Indira Kaljo rođena je 1987. godine u Sarajevu. Sa četiri godine života s roditeljima je odselila u Njemačku. Nakon dvije godine provedene u Njemačkoj porodica Kaljo preseljava u Ameriku, u državu Kaliforniju. Košarku je počela igrati kad je imala devet godina. Kao darovita i svestrana djevojčica trenirala je i odbojku, plivanje, ali košaraka je bila i ostala njena najveća sportska ljubav. Sportske aktivnosti bile su joj dodatni poticaj da nastavi obrazovanje. Diplomirala je na Tulane univerzitetu (Louisiana) 2010. godine, a na Azuza Pacific univerzitetu (California) 2012. godine magistrirala tjelesni odgoj.

Gospođice Kaljo, predlažem da naš razgovor započnemo o košarci koja je Vaša najveća sportska ljubav i trenutna profesija?

Indira Kaljo: Košarku sam zavoljela od malih nogu. Željela sam da jednog dana budem profesionalna košarkašica. Ta mi se želja i ostvarila. Igrala sam za Univerzitet Tulane u New Orleansu, Louisiana, a onda sam igrala za Meteors Dublin u Irskoj i za Željezničar. Dok sam igrala u Irskoj dobila sam vijest da mi se razboljela nana u Sarajevu. U želji da joj pomognem iz Irske sam preselila u Bosnu. Boravak u BiH iskoristila sam da jednu sezonu igram u ženskom KK Željezničar u Sarajevu. Dok sam igrala za ŽKK Željezničar osjetila sam potrebu za hidžabom. Znala sam, u isto vrijeme, da međunarodna asocijacija FIBA ne da da igračice nose hidžab. Međutim, čvrsto sam odlučila da nešta učinim kako bi se i u tom segmentu ispoštovala ljudska prava pa da i žene sa hidžabom, ravnopravno sa drugima, mogu igrati košarku.

I šta ste učinili?

Indira Kaljo: Po povratku u Ameriku pokrenula sam peticiju protiv zabrane igranja košarke djevojkama sa hidžabom kako bismo dali doprinos da se takva pravila promijene. Tu peticiju smo predali jednoj asocijaciji koja okuplja muslimane u Americi i oni su je predali u FIBA-u. U roku od četiri mjeseca FIBA je razmatrala naš zahtjev i, u septembru 2014. godine, donijela odluku da se, testno, u vremenu od dvije godine, odobri igranje košarke ženama sa hidžabom i turbanom. Bila je to pobjeda svih boraca za prava onih igračica i igrača koji, zbog vjerskih uvjerenja, na glavi nose šalove ili kape (hidžabi, turbani, jarmulke), a što im je bilo zabranjeno "iz sigurnosnih razloga". Sretna sam što je FIBA odobrila nošenje hidžaba, kao i turbana. Znamo da je ovo odobrenje samo za privremeni period. To odobrenje važi samo u okviru nacionalnih liga. Mi sada čekamo da to odobrenje bude i na internacionalnom nivou. Ima još mnogo djevojaka koje bi s hidžabom voljele da igraju za svoje reprezentacije na međunarodnom nivou. Čekamo konačnu pozitivnu odluku FIBA-e kako bismo i mi, djevojke sa hidžabom, mogle igrati za naše nacionalne reprezentacije. Veliku zahvalnost dugujem američkom Vijeću muslimana, koje je bilo uz mene u ovoj borbi.

Koji su bili Vaši motivi da nosite hidžab?

Indira Kaljo: Na to me uputio Allah dž. š.. Stalno sam razmišljala o hidžabu i molila Boga da me učvrsti na tom putu. Godinu i po osjećala sam potrebu da je vrijeme da nosim hidžab. To se desilo dok sam igrala za Želju. Po završetku sezone dugo sam razmišljala hoću li to odmah učiniti ili ne. Po povratku u Kaliforniju u mojoj duši je sazrela odluka da se pokrijem.

Hidžab sam shvatila kao obavezu

Jeste li na tom putu imali neku osobu kao primjer?

Indira Kaljo: Nikog posebno. Čitala sam prijevod Kur'ana Časnog i mnoga druga djela oislamu i shvatila da je hidžab moja obaveza. Nakon moje odluke mnoge moje poznanice su izrazile želju da pođu mojim putem. Još uvijek oklijevaju je li vrijeme da to sad učine. Istina, kod nekih postoji strah hoće li moći naći posao, šta će drugi misliti o njima. Moj odgovor na takve zapitanosti je jasan: 'Vi uradite to što je vaša obaveza, a sve ostalo će doći na svoje mjesto.'

Kako su roditelji gledali na Vašu odluku da stavite hidžab?

Indira Kaljo: Moja majka je preselila na Ahiret kad sam imala 13 godina. Nažalost, nije dočekala ovaj moj sretni događaj. Babo je u početku bio rezerviran. Jer, ovamo su mnogi mediji govorili sve i svašta o islamu, pa i hidžabu. Kad sam mu rekla da je hidžab moj spas, uslijedila je njegova stopostotna podrška. Podršku imam od sestre, tetke, rodbine i vršnjakinja u Americi.

Kako ste se osjećali kad je stigla vijest da je međunarodna košarkaška asocijacija FIBA pozitivno odgovorila na vašu kampanju?

Indira Kaljo: Bila sam presretna. Bilo šta drugo da kažem bilo bi suvišno.

Da li biste prestati igrati košarku da je odgovor FIBA-e bio negativan?

Indira Kaljo: Ne bih više igrala za FIBA-u, ali bih se nastavila boriti da izmijeni svoja pravila tako da druge djevojke koje nose hidžab u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta, mogu nesmetano igrati pod hidžabom. Nisam se borila samo za sebe, nego za sve djevojke širom svijeta koje igraju košarku, a koje su pokrivene.

Kakve utiske nosite sa prve utakmice koju ste odigrali sa hidžabom?

Indira Kaljo: Kad sam prvu utakmicu igrala sa hidžabom jedna osoba mi je rekla: 'Indira, ti veoma dobro igraš'. Odgovorila sam da ja odavno igram dobro, a ona je dodala: 'Znam, ali sam mislila da sa mahramom na glavi nećeš biti tako dobra!. Onda sam joj kazala: 'Bona ne bila, kako si mogla tako zaključiti. Moj hidžab je moj dres! Sad si se, nadam se, uvjerila da djevojka s hidžabom može raditi sve ono što i ona koja ga ne nosi, čak i bolje.' Sve u svemu, divan je bio osjećaj zaigrati s mahramom na glavi. Bila sam ponosna što na taj način predstavljam islam, a u isto vrijeme, što dobro igram košarku. Ljudi su bili iznenađeni i postavljali su mi različita pitanja o islamu, a ja sam bila u mogućnosti da dajem odgovore i širim informacije o islamu, tako da je to za mene bilo odlično. Moja ekipa osvojila je titulu u ligi Kalifornije. Bio je to predivan osjećaj!

Sad igrate u Saudijskoj Arabiji?

Indira Kaljo: Trenutno igram za saudijski ženski košarkaški klub Jeddah United...