(...)

Cijeli intervju u printanom izdanju Preporoda

PREPOROD: Zašto se bježi od registra, odnosno zašto ne radimo na njemu?

CERO: Zato što je imovina uzimana i zloupotrijebljena na različite načine, od privatizacije do tajkunizacije. Bilo je onih koji su željeli riješiti pitanje restitucije kroz certifikate pa su hvala Bogu sklonjeni s političke scene. Puno imovine se nalazi pod propalim hipotekama banaka. Pretvorba vlasništva je u mnogim ljudima probudila atavizam materijalizma. Posebna priča jesu javna dobra i ona su u prostor reguliranja ušla presudom Ustavnog suda U1/11, koja je bazna presuda da je suveren i vlasnik imovine i vlasnik obaveze da reguliše pitanja korištenja, upravljanja pa i raspolaganja tom imovinom država, jer je odrednica državnosti i suvereniteta i pitanje javnih dobara. Sada se ističe pitanje energetskog suvereniteta. Agresija na Ukrajinu je stavila u prvi plan energetski suverenitet koji je dobrim dijelom otvorio priču o hidropotencijalima. Buk Bijela je jedan pilot-projekat. Bilo bi dobro istražiti i teritorij Federacije pa ćete vidjeti da je to univerzalna priča. Nije to samo upiranje prsta u RS, iako su naravno motivi različiti, jer RS-u je u cilju promjena pravno-političkog karaktera Bosne i etabliranje državne zajednice, zajednice država, odnosno da se kroz instiucionalne secesije, koja je samo alatka, iznudi teritorijalna sukcesija. Treći korak je sasvim predvidiv: referendumska disolucija. Sve što radi entitet RS i što postigne u tom cilju pokušat će se aplicirati preko kantona u Federaciji na tzv. hrvatsko pitanje. Živimo u projektu etnitizacije teritorije koja ima logiku teritorijalno-administrativnih jedinica. Ponekad, u posljednje vrijeme sve češće, ulazi priča jedne od članica HNS-a o teritorijalnom i administrativnom preustroju tako da se iskreno bojim ovog cunamija koji dolazi. Ne radi se o drugom entitetu, već trećem, posljedičnom koji je iznuđeni entitet i da ga kolokvijalno nazovemo građansko-bosansko-bošnjački u tri enklave: Goražde, poluotvorenog tipa Krajina i Srednja Bosna. Pravljenje skučenog prostora s visokim tenzijama. Imao sam priliku biti u Ramalahu i nikome ne bih poželio da to osjeti. Želim da je to samo moj strah i pokušavam očuvati osnovnu komparativnu prednost Bošnjaka koja može polahko odumrijeti, a to je polivalencija: da se lahko vežu za druge, ali ostaju samo svoji. Plašim se da bismo mogli postati monovalentni, a to može biti opasan trend prema getoizaciji i radikalizaciji ne ideološke prirode, nego kao reakcija na tijesno. Bosnu treba iščitavati i u širem kontekstu. Mislim da je u najmanju ruku možemo iščitavati u kontestu srbijansko-kosovskog pitanja.

PREPOROD: Možda nam nije teško povjerovati, ali ne želimo na taj način govoriti o geostrateškim posljedicama po Bosnu.

CERO: Ono čega se bojim jeste zapadni pragmaticizam. Bosna se polahko utapa u realpolitiku i vrijeme ovjerava faktičko stanje, a svako faktičko stanje protokom vremena dobiva ovjeru.

Država bez izvorne koncesije

PREPOROD: Spomenuli ste kalkulacije HDZ-a i upitne radnje na području Federacije, u čemu su učestvovali mnogi politički i privredni akteri. Ako je vlasnik imovine država, i mi npr. Bošnjaci to prihvatamo, kako prihvatamo to ko sada upravlja i raspolaže imovinom u nekim gradovima, kantonima...? Primjera radi, ko upravlja sada državnom imovinom, ko eksploatiše šume i s kim?

CERO: Bilo je lutanja i u Federaciji, kantonima i općinama. Sad, iz ove distance, trebalo je napraviti obnovu preduzeća, vlasničku tranziciju, itd. Uglavnom, sada mi možemo ovdje navoditi sve greške, ali često je to završena priča. Ko upravlja imovinom? Upravlja sprega transnacionalnog tajkunizma, velikodržavnog hegemonizma i dobro etabliranog mafijaškog interesa. To je toliko uvezano vidljivim i nevidljivim nitima radi održavanja ili dolaska na vlast. Iako postoje zakoni, oni su ignorirani. Tako kao da zakona nema, a Boga se ne boje. Na nivou Federacije nema zakona o šumama, a vrlo teško se može dobiti na nivou države takav zakon. No, mogao bi se donijeti zakon o šumarenju, tj. načinu kako se koristi i eksploatiše šuma. Šume Herceg-Bosne su vlasnici šuma i šumskog zemljišta u svim kantonima s hrvatskom većinom. To su obrisi trećeg, zapravo, drugog entiteta. Paradržava Herceg-Bosna je živjela do 1997. godine. Zemljište oko Buškog jezera je upisano u vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga, kakvo je faktičko stanje na terenu po općinama i kantonima? Prvu grešku smo napravili na setu zakona o koncesijama. Nije moguće da država kao titular, vlasnik, nema nijednu izvornu koncesiju, već samo arbitrira između entiteta i kantona. Nije ista koncesija na četiri bukve i na 14 hektara šume. Gube se izvorni prihodi države i ona mora biti nosilac najvećih koncesija. Ne može more pripadati Kantonu 10. Ono je državno more. Ovih dana se događa jedna vrlo krupna stvar na koju niko ne obraća pažnju. U RS-u je u postupku donošenje zakona o zemljoradničkim zadrugama. Tu je toliko ugrađeno zamki uključujući i strane investitore. To je prelazak Srbije preko Drine. Nije to ulazak RS-a u Srbiju, već tihi ulazak Srbije: čija je teritorija toga je i zakon.

Nije sve tako crno i da se ne može riješiti, već je pitanje kompetencija. Pojela nas je partokratija. Lojalnost partiji važnija je od kompetencija, a sve su stranke u međuvremenu postale partije, zvale se one centar, ljevica, desnica. Sve imaju komitetsku piramidu.

Pojela nas je partokratija

PREPOROD: Ali to je samo korištenje?

CERO: Da, ali bez prethodne denacionalizacije. Oni su dvaput uradili denacionalizaciju, a nisu vratili u prijašnje stanje. Prvi put 1996. godine. Čitava Semberija. U Semberiji je bilo veoma puno nacionalizirane imovine. Oni su faktičko stanje pretvorili u realitet. Drugi put su 2000. donijeli Zakon o denacionalizaciji i restituciji koji je Visoki predstavnik poništio i rekao da je titular reguliranja denacionalizacije i restitucije država. Treba potencirati tu obavezu države da regulira pitanje upravljanjem, korištenjem i raspolaganjem. U pitanju koncesija država se mora pitati hoće li, recimo, na stotinu godina šumarsko preduzeće RS-a biti dato Srbiji. Titular mora da zadrži pitanje prenosa vlasništva. Mi živimo nedovršeni rat, a ne nedovršeni mir. Istina o bosanskom ratu moći će se napisati tek kad se riješi pitanje vlasništva nad teritorijom. Pitanje državne imovine završava priču o bosanskom ratu. Zašto Dodik ne dozvoljava da postoji komisija za državne koncesije? Nema komisije, nema državne imovine. Niko od aktuelnih struktura vlasti nije uvjetovao ovih dana ulazak u neka partnerstva promjenom seta zakona o koncesijama. Denacionalizacija i set zakona o koncesiji ide u paketu s državom imovinom. To je jedna šira priča. Naravno, ne treba zanemariti ni interese trećih strana, tuđe interese. Nisu to samo Srbija i Hrvatska. Istražite energetski suverenitet o kojem se sada govori. Je l' ti misliš da smo mi subjekt odlučivanja? Tu je i pitanje naše kompetencije. Mnogi naši ne samo da ne pišu, oni i ne čitaju. Pisati pa potpisati nosi odgovornost, ali pročitati... pa ne mora niko znati da si pročitao. Raspitaj se! Nije sve tako crno i da se ne može riješiti, već je pitanje kompetencija. Pojela nas je partokratija. Lojalnost partiji važnija je od kompetencija, a sve su stranke u međuvremenu postale partije, zvale se one centar, ljevica, desnica. Sve imaju komitetsku piramidu. Mi imamo problem s neznanjem, pored toga što imamo nedostatak institucionalnog okvira.

PREPOROD: Na sve ovo dolazi i pitanje usklađivanja grunta i katastra? Vidjeli smo šta to donosi ili odnosi u manjem entitetu.

CERO: Imao si etničko čišćenje i njegove posljedice, pa si dobio demografsku sliku. Drugi korak su grunt i katastar. Mnogi zakoni dolaze na ekavici i samo se prevode. Oni će imati odličnu pregovaračku poziciju. Plašim se da će u budućnosti doći samo do legalizacije faktičkog stanja uslijed naše nemoći, neznanja, ali i nemoći Visokog predstavnika. Oni su pred kraj puta, a mi ni krenuli nismo. Dodik neće poštivati presude Ustavnog suda dok ne dobije državnu imovinu. Teško možeš računati i na Strasbourg kada nisi prošao sve pravne domaće instance u svojoj zemlji, a znamo u kakvom je stanju Ustavni sud.