Tri razine zahtjeva

PREPOROD: Poštovani profesore Sadikoviću Bosna i Hercegovina je 15. decembra 2022. godine i službeno dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Počet ćemo ovaj razgovor izravnim pitanjem: Šta ova odluka znači za Bosnu i Hercegovinu i šta našu državu čeka u ovom procesu?

Prof. dr. Sadiković: Kandidatskim statusom okončana je jedna, rekao bih lakša faza integracije u Evropsku uniju (EU) koja je počela 1999. godine. Radi se o složenom tranzicijskom procesu strukturalnog prilagođavanja cjeline našeg pravnog, političkog i ekonomskog sistema standardima EU. Dozvolite da izvedem kraći rezime šireg konteksta u kome se taj proces odvijao u posljednje dvije decenije. Budući da je ubrzana integracija zemalja Zapadnog Balkana nakon ratova 90-ih godina i specifičnih regionalnih izazova bila neizvodiva, EU 1999. godine oblikuje posebnu vanjsko-političku strategiju integracije pod nazivom Proces stabilizacije i pridruživanja. Riječ je o integriranom političkom okviru pristupa EU ovom dijelu Evrope koji sadrži tri razine zahtjeva. To su opći pravni, politički i ekonomski kriteriji koji važe za sve države. Zatim zajednički i specifični kriteriji za države regije, kao što su regionalna saradnja, poštivanje mirovnih sporazuma i saradnja s Haškim tribunalom. I konačno, konkretni zahtjevi za svaku državu posebno koji su određeni bilateralnim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Bosna i Hercegovina u taj proces ulazi 1999. godine sa statusom potencijalnog kandidata. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU je potpisan 2008. godine, nakon što su ispunjeni određeni uslovi, ali je tek 2015. godine, zahvaljujući njemačko – britanskoj inicijativi iz 2014.godine kojom su zapravo liberalizirani uslovi za BiH, stupio na snagu. Zahtjev za punopravno članstvo smo podnijeli 2016. godine. Nakon odgovora na dostavljeni upitnik Evropska komisija (EK) je u maju 2019. godine sačinila mišljenje o tome da li smo spremni za status kandidata, kao i za sljedeću fazu integracije, a to je određivanje okvirnog datuma za početak pregovora o punopravnom članstvu. Mišljenje Evropske komisije sadrži 14 prioriteta, odnosno obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao i opće političke kriterije koji se prvenstveno odnose na stabilnost institucija koje garantuju demokratiju i vladavinu prava. Nakon što ispunimo opće i posebne uslove možemo očekivati početak pregovora o punopravnom članstvu.

- Kako će se konkretno odvijati ti procesi pregovaranja?

Prof. dr. Sadiković: Pregovori će se zasnivati na novoj metodologiji procesa pristupanja EU iz februara 2020. godine. Umjesto 35 pregovaračkih poglavlja, pregovori se otvaraju kroz šest klastera, zapravo kao cjelina. Međutim, strategija proširenja EU ostaje u suštini ista. Zasniva se na striktno utvrđenim kriterijima i konkretno određenim uslovima za članstvo u EU. Prioritet naše politike sada treba biti sticanje uslova za početak pregovora, a najveći izazovi tek dolaze. Pored toga, treba imati u vidu da je integracija u EU dvosmjeran proces. On je određen i političkim odnosima unutar EU. U kontekstu novih okolnosti izazvanih agresijom Rusije na Ukrajinu proširenje EU na Zapadni Balkan je političko i sigurnosno pitanje. EU bi proces proširenja zbog vlastitog kredibiliteta trebala debirokratizirati i time ubrzati. Nadam se da će EU institucionalnim reformama u vremenu koje dolazi politiku proširenja učiniti efikasnijom. Pri tome prvenstveno mislim na mehanizam glasanja koji se zasniva na neučinkovitom principu konsenzusa svih članica.

Geopolitičke prilike i dinamika proširenja

- U evropskim političkim krugovima je nakon ove odluke ocijenjeno kako su njoj doprinijele “nove međunarodne i geopolitičke realnosti” i da ona nije rezultat značajnog napretka u reformama i institucionalnom razvoju Bosne i Hercegovine. Koliko su ove ocjene vjerodostojne?

Prof. dr. Sadiković: Ne bih se složio s konstatacijom da BiH nije postigla napredak u svom institucionalnom razvoju u postdejtonskom periodu. Problem je što je taj napredak dominantno rezultat međunarodnog intervencionizma i što još uvijek nemamo politički konsenzus koji bi državi dao kohezivnu snagu da samostalno upravlja političkim procesima, pa i procesom integracije u EU. U pogledu odluke da sada dobijemo kandidatski status ta ocjena je u osnovi tačna, ali suštinski ne toliko bitna. Oduvijek su geopolitičke prilike uticale na dinamiku proširenja EU. Tako je cijena ulaska deset država bivšeg socijalističkog bloka u NATO bila neposredno vezana za njihov ubrzan prijem u EU 2004. godine. Rumunija i Bugarska su primljene u članstvo EU 2007. godine iz geopolitičkih interesa i pod snažnim pritiskom SAD, iako nisu ispunile mnoge uslove. Danas vidimo da je ta odluka bila više nego opravdana. Ruska agresija na Ukrajinu će vratiti fokus Zapada na Zapadni Balkan i to je prilika koju treba iskoristiti.

- Kada govorimo o domaćoj političkoj sceni na evropske integracije se uglavnom gleda s odobravanjem. Koliko su tu domaće politike dosljedne imajući u vidu da one nerijetko zagovaraju politike i vrijednosna opredjeljenja koja su sušta suprotnost idealima EU?

Prof. dr. Sadiković: Određene politike ne samo da osporavaju vrijednosti EU, dovode u pitanje egzistenciju BiH kao države. U takvim okolnostima uistinu je teško provoditi reforme i očekivati bržu integraciju u EU. Postizanje punopravog članstva u EU i NATO savezu je primarni nacionalni interes i zakonima utvrđeno vanjsko-političko opredjeljenje države Bosne i Hercegovine. Svi relevantni politički subjekti zvanično podržavaju proces evropskih integracija. Integracija u EU podrazumijeva unutrašnju političku, pravnu i ekonomsku integraciju Bosne i Hercegovine, pa i oblikovanje našeg društva i političkog sistema na vrijednostima liberalnih demokratija. To je razlog otpora procesu evropskih integracija. Nažalost, politike dezintegracije države BiH su još uvijek prisutne i raspolažu institucionalnim mehanizmima blokada i opstrukcija u provođenju reformi koje zahtijeva EU.

- Kada se govori o Evropskoj uniji kao supranacionalnoj organizaciji koja u svoje članstvo prima određene zemlje po osnovu nekih specifičnih vrijednosti, resursa i koristi koje joj takve zemlje mogu donijeti, koja je to specifična vrijednost, koji su to resursi koje Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jeste, može unijeti u EU?

Prof. dr. Sadiković: EU je prije svega nastala kao mirovni projekt. To se često zaboravi. Mir je bio osnova ekonomskog razvoja i prosperiteta. EU nikada u prošlosti nije imala cilj niti objektivnu mogućnost da nadomjesti nacionalne države, već da temeljem saradnje, poštivanja demokratskih vrijednosti, ljudskih prava i ugovorima regulisanih obaveza na evropskom kontinentu uspostavi poredak koji će suzbiti hegemonističke težnje. Od Westfalskog mira 1648. godine, preko Bečkog kongresa 1815. godine, Berlinskog kongresa 1878. godine i Versajskog ugovora 1919. godine Evropa je tražila model mirne koegzistencije evropskih država i naroda. Našla ga je tek nakon iskustva dva stravična rata u prvoj polovini 20. stoljeća. Na način da je umjesto autarhičnog koncepta suverenih nacionalnih država postepeno stvarala model institucionalne i vrijednosne integracije koji će novi rat na evropskom kontinentu učiniti nemogućim. U tome je do sada uspjela, na prostorima koji su bili dio tog sistema. Prijem država u EU nije određen specifičnim vrijednostima ili resursima koje određana država ima. Radi se o kompleksnom odnosu uravnoteženosti nacionalnog i nadnacionalnog suvereniteta velikih, srednjih i malih država koje imaju svoje mjesto i ulogu u tom velikom ekonomskom, političkom i vrijednosnom sistemu.

- Koliko je činjenica da je Bosna i Hercegovina zemlja s većinskim muslimanskim stanovništvom moguća da bude kao neka otežavajuća okolnost za EU integracije, imajući u vidu rast desničarskih i anti-muslimanskih narativa u nekim zemljama EU u čijim politikama se nekad otvoreno vidi islamofobija, a kod nekih se “prikrivena islamofobija” nazire ispod površine?

Prof. dr. Sadiković: Ta činjenica nije nevažna, ali daleko od toga da je na bilo koji način presudna. Kako inače objasniti da je većinska Evropa priznala nezavisnost Kosova kao države s najvećim procentom muslimanskog stanovništva. I retrogradni ideološki koncepti rasizma, fašizma, komunizma, islamofobije itd. su dio evropskog naslijeđa i identiteta. Takve politike su prisutne u svim državama kao i u institucijama EU. Ne slučajno, dominatno se javljaju u „novim“ članicama EU kao što je Mađarska. Radi se o autoritarnim i korumpiranim režimima vlasti i o zemljama koje su zbog nedostatka liberalno-demokratske tradicije u sukobu i sa EU. Rasistička izjava Viktora Orbana da je problem integrirati u EU dva miliona muslimana je po meni prijetnja na samo BiH veći prije svega samoj EU. Iako se s tim ne slažem, neki relavantni autori na Zapadu idu čak toliko daleko da kažu da proces proširenja EU na istok nije uspio. Na sreću, mislim da su te bolesne politike još uvijek inferiorne. Ako bi u budućnosti ostvarile veći ili dominantan uticaj, posebno u najmoćnijim evropskim zemljama, kao što je Francuska, mislim da bi to bio i početak kraja EU.

Destabilizirajući odnos Zagreba i Beograda

Paternalističke odnose Beograda i Zagreba bih izdvojio kao ključne prepreke demokratske konsolidacije BiH. Odnos prema BiH kao privremenoj teritoriji a ne suverenoj i ravnopravnoj susjednoj državi su ključni uzroci destabilizacije unutrašnjih političkih odnosa u BiH koji se reflektuju i na našu vanjsku politiku. Nažalost, Hrvatska nakon ulaska u EU 2013. godine nije ostvarila ulogu demokratizacije ostalih Zemalja Zapadnog Balkana. Politika u Srbiji je ekonomski vezana za Evropu a politička kultura vrijednosno za Rusiju. Upravo iz tih razloga snažno zagovaram našu ali i integraciju svih zemalja Zapadnog Balkana u EU i NATO savez. To je najbolji način očuvanja i jačanja našeg suvereniteta i zalog je mirnog razvoja u zajednici evropskih država i naroda.

Očuvanje vrijednosti liberalnih demokratija

- Već je svima poznato kako u Bosni i Hercegovini postoje proruske političke snage. Pored tzv. “malignog ruskog utjecaja” sve je izraženije prisustvo i kineskog ekonomskog involviranja. Koliko je ovo prepoznato u EU i koliko ono može biti otežavajući faktor u procesima koji slijede za našu zemlju?

Prof. dr. Sadiković: Zaista nisam upoznat u kojoj mjeri se kineska ekonomija involvirala u BiH. Vidim da Kina realizira velike infrastrukturne projekte koje finansira EU. Kina je globalna ekonomska sila, najveći trgovinski partner ali i najveći i rival Zapadu. Vjerujem da postoji prostor da s Kinom unaprijedimo bilateralnu saradnju. Tim prije, što ne mislim da za razliku od Rusije Kina ima neposredan interes ili motiv da osporava naš euroatlanski put. Nema sumnje da EU prepoznaje rusku prijetnju zapadnom Balkanu, ali još uvijek ne pokazuje znanje, sposobnost i odlučnost da na tu prijetnju adekvatno odgovori. Mislim da će SAD kao i 90-ih godina preuzeti inicijativu i liderstvo u procesima koji slijede. Ja ovu krizu vidim kao izvanrednu priliku da se konačno stvari pokrenu i ovaj prostor integrira gdje pripada historijski, kulturno i geografski.

- U posljednje vrijeme došlo je do problematiziranja i osporavanja NATO integracija posebno od strane srpskih političkih stranaka. Da li to i koliko može utjecati na EU integracije? Šta je za BiH važnije i koliko su ovi procesi pridruživanja najvažnijim svjetskim međunarodnim asocijacijama uvjetovani jedni drugim?

Prof. dr. Sadiković: EU i NATO su apsolutno povezani i jednako su važni. EU i njen razvoj u proteklih sedam decenija treba razumjeti u širem kontekstu, odnosno kao interesno i vrijednosno jedinstvo članica EU i NATO saveza. To jedinstvo čini snažno jezgro atlantizma još od vremena kraja Drugog svjetskog rata. Ta dva saveza su nekada bili ideološki koncepti suprotstavljeni ekspanziji komunizma, osiguranju mira i ekonomskog prosperiteta Zapada. Danas je njihova primarna uloga očuvanje vrijednosti liberalnih demokratija i liberalno-demokratskog političkog poretka nasuprot autoritarnim nedemokratskim režimima koji se javljaju kao navodna alternativa u 21. stoljeću. Uprkos unutrašnjim i vanjskim osporavanjima važno je ostati istrajan na kursu naših integracija u EU i NATO savez. Pamtimo i vremena kada su srpske politke u BiH imale drugačiji stav. U konačnici EU i NATO će odlučiti kada ćemo postati dio tih organizacija. To su jednostavno historijski procesi koje neki mogu otežavati ili usporavati ali ne mogu zaustaviti.

- Vi ste u svojim radovima tretirali unutrašnje dinamike EU i njihove refleksije na Balkanu. Imajući u vidu našu političku realnost i recentnu prošlost, etno-nacionalnu podijeljenost, utjecaje Beograda i Zagreba, koliko nesuglasice unutar EU, posebno jačanje desničarskih politika u istočnom dijelu EU, npr. Mađarska, Poljska pa i Hrvatska, mogu remetiti evropski put BiH kao i samu unutrašnju konstelaciju političkih odnosa? Kao konkretan primjer navodimo pristup evropskog komesara za proširenje Olivera Varhelyja, za kojeg je EP nedavno zatražio pokretanje istrage.

Prof. dr. Sadiković: Sve što ste naveli jesu relevantni faktori koji utiču na BiH, našu sadašnjost i budućnost. Paternalističke odnose Beograda i Zagreba bih izdvojio kao ključne prepreke demokratske konsolidacije BiH. Odnos prema BiH kao privremenoj teritoriji a ne suverenoj i ravnopravnoj susjednoj državi su ključni uzroci destabilizacije unutrašnjih političkih odnosa u BiH koji se reflektuju i na našu vanjsku politiku. Nažalost, Hrvatska nakon ulaska u EU 2013. godine nije ostvarila ulogu demokratizacije ostalih Zemalja Zapadnog Balkana. Politika u Srbiji je ekonomski vezana za Evropu a politička kultura vrijednosno za Rusiju. Upravo iz tih razloga snažno zagovaram našu ali i integraciju svih zemalja Zapadnog Balkana u EU i NATO savez. To je najbolji način očuvanja i jačanja našeg suvereniteta i zalog je mirnog razvoja u zajednici evropskih država i naroda.