Preporod: Generalna skupština UN-a usvojila je 23. maja Rezoluciju o Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995. Šta po Vama ova Rezolucija predstavlja za preživjele žrtve genocida u Srebrenici, kao i za druge žrtve u budućnosti i kako ocjenjujete njen značaj u kontekstu naslijeđa Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (Mehanizma), uzimajući u obzir da se Rezolucija zasniva upravo na presudama koje su izrečene pred ovim sudovima UN-a?
Santana: Iako mogu da razumijem zašto postavljate ova pitanja, ne usuđujem se govoriti u ime žrtava genocida u Srebrenici, ili u ime bilo kojih drugih žrtava međunarodnih zločina - o tome šta za njih znači Rezolucija Generalne skupštine kojom se 11. juli proglašava za “Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995”. To jedino same žrtve mogu znati, a ja mogu da pretpostavim da Rezolucija može da ima različita značenja za različite ljude.
Što se tiče značaja Rezolucije u pogledu naslijeđa MKSJ i Mehanizma, želim da naglasim da su rezolucije koje usvaja Generalna skupština UN-a rezultat političkih procesa i da se, u tom pogledu, njihov sadržaj i njihova svrha veoma razlikuju od zaključaka do kojih dolaze nezavisne pravosudne institucije kao što su MKSJ i Mehanizam. Glavni mandat ad hoc sudova i Mehanizma bio je donošenje presuda u predmetima u okviru njihove nadležnosti u skladu s međunarodnim standardima pravičnog suđenja, i njihov doprinos u tom pogledu je ono što čini njihovo primarno naslijeđe.
U tom kontekstu, primjećujem da Rezolucija priznaje doprinose MKSJ-a i Mehanizma u borbi protiv nekažnjivosti i u pozivanju na odgovornost za genocid i druge glavne međunarodne zločine, kao i njihovu ulogu u utvrđivanju da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju krivična djela genocida. Što se tiče Mehanizma, mi ćemo nastaviti da činimo sve što možemo u okviru svog mandata da štitimo i promovišemo ovo naslijeđe.
Pionirska uloga MKSJ i MKSR u provođenju pravde
Preporod: U svom obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a ističete uporne pokušaje da se potkopa naslijeđe MKSJ-a/Mehanizma putem poricanja genocida, veličanja ratnih zločinaca i pokušaja revizije historije. Da li takva obraćanja pokreću i adekvatne akcije u cilju rješavanja problema i otklanjanja prepreka? Kako se može zaštiti naslijeđe MKSJ-a/Mehanizma?
Santana: Nadamo se, naravno, da je tako. Međutim, da li će pod uticajem mojih obraćanja Vijeću sigurnosti države pokrenuti akcije zavisi od njihove političke volje, i ja sam toga svjesna. Ovo se naročito odnosi na pitanje koje sam pokrenula u svom obraćanju u junu 2023. u vezi s pokušajima da se dovede u pitanje rad MKSJ-a i Mehanizma poricanjem genocida, veličanjem ratnih zločinaca i istorijskim revizionizmom, za čije suzbijanje su potrebne mjere domaćih vlasti. Kao predsjednica Mehanizma, smatram da su moja obraćanja Savjetu bezbjednosti i Generalnoj skupštini odlična prilika da države članice upozorim, zvanično i javno, na pitanja koja zahtijevaju njihovu pažnju ili aktivnu saradnju. Stoga ću nastaviti da koristim te prilike, kao i sve druge relevantne forume, da skrenem pažnju državama članicama na prijetnje pravdi i da od njih zahtijevam da preduzmu mjere.
MKSJ je pokazao svijetu da su ostvarenje pravde i borba protiv nekažnjivosti mogući.
Danas njegovo naslijeđe služi kao smjernica za druge sudove koji imaju jurisdikciju nad međunarodnim zločinima i sjajan je primjer toga šta međunarodna zajednica može da postigne kada se ujedini u borbi protiv nepravde.
Čvrsto vjerujem da se naslijeđe MKSJ, Međuanrodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) i Mehanizma upornom promocijom može, u krajnjoj instanci, zaštititi od poricanja genocida, istorijskog revizionizma, veličanja ratnih zločinaca, i drugih pokušaja dovođenja tog naslijeđa u pitanje. Neke od ovih uznemiravajućih pojava proističu iz mržnje, ali smatram da one često ukazuju na neinformisanost ili nedostatak obrazovanja. Sa svoje strane, Mehanizam čini napore da svoje javne sudske spise učini dostupnim što široj javnosti, uključujući na bosanskom/ hrvatskom/srpskom jeziku, ne samo online, već i na terenu, tako što ohrabruje osnivanje i podržava aktivnosti informativnih i dokumentacionih centara u državama bivše Jugoslavije, gdje su ovi spisi lako dostupni. Zajedno s drugim čelnicima Mehanizma, nastavit ću da koristim sve prilike koje mi budu na raspolaganju da istaknem bogato naslijeđe MKSJ-a, MKSR-a i Mehanizma i da podstičem sjećanje na pionirsku ulogu ovih sudova u provođenju pravde.
Obrazovanje kao lijek i put prema ostvarivanju inkluzivnih društava
Preporod: Dan nakon obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici učestvovali ste na konferenciji “Genocid u Srebrenici: od sudnice do učionice – Činjenice utvrđene pred MKSJ-om i Mehanizmom i njihovo korištenje u obrazovanju” koju je organizovao Fond Memorijala Kantona Sarajevo u saradnji s Programom Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom i Centrom za postkonfliktna istraživanja. Vjerujete li da će postignuća i sudski zaključci Haškog suda jednog dana biti zabilježeni u udžbenicima historije u cijeloj Bosni i Hercegovini, ili, možda bi bolje bilo postaviti pitanje zašto to još nije tako?
Santana: Svakako se nadam da će sve zajednice pogođene sukobom u bivšoj Jugoslaviji jednog dana priznati zaključke donijete u presudama MKSJ-a i Mehanizma i da će oni biti uvedeni u njihove udžbenike historije. Istovremeno, shvatam da je prihvatanje prošlosti i postizanje pomirenja dug proces pun izazova. Sukobi koji su se devedesetih godina 20. stoljeća dogodili na Balkanu prouzrokovali su strahovitu ljudsku patnju, ali su i podstakli podjele na nacionalnoj osnovi koje se manifestuju i danas, naprimjer, poricanjem genocida, veličanjem osuđenih ratnih zločinaca i pokušajima revizije historije.
Čvrsto sam uvjerena da je obrazovanje lijek za takve napetosti i da predstavlja put prema ostvarivanju otpornih, inkluzivnih društava koja pokazuju saosjećanje u općem smislu. Sudije MKSJ-a i Mehanizma pomno su analizirali dokaze koji su im predočeni i njihove presude su utvrdile činjenice u vezi sa sukobima u bivšoj Jugoslaviji van razumne sumnje. Mehanizam naporno radi kako bi zaštitio i promovisao naslijeđe ovih sudskih zaključaka, ne samo poboljšanjem pristupa javnosti tom materijalu, već i pružanjem podrške nastavnicima historije u bivšoj Jugoslaviji, putem odličnog programa Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom (koji zovemo PMI), da efikasno koriste primarne izvore MKSJ-a i Mehanizma u učionicama. Ti napori kulminirali su izradom fantastičnog vodiča koji nastavnicima historije u regionu pomaže da u svoja predavanja o sukobima devedesetih godina 20. stoljeća u bivšoj Jugoslaviji uvedu arhivski materijal ovih međunarodnih sudova. Veoma sam ponosna na ovu inicijativu i duboko sam ganuta predanošću i angažmanom nastavnika i njihovih udruženja. Ovaj proces je možda spor, ali je trajan, i smatram da su ovakva nastojanja u pružanju informacija od ključne važnosti za bolju budućnost cijelog regiona.
Preporod: U aprilu 2024. navršilo se 20 godina od izricanja konačne presude protiv Radislava Krstića u kojoj je prvi put utvrđeno da je u julu 1995. u Srebrenici počinjen genocid. Koliki je bio njen značaj za postupke koji su uslijedili nakon nje, a u kojima je suđeno osobama osumnjičenim za genocid u Srebrenici?
Santana: Izricanje žalbene presude u predmetu protiv Radislava Krstića u aprilu 2004. je bez sumnje bilo prekretnica u historiji MKSJ-a. To je bila prva pravosnažna presuda koja je zločine počinjene protiv bosanskih muslimana u Srebrenici 1995. priznala kao genocid, i prva pravosnažna presuda za genocid koju je izrekao MKSJ, a kojom je Krstić osuđen za pomaganje i podržavanje genocida.
Pored toga, Žalbeno vijeće je u tom predmetu posebno doprinijelo razvoju relevantnih zakona time što je utvrdilo da se genocid može počiniti u ograničenim geografskim okvirima, u ograničenom vremenskom periodu i s usmjerenošću na određeni dio zaštićene grupe. Zaista, ova žalbena presuda bila je prva u nizu presuda koje je izrekao MKSJ, kao i MKSR, a koja je pojasnila obilježja zločina genocida, iz čega je proizašla kompilacija izvanredne sudske prakse koja je služila kao smjernica za tumačenje genocida ne samo za MKSJ, MKSR i Mehanizam, već i za druge sudove i tribunale koji sude u takvim predmetima.
Važno je zapamtiti da se u svakom predmetu mora suditi na osnovu konkretnih činjenica predočenim u tom predmetu, u cilju utvrđivanja uloge koju je određena optužena osoba eventualno imala u događajima. Ipak, neke opće činjenice u vezi s genocidom u Srebrenici koje su sudski utvrđene u predmetu protiv Radislava Krstića prihvaćene su i u drugim predmetima protiv osoba optuženih za povezane zločine pred MKSJ-om i Mehanizmom, kao i u nacionalnim sudovima. Sve presude MKSJ-a i Mehanizma, uključujući žalbenu presudu u predmetu Krstić, izrečene su nakon sveobuhvatnih analiza obimnih dokaza i, u cjelini gledano, pružaju neospornu dokumentaciju u vezi s događajima koji su se odvijali u bivšoj Jugoslaviji tokom sukoba devedesetih godina prošlog stoljeća.
Presuda u predmetu StanišićSimatović predstavlja ključni momenat u historiji MKSJ i Mehanizma
Preporod: Ove godine 31. maja navršila se godina dana od izricanja presude protiv Stanišića i Simatovića - posljednje presude pred Mehanizmom u vezi s bivšom Jugoslavijom. Tokom čitanja sažetka presude u svojstvu predsjedavajućeg sudije Žalbenog vijeća u tom procesu, istakli ste da “izricanje ove presude predstavlja ključnu tačku u mandatu Mehanizma da nastavi da vrši stvarnu, vremensku i personalnu nadležnost MKSJ-a.” Molim Vas da to pojasnite?
Santana: Vijeće sigurnosti UN-a 1993. donijelo je odluku “da se osnuje međunarodni sud sa zadatkom da krivično goni osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991”. Na osnovu toga osnovan je MKSJ. Kada je broj predmeta pred MKSJ-om i MKSR-om počeo da se smanjuje, Vijeće sigurnosti je 2010. osnovalo Mehanizam kako bi on preuzeo stvarnu, teritorijalnu, vremensku i personalnu nadležnost od MKSJ-a i MKSR-a. Predmet Stanišić i Simatović bio je posljednji predmet za glavne zločine, odnosno ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, koji je Mehanizam naslijedio od MKSJ-a. Tako je drugostepena presuda u ovom predmetu – igrom slučaja izrečena svega nekoliko dana poslije 30. godišnjice osnivanja MKSJ-a, označila i završetak perioda od tri decenije sudske aktivnosti na ispunjavanju našeg mandata da pred sud dovedemo počinioce međunarodnih zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji. To je imalo veliki simbolički značaj i završetak tog predmeta zaista je predstavljao jedan od ključnih momenata u historiji MKSJ-a i Mehanizma.
Preporod: Koliki je značaj žrtava i svjedoka u suđenjima za međunarodne zločine i koliko je važna podrška radu MKSJ-a/Mehanizmu koju su žrtve pružale u kontinuitetu kako bi pomogle da se ispuni njihov mandat? Koja je Vaša poruka žrtvama?
Santana: Žrtve i svjedoci bili su apsolutno neophodni u suđenjima i drugim postupcima pred MKSJ-om i Mehanizmom. Svojim izjavama i svjedočenjima, oni su pružili dokaze i tako omogućili sudijama da utvrde činjenice i donesu odluke o odgovornosti optuženih. Bez žrtava i svjedoka ne bi bilo ni sudske dokumentacije, ni presuda. To je veoma jednostavna ali i veoma značajna činjenica. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Međunarodni krivični sud za Ruandu (MKSR), Mehanizam i svi drugi međunarodni krivični sudovi ili sudovi na međunarodnom nivou koji su osnovani u međuvremenu, ne bi mogli da ispune svoje mandate da nije bilo svjedoka koji su hrabro pristupili da svjedoče o svojoj istini. Čak i u ovoj rezidualnoj fazi, uloga žrtava i svjedoka je izuzetno važna za Mehanizam i pomoć koju on pruža domaćim jurisdikcijama. Domaće vlasti često traže od Mehanizma povjerljive dokaze kako bi ih koristili u svojim postupcima. Da bi dostavio te informacije, Mehanizam mora – osim u izuzetnim okolnostima – da dobije pristanak zaštićenih žrtava i svjedoka. Veoma ohrabruje činjenica da zaista veliki broj njih rado pristaje da svjedoči i bude na raspolaganju domaćim vlastima, često mnogo godina nakon što su prvi put svjedočili, i uz rizik od ponovnog traumatizovanja i drugih štetnih posljedica. Ne mogu dovoljno da naglasim činjenicu da je njihovo učešće u postupku utvrđivanja odgovornosti od suštinskog značaja. Moja poruka žrtvama glasi: imam najveće moguće poštovanje za sve što ste žrtvovale da biste služile pravdi, a sigurna sam da je mnogo toga bilo bolno i daleko od tuđih očiju. Istinski me nadahnjuju vaša hrabrost i otpornost, koje će, znam, imati odjeka kroz historiju.
Preporod: Kao predsjednica Mehanizma bili ste jedan od uvodničara na konferenciji održanoj u Sarajevu 14. i 15. septembra 2023. koju je organizovalo Udruženje Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa i udruženje žrtava i svjedoka genocida u povodu obilježavanja 30. godišnjice osnivanja MKSJ-a. Koja je po Vama važnost naslijeđa MKSJ-a?
Santana: Konferencija održana u Sarajevu povodom obilježavanja 30. godišnjice osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) bila je izuzetna prilika koja je okupila međunarodne i nacionalne stručnjake, žrtve, predstavnike medija i građanskog društva, članove akademske zajednice i ostale koji su pažljivo razmatrali razne aspekte naslijeđa Međunarodnog suda. Kao predsjednica Mehanizma, koji je nasljednik i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR), uvijek se ponosim saznanjem o uticaju koje sve tri institucije imaju na razvoj međunarodnog krivičnog prava, ali sam posebno dirnuta činjenicom da su ovu konferenciju organizovala udruženja žrtava. Čuti od žrtava šta je za njih značio MKSJ i saznati da su se njegovim radom osjećali osnaženim i ohrabrenim, za mene je bio dragocjeni moment i profesionalno i lično - zauvijek ću ga nositi sa sobom. Bila mi je najveća čast učestvovati u tom događaju.
Za mene je primarni značaj naslijeđa MKSJ-a to što je pokazao svijetu da su ostvarenje pravde i borba protiv nekažnjivosti mogući. Osnivanjem MKSJ-a i njegovim uspješnim radom ovjekovječena je predanost međunarodne zajednice ostvarenju pravde za najteže zločine. Danas, ovo naslijeđe nastavlja da služi ne samo kao smjernica za druge sudove koji imaju jurisdikciju nad međunarodnim zločinima, uključujući putem svoje bogate jurisprudencije iz materijalnog i procesnog prava, već je i sjajan primjer toga šta međunarodna zajednica može da postigne kada se ujedini u borbi protiv nepravde. Nadam se da će ovo naslijeđe i dalje biti od koristi za ljude u bivšoj Jugoslaviji i širom svijeta.
Preporod: Bili ste uz žrtve Prijedora na Dan bijelih traka i tom prilikom učestvovali na Prvoj međunarodnoj konferenciji o logorima u RBiH. MKSJ je svoje prve presude izrekao za zločine počinjene u Prijedoru. Možete li objasniti značaj koji neke od tih presuda imaju u kontekstu razvoja međunarodnog prava?
Santana: Zaista, samim tim što je to bila prva konferencija koja je u potpunosti bila posvećena logorima u Bosni i Hercegovini, konferencija u Prijedoru u maju 2024. je bila istinski značajna i pomogla je unapređenju dijaloga o jednom od najmračnijih aspekata sukoba devedesetih godina prošlog vijeka. Bilo mi je zadovoljstvo što sam mogla da učestvujem u ovom događaju, kao i na konferenciji koja je, s tim u vezi, kasnije održana u Sarajevu, i da čujem mišljenja govornika iz nekoliko disciplina i, ono što je bilo najsnažnije, mišljenja onih koji su preživjeli zločine počinjene u logorima. Isto tako sam ohrabrena time što se u diskusijama prihvatilo da su ljudi različitih nacionalnosti bili žrtve neopisivo stravičnih zločina u logorima širom Bosne i Hercegovine.
MKSJ je igrao ključnu ulogu u tome da se osobe optužene za zločine počinjene u općini Prijedor, uključujući one u logorima, izvedu pred lice pravde. Za zločine koji su povezani s tom općinom na kraju je osuđeno 17 lica. Ovi predmeti bili su od suštinskog značaja i za utvrđivanje činjenica i za unapređenje međunarodnog krivičnog prava. Što se tiče ovog drugog, relevantne presude MKSJ-a pojasnile su opseg određenih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, kao i vidove individualne krivične odgovornosti.
Naprimjer, u predmetu Kvočka i drugi, ključnom predmetu koji se odnosi na zločine počinjene u logorima u Prijedoru, MKSJ je potvrdio da se zločin progona može utvrditi ne samo kroz djela fizičkog nasilja, već isto tako i kroz djela maltretiranja, ponižavanja i psihološkog zlostavljanja. Također je utemeljio da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu da predstavljaju mučenje, što je kažnjivo i kao ratni zločin i kao zločin protiv čovječnosti. Osim toga, pojasnio je obilježja udruženog zločinačkog poduhvata, posebno kad se odnosi na lica koja su imala udio u zločinima počinjenim u zatočeničkim logorima i objektima, a ne samo na one koji su bili fizički počinioci. Ova tumačenja stavila su naglasak na višestruki uticaj zločina počinjenih nad zatočenicima, kao i njihovu sistematsku prirodu. Što je najvažnije, utrli su put za čvršći pristup prepoznavanju odgovornosti za takve zločine širom svijeta.
Rezolucija o novom mandatu Mehanizma
Preporod: Imenovani ste za predsjednicu Mehanizma 1. jula 2022. Šta za Vas znači biti predsjednica ovog UN-ovog suda koji je pravni nasljednik MKSJ-a, i koje su najvažnije dužnosti i prioriteti Vas kao predsjednice ovog UN suda?
Santana: Voditi takvu historijski važnu instituciju kao što je Mehanizam je ogromna odgovornost. Nikad ne zaboravljam čast koju nosi ovaj položaj i personalni značaj koji ima za mene. Devedesetih godina 20. stoljeća bila sam sudija u mojoj domovini, Urugvaju. Dok sam u medijima pratila zločine koji su se događali u bivšoj Jugoslaviji, sjećam se da sam iskreno željela da doprinesem naporima da se ostvari pravda za žrtve. Moj izbor za spisak sudija Mehanizma gotovo dvadeset godina kasnije i nedavno imenovanje za predsjednicu te institucije su za mene veoma važne prekretnice jer su mi omogućili da doprinesem ključnom radu i naslijeđu Mehanizma i sudova koji su mu prethodili, kao i cilju međunarodne krivične pravde u širem smislu.
U svojstvu predsjednice Mehanizma, obavljam više dužnosti, u skladu sa Statutom i Pravilnikom o postupku i dokazima Mehanizma i mogu iskreno da kažem da nijedna dužnost nije važnija od druge. Što se tiče mojih prioriteta, kada sam postala predsjednica, jedan od mojih glavnih ciljeva bilo je efikasno, djelotvorno i pravično zaključenje preostalih prvostepenih i drugostepenih postupaka. S tim u vezi, predsjedavala sam Žalbenim vijećem u posljednjem predmetu naslijeđenom od MKSJ-a, predmetu protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, u kojem je presuda izrečena u maju 2023. Nakon obustavljanja postupka u predmetu protiv Féliciena Kabuge na neodređeno vrijeme u septembru 2023. godine, Mehanizam nema više nijedno aktivno suđenje ni žalbeni postupak u predmetima koji se odnose na glavne zločine (predmeti koji se odnose na genocid, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine).
Zahvaljujući ovom razvoju događaja, Mehanizam je sada istinski ušao u rezidualnu fazu i moji prioriteti su prilagođeni u skladu s tim. Trenutno sam veoma usredotočena na planiranje budućnosti rada Mehanizma u skladu s rezolucijom 2637 (2022), kojom Vijeće sigurnosti UN-a traži od Mehanizma da pruži jasne i fokusirane planove rokova za završetak svih aktivnosti i mogućnosti za prebacivanje preostalih aktivnosti u dogledno vrijeme. Vijeće sigurnosti će u junu 2024., nakon svog dvogodišnjeg pregleda našeg napretka u radu, donijeti novu rezoluciju u vezi s mandatom Mehanizma, i očekujem da ću na sličan način biti zauzeta planiranjem za budućnost. Važno je naglasiti da će, kako Mehanizam bude nastavljao da smanjuje broj zaposlenih i sužava svoj operativni otisak, efikasno vođstvo i dobro upravljanje biti od ključne važnosti.
Još jedan ključni prioritet u ovoj fazi života Mehanizma, gdje se naglašavaju naše dugoročnije funkcije, je da nastavimo da konsolidujemo naslijeđe MKSJ-a, MKSR-a i Mehanizma i da blisko sarađujemo sa svim glavnim zainteresovanim stranama. Ovo uključuje i pružanje podrške nacionalnim pravosuđima u njihovom procesuiranju zločina počinjenih tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina 20. stoljeća i osiguranje široke dostupnosti naše javne sudske evidencije na internet stranicama Mehanizma, javnih baza podataka i inicijativa Programa Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobima. Čvrsto vjerujem u vrijednost ovog naslijeđa i važnost proširenja njegovog dometa što je dalje moguće prije nego što Mehanizam zatvori svoja vrata.
Preporod: Koje su rezidualne funkcije MRMKS-a, posebno u vezi s Bosnom i Hercegovinom i bivšom Jugoslavijom?
Santana: Iako je tačno da je Mehanizam djelotvorno završio sve prvostepene i drugostepene postupke u predmetima koji se odnose na glavne zločine naslijeđenim od MKSJ-a, on još uvijek obavlja mnogo važnih rezidualnih funkcija koje mu je povjerio Viječe sigurnosti. Te funkcije uključuju nadzor nad izvršenjem kazni, pružanje pomoći nacionalnim pravosuđima, vođenje arhiva Mehanizma, MKSJ-a i MKSR-a, zaštitu žrtava i svjedoka, praćenje predmeta proslijeđenih nacionalnim pravosuđima, vođenje sudskih postupaka za nepoštivanje suda, lažno svjedočenje, zahtjevima za reviziju presuda i druge poslove po potrebi.
Većina ovih rezidualnih funkcija relevantne su za Bosnu i Hercegovinu i šire za region bivše Jugoslavije. Na primjer, sudovi u bivšoj Jugoslaviji presuđuju u predmetima u vezi s optužbama za zločine počinjene na tom području tokom sukoba devedesetih godina 20. vijeka i s tim u vezi Mehanizam odgovara na molbe za pomoć od domaćih sudova, tužilaca i branilaca u kojima se traži pristup sudskim spisima MKSJ-a i Mehanizma. Mehanizam takođe obezbjeđuje da se zaštitne mjere za žrtve i svjedoke koje su MKSJ ili Mehanizam sudski naložili nastave primjenjivati, osim ako se ne naloži drugačije. Pored toga, olakšavanje pristupa arhivama MKSJ-a i Mehanizma je i dalje važno za pravne stručnjake i za širu javnost u regionu i trudimo se da takav pristup još poboljšamo. Na kraju, svjesna sam uticaja koje izvršenje kazni, a posebno molbe za prijevremeno puštanje na slobodu, imaju na ljude u regionu. U tom kontekstu, konsultujem se s udruženjima žrtava i prikupljam razne druge relevantne informacije u svrhu rješavanja po molbama za prijevremeno puštanje na slobodu, uz istovremeno održavanje ravnoteže s pravima osuđenika.
Preporod: Jedna od rezidualnih funkcija MRMKS-a je nadzor izvršenja kazni osuđenih ratnih zločinaca. Sudija Carmel Agius, bivši predsjednik MRMKS-a promijenio je pristup koji se ranije primjenjivao prilikom razmatranja da li da se odobri prijevremeno puštanje na slobodu. Koji je Vaš pristup?
Santana: Nadzor izvršenja kazni jedna je od ključnih preostalih funkcija Mehanizma kojoj posvećujem mnogo vremena i pažnje. Što se tiče prijevremenog puštanja na slobodu, na
samom početku treba da napomenem da je pravni pristup Mehanizma uvijek bio da osuđena osoba, kada izdrži dvije trećine kazne, samo ispunjava uslove za razmatranje prijevremenog puštanja na slobodu, a ne stiče pravo na takvo puštanje. Pored toga, svaka molba mora da se razmotri u vezi s vlastitim meritumom, uzimajući u obzir posebne okolnosti predmeta. Ocjena raznih faktora koji pretežu za ili protiv prijevremenog puštanja na slobodu je stoga individualizovana za svaku osuđenu osobu i spada u okvir diskrecionih ovlaštenja predsjednika Mehanizma. S tim u vezi, moj pristup pitanju prijevremenog puštanja na slobodu je u skladu s pristupom mog prethodnika, a također sam mišljenja da prijevremeno puštanje na slobodu u slučaju genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina treba da bude izuzetak.
U tom kontekstu, ozbiljnu pažnju poklanjam rehabilitaciji koja se, naprimjer, pokazuje time da li osuđena osoba prihvata odgovornost za zločine za koje je osuđena, da li pokazuje znakove kritičkog razmišljanja o svojim zločinima, da li izražava iskreno kajanje ili žaljenje, da li preduzima korake za podsticanje pomirenja ili da traži oprost, ili pak da li pokazuje pozitivan stav prema osobama drugog porijekla. Rehabilitacija je, naravno, samo jedan od faktora koji treba da se uzme u obzir, ali to je nešto što moram razmotriti veoma pažljivo.
Mladima se ne smije oduzimati mogućnost da se pomire s prošlošću
Preporod: Kako gledate na nedostatak regionalne saradnje među raznim jurisdikcijama na teritoriji bivše Jugoslavije, uključujući i to što je značajan broj optuženih pronašao utočište u drugim zemljama u regionu, gdje žive lagodno kao slobodni ljudi? Poznato je da je značajan broj optuženih pronašao utočište u susjednim zemljama? Pojavljuju se i kao gosti u televizijskim emisijama ili drže predavanja na univerzitetima i konferencijama gdje javno osporavaju naslijeđe MKSJ-a/Mehanizma. Koja je Vaša poruka za njih?
Santana: Nedostatak adekvatne saradnje među raznim jurisdikcijama na teritoriji bivše Jugoslavije nikako ne služi ciljevima pravde za žrtve koje predugo na nju čekaju i ne pomaže zemljama i zajednicama pogođenim sukobom da krenu naprijed. Međutim, ja nisam u mogućnosti da dam daljnje komentare u vezi s ovim pitanjem. Tužilac Mehanizma je u daleko boljem položaju da to učini i on je zaista u svojim izvještajima i govorima i postavljao pitanja regionalne saradnje.
Što se tiče saradnje nacionalnih jurisdikcija s Mehanizmom, podsjećam da države imaju obavezu da sarađuju s Mehanizmom, u skladu s njegovim Statutom koji je usvojio Savjet bezbjednosti, na osnovu Poglavlja VII Povelje Ujedinjenih nacija. Saradnja s Mehanizmom, kao takva, predstavlja pravnu obavezu država članica Ujedinjenih nacija, u skladu s međunarodnim pravom. Međutim, sredstva koja Mehanizam ima na raspolaganju za provođenje saradnje ograničena su. Naprimjer, u slučajevima opetovanog propusta da se sarađuje u hapšenju optuženih, Pravilnik o postupku i dokazima omogućuje predsjedniku Mehanizma da, u krajnjem slučaju, proslijedi stvar Savjetu bezbjednosti. Međutim, ova mjera, čak i u slučajevima kada je korištena više puta, nije donijela rezultat. Nadamo se, a to je zasigurno u temelju sistema međunarodnog krivičnog prava i međunarodnog prava šire gledano, da države poštuju svoje pravne obaveze.
Željela bih podsjetiti one koji javno osporavaju naslijeđe MKSJ-a i Mehanizma da su zaključci iz presuda ovih međunarodnih sudova rezultat temeljne analize velikog broja dokaza od strane nezavisnih i nepristranih sudija. Ignorisanje ili pokušaj da se negiraju sudski zaključci o krivici osuđene osobe i da se ta osoba veliča zbog zločina za koje je konstatovano da ih je počinila je neprihvatljivo i pokazuje krajnje nepoštovanje žrtava tih zločina, ali i štetno za društvo u cjelini. Nijedno društvo ne može napredovati kada se javni prostor da glasovima mržnje. U takvom društvu mogu nastajati samo daljnje podjele. Posebno bih apelovala na te ljude da promisle o tome kakvu štetu čine mladima – svih nacionalnih pripadnosti – kojima se oduzima mogućnost da se pomire s prošlošću i da sagrade budućnost koju zaslužuju. Stojim pri svom uvjerenju da će istina o tome što se događalo tokom sukoba devedesetih godina 20. stoljeća, koja je utvrđena u presudama, pobijediti i da Mehanizam radi svoj dio da to obezbijedi.
Na temeljim naslijeđa MKSJ treba ići dalje
Preporod: S obzirom na trenutne događaje u svijetu, kako vidite budućnost međunarodnog krivičnog prava i koji je značaj MKSJ-a/Mehanizma u tome?
Santana: U svojoj reakciji na najnovije sukobe, međunarodna zajednica je vrlo brzo počela da raspravlja o odgovornosti. Prije trideset godina, kada je osnovan MKSJ, mnogi su otvoreno sumnjali u to može li takav međunarodni sud uopšte uspjeti, jer nije bilo savremenog primjera za to kako bi trebao da funkcioniše. Međutim, MKSJ je uspio. Zajedno s MKSR-om, značajno je doprinio stvaranju nove klime protiv nekažnjavanja za međunarodne zločine, pokazujući svijetu da je međunarodna krivična pravda dostižna i da se može postići pravičnim postupkom. Istovremeno, mora se priznati da je međunarodna krivična pravda skupa i da zahtijeva dugoročnu predanost država. Stoga je razumljivo da međunarodna pravna zajednica u posljednje vrijeme ispituje različite mogućnosti kojima sudski mehanizmi mogu pozvati navodne počinioce na odgovornost; ne nužno međunarodne krivične sudove, već hibridne sudove ili domaće sudove s međunarodnom pomoći, kao i duge mehanizme koji su više usredotočeni na istrage i prikupljanje dokaza.
Ono što smatram važnim je da se iskoristi zamah podrške pravosuđu u predmetima za glavne zločine na međunarodnom nivou i da međunarodna zajednica reaguje brzo i efikasno. Bez obzira na to kakav je bilo koji sud koji može presuđivati u predmetima za međunarodne zločine počinjene u sadašnjim i budućim sukobima, MKSJ i MKSR mogu pružiti ogroman model za rad, i u pravnom i u operativnom aspektu. Njihov doprinos tome kako efikasno osnovati i voditi međunarodnu sudsku instituciju s nadležnošću nad međunarodnim zločinima izuzetno je važan i nedvojbeno je oblikovao jurisprudenciju i funkcionisanje kasnijih međunarodnih krivičnih sudova i sudova na međunarodnom nivou. Zaista, ad hoc međunarodni sudovi bili su pioniri na području međunarodnog krivičnog prava koji su utvrdili bogati korpus materijalnog i procesnog prava, koji formira osnovu onoga što danas poznajemo kao međunarodnu krivičnu pravdu. Uvjerena sam da su oni, zajedno s Mehanizmom, postavili solidan temelj za daljnji procvat međunarodne krivične pravde u godinama koje dolaze i za ustrajnost – i na kraju uspjeh – međunarodne zajednice u borbi protiv nekažnjivosti za neke od najgorih zločina poznatih čovječanstvu.
