- Osnivač pokreta World Hijab Day je Nazma Khan, porijeklom iz Bangladeša, čiji su roditelji doselili u SAD. Kada se kao učenica odlučila na islamsko odijevanje, suočila se sa diskriminacijom od učenika i učenica, ali i profesora. Kaže da nije bila svjesna da će komad platna na njenoj glavi prouzrokovati toliko bola. Kako poniženja nisu popustila ni na univerzitetu, pogotovo kada se desio 11. septembar, odlučila je osnovati web stranicu i globalni pokret World Hijab Day. Pozivala je muslimanke i nemuslimanke širom svijeta da nose hidžab jedan dan radi dizanja svijesti, boljeg razumijevanja drugog i drugačijeg, tolerancije i međusobnog uvažavanja. 

Stereotipi

Koliko je ovaj dan doprinio tome da se smanji diskriminacija spram žena koje nose hidžab?

- Nemam saznanja o tome, ali je zasigurno podigao svijest o nošenju hidžaba. Ova inicijativa, kao i ostale platforme i međureligijski dijalozi, služe razbijanju stereotipa o hidžabu, odnosno mahrami, što ih žene muslimanke nose širom svijeta.

 Ne prestaju se donositi razne vjerske zabrane, a nedavno je to učinjeno u Egiptu. Čime to tumačite?

- To je ugnjetavanje ljudskih prava, netolerancija prema drugom i drugačijem, politički motivisana netrpeljivost prema odjevnoj praksi, a svakako i islamofobija. U demokratskom, pluralnom društvu neophodno je dozvoliti građankama da samostalno donose odluke o svom životu, te da se provodi pravo na izbor, slobodu misli, savjesti i vjere bez ugrožavanja prava drugih.

Gdje se nalazi BiH kada je riječ o odnosu prema hidžabu?

- BiH još nosi naslijeđe socijalizma u kojem je provedena agresivna ateizacija društva, u kojem vjerovanje u Boga i religiju uopće nije bilo poželjno. Čak je i praćeno od državnih struktura, te su mnogi vjernici, počevši od Mladih muslimana pa nadalje, završili u zatvoru i izdržavali dugogodišnje zatvorske kazne. Uz to se BiH od 1918. nalazila u društveno-političkim kontekstima (Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, zatim Socijalističke Jugoslavije), gdje je položaj IZZ-a bio marginaliziran, muslimani agrarnim reformama osiromašeni, a muslimanki, pogotovo Zakonom o zabrani nošenja zara i feredže, oduzeto pravo da sama odluči o odjevnoj praksi. Društvo BiH ima iskrivljenu predstavu o sekularnom uređenju. Crkveni porez koji svaki uposlenik u naprednoj, demokratskoj Njemačkoj plaća, bio bi nezamisliv u BiH. Dovoljno je pogledati izvještaj Rijaseta IZBiH o registriranim slučajevima kršenja prava na slobodu vjere muslimana i muslimanki, pa će se tamo naći brojni dokazi ugroženosti prava muslimanki na rad samo zato što one nose hidžab. 

Da li ste Vi ikada bili diskriminirani? Jeste li nailazili na prepreke samo zbog hidžaba?

- Mi, žene općenito, a pogotovo sa hidžabom, moramo se duplo više dokazivati od muškaraca. Imamo osjećaj da sebi grešku ne smijemo dozvoliti, dok se muškarcima olako gleda kroz prste. Žene pod hidžabom su pod stalnom prismotrom i nama nije lahko. S druge strane, mi to vidimo kao izazov današnjice. Naše je da radimo dostojanstveno, posvećene našim pozivima, bez obzira na prepreke.

Nedavno je VSTVBiH pozvao na poštivanje člana 13. Zakona o sudovima u FBiH, te izazvao velike reakcije u bh. javnosti. Kako gledate i na potez VSTV-a, ali i na reakcije?

- Potez VSTV-a nije u skladu sa važećim zakonima u BiH koji zabranjuju svaku vrstu diskriminacije. Uz to, VSTV krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koja je ustavna kategorija u BiH. Evropska konvencija ima čak supremaciju nad svim ostalim zakonima i stoga je ovaj zaključak kršenje konvencije i Ustava BiH. Konvencija za ljudska prava UN-a i Evropska konvencija jasno definišu da svako ima pravo na slobodu religije, što uključuje i pravo da se religija manifestira u privatnom i javnom životu. Državama se daje pravo da uskrate tu slobodu zakonom, ukoliko ta manifestacija vjere predstavlja opasnost za bezbjednost, moral, zdravlje i javni red i mir. Da li se ovdje o tome radi? Naprotiv: ovakvim stavovima se želi prekinuti vjekovna pluralnost i bogatstvo bh. društva, u kojem je uvijek postojala prijemčivost za drugog i drugačijeg.

 VSTV izjednačava nošenje hidžaba s nošenjem križa na lančiću?

- To se nikako ne može izjednačiti. Pokrivanje muslimanke nije simbol islama niti vjersko obilježje, nego vjerska praksa i time sastavni dio prakticiranja vjere, bez čega obredoslovni aspekt nije zadovoljen. Dakle, primarna svrha nošenja hidžaba nije simboliziranje islama, nego sastavni dio njegovog prakticiranja. Nošenje križa nije obaveza, dok se nošenje hidžaba smatra obavezom, što je utemeljeno u Kur'anu i u Sunnetu, tj. u životu Muhammeda a.s.

 Članica VSTV-a nam je rekla da "ne može zbog pojedinaca da trpi cijela zajednica". Vaš komentar?

- Pluralno društvo je otvoreno za sve građane. Ovakvom izjavom se nastoji stvoriti homogeno društvo, što predstavlja distopiju. Nažalost, takva izjava me podsjeća na ideologije Drugog svjetskog rata, pa i rata iz 1990-ih. Smatram da je važno raditi na stvaranju društvenog uređenja koje se temelji na građanima, gdje će se garantirati građanska prava i gdje se različitost smatra bogatstvom. Niko više od mene ne želi građanski opredijeljenu BiH, jer, samo u takvoj, ali istinski građanskoj državi, svakome može biti dobro.

Predstavnica VSTV-a je rekla i to da se od suca traži da bude ''čist''.

- Nijedan sudija ne može ostaviti pred ulazom suda svoj identitet i uvjerenja. Vjerska uvjerenja, pa i odjevna praksa muslimanki, ne mogu biti prepreka nepristrasnom pravosuđu. S obzirom na to da je u islamu pravednost najbliža pobožnosti, vjernici vođeni vjerskim i svakako zakonskim načelima moraju biti nepristrani.

oslobođenje.ba