Preporod: Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove (MRMKS) izrekao je 31. maja konačnu presudu u predmetu Jovica Stanišić i Franko Simatović. Kako komentirate ovu historijski važnu, posljednu presudu koja je izrečena pred ovim UN sudom za zločine počinjene tokom devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije?
Ahmić: Ova presuda predstavlja pobjedu bosanskog društva. Neprijatelji naše države su u šoku. U Srbiji je muk, a ogrezli negatori zločina i naslijeđa MKSJ/MRMKS su nesretni i nervozni. Za njih će ostati vječita enigma kako je bosansko društvo uspjelo zajedno s uredom tužitelja MKSJ/MRMKS dokazati da je država Bosna i Hercegovina napadnuta kroz dva Udružena zločinačka poduhvata (UZP) na čelu kojih su bili Milošević i Tuđman.
Sudski dokazati odgovornost šefova tajnih službi za zločine protiv čovječnosti kroz formu UZP-a na čelu kojeg je bio šef države je svjetski presedan i mijenja međunarodno pravo i buduće načine ratovanja. Bila je to skoro pa nemoguća misija, ali smo hvala Bogu uspjeli. Rezultat je to truda, posvećenosti, upornosti, pameti i patriotskog kapaciteta Bosanaca i Hercegovaca – kapaciteta bosanskog društva.
Svi šefovi naše bosanske sigurnosno-obavještajne službe, odnosno pripadnici Službe državne bezbjednosti (SDB), preko Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID), Federalne obavještajne služba (FOSS) i Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA) naši su heroji. Heroji su svjedoci – preživjele žrtve koje su dale nemjerljiv doprinos radu MKSJ/ MRMKS-a i svi znani i neznani – a njih je zaista veliki broj. Sve su to građani Bosne i Hercegovine raznih nacionalnosti, koji su dali ogroman doprinos da ovaj, a i mnogi drugi procesi, donesu tu zamišljenu pravdu za sve nas.
U svim procesima koji su vođeni pred MKSJ/MRMKS nemjerljiv doprinos je dala Armija BiH, Institut za ratne zločine, vladine i nevladine organizacije, mediji i novinari na čelu sa Slobodnom Bosnom, jer se u većini presuda kao dokazi navode njihovi tekstovi, do ključnog svjedočenja novinara Seje Omeragića.
Odluku o saradnji RBiH s MKSJ donio je njen prvi predsjednik Alija Izetbegović
Odluku o saradnji Republike Bosne i Hercegovine (RBiH) s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) donio je rahmetli prvi predsjednik RBiH Alija Izetbegović. Memorandum o razumijevanju ureda tužioca MKSJ i Vlade RBiH potpisan je u decembru 1994. godine. Svi bošnjački članovi Predsjedništva BiH zaključno s gospodinom Denisom Bećirovićem podržavali su, dali političku potporu našoj saradnji s MKSJ/MRMKS i zaslužni su za ovaj rezultat. Također, uloga Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je bila važna. I reisul-ulema Mustafa-ef. Cerić i reisul-ulema Husein-ef. Kavazović maksimalno su pomagali saradnju i imali komunikaciju s našim uredom i s MKSJ/MRMKS. Mnogi imami su svjedočili i sarađivali s MKSJ.
Vaš list je kontinuirano izvještavao o radu MKSJ/MRMKS i s tim u vezi ogromna je čast i priznanje da je knjiga Na strani čovječnosti, u kojoj je objedinjeno na desetine intervjua koji su ranije objavljivani u Preporodu, promovirana u zgradi MKSJ/MRMKS i to od strane predsjednika, glavnog tužitelja i registrara MRMKS. Za 30 godina rada ovog suda niti jedna knjiga nije promovirana na ovaj način pred međunarodnim sudom. Ogromno je to priznanje za Vas kao autora ove knjige, Preporod, Islamsku zajednicu u BiH i bosansko društvo.
Preporod: Naši čitatelji treba da znaju da smo u svemu tome uspjeli zahvaljujući prije svega Vašoj velikoj podršci, te Majkama Srebrenice i Žepe. Bili ste svih ovih godina direktno uključeni u procese istraga, prikupljanja dokaza i saradnje s MKSJ/MRMKS. U BiH, kao i regiji sve više slušamo o naslijeđu MKSJ/MRMKS, šta biste Vi kao neko ko je najupućeniji u rad ovih sudova izdvojili kao najvažnije?
Ahmić: Pred MKSJ/MRMKS pravosnažno je dokazan međunarodni oružani sukob u RBiH u kojem su involvirane Srbija i Hrvatska. Treba napomenuti da je međunarodni oružani sukob širi pojam od agresije. Međunarodni sukob, prema mišljenju sudija MKSJ/MRMKS prvo podrazumijeva direktnu vojnu, policijsku, obavještajnu i diplomatsku intervenciju Srbije i Hrvatske u BiH u cilju okupacije dijela teritorija BiH i pripajanju tzv. velikoj Srbiji i tzv. velikoj Hrvatskoj što se nalazi u osam pravosnažnih presuda.
Ovdje bih naglasio da je u žalbenoj presudi u Predmetu Prlić i dugi dodatno prošireno tumačenje okupacije, odnosno da je okupacija teritorija BiH postojala i na teritorijima gdje nije bilo vojnih sukoba, što je bacilo novo svjetlo na definiciju okupacije RBiH od strane Hrvatske i Srbije i njihovih agenata.
Utvrđeni međunarodni sukob podrazumijeva i sistem opće ili ukupne kontrole i nadzora od strane Srbije nad “snagama bosanskih Srba“(RS, Vojska RS, MUPRS i dr.), odnosno Hrvatske nad snagama HVO i tzv. HRHB.
MRMKS/MKSJ: 1.150 godina zatvora i sedam doživotnih kazni za Srbe, a 270 za Hrvate
Preporod: Molim Vas, možete li pojasniti zašto je nakon pravosnažno dokazanog međunarodnog sukoba u osam presuda bilo važno utvrditi UZP od 1991. godine na čelu kojih su bili Milošević i Tuđman?
Ahmić: Pa, teoretski jedna država može intervenirati u drugoj državi i okupirati dio ili cijelu državu, ali nije nužno da počini teška kršenja međunarodnog prava i zločin. U slučaju naše države, Srbija i Hrvatska su to uradile – napale i okupirale dijelove BiH i napravile plan da pobiju i protjeraju druge i drugačije kako bi napravile svoje velike države – tzv. veliku Srbiju i tzv. veliku Hrvatsku. Presuđeno je kompletno političko i vojno rukovodstvo bosanskih Srba i Hrvata, također kroz UZP, optuženo je i/ili je presuđen dio srbijanskog političkog vojnog i obavještajnog vrha (optužen i u Hag doveden Slobodan Milošević koji je umro s međupresudom u kojoj je utvrđeno da je odgovoran za genocid u BiH).Presuđeni su zločini nad Bošnjacima u cijeloj Bosni i Hercegovini kroz višestruke udružene zločinačke poduhvate (općine u RBiH, Srebrenica, opsada Sarajeva i druge). Presuđen je genocid u Srebrenici i Istočnoj Bosni, presuđene su sve vrste zločina koje međunarodno pravo prepoznaje, npr. u Bosanskoj krajini uključujući, što treba istači, zločin istrebljenja. Nažalost, nismo uspjeli proširiti zločin genocida na druge općine, jer je u finalu suđenja protiv Ratka Mladića Žalbeno vijeće odlučilo sa 2:3, preglasavanjem. Vaši čitaoci će se sigurno sjetiti predsjedavajuće Žalbenog vijeća Prisca Matimba Nyambe iz Zambije, iz “pokreta nesvrstanih“, koja je oslobodila Mladića svih tačaka prvostepene presude i tako svojim glasom presudila sa 2:3 da ne dokažemo genocid u drugim općinama. Nije se proslavio ni Mustapha El Baaj iz Maroka za kojeg su se zalagali Theodor Meron i Jean-Claude Antonetti - obojica su, po mom mišljenju, rušitelji međunarodnog prava. Sudija Mustapha El Naaj je, također, glasao protiv utvrđivanja genocida. MKSJ/ MRMKS je izrekao oko 1.500 godina zatvora za zločine na prostoru bivše Jugoslavije, od toga je presudio Srbe na preko 1.150 godina zatvora plus sedam doživotnih kazni koje su izrečene jedino Srbima. Skoro 270 godina kazni zatvora izrečeno je Hrvatima. Uspjeli smo da silovanje nad Bošnjakinjama bude presuđeno prvi put u povijesti kao zločin protiv čovječnosti. Zahvalnost pripada svim našim majkama i sestrama koje su se odazvale pozivu za svjedočenje. Mogao bih još dosta toga nabrajati, naprimjer da je rukovodstvo RS-a presuđeno za zločin i UZP protiv međunarodnih snaga, ali i ovo je dovoljno da se u najkraćim crtama sagleda ne samo naslijeđe MKSJ/MRMKS, nego i uspjeh bosanskog društva i naše države Bosne i Hercegovine. Sve što je utvrđeno MKSJ/MRMKS je imao mandat da utvrđuje.
Pravosuđe u BiH najveći negator naslijeđa MKSJ/MRMKS
Preporod: Ali, i pored svih tih presuda, svjedoci smo da je intenzitet negiranja genocida i naslijeđa MKSJ/MRMKS na svom vrhuncu. Javni prostor u BiH je preplavljen izjavama negatora genocida i negatora presuda donesenih pred ovim UN sudom. Kako se uopće može tome suprotstaviti, naročito nakon izjave glavnog tužitelja u BiH u kojoj navodi da naše pravosuđe ne zna kako primijeniti Zakon o negiranju genocida koji je donio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko?
Ahmić: Onoliko koliko smo uspješni u progonu zločinaca i zločinačkih politika srazmjerna je i negacija zločina i naslijeđa MKSJ/MRMKS. Svrha negiranja je laž, ali, prije svega, ona ima za cilj da se od zločinaca i zločinačkih politika napravi žrtva, a ne da se “strane izjednače“kako mi to naivno nekada govorimo, te se to pokušava u regionu i Bosni i Hercegovini sprovesti preko pravosudnog narativa. Svjedoci smo da je, ustvari, pravosuđe u BiH najveći negator naslijeđa MKSJ/MRMKS, jer, kako drugačije objasniti da Ministarstvo pravde BiH blokira upis presuda u pravni sistem BiH, da u BiH nema presuda za UZP Srbije i Hrvatske i međunarodni sukob, nema optužnica za opsadu Sarajeva, za zločine u zaštićenim zonama, od Goražda do Bihaća itd. Pogledajte samo nivoe optuženja pred Sudom BiH: to su najviši nivoi vlasti RBiH i Armije RBiH. Da zaključim, da nema naslijeđa MKSJ/MRMKS, ako bismo gledali prema optužnicama i presudama koje se donose u Bosni i Hercegovini, u BiH se desio neki nedefinirani oružani sukob s mnogo zločina, a Bošnjaci su ih najviše počinili i to na najvišem nivou.
Trebali bismo učiti od Jevreja
Negiranje naslijeđa MKSJ/MRMKS, također, ima za cilj obezvrijediti naš trud i obesmisliti naš kapacitet - kapacitet bosanskog društva koje je ostvarilo skoro nestvaran međunarodni pravni poduhvat. Ja sam najveći kritičar rada MKSJ/MRMKS - što je dobro poznato na MKSJ/MRMKS, ali jedno je profesionalna i stručna kritika, a drugo je negiranje naslijeđa MKSJ/MRMKS koje je već dugo vremena uzelo maha u BiH. Bosansko društvo je uz naše heroje, odnosno prethodno nabrojane strukture i pojedince ostvarilo pravnu pobjedu u Hagu, ali, bosansko društvo se, uz nabrojane aktere, odbranilo i od agresije i uspjelo sačuvati Bosnu i Hercegovinu i biološki opstanak, jer, cilj UZP-a je bio, kako se vidi iz presuda, da nestanemo. Ove tri stvari, odbrana od agresije i odbrana od planiranog UZP-a i našeg planiranog nestanka, odbrana države BiH i Hag, nama - bosanskom društvu, negatori nikada neće oprostiti.
Kada slušate negatore naslijeđa MKSJ/MRMKS, znajte da su ti negatori bijesni i nezadovoljni što su Srbija i Hrvatska označeni kao agresori i kao države koje su napravile zločinačke planove i, naravno, što smo se odbranili i što smo ih nadigrali, sportski rečeno. Svojim negiranjem oni nas i druge ubjeđuju da smo prevareni i poraženi. Drugim riječima, kažu nam da smo nesposobni. Ne samo da nismo nesposobni, nego smo pobjednici. Nažalost, negatori naslijeđa, domaći i međunarodni, politički, medijski i naučni prostor često truju i umjesto da znamo i afirmiramo naše bosanske heroje i osobe koje su nam pomogle u našoj pravednoj borbi pred MKSJ/MRMKS, mi često obraćamo pažnju na negatore i oni nam nerijetko okupiraju naš životni prostor otvarajući polemike. Trebamo to ispraviti, i nadam se, nakon ove presude i prestanka rada MKSJ/MRMKS da će se to promijeniti u korist naših heroja i već sam primijetio da se to polahko mijenja. Bosanko društvo je pobjednik – hajde da se tako i ponašamo – pobjednički, i okupiti se oko naše bosanske pobjede. Sad nam je to potrebno. To je odgovor ne samo negatorima, nego i svim neprijateljima Bosne i Hercegovine. Gospođa Deborah Lipstadt, američka izaslanica za borbu protiv antisemitizma je rekla da “intelektualne negatore” treba tražiti u fusnotama, naglašavajući tako njihovu perfidnost. Nikada nije učestvovala u javnim diskusijama s negatorima holokausta smatrajući da im se tako daje legitimitet. Ona ih je sudski gonila. Trebali bismo učiti od Jevreja.
Angažirati međunarodne stručnjake koji imaju rezultate i autoritet
Preporod: Kako implementirati naslijeđe MKSJ/MRMKS u BiH?
Ahmić: Nakon posljednje presude bi trebalo konsultirati međunarodne stručnjake koji su specijalisti za ovu materiju i koji su se dokazali rezultatima svoga rada na polju međunarodnog prava. Vrlo je malo takvih koji imaju sudsko iskustvo i međunarodne rezultate u ovoj materiji. Takvi se ne pojavljuju u našoj javnosti. Ne može historičar biti pravnik i obrnuto, kao što ne može ljekar opće prakse biti hirurg, niti hirurg može raditi posao pedijatra, niti pedijatar posao hirurga.
Međunarodno pravo je širok pojam i treba biti veoma oprezan pri izboru međunarodnih specijalista. Rezultati i iskustvo su ključ, i međunarodna priznanja takvih stručnjaka. Naslijeđe MKSJ/MRMKS mora biti izučavano u svim aspektima, a posebno političkom, odnosno kako implementirati naslijeđe u društvo – prvenstveno u pravni život Bosne i Hercegovine. Srpska i hrvatska politika blokira upis presuda MKSJ/MRMKS u sistem BiH kako bi spriječili procese protiv negiranja genocida i presuda MKSJ/MRMKS koje je omogućio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, do toga da se javno kaže da smo u BiH nesposobni procesuirati negatore. U Federaciji BiH/BiH postoje odredbe koje su možda pravno i određenije od ovog “Inzkovog zakona” u pogledu sankcioniranja negatora, ali nemate niti jednu optužnicu, iako možete shodno tim odredbama optužiti i nekoga ko nije s područja Federacije BiH.
Cijeli intervju pročitajte u printanom ili digitalnom izdanju Preporoda za 15. juni 2023. godine.
Iz biografije
Amir Ahmić je rođen 1962. godine u Doboju. Diplomirani je pravnik. Magistrirao je na Evropskom centru za međunarodne i strateške studije u Briselu. Na mjesto oficira za vezu s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) imenovan je 1998. godine na prijedlog tadašnjeg bošnjačkog člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića – prvog predsjednika međunarodno priznate RBiH. Prije agresije na RBiH bio je uposlenik MUP-a. Od 1995. godine u okviru SDB-a, MUPRBiH, operativno je rukovodio poslovima saradnje s MKSJ, a od 1996. do 1999. godine iste poslove nastavio je raditi u okviru Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID). Od januara 1999. godine radi kao oficir za vezu s MKSJ/MRMKS u Hagu dajući podršku svjedocima i Tužilaštvu u procesuiranju ratnih zločinaca pred ovim prvim međunarodnim krivičnim sudom koji je osnovalo Vijeće sigurnosti, te kasnije pred njegovim nasljednikom Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične tribunale (MRMKS). Za doprinos odbrani RBiH 1993. godine je dobio Policijsku značku RMUPRBiH, a jedinica kojom je rukovodio dobila je iste godine najviše kolektivno priznanje RMUPRBiH – Ratnu zastavu. Danas važi za jednog od najvećih poznavalaca problematike vezane za istrage ratnih zločina počinjenih u RBiH od 1992. do 1995. i druge procese vezane za rad MKSJ/MRMKS.
