo kojoj ozbiljnoj državi mnogo stranaka je politički nemoguće bez indijanizacije naroda. Indijanska plemena nikada nisu prišla jedno drugome u pomoć kada ih je napadao stranac nego su se udruživali s napadačem. Hamidulah piše da predislamski Arapi u doba tribalne svijesti nisu poznavali oblik empatije, solidarnosti, komunikacije izvan roda i plemena. Ovo 145 političkih subjekata je tribalizacija svijesti i to nisu političke stranke, pogotovo ovo što otpadne od glavnih stranaka. Uglavnom u Bosni, kada su Bošnjaci u pitanju, normalno stanje socijaldemokratija tipa Kauckog, ne Lenjina, i stranka centra i tradicije.

PREPOROD: Znači govorimo o SDP i SDA?

SPAHIĆ: Jeste. Ostale stranke su iverje od njih. Daju se iz neke fondacije sredstva da se šta napravi i ulovi. Imate stranaka koje su fokusirane izričito na određen lokalitet, da ima vlast na lokalnom nivou, da ima opštinu, jedan kanton. To su u biti dućan-političke stranke i društva jednog lica. Kako Marx na jednom mjestu kaže za to uglađeno malograđansko društvo, koje se izvana presijava, to je odlika malograđanskog, sitnosopstveničkog u biti reakcionarnog mentaliteta. Da nije prisustva NATO snaga s ovih 145 političkih subjekata gdje bi bio autoritet da nas neko sada napadne? Gdje je tu efektivno-efikasna vlast? Do vlasti se ne može doći bez politike, a da biste došli do politike morate imati politički ambijent. Kako bi se sve ove stranke, pojedinci i koalicije mogle dogovoriti o odbrani zemlje i ko bi imao među njima autoritet? Od Hegela do danas umni identitet u Evropi, umni subjektivitet i dignitet iz crkve je preseljen u državu. Kako možete imati jaku državu pored 145 političkih subjekata od kojih svako, makar imao samo tri člana, misli da je u pravu samo on? To je indijanizacija i plemenizacija politike koja nije moguća bez tribalne svijesti, a vi znate da su najzakovanije i najretrogradnije zajednice kaste pa staleži. Ovo sada na izborima je ispod političkih kasti i staleža, to je takva tribalizacija, udrobljavanje, razaranje, uništavanje, cjepidlačenje, takva trina, pjeskovizacija političkog života i to se događa jednom narodu kojem se čitav narod divio na kakav je način i u kakvim uslovima branio domovinu. Alija je u okviru SDA osnovao Patriotsku ligu i organizirao odbranu isto kao što je Tito s partijom organizirao odbranu u Drugom svjetskom ratu i ja to stalno priznajem iako nikad nisam bio komunista. Niko u ljevici neće reći da je Alija kao vrhovni komadant formirao Patriotsku ligu i odbranu u kojoj su učestvovali i patriote Hrvati i Srbi. Neće da to priznaju, a ne možete komunicirati ako ljudi neće priznati elementarne stvari.

Kad je Peđa Kojević preuzeo Našu stranku kazao je da će ovu stranku kao političku građansku stranku raspostrijeti na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine. Ja sam istog momenta odlučio ako osigura 15% Srba i 10% Hrvata u Bosni da budu članovi te stranke, Naše stranke, građanske o kojoj govori Vehid Šehić, a to jeste političke, a to jeste državotvorne, ustavnodemokratske stranke, da ću biti član Naše stranke.

PREPOROD: U čemu vidite budućnost Bosne kada je riječ o izborima i politici?

SPAHIĆ: Bosni je sudbinski potrebna socijaldemokratija profila Karla Kauckog, kakva je bila u Švedskoj i Zapadnoj Njemačkoj itd., a ne socijalizam tipa Lenjina. Meni je životno žao što se u Bosni nije ostvarila jedna istinska socijaldemokratija i to je jedna velika alternativa, a drugo je da ima stranka centra koja u sebi objedinjava hiljadudvjestagodišnju baštinu, zavičajnost, običajnost, tradiciju, otvornenost Bosne u kojoj imate na pola kilometra četiri hrama najvećih religija. 

PREPOROD: Jučer je u jednom intervjuu Vehid Šehić iz koalicije nevladinih organizacija Pod lupom kazao da mnogi Bošnjaci, Hrvati i Srbi žele građansko društvo, ali da mi živimo u „zatvorenim društvima“ misleći na dominaciju etničkog u političkom životu. Imali smo i stranku na ovim izborima koja se zalaže za građansku državu. Drugim riječima, svi govore o građanskom. Koja stranka u Bosni sebe može zvati građanskom i kakvom građanskom društvu trebamo težiti?

SPAHIĆ: U Evropi je državljanin, građanin, političko i nacionalno istovjetno. Građanin je onaj ko ima pravo na politički život, ko ima državljanstvo, i građansku dispoziciju, i vrlinu i posvećenost. Šta je građanska posvećenost? To je namjerno, svjesno, ciljano opredjeljenje čovjeka i čovjekova identifikacija s ustavnim poretkom, vladavinom prava, pravnom državom. To su građani. Šehić treba prvo da odgovori koliko ljudi u Bosni živi izmješteni identitet, izmješteni umni identitet. Oni žive fizički u Bosni, a svaki dan izjavljuju da je njihova država Srbija ili Hrvatska. Hrvatska pravi most, Srbija koristi branu kod Višegrada ili, evo, Hercegovina nema struje, a Hrvatska koristi Buško jezero. Ima li ijedan Hrvat da kaže: Čekaj, to je naša struja?! O kakvoj građanskoj državi govori Vehid Šehić? Ko uistinu želi građansku državu? Kad je Peđa Kojević preuzeo Našu stranku kazao je da će ovu stranku kao političku građansku stranku raspostrijeti na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine. Ja sam istog momenta odlučio ako osigura 15% Srba i 10% Hrvata u Bosni da budu članovi te stranke, Naše stranke, građanske o kojoj govori Vehid Šehić, a to jeste političke, a to jeste državotvorne, ustavnodemokratske stranke, da ću biti član Naše stranke. U punom smislu ovo nisu političke stranke, jer političke stranke da bi bile političke moraju imati pred sobom kao sadržaj, cilj, ideal svaku stopu države i svakog građanina te države. A, šta se događa? Hrvatska i Srbija nikad nisu priznale Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini kao državljane Bosne, kao politička bića Bosne, kao građane Bosne nego kao gorivo. To je rekao Stojan Protić 1922. godine za Srbe u Bosni: Ma kakvi oni, pa mi smo im bre ime dali. Oni njih tretiraju kao gorivo. Kako se ne bune Hrvati u Bosni kada Plenković prije dva dana kaže da je on u Evropskoj uniji unazad koliko vremena založio sve za ovaj izborni zakon za Hrvate u Bosni. Pa jesu li to Hrvati u Bosni nepismeni ljudi? To je vrijeđanje. Isto se odnosi Srbija prema Srbima u Bosni. Oni ne priznaju politički subjektivitet, građanstvo, identitet, političko, državotvorno određenje Srba i Hrvata u Bosni. A, što se tiče nas oni ne priznaju Bošnjake kao narod, bosanski jezik u Bosni, kulturu, politički subjektivitet, već kao egzotičnu, opasnu grupu s drugo religijom koja je jedno ostrvo za ove muslimanske 'marsovce' koji umiru od gladi na putu i oni su opasnost. Pazite sada, Srbija i Hrvatska u Bosni izričito djeluju samo onoliko koliko im omogućavaju Evropa i SAD. Ni manje ni više. Srbi i Hrvati u Bosni ništa ne rade po svojoj volji i pameti. Samo izvršavaju naređenja Srbije i Hrvatske. Oni koji nisu takvi, koji su stali u odbranu Bosne, kao što je čovjek koji je narodni heroj i Zlatni ljiljan, oni su proglašeni izdajnicima. Željko Komšić je proglašen izdajnikom u Hrvatskoj. I sada da kažem: na teritoriji Bosne i Hercegovine od svih mogućih dodika i čovića opasniji i mnogo teži slučajevi su oni koji govore o nacionalizmu u političkim strankama. Nacionalizam je nekritička, totalna, slijepa ljubav prema svom narodu, a mržnja ili prezir prema drugom. Bošnjaci nikad takvi nisu bili. Evo vam najbolji dokaz: nad jednim vođstvom vojnim, političkim, presuda je za udruženi zločinački poduhvat u ime jednog naroda, a vođstvo vojno i političko drugog naroda presuđeno je za genocid u ime tog istog naroda. Mi s ta dva naroda hoćemo i želimo da živimo zajedno. Dodik kaže da neće nikada živjeti s muslimanima, ići u iste škole i učiti iz istih knjiga. Ovo sve što rade Dodik i Čović ne može se riješiti dok se ne imenuje pravim imenom. To nije nacionalizam. To što oni rade je segregacija, separatizam, secesionizam, iredenta, to su klasični kvislingzi o trošku Bosne s totalnim prezirom prema toj državi koji rade za interese drugih država. Drugo, ovo što kaže Dodik to nije nacionalizam. To je šovinizam, rasizam, naci-fašizam. Tom logikom kojom ide Šehić da smo mi kao meleki bit ćemo svi izjednačeni. Stvari se moraju imenovati. U čemu god Bošnjaci takvo nešto pokažu to onda tako treba nazvati, a ne ponavljati da imamo istokraki trougao.

Mnogo je tu razloga. Jedan je prezime Izetbegović koje je u javnosti već 32 godine. Mnogo je bilo u narodu onog iskonskog patriotskog, demokratskog pa je bilo: Nek ide Bakir kad mora, ali neka stranke. U okviru ove patrijarhalne tradicionalističke svijesti kod ljudi, ali to je u čitavom svijetu, narod na javnim, političkim, državnim funkcijama ne trpi istovremeno muža i ženu. Volio bih da se u tome varam, ali ne možete vi okoštalu ljudsku svijest promijeniti.

PREPOROD: SDA je učvrstila svoju poziciju kao najjača politička stranka u Bosni. Jeste li očekivali to uzimajući u obzir da je proglašena režimom protiv kojeg se druge stranke trebaju ujediniti? I drugo šta nam govori činjenica da je glasačko tijelo podržalo stranku, ali ne na isti način i njenog predsjednika koji je bio kandidat za člana Predsjedništva BiH?

SPAHIĆ: Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je 1998. godine rekao Solani i američkom izaslaniku Gelbardu, pa i Westendorpu, Akašiju da međunarodna zajednica generalno prema Bosni postupa, možda u najboljoj namjeri, promašeno: traži reintegraciju, ponovno ujedinjene države iznutra. Od koga? Od faktora i simpatizera i sljedbenika koji su vršili agresiju na Bosnu. Pogrešno je tražiti da se to iznutra ostvaruje. Obje strane se osnažuju i više rade protiv Bosne. A to i sada međunarodna zajednica radi. To je treći put i treći promašeni pokušaj. Opet međunarodna zajednica pokušava iznutra reintegrisati Bosnu. Kompletna međunarodna zajednica, svi mediji u Bosni i ovih ujedinjenih jedanaest stranaka sve što se radi u smislu daljnjeg raspršivanja, cijepanja djeluje izričito samo na bošnjački narod. Sva ta istovjetna djelatnost homogenizira, učvršćuje i jača politički faktor kod Srba i Hrvata u Bosni. Dodik nije mogao dobiti izbore, jer i najvećoj budali je jasno da je pokrao izbore, ali ako ne bude reakcije vidjet će da se to isplati. Čović je 'kažnjen' jer je u izbornoj noći nametnut izborni zakon visokog predstavnika za koji je lobirala Hrvatska, kako kaže Plenković. Bio je program i sve se radilo da Bakir ne prođe. Mnogo je tu razloga. Jedan je prezime Izetbegović koje je u javnosti već 32 godine. Drugo, neoprostiv odlazak na inauguraciju predsjednika Egipta Muhameda Mursija i dizanje četiri prsta koji je bio znak Muslimanskog bratstva. Aktuelna, ozbiljna težina je bliskost s Erdoganom. Onaj Juratović iz Njemačke se već oglasio kazavši da Bošnjaci neće da vode politiku na način Erdogana, a neće da kaže da Hrvati i u Bosni i u Hrvatskoj vode politiku haškog otpuženika, Franje Tuđmana kojeg je samo Azrail 'spasio' Tribunala. U čemu ugrožava Erdogan Bosnu, a u čemu je ugrožavao Tuđman? Dalje, mnogo se osulo ljudi iz stranke kad vidite Zvizdića, Efendića... Narod kao narod je shvatio da su ozbiljni procesi u toku. Mnogo je bilo u narodu onog iskonskog patriotskog, demokratskog pa je bilo: Nek ide Bakir kad mora, ali neka stranke. U okviru ove patrijarhalne tradicionalističke svijesti kod ljudi, ali to je u čitavom svijetu, narod na javnim, političkim, državnim funkcijama ne trpi istovremeno muža i ženu. Volio bih da se u tome varam, ali ne možete vi okoštalu ljudsku svijest promijeniti.

PREPOROD: Uredu, vi ste govorili o eventualnom međunarodnom utjecaju, ali bilo je možda nesvjesnih provokacija od kada je riječ o odnosu prema nekim pitanjima koja tište građane kao što je odlazak mladih iz Bosne. No, idemo dalje. Spomenuli ste napuštanje stranke. Rukovodstvo SDA je napuštanje stranke od dugogodišnjih članova, svog kadra, nazivala čišćenjem stranke dok su se nova lica pojavljivala u stranci. Je li to bilo zaista čišćenje ili pak posljedica određenih odluka unutar stranke, naročito kada se uzme u obzir to da se stranka nije, vrlo nerado koristim ovu riječ, očistila od onog kadra, to jeste svojih ljudi koji se optužuju za afere, a neki se čak bore za slobodu pred bosanskim pravosuđem?

SPAHIĆ: Najopasnije stvari na svijetu su one koje su tačne, ali nisu istinite. Problem iseljavanja, odlaska mladih nije bosanskohercegovački problem. Rumuniju je skoro pola zemlje napustilo. Najmanje 50 miliona ljudi bi iz Rusije sada otišlo kad bi moglo. Jutros sam gledao emisiju o tome kako Srbija nema radne snage, salaši u Vojvodini prazni, Srbija uvozi mlijeko. Ima tu u odlasku ljudi traženja hljeba preko pogače. Odlaze elektroinžinjeri, ljudi s dobrim zaposlenjem. Onda imate medije, kada govore o standradu Švicarske govori o zemlji koja nema rata 400 godina. Nema nijedan narod u Evropi kvalitenu hranu kao mi. I mnogo toga uživamo što ne zarađujemo. Naravno, mijenja se sada situacija poslije energetske krize i krize u Ukrajini, ali formira se jedan ambijent nepodnošljivosti. Ne govorim ja o ljudima koji nemaju posla i slično. Narod više vjeruje što mediji plasiraju nego što on sam živi.

PREPOROD: Da, ali ovdje je pitanje kako se odnosimo prema tim pitanjima da odgovorne osobe ne kažu samo: takav je trend.

SPAHIĆ: Ljudi i ono što sami trebaju i što mogu adresiraju državi. Država se locira kao neko božanstvo. Nema te države koja može sve riješiti. Kako sada u Njemačkoj redukcija ide? Najviša temperatura u stanu 18 stepeni. Što sad nevladin sektor, inicijative... hajde neka se krenu buniti! Ima državni razlog. U našoj svijesti nema razloga do mog razloga. Nema potreba i interesa iznad mojih potreba i interesa. Mene je strah nečega aspolutno dubljeg, što i sve forme, oblike, načine, običaje, tradiciju napuštamo, a ne znamo u što idemo. Hrvatska je devet godina u Evropskoj uniji i jedina stvar o kojoj se brine je status Hrvata u Bosni, a najkorumpiranija država. To je putinizirana država preko Ina-Mol i Orbana itd.

PREPOROD: Hoćemo li preskočiti pitanje o napuštanju stranke kao posljedici određenih odluka ili, pak, čišćenju stranke?

SPAHIĆ: To je bilo sve pomalo. Uvijek se kreće od ličnog. Nezadovoljstvo ličnim statusom, pozicijom. Onda ako dajete nekome nezasluženo. Znam neke od njih, ne bih imenovao, samo što nisu imali ptičijeg mlijeka. Tu je bilo svega pomalo. Ključno je, ponavljam, što se Bosni ne da prilika, pozicija i mogućnost da bude država, a država je teritorijalno-politička zajednica, organizacija utemljena na ustavu i uređena po zakonu. Ne da se da bude zemlja, a zemlja je narod na teritoriji. Kad je stoka na teritoriji to je farma.

Dio intervjua iz printanog izdanja Preporoda