Hasan ef. Makić: Uvođenje centralizacije sredstava je veoma bitan segment u radu IZ

Autor: Selman Selhanović Februar 05, 2015 0

U intervjuu za Preporod muftija govori o obnovljanju 107 džamija na bihaćkom muftiluku, o napadima na imama Selvedin ef. Beganovića o obilježavanju sto godina od inauguracije reisu-l-uleme.

 

Poštovani muftija, nakon reizbora i novog mandata muftije bihaćkog osobno ste se prihvatili i novih odgovornosti i obaveza. Koji su to prioriteti u Vašem daljnjem radu ?

- Puno toga do sada je urađeno. Prisjetimo se samo kako je bilo u januaru '95, kada sam došao u Bihaćki okrug koji je tada bio u potpunom okruženju, a kraj rata se nije ni nazirao. Zajedno sa svojim saradnicima pokrenuo sam organizaciju vjerskog života, shodno okolnostima u kojima smo se nalazili. Medresa u Cazinu je već bila reaktivirana, a pripreme za osnivanje Islamske pedagoške akademije otpočeli smo tokom '95. godine, jer smo već tada imali najbolje riješen status vjeronauke u osnovnim i srednjim školama u cijeloj državi, pa smo htjeli da što prije obrazujemo kadrove koji će posjedovati sve uvjete za stručno predavanje vjeronauke, ali i adekvatno predstavljanje islama i kod učenika i kod profesora s kojima zajedno rade u školama. Nakon završetka rata i povratka u oslobođeni dio Federacije ( B. Petrovac, Sanski Most, desna obala Une u Bos. Krupi i Ljutočka dolina u Bihaću ), a potom i u RS na području medžlisa IZ Bos. Novi, Prijedor, Kozarac i Bos. Kostajnica, trebalo je organizirati rad Islamske zajednice na tom području i obnoviti 107 porušenih džamija. U jednom periodu imali smo i do dvadeset svečanosti godišnje povodom otvorenja obnovljenih džamija. Obnova tih džamija je sada pri kraju, a izgrađene su i brojne nove džamije, od kojih posebno ističem džamiju u kasarni „Adil Bešić“ u Bihaću i centralnu bihaćku džamiju čija je gradnja privedena kraju, a završetak njene izgradnje jedan je od mojih prioriteta u narednom periodu. Drugi važan prioritet je podizanje IZ-e na viši nivo, shodno izmjenama Ustava IZ-e i pravilnicima izvedenim na osnovu tih izmjena. Uvođenje centralizacije sredstava je veoma bitan segment u radu IZ i ovom prilikom želim izraziti svoje veliko zadovoljstvo i sve čestitke medžlisu IZ Bihać na uvođenju centralizacije sredstava, koja je stupila na snagu 01.01.2015. godine. Vjerujem da će ovo biti dobar primjer i ostalim mežlisima da krenu njihovim putem. U svakom slučaju nadam se da ćemo, uz Allahovu pomoć, i u narednom periodu uspješno rješavati zahtjeve i potrebe koje stoje pred nama i opravdati ulogu IZ koju ona uživa u našem društvu.

Socio-ekonomske prilike otežavaju rad

Pošto razgovaramo početkom 2015. godine šta biste u protekloj 2014. godini izdvojli kao uspjeh, a šta eventualno kao prepreku koju tek treba savladati?

- U protekloj godini imali smo više značajnih događaja, od kojih bih posebno istakao izuzetne rezultate i uspjehe na vjerskom planu. Naš predstavnik Muzaferović Benjamin iz džemata Jezerski Dijelovi – Medžlis IZ Bos. Krupa, je osvojio prvo mjesto na nivou Rijaseta na mektebskom takmičenju iz testa općeg znanja, dok smo na ranijem takmičenju bili ekipni pobjednici na nivou Rijaseta, što govori o kvalitetu mektebske nastave na našem području i ukupnom angažmanu naših imama. Hafiz iz Bihaća Emrah Litrić je osvojio prvo mjesto u kategoriji hifza cijelog Kur'ana na takmičenju kojeg je Rijaset IZ organizirao u septembru prošle godine, a na takmičenju u Zagrebu osvojio je drugo mjesto u istoj kategoriji. Profesor cazinske medrese Mehmed ef. Kudić, inače svršenik Azhera i dugogodišnji glavni imam u Medžlisu IZ Velika Kladuša, u prošloj godini je uspješno završio hifz i tim povodom je 18. oktobra organizirana svečana promocija u Cazinu. Treba napomenuti da već duže vrijeme pri Medžlisu IZ Bihać uspješno djeluje škola hifza iz koje je izašao veći broj hafiza. U januaru prošle godine u povodu obilježavanja Mevluda, u Bihaću je održana višednevna manifestacija pod nazivom „U njemu je divan uzor“. I u drugim medžlisima na području Muftijstva održane su brojne mevludske svečanosti, a organizirana su i četiri otvorenja džamija. Posebno treba naglasiti veliku dženazu u Kozarcu za 284 šehida koji su pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica, među kojima je bilo i šest sinova Have Tatarević iz džema'ata Zecovi. Muftijstvo i svi medžlisi na našem području su se uključili u prikupljanje i dostavljanje pomoći stradalima od poplava u Prijedoru i Sanskom Mostu, ali i u drugim područjima širom BiH. Prepreke koje otežavaju naš rad su prije svega teška socio-ekonomska situacija u cijeloj državi, pa i na našem području, što uzrokuje opću apatiju, pesimizam i nastojanje omladine za da ode izvan države. To dovodi do smanjenja broja džematlija kao i broja djece u mektebima i školama, ali utječe i na slabljenje priliva materijalnih sredstava, pa je teže voditi bilo kakvu akciju izgradnje novih objekata i dovršetka već započetih. Mi kroz svoja predavanja i nastupe nastojimo ohrabriti ljude i vratiti im samopouzdanje i spremnost da svako u svom domenu radi na poboljšanju općeg stanja, za dobrobit sebe i drugih. Jedna od ozbiljnijih prepreka bio je sudski proces koji se vodio protiv jednog od bihaćkih imama Nihad- ef. Imširevića, a koji je upravo ovih dana okončan oslobađajućom presudom, čime je potvrđena naša uporna tvrdnja da Nihad- ef. nije kriv.

Upravo, nedavno problem na Bihaćkom muftijstvu jeste nemio događaj napada na imama Selvedina ef. Beganovića, imama u džem'atu Trnovi kod Velike Kladuše. Posjetili ste ovog imama. Šta je poduzeto ?

- Prvi napad na Selvedin- ef. Beganovića desio se 08.12.2014. godine. Već sutradan, na proširenoj sjednici savjeta muftijstva, na kojoj su pored glavnih imama, prisustvovali i predsjednici medžlisa, mi smo oštro osudili taj napad i pozvali nadležne policijske organe da preduzmu sve što je u njihovoj nadležnosti, kako bi osigurali bezbijednost pomenutog imama i što prije pronašli počinioca. Ovo naše saopćenje objavljeno je na lokalnoj televiziji. Inače sam svakodnevno bio u kontaktu sa glavnim imamom u Velikoj Kladuši, a nakon drugog napada posjetio sam Selvedin- efendiju u njegovoj kući. Ovoj posjeti je prisustvovao i sekretar Muftijstva, te predsjednik i glavni imam Medžlisa IZ Velika Kladuša i mutavellija džemata Trnovi Muhamed Keserović. Raspitivao sam se o okolnostima u kojima su se desili napadi i izrazio podršku Selvedin- efendiji. Na njegov prijedlog dogovoreno je da on uzme bolovanje kako bi se i fizički i psihički oporavio. Nakon posjete imamu, otišli smo u policijsku stanicu u Velikoj Kladuši gdje su nas primili najodgovorniji ljudi i obećali da će preduzeti sve što je u njihovoj mogućnosti da zaštite Selvedin- efendiju i otkriju napadače. Upozorio sam ih i na mogućnost novog napada koji se i dogodio 1. januara 2015. godine. Odmah nakon napada ja sam obaviješten o njemu, pa sam otišao u Kantonalnu bolnicu u Bihaću, gdje sam zatekao Selvedin- efendiju i razgovarao s njim i sa doktorom koji ga je primio, kao i sa dežurnim doktorom Samirom Muminovićem. Oni su me obavijestili da se radi o lakšim tjelesnim povrjedama i da je Selvedin efendija na lični zahtjev otpušten iz bolnice. Sutradan sam otišao u kantonalni MUP u Bihaću, gdje me je primio dežurni oficir i objasnio mi šta je sve policija preduzela i šta preduzima da rasvijetli ovaj slučaj. Zatražio sam od njega da nadležni organi preduzmu sve što je potrebno za osiguranje bezbijednosti imama Beganovića i da što prije otkriju počinioce napada. Te zahtjeve iznio sam i u saopćenju za javnost koje je objavljeno u medijima. Isti dan je objavljeno i saopćenje kabineta reisu-l-uleme i nadam se da će naša nastojanja dati rezultate i da će se slučaj uskoro rasvijetliti.

Na području Bihaćkog muftijstva bilo je mnogo logora i masovnih grobnica. Obilježavamo godišnjice stradanja Bošnjaka, ali da li mlađe generacije znaju i uče li u školama o agresiji i ratu u BiH ?

- U Krajini je, kao i u cijeloj BiH, bilo mnogo logora i masovnih grobnica, a vjerovatno je najzloglasniji logor Omarska na području općine Prijedor, kroz koji je prošlo na hiljade Bošnjaka i Hrvata, a mnogi od njih su ubijeni na najsvirepiji način. Lično sam doživio strahote i užase tog logora u koji sam odveden 13. jula 1992. godine i boravio u njemu sve do njegovog zatvaranja, kada smo prebačeni u logor Manjača. Oslobođen sam 10. septembra, u grupi od petnaestak imama i jednim katoličkim svećenikom iz Ljubije, nakon intervencije tadašnjeg banjalučkog muftije Ibrahim- ef. Halilovića i biskupa Komarice, koji su uspjeli dogovoriti sa generalom Talićem naše oslobađanje. Osim Omarske, na ovom području su bili i još mnogi logori kao što su: Keraterm i Trnopolje u Prijedoru, Kamenica kod Drvara, Drmeljevo u Velikoj Kladuši i mnogi drugi. Nedaleko od Bihaća nalazi se bezdana „Hrgar“ u kojoj su sredinom juna '92. godine bačeni zarobljeni Bošnjaci Orašca i Kulen Vakufa. Njihovo stradanje obilježava se svake godine 12. juna učenjem tevhida i časom historije na samom platou pored bezdane, te posjetom šehitlicima „Duliba“, gdje su pokopani šehidi pronađeni na Hrgaru, ali i još mnogi šehidi Ljutočke doline. Svake godine 24. maja obilježava se masovno stradanje Bošnjaka Kozarca (1232 šehida), kojima je podignuto impozantno šehidsko obilježje, dvadesetog jula stradanje Prijedorčana, njih preko dvije hiljade, a od 05. do 15. augusta organizira se „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“ u povodu pogibije komandanta Izeta Nanića, simbola svih pet stotina šehida Bužimske brigade. Gotovo svaki džema'at je izgradio spomen obilježje sa imenima svojih šehida i godišnjim okupljanjima na šehitlucima, svakako s ciljem da se nikada ne zaborave naši šehidi, najbolji sinovi Bosne i da mlađe generacije znaju ko su bili šehidi i koliki je značaj šehidske krvi, kako se više nikada ne bi ponovio genocid nad Bošnjacima. Drugi dan Bajrama, kao Dan šehida, obilježava se u svim džema'atima masovnim posjetama šehitlucima, uz učenje dova i prisjećanje na vrijeme u kojem nam je bilo najteže, ali u kojem smo pokazali najveću slogu i jedinstvo.Tokom Drugog svetskog rata Bošnjaci su doživjeli stradanja sličnih razmjera, a na nekim područjima i mnogo teža, ali to nije ničim obilježeno, niti se o tome pričalo, nego je u pogledu toga decenijama vladala grobna tišina, pa čak ni roditelji nisu pričali svojoj djeci ni unucima o tome šta im se desilo. Ni danas u školskim programima nema ništa o agresiji na BiH i užasnim stradanjima kroz koja smo prošli. Jedino na časovima vjeronauke učenici mogu saznati nešto više o tome. Imajući u vidu sve navedeno, izuzetno je značajno obilježavanje godišnjica stradanja našeg naroda, kao i prisustvo mlađih generacija tim obilježavanjima u što većem broju.

Islamski fakultet u Bihaću i Medresa „Džemaluddin ef. Čaušević“ u Cazinu su izrasle u respektabilne obrazovne ustanove. U njima se svake godine školuju nove generacije. Imate li uvida gdje se oni upošljavaju?

-Medresa „Džemaluddin ef. Čaušević“ u Cazinu reaktivirana je ratne '93. godine i ove godine će, ako Bog da, iz nje izaći dvadeseta generacija maturanata. Ukoliko se uzme u obzir da je u svakoj generaciji bilo po pedesetak učenika i učenica, onda se dođe do broja od hiljadu svršenika medrese do sada i to je zaista respektabilan rezultat. Ogromna većina njih je nastavila školovanje na raznim fakultetima, od Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, do Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Azhera u Kairu i mnogih drugih fakulteta na univerzitetima u Bihaću i Sarajevu, ali i drugim univerzitetima. Nakon završenih fakulteta, većina ih se zaposlila u Islamskoj zajednici kao imami u džema'atima, glavni imami, vjeroučitelji, ili profesori u osnovnim i srednjim školama, ali i kao doktori u zdravstvenim ustanovama, farmaceuti u apotekama, pravnici, ekonomisti, građevinski stručnjaci, pa i profesionalni političari. U svakom slučaju, i oni koji nisu nastavili svoje školovanje i oni koji se nisu zaposlili, trajno će nositi pečat odgoja i obrazovanja stečenog u Medresi. Povodom završetka školovanja dvadesete generacije učenika naše medrese, planirano je da se u toku ljetnog raspusta ove godine okupe svi dosadašnji svršenici ove škole i u toku trodnevnog boravka u prostorijama Medrese, razmijenu informacije o svojim putevima kojima su kročili nakon Medrese, o svojim uspjesima i dostignućima. To će biti dobar pokazatalj rezultata i uspjeha ove škole.

Islamski pedagoški fakultet u Bihaću (u početku Akademija), osnovan je odlukom Sabora IZ na zasjedanju održanom u Zenici 23.12.1995. godine i taj datum se obilježava kao Dan fakulteta, i obično se tim povodom održavaju promocije novih diplomanata. Do sada je održano dvanaest promocija. Na dvogodišnjem studiju je diplomiralo oko dvjesto studenata, a na trogodišnjem oko tristo diplomanata. Većina ih se zaposlilo u svojoj struci i već imamo zaposlenih oko sto pedeset vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama na području našeg Muftijstva. Treba napomenuti da je veliki broj imama koji su već zaposleni, diplomirao na Islamskom pedagoškom fakultetu, prvenstveno iz Krajine, Hercegovine i Austrije, zatim Hrvatske, Slovenije i Njemačke, ali i iz mnogih drugih područja. Fakultet se permanentno razvija i sada je, osim Odsjeka za vjeronauku, koji ima dodiplomski i postdiplmoski studij, otvoren i Odsjek za pedagogiju i socijalnu skrb, a vrše se i pripreme za prerastanje trogodišnjeg studija u četverogodišnji. Na fakultetu je u stalnom radnom odnosu zaposleno šest doktora nauka, od kojih je prof. Hajrudin Hodžić nedavno doktorirao na Filološkom fakultetu Beogradskog univerziteta, na katedri arapskog jezika. Islamski pedagoški fakultet je članica Bihaćkog univerziteta od njegova osnivanja i uživa sva prava kao i ostale članice, s tim što ima specijalni status, s obzirom da mu je osnivač Islamska zajednica.

U svom radu nailazite li na podršku općinskih vlasti, odnosno kakva je suradnja na tom planu?

-Ja imam korektan odnos sa načelnicima na području Bihaćkog muftijstva. Smatram da je veoma bitno imati dobru saradnju s predstavnicima općina i to iz više razloga, prvenstveno zbog pribavljanja dokumentacije za gradnju vjerskih objekata, zajedničkih obilježavanja značajnih datuma, posebno iz perioda agresije na BiH, te organizacije zajedničke humanitarne aktivnosti, što je naročito došlo do izražaja tokom prošlogodišnjih poplava. Želim naročito istaknuti dobru saradnju sa općinom Bihać, posebno stoga što je sjedište Muftijstva u Bihaću i jer je jedna od najznačajnijih mojih aktivnosti zadnjih godina bila gradnja Gradske džamije u Bihaću, u čemu su i Općina i Kanton dali nesebičan doprinos. Ovdje moram posebno istaknuti proceduru oko dobijanja građevinske dozvole za džamiju, kojom prilikom je općina Bihać maksimalno izašla ususret, strogo poštivajući sve zakonske propise u toku te procedure. Dakle, ovakvi primjeri pokazuju neophodnost dobre saradnje između općinskih vlasti i predstavnika vjerskih zajednica. Na kraju želim istaknuti da me raduje svaki uspjeh naših općina i u tom smislu čestitam gradonačelniku Bihaća za dobivanje laskave titule najnačelnik godine, za 2014. godinu.

Dani reisa Omerovića i reisa Čauševića

Obilježili ste nedavno godišnjicu od postavljenja Mustafe Hilmi- ef. Omerovića, prvog reisu-l-uleme u BiH, i podržali inicijativu da jedna ulica u Kulen Vakufu nosi njegovo ime. Šta biste ovom prilikom istakli o ulozi i djelu reisa Omerovića?

-Sredinom decembra u Sultan-Ahmedovoj džamiji u Kulen Vakufu obilježili smo godišnjicu ustoličenja prvog reisu-l-uleme u BiH Mustafe Hilmi- ef. Omerovića. Program su izveli učenici Medrese Džemaluddin ef. Čaušević iz Cazina, zajedno sa svojim profesorima, a organizatori su bili Muftijstvo bihaćko, cazinska medresa, Islamski pedagoški fakultet i Medžlis IZ Bihać. Prvi reisu-l-ulema Mustafa Hilmi- ef. Omerović je porijeklom iz Kulen Vakufa, a austrougarska okupacija BiH ga je zadesila na dužnosti sarajevskog muftije. O njegovoj učenosti dovoljno govori podatak da je neprekidno 40 godina, što kao sarajevski muftija, što kao reisu-l-ulema, svakog petka iza sabah namaza, u Begovoj džamiji prevodio i komentiriao Buharijinu Zbirku hadisa učenicima Gazi Husrev- begove medrese. Izabran je za reisu-l-ulemu 1882. godine i ustoličen u Budimpešti, nakon što je dobio saglasnost cara iz Beča i menšuru od šejhu-l-Islama iz Istanbula. Ta menšura je izvor legitimiteta svim kasnijim reisu-l-ulemima u BiH. Islamska zajednica je 2002. godine obilježila 120 godina od osnivanja rijaseta. Neki su tad prigovarali da Islamska zajednica slavi poraz. Takav pristup događajima je potpuno pogrješan. Poraz se dogodio četiri godine prije ustoličenja reisa Omerovića, 1878. godine, kada je Austro-Ugarska okupirala BiH. Taj je poraz pokušao oružanim otporom spriječiti pljevaljski muftija Šemsekadić, kao i mnogi drugi, ali bezuspješno. Promjenom vlasti nastale su ogromne promjene u svakom pogledu i većina Bošnjaka je smatrala da je jedino rješenje seoba u Tursku, pa su mnogi i odselili. Ustoličenje reisu-l-uleme Omerovića i postavljanje temelja za novu organizaciju IZ značilo je prekretnicu u dotadašnjem shvatanju postojećeg stanja i odlučnost da se ostane na svojim topracima i u svojoj domovini. Bez obzira na promjenu dotadašnjeg pisma, potpuno novu organizaciju školstva i općenito korijenite promjene u društvu, reisu-l-ulema Mustafa Hilmi ef. Omerović je pristupio novom organiziranju IZ, reformi obrazovanja i nastojanju da se Bošnjaci u novonastaloj situaciji snađu što je bolje moguće, čuvajući svoju vjeru i svoj identitet. Alternativa tome je bila kolektivno iseljavanje. Povremeno su to shvatili i svi muslimani i prihvatili ideje i nastojanja reisu-l-uleme Omerovića. Smatram da je njegova uloga nedovoljno osvijetljena i da mu treba posvetiti daleko veću pažnju. Planirano je da se u organizaciji Muftijstva bihaćkog, Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću i Medrese „Džemaluddin ef. Čaušević“ iz Cazina, a u saradnji sa Medžlisom IZ Bihać i Medžlisom IZ Bos. Krupa, te udruženjem „Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević“ iz Bos. Krupe, organizira manifestacija „Dani reisa Omerovića i reisa Čauševića“ u Bihaću i Kulen Vakufu, te u Bos. Krupi i Arapuši, što ova dvojica velikana svakako i zaslužuju. Njih dvojica su odigrali presudne uloge u povijesti Bošnjaka u najtežim periodima i iz njihovih primjera treba uzimati pouku za snalaženje u teškim vremenima.

Proteklih dana u Drugoj osnovnoj školi gdje su 100% bošnjačka djeca na području Bos. Krupe školskoj djeci su podijeljeni božićni paketići, te koverta za roditelje djece. Kako reagirati na te i takve pojave?

-Ovo što se dogodilo u Drugoj osnovnoj školi u Bos. Krupi izazvalo je negodovanje i revolt. Uprava škole je, u interesu suživota i tolerancije, nesmotreno dozvolila podjelu tih paketića čisto muslimanskoj djeci, bez ikakve kontrole, ne znajući šta je sadržaj paketića. Međutim, to nije sramota ove škole, nego je sramota onih koji su donijeli paketiće. To je ujedno i upozorenje upravama škola da ubuduće pregledaju sadržaj poklona, prije nego što ih podijele učenicima, shodno poslovici „Čuvaj se Danajaca i kad darove nose“. Ovaj događaj je stvorio negativnu sliku o pomenutoj školi, ali stvarnost je potpuno suprotna. Naime, ja sam tih dana boravio u Bos. Krupi i prisustvovao svečanosti obilježavanja stotinu godina od inauguracije reisu-l-uleme Džemaluddin ef. Čauševića, u organizaciji udruženja koje nosi njegovo ime. Izuzetan program u Domu kulture u Bos. Krupi pripremili su i izveli upravo učenici Prve i Druge osnovne škole iz Bos. Krupe. To je bio jasan pokazatelj koliko oni vole svoju vjeru i koliko su privrženi svojoj tradiciji, te da se ne stide svog identiteta. Osim pomenutog programa, sutradan, 28. decembra, istim povodom, učenici Medrese „Džemaluddin ef. Čaušević“ su u rodnom mjestu reisa Čauševića, Arapuši, proučili mevlud. Mislim da je obilježavanju ove godišnjice posvećeno nedovoljno pažnje u medijima.

Da li ste zadovoljni sa prisustvom Preporoda u Krajini i Krajine u Preporodu?

-Preporod izlazi već blizu četiri i po decenije i on je osnovno glasilo Islamske zajednice. On je vjerni hroničar Zajednice i redovno ga prati sudbina zajednice, ali i sudbina našeg naroda. Imami ga doživljavaju kao ogledalo svoga rada i zbog toga bi Preporod trebao posvetiti još više prostora imamskom radu, a posebno radu mekteba. Možda bi se mogao rezervirati poseban prostor u Preporodu za vjeronauku i vjeroučitelje. To je segment kojeg u prvim decenijama izlaženja Preporoda nije ni bilo, pa mu vjerovatno zbog toga ne posvećujemo dovoljnu pažnju. Preporoda u Krajini ima, a i Krajine u Preporodu, ali bi i jednog i drugog moglo biti više. Nakon posjete Bihaću glavnog i odgovornog urednika Preporoda i njegovih saradnika, broj pretplatnika se povećao, a nadam se da će i prisustvo Krajine u Preporodu biti veće. Bitna nam je dobra obostrana komunikacija i saradnja.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija