digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Intervju

Svakodnevica imama u Banjoj Luci: Jedan imam četiri džamije

Autor: E. Subašić Januar 18, 2017 0
Svakodnevica imama u Banjoj Luci: Jedan imam četiri džamije

Muhidin-ef. Mustafić radi kao imam u banjolučkom džematu Novoselija od 2005. godine.

U Vašem džematu nalazi se više džamija. Na koji način funkcionira džemat?

Da, u džematu Novoselija trenutno postoje 4 džamije i to: Hadži Šabanova, Behrem-efendijina, Hadži Zulfikar i Hadži Kurd-džamija. To su četiri džamije koje su tu bile i pred sami rat pa su zbog toga i obnovljene poslije rata, čim je za to ukazana prilika. Međutim, u Novoseliji se prije toga nalazila još jedna džamija od koje postoje temelji još uvijek i može se vidjeti gdje je nekada bila.Jako teško je organizovati se po pitanju obavljanja svakodnevnih dužnosti, poput pet dnevnih namaza, a kamoli ostale obaveze, koje svaka džamija iziskuje. Treba uzeti u obzir da svaka džamija treba biti očišćena, da nema nedostataka i oštećenja, da svaka sijalica radi, da se grije u zimskom periodu… Stoga je potrebno često i ličnom inicijativom i financiranjem popraviti određenu stvar u džamiji, što u zadnje vrijeme, sa sve većim standardom i sve manjim primanjima, nije baš lahko. Što se tiče svakodnevnice, u jednoj džamiji se obavlja podne i ikindija-namaz, u drugoj jacija i sabah, u trećoj akšam-namaz. Međutim, zbog lakšeg zagrijavanja ašam se prebaci u ovu džamiju u kojoj se klanjaju jacija i sabah, a džuma-namaz se obavlja u četvrtoj džamiji.

Svakako treba kazati i da oni koji su bliže određnoj džamiji najradije bi da se u toj džamiji i obavljaju svi namazi. Svaka džamija ima svoj komšiluk i to treba uskladiti i urediti. Provesti već skoro dvanaest godina u jednom takvom džematu je jedno ogromno i poslovno i životno iskustvo.

Privilegije vezane za ovo jedino se očekuju na Ahiretu, dok dunjalučkih nema, osim što se insan može pohvaliti da je imam u džematu sa četiri džamije. Stanovnika u džematu ima oko 200 koji stalno tu borave, s tim da se taj broj konstantno smanjuje. Redovnih posjetilaca džamije ima 11, a taj broj u ljetnom periodu se poveća zbog posjete iz dijaspore.

Rodom ste iz Srebrenice. Vaš životni put ka Banjoj Luci?

Rođen u mjestu Tokoljaci, opština Srebrenica. U rodnom mjestu sam živio do početka rata i malo tokom rata, gdje sam na samom početku i bio ranjen. Nakon toga sam živio u Srebrenici, do 1995. godine, kada sam prebačen u okolinu Tuzle, u mjesto Puračić. Tu sam završio osnovnu školu, a zatim krenuo u Behram-begovu medresu u Tuzli.

Nakon završetka medrese i upisivanja Islamske pedagoške akademije u Zenici saznao sam da imam ovog džemata ide u penziju pa sam se ponudio da dođem raditi  kao imam. Oduvijek sam volio taj poziv i nisam mogao čekati kad ću početi s ovom dužnošću. To je bilo u julu 2005. godine.

Iskustva u toku i nakon famoznog referenduma u manjem entitetu?

U toku referenduma je bilo raznih razgovora i strahova kod ljudi, međutim nakon što je s tim završeno i nakon što se stišala bura oko toga, i stanje se kod ljudi se smirilo.

Postoji li  u Vašem džematu trend napuštanja i odlaska u dijasporu?

Postoji trend napuštanja i odlaska u dijasporu i većina mladih je tako i učinila. Bez obzira kakva se slika prenosila iz ovih krajeva, ovdje nije baš lahko živjeti nama, koji imamo stalno zaposlenje i kolika-tolika primanja, a kamoli onima koji nemaju mogućnost da se zaposle i ostanu u radnom odnosu. Banja Luka je grad visokih standarda, a malih primanja.

Razlika je, naravno, danas živjeti u Banjoj Luci i 2005. godine, mada ni danas stanje nije dobro, daleko je od lahkog i lijepoga života. Samo oni koji imaju jaku vezu s rodnom grudom i minimum primanja, ili neki viši cilj  mogu obitavati ovdje i živjeti.

Kako vidite status imama danas u BiH, naročito mlađih generacija koje biraju ovaj put?

Meni je žao što će možda ispasti da pretjerujem i "kukam", ali u biti nisam nezadovoljan, jer vjernik uvijek mora biti zadovoljan s onim što mu je Svemogući pružio. Ipak, imam obavezu i istinu da govorim i kažem pravo stanje i iskrene odgovore na pitanja koja su mi postavljena. Što se tiče statusa imama danas u BiH, nije ni blizu onoga kada sam ja stupio na službu, a kamoli nekadašnjeg statusa. Nekada su ljudi, kada nešto pročitaju, dolazili imamu i pitali ga za ispravnost toga, dok danas kada imam nešto kaže oni odu "Internet-efendiji", kako ga ja zovem, to jest na intenetu potraže to pa ispravljaju imama, ne pitajući se, ko je to na intenetu napisao, da li je uopšte i musliman itd. Također, mislim da se manje gleda na prava, a mnogo više na obaveze imama.



Oznake
« Direktor Malkić: Po hidžretskom kalendaru Medresa ove godine broji 495 godina Hafiz Čauš iz SAD: Kur’an je drug s kojim se saživljava »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine