Preporod: Dugo ste čekali na rezolucija o genocidu u Srebrenici. Nakon odgađanja 27. aprila i 2. maja, čekamo glasanje o njoj pred Generalnom skupštinom UN-a. Možete li nam reći kako je počeo ovaj proces oko rezolucije?

Subašić: Prvo, nije ova rezolucija o genocidu u Srebrenici, koja će ako Bog da biti donesena pred Generalnom skupštinom UN-a, naše prvo iskustvo s njom. Sjetite se Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici iz 2009. godine. I tada smo dane provodile u EU i uspjeli dobiti ovu Rezoluciju Evropskog parlamenta. Od tada većina članica EU obilježava 11. juli kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. To je naša misija, da svijet pamti genocid u Srebrenici, preuzme odgovornost i zaštiti žrtve genocida, istinu o njemu. Udruženje Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa je 29 godina na tom putu borbe za istinu i pravdu koju vodimo u ime naše djece i muževa ubijenih u genocidu. Ne živimo vječno, ali želimo da se genocid u Srebrenici obilježava u cijelom svijetu i sutra kada mi umremo. Svijet obilježava 27. januar kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, 7. april kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Ruandi, zašto mi Majke Srebrenice ne bismo imale 11. juli kao taj dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici?!

UN nam to duguje

Danas svi znaju da smo u tzv. sigurnoj zoni UN-a pod zastavom UN-a doživjeli genocid. UN duguje žrtvama genocida ovu rezoluciju.

Zbog toga smo 2019. posjetile New York i sastale se sa generalnim sekretarom Antoniom Guterresom. Od njega, kao prvog čovjeka UN-a, tražili smo da se ponovo pokrene inicijativa za usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici, Generalni sekretar se složio sa nama. Prošle godine smo imali još jedan sastanak sa njim. Bilo je to poslije izricanja posljednje presude Mehanizma u Hagu za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije - presude Stanišiću i Simatoviću. Održali smo sastanke i sa njegovim prvim saradnicima, Alicom Nderitu, Aminom Muhammed, Rosemary DiCarlo i Melisom Fleming. Naši zahtjevi su bili rezolucija, određivanje međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, zaštita presuda izrečenih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i njegovim nasljednikom Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, zaustavljanje negiranja genocida i veličanja presuđenih ratnih zločinaca, te uspostava trajnog memorijala u UN-u. Generalni sekretar nam je rekao da su potrebni inicijatori, sponzori rezolucije. Dakle, Majke su pokrenule rezoluciju, ali predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović je prihvatio da to radi u naše ime, jer to je stvar procedure koju vodi država. Zahvaljujemo se i ambasadoru Zlatku Lagumdžiji koji to za nas radi u okviru Misije Bosne i Hercegovine u UN-u. Naravno i Memorijalnom centru Srebrenica na čelu s Emirom Suljagićem. Zahvaljujemo se inicijatorima rezolucije Njemačkoj i Ruandi i svim kosponzorima i prijateljima širom svijeta koji nas podržavaju u ovom procesu. Svi zajedno smo u ovoj misiji istine i pravde za žrtve genocida u Srebrenici, a rezolucija treba svima nama, i Balkanu i Evropi i čitavom svijetu. Napominjem da je Udruženje žrtava i svjedoka genocida s Muratom Tahirovićem zajedno sa nama u svim ovim procesima.

Njemačka je najbolji uzor za suočavanje s prošlošću

Posebno smo zahvalni Njemačkoj što je prihvatila da bude inicijator rezolucije zajedno sa Ruandom. Od Njemačke trebamo svi učiti. Znamo da se Njemačka suočila s prošlošću na najbolji mogući način, izvinila se za Holokaust, pružila ruku pomirenja. Odmah po porazu nacističke Njemačke suđeno je ratnim zločincima, i presuđeno - nekima od njih i smrtnom kaznom. Njemačka je nazvala pravim imenom ono što je učinjeno Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata i mi tražimo da se naziva pravim imenom ono što se desilo u julu 1995. godine u Srebrenici - da Srbija kaže da je to bio genocid, a ne da negira i veliča presuđene ratne zločince. Tražimo da ne vrijeđaju nas majke. Njemačka je imala Vili Branta. Mi još čekamo Vili Branta iz srpskog naroda. Sjetite se i da smo mi Majke enklava Srebrenica i Žepa dodijelile nagradu rukovodiocu njemačkog Bundeskriminalamta Klausu Zornu zbog četiri presude koje je Njemačka donijela za zločine genocida i druge ratne zločine počinjene u Doboju, Foči, Kotor Varoši i Osmacima i da smo predali Njemačkoj spisak saučesnika u genocidu u Srebrenici. Znate da je Milorad Dodik tada pozvao Srbe da bježe iz Njemačke, a što je bila još jedna njegova zloupotreba. Nisu svi Srbi u Njemačkoj zločinci iz Srebrenice. I zbog toga nam treba rezolucija. Svima nama je potrebna. Mi ne kažemo da su Srbi kao narod odgovorni za genocid, ali oni koji su odgovorni moraju biti identifikovani imenom i prezimenom, trebaju naučiti reći Ratko Mladić je presuđeni ratni zločinac, a ne da se slavi muralima i na drugi način, kako to rade u Beogradu prije svega.

Rezolucija je upravo Srbiji najpotrebnija

Moram reći da sam očekivala da će Srbija biti ta koja će pokrenuti rezoluciju o Srebrenici, jer ona je presuđena pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu za nesprečavanje genocida u Srebrenici. Njima je, upravo, najpotrebnija. To bi, vjerujte, za njih bilo najvažnije što bi uradili za budućnost svoje zemlje, za svoj narod, jer njihova djeca, nažalost još uvijek odrastaju u lažima. Roditelji koji to dozvoljavaju nisu prijatelji svojoj djeci, jer ih tako uče mržnji. Mržnja nikome nije donijela sreću. Djeci je potrebno odrastanje uz istinu, jedino ona donosi sreću, ozdravljenje i čovjeka i zajednice.

Preporod: Uvijek ističete da nema pomirenja bez povjerenja. Kako doći do njega?

Subašić: Rezolucija tu uveliko može pomoći i dovesti do suočavanja s prošlošću koje vodi pomirenju, kako je to lijepo prošle sedmice na otvaranju Depoa za neidentifikovane kosti žrtava genocida rekao i američki ambasador Majkl Marfi. Mi nećemo nikad odustati od istine, traganja za kostima naše ubijene djece u genocidu i gonjenja ratnih zločinaca. Ratni zločinci imaju svoja imena i prezimena kao ratni zločinci, kao što i naša ubijena djeca u genocidu imaju svoja imena i prezimena kao žrtve genocida. To je naš cilj i cilj rezolucije o Srebrenici. Nije cilj nikome da se svetimo, nije cilj nikome da stavljamo na teret nešto što nije. A onaj ko je to uradio, ko je naredio neka odgovara. Morate vratiti ljudskost, osvijestiti ljude i zato bih ja pozvala sve države svijeta da pokažu da poštuju procese pravde, da su na strani istine, da su na strani pravde. Svi koji ne budu dali glas za rezoluciju oni ne pripadaju čovječanstvu, oni su oni koji ne stoje iza ljudskih vrijednosti. Oni će i sebe i svoj narod utopiti u laž i neistinu, a to je život u tami, u mraku i nesreći. Ponavljam, bez istine nema pravde, bez pravde nema povjerenja, a bez povjerenja nema pomirenja. Mora se doći do povjerenja da bi se došlo do pomirenja. Kako? Tako što ćemo stvari nazivati njihovim pravim imenima. Tako što ćemo ono što je učinjeno našoj djeci i muževima u julu 1995. godine zvati genocidom, onako kako su to presudili sudovi UN-a i to u više presuda.

Duga je to bila borba koju smo vodili u ime naše djece za pravdu pred Haškim tribunalom. I uspjele smo. Dočekale smo da genocid u Srebrenici bude presuđen, da su najodgovorniji za njega presuđeni doživotnim kaznama zatvora. Bez tih presuda Haškog tribunala ne bismo imali ni ovu rezoluciju koja će omogućiti da cijeli svijet svakog 11. jula obilježava genocid u Srebrenici i uči o njemu u školama kako se nikom ne bi ponovio.

Na stubu srama u Potočarima bit će i Aleksandar Vučić

Preporod: Brutalno vrijeđanje žrtava genocida dolazi s najvišeg nivoa vlasti iz Srbije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, čak, najavio da, vjerovatno, ide ponovo u New York da poziva da se rezolucija ne usvoji. Kako Vi gledate na to?

Subašić: Prvo ću reći kao majka, treba da ga bude sramota što svoj narod vodi u propast i što svom narodu laže. Nažalost i 29 godina poslije oni još uvijek žive u onom vremenu u kojem su živjeli 90-ih godina. Vučić čini se misli da je ponovo na Jevrejskom groblju i da puca po Sarajevu. U njemu to očito još uvijek živi, on to još uvijek nije izbacio iz sebe. On slavi presuženog ratnog zločinca Ratka Mladića. Zamislite da se u Njemačkoj slavi Hitler a na zgradama Berlina da gledamo Hitlerove murale.To se ne može ni zamisliti, a kamoli desiti. Vjerujemo da će rezolucija i to urediti i konačno stati nakraj veličanju presuženog ratnog zločinca Mladića.

Moram ponoviti da ćemo imati stub srama i stub časti. Na stubu srama bit će i Aleksandar Vučić i mnogi drugi zbog kojih danas umjesto naše djece imamo bijele nišane, a željeli su da nemamo ni te nišane. Nismo im to dozvolili. Ne dozvoljavamo ni da laž pokrije istinu.

Mi majke smo uspjele da dolina bijelih nišana danas svjedoči genocid, dostojanstveno svjedočimo istinu i odgajamo našu djecu bez mržnje i osvete. Sve majke svijeta treba da uče od nas majki Srebrneice. Mi smo svoju djecu rađale iz ljubavi i s ljubavlju ih odgajamo. Uvijek ćemo se boriti protiv podjela i zla.

Preporod: Redovno se javljate saopćenjima za javnost. Jedno od posljednjih ste uputili članici Predsjedništva BiH Željki Cvijanović.

Subašić: Dugo sam čekala da će proraditi majčinski instinkt, da će prestati da nas vrijeđa, laže, govori neistinu. Nažalost uzalud. Da li je politika toliko na nju utjecala ili nešto drugo, ne znam. Mi smo morali da je podsjetimo da je ona žena i majka i da treba da prestane veličati ratne zločince i vrijeđati majke, da prestane govoriti neistinu I svojoj djeci i svom narodu.

Subašić: Zamislite da na zgradama Berlina danas gledate murale Hitlera, kao što stoje murali ratnog zločinca Mladića na fasadama u Beogradu.  Srbija tako otvara vrata za dolazak "novih Hitlera" i "novih Mladića". To nije opasnost samo za nas u Bosni i Hercegovini, to je opasnost i za Evropu i cijeli svijet.

Rezolucija je put za suočavanje s prošlošću

Preporod: Na panelu u New York veoma upečatljivo govorili ste glasom žrtve genocida šta očekujete od rezolucije. I Inicijativa mladih iz Srbije je bila uz vas tom prilikom. Bili se sa Ženama u crnom u Bratuncu. I one su podržale rezoluciju.

Subašić: Veliki broj nevladinih organizacija podržava naš rad. I mi podržavamo njihov rad i rad sviju koji se bore za bolje sutra. Bitan je svaki glas na strani istine. Kada se jedan čovjek okrene istini ma koliko vremena za to trebalo vrijedi se za to boriti. Mislim da dolazi vrijeme da će se ljudi mijenjati nabolje ako Bog da. Zlo ne može vječno živjeti u čovjeku, inače ga ubije gore nego metak. Kako je rekao američki ambasador Majkl Marfi prošle sedmice u Potočarima na otvaranju Depoa za neidentifikovane kosti i lične predmete žrtava genocida, rezolucija je put za suočavanje s prošlošću što vodi pomirenju.

Zato nam je potrebna rezolucija, da tome pomogne. Svima nama na Balkanu je potrebna ova rezolucija. Potrebna je i Evropi i čitavom svijetu.

Preporod: Bili ste s porodicama žrtava u Bratuncu. Nije bilo tabuta sa identifikovanim žrtvama za ukop. Ko je kriv za to? Bratunac traga za još preko 600 ubijenih u agresiji na RBiH.

Subašić: Politika je kriva. Politika ne dozvoljava da se pronađu skrivene grobnice. Institut ne radi svoj posao, ne sarađuje sa porodicama.

Mi Bošnjaci smo, nažalost, skloni prihvatanju procesa mir mir niko nije kriv na našu štetu. Porodice žrtava to ne prihvataju. Porodice žrtava su uputile pismo javnosti koje je pročitala glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica Almasa Salihović u Bratuncu. Porodice su pitale sa tog časnog mjesta da li su pod kontrolom zločinačkih ideologija organizacije, ustanove i institucije koje treba da se bave efikasno traženjem nestalih i identifikacijama, traganjem za ratnim zločincima.

Mi imamo pravo da znamo: da li zločinci i njihova ideologija imaju danas takvu snagu da kontolišu proces traženja nestalih, da sprečavaju identifikacije naših ubijenih. Da sprečavaju suđenja. Ko ima pravo da nam kaže da za identifikaciju naše djece, naših očeva i majki, nema novca? Jasno se mora reći ko to blokira. Rezolucija i tu može pomoći.

Preporod: Nedavno ste imali sastanke sa prvim ljudima Suda i Tužilaštva BiH. Da li su čuli vaše pritužbe na njihov (ne)rad?

Subašić: Ono što nas je posebno zabrinulo je to što smo osjetili oda oni, Sud I Tužilaštvo BiH, nemaju između sebe saradnju. Od jednih smo čuli jedno, a od drugih suprotno od toga. Vidjeli smo da je u Sudu i Tužilaštvu BiH zavladala jedna politika koja je usmjerena protiv Bošnjaka, a to je da se izmijeni ono što je utvrđeno na Haškom tribunalu – da se obrnu stvari – da Bošnjaci budu najbrojniji zločinci, a drugi žrtve. Bošnjaci nikad nisu počinjali rat, nikad nisu nikog napadali. Bošnjaci su se samo branili.

Nijedan, ni srpski ni hrvatski general nije priveden ili optužen u Sudu BiH, a za bošnjačke ne znam da li je ijedan ostao da to ne bude. Ako jeste, neka čeka optužnicu ako se nastavi raditi ovako.

29. godišnjica genocida u Srebrenici bit će obilježena u sjedištu UN-a

Preporod: Kada očekujete glasanje za rezoluciju

Subašić: Uskoro. Vjerujem da će to biti uskoro, jer ne mogu da vjerujem da je svijet toliko zloban i mračan da ne želi da bude na strani čovječnosti i ljudskih vrijednosti. I poslije svega ja vjerujem u dobro, da će pobijediti. Vidite i sami da je svijet preplavljen zlom. Ali i da je sve više snaga koje dižu glas protiv toga. UN prepoznaje važnost toga. I to daje nadu. Rezolucija će samo pomoći u tom procesu da ovaj svijet učinimo boljim za mlade koji to od nas i očekuju.

Ponavljam, samo tražimo ono što imaju žrtve Holokausta i žrtve genocida u Ruandi.

Preporod: Dvadeset devetu godišnjicu genocida u Srebrenici ove godine ćete obilježiti i u sjedištu UN-a u new Yorku.

Subašić: Da. Zajedno s Memorijalnim centrom Srebrenica priredit ćemo jednu izložbu i panel o genocidu u Srebrenici. Postavit ćemo tamo i kamen temeljac trajnom memorijalu genocida u Srebrenici.