Dr. Topoljak je vanredni profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i Šerijatski fakultet u Jordanu, na kojem je magistrirao i doktorirao iz oblasti islamskih pravnih nauka. Kao profesor angažiran je i na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, gdje je šef katedre za islamsko pravo, i na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Prevodilac je s arapskog jezika i autor više knjiga i univerzitetskih udžbenika iz oblasti islamskog prava.

PREPOROD: Ako uzmemo u obzir da mladi većinu svog vremena provode na internetu, trebamo li se zapitati od koga, nakon što preslušaju hutbu u džamijama, većinu «vjerskog» znanja uzimaju

TOPOLJAK: Posljednja agresija na našu domovinu donijela je mnoge promjene pa i na polju upražnjavanja nekih vjerskih obreda, odnosa prema našoj tradiciji i općenito prema našim običajima koji su ovdje vjekovima bili i upražnjavali se. Općepoznato je da svaka akcija izaziva i reakciju pa se taj zakon odrazio i na naš vjerski život, posebno na odnos naše omladine prema vjeri. Nakon decenijskog gušenja vjerskih osjećaja od strane komunističkih vlasti mnogi su s nestrpljenjem očekivali vjerske slobode i kidanje tih okova, što se i desilo devedesetih godina prošlog stoljeća. Da li su nas te promjene iznenadile, da li smo imali pogrešne procjene o njihovom dolasku i da li smo ih nespremno dočekali, pitanja su oko kojih se da raspravljati. Međutim, činjenica koja se ne može negirati je da se tada desilo naglo vjersko buđenje i vraćanje omladine vjeri. Neke službe ili možda cijela Islamska zajednica u to vrijeme je bez sumnje zakazala i nije mogla udovoljiti tim ljudima. Dati im i kvalitetno i kvantitativno zadovoljenje njihovih potreba za vjerom. Dakle, ostavljen je prazan prostor u tako opasnim i sudbonosnim vremenima kada se to nije smjelo desiti. Možemo reći da je to u vrijeme nastupila sveopća «vjerska žeđ», kada nije bilo dovoljno „vode“, a niti epidemiologa pa je svako pio vodu kakvu god bi našao. U tom kontekstu treba posmatrati pojavu različitih tumačenja vjere i sve dosadašnje dileme i probleme koji su se javili s tom pojavom. Ko je sve kumovao u dolasku i širenju tih različitih ideologija na naše prostore, tokom i neposredno poslije agresije, tema je koja zahtijeva dublja istraživanja i analize. To može biti predmet istraživanja za više doktorskih disertacija. Ali, ono što je sigurno jeste da je pojava tih ideja nanijela i nanosi štetu našoj domovini kako na makro tako i na mikro geopolitičkom planu, što, također, treba biti predmet naučnih istraživanja. Šteta koja je direktno nanesena našoj omladini i tradiciji, koja nas je kroz stoljeća objedinjavala i nije dala da se razjedinimo, bez sumnje je ogromna. Mnogi su bili zbunjeni, a omladina zadivljena retorikom i kjafetom koji su pokazivali nosioci tih ideja što je i normalno, jer omladina je uvijek puna energije, entuzijazma, snage i zbog toga odabire i daje prednost i divi se onima koji pokazuju, naizgled, hrabrost i smjelost nad onima koji nose mudrost i koji žive i zagovaraju realnost.

Ono što je očito kod nosilaca tih ideja je namjerno rušenje svih autoriteta, mezheba i svega onoga što čini okosnicu i temelje islamske civilizacije. Posebno su im na meti bili Islamska zajednica i njihovi službenici. Na taj način je kod naše omladine devalviran institucionalni islam i njegovi autoriteti. U isto vrijeme uspjeli su na „ruševinama“ legalnih autoriteta postaviti svoje. Na koji način i kako, to bi, također, bila interesantna studija. Takva ideologija nije odjučer, ona se proteže kroz cijelu historiju islama i javlja se u talasima, sukladno jačini i nemoći i zaostalosti muslimana. Neki savremeni istraživači idu čak toliko daleko pa kažu da je savremenoj neoharidžijskoj misli cilj da na prvom mjestu uništiti sve islamske autoritete i sve civilizacijske vrijednosti, a kao primjer navode šejha Albanija koji je kod svojih sljedbenika zasjenio i potisnuo ustranu čak i Buhariju i Muslima. Obratimo pažnju na njihovu jasnu ideologiju i zalaganje za potiranje mezheba, i izjava poput: oni su bili samo ljudi i mi smo ljudi, itd. Zaslijepljenost tom idejom i njihovim internet-šejhovima postaje iz dana u dan sve veća opasnost i prijetnja, a posebno za omladinu. Iz dana u dan sve je više njihovih portala , a na drugoj strani sve manje portala i autoriteta onih koji su kompetentni i koji slijede ispravan srednji put. Omladina je zaslijepljena njihovim slatkorječivim riječima i kritikama svega što nije «njihovo». U tome upravo treba tražiti uzrok njihovog širenja, a našeg stagniranja. Klin se klinom izbija i ovaj svijet ne trpi prazan prostor. Ako se ne popuni sa istinom ispunit će se sa lažima i nakaradnošću. Lijek za sve to nam je pokazao davno Alija b. Ebi Talib, r.a., kada su se haridžije prvi put pojavili u njegovo vrijeme. Rekao je da ih neće dirati, niti će im zabranjivati džamije, sve dok ne počnu prvi napadati muslimane. Potom je poslao Ibn Abbasa da im pojasni njihovu zabludu nakon čega su se mnogi od njih vratili i odustali od svoje zablude. Treba, dakle, prije svega popuniti prazan prostor i suziti im polje djelovanja i pokušati to uraditi njihovim metodama tj. otvoriti više internet-portala sa sadržajima na kojima će se moći naći izvorna tumačenja islama i ispravne fetve naših autoriteta. Treba se u svakom džematu organizirati druženje s takvom omladinom, da se bolje upoznamo i razmijenimo mišljenja, jer ćemo na taj način jedino postiće željene rezultate.

Glavni uzrok problema, koje imamo danas među muslimanima, većinom su nosioci neoharidžijske ideologije. Njeni nosioci gdje god da su došli nanijeli su ogromnu i neprocjenjivu štetu muslimanima. Prije svega pocijepali su jedinstvo muslimana, a ono je najuzvišeniji cilj islama i radi njega se sve žrtvuje. Na putu njegovog očuvanja i zaštitite zanemaruju se sporedni propisi i načela ukoliko će njihova primjena imati za posljedice nejedinstvo i slabljenje ummeta. Ubijaju nedužne nemuslimane i muslimane, proglašavaju hilafet, sude ljudima i kažnjavaju ih po svom nahođenju i izmišljenim i neosnovanim optužnicama, protjeruju miroljubive državljane nemuslimane muslimanskih zemalja koji su tu živjeli oduvijek, ruše svjetske znamenitosti kulture u mjestima koja su osvojili ashabi ali ih nisu porušili, itd. Naši fakulteti i ulema morali bi se u ova teška vremena, vremena smutnje, fokusirati na proučavanje njihovih glavnih izvora vjere i fetvi i jasno i javno otkriti sve njihove zablude i pogrešna tumačenja islama. Na taj način bi pomogli svim muslimanima da shvate stranputicu ovih grupacija kao i nemuslimanima da se uvjere da islam nije ono što rade pa makar se nazivali i islamskom državom, jer se u obzir uzima bit i suština, a ne forma i struktura. Svemu tome daje snagu i podršku neiskrenost nekih vlada i suverena arapskih i islamskih zemalja. Svojim neprincipijelnim stavovima, interesima, podaničkim mentalitetom i razmišljanjima i izdajničkim postupcima najviše su doprinijeli svim krizama, nedaćama i problemima u islamskom svijetu. Oni su najviše odgovorni za sve što se danas dešava i što će se dešavati, ako se ne promjeni vizija tih problema i u prvi plan stavi stvarni interes islama i muslimana. Isto tako i ulema snosi veliki dio odgovornosti. Nije uspjela skoro nigdje izgraditi pravi autoritet koji joj pripada, biti samostalna i bez ikakvih tendencioznih tumačenja i potpuno originalno i neovisno, na osnovu čistog islamskog učenja, ukazivati na greške onih koji griješe. Nažalost, većina uleme se dobrovoljno bacila za nekoliko dolara ili mizernih položaja u zagrljaj i naručje vladajuće elite i na taj način se svrstala u tabor koji vjerom štiti ljudske hatare na račun Božijih.