Kako se ovih dana, kada Gazi Husrev-begova medresa obilježava 480 godina postojanja, osjeća njen prvi čovjek?

– Hvala vam što ste mi pružili mogućnost da kažem nekoliko riječi o Gazi Husrev-begovoj medresi koja evo gotovo pola milenijuma radi u kontinuitetu. Danas je GHB medresa respektabilna škola koju pohađa 490 učenika i učenica. Osjećam se ponosno jer je iza nas, mašallah! (po htijenju Božijem!), još jedna uspješna godina u kojoj su učenici i učenice uspjeli potvrditi rezultate iz prethodne školske godine i ostvariti nove uspjehe, od kojih izdvajamo: ekipa GHB medrese osvojila je 1. mjesto i prva tri mjesta u pojedinačnom plasmanu na međumedresanskom takmičenju iz arapskog jezika, također, na međumedresanskom takmičenju iz bosanskog jezika, ekipa GHB medrese osvojila je 1. mjesto, na 19. državnom debatnom takmičenju u Mostaru, ekipa Debatnog kluba Medrese osvojila je 1. mjesto u superfinalnoj debati, na Drugim sportskim susretima učenica medresa, ekipa GHB medrese osvojila je 1. mjesto, hafiz Ahmed Hamidović, učenik 2. razreda, na 23. međunarodnom takmičenju učača Kur’ana u Zagrebu, osvojio je 1. mjesto u kategoriji Hifz 15 džuzova Kur’ana itd.

Čovjek se bori

Ovi, kao i drugi uspjesi, koje ovdje nismo naveli, obavezuju nas da radimo bolje i više. Takođe, osjećam se i zadovoljno jer smo kao kolektiv Medrese uradili ono što je bio plan za prethodnu godinu. Drago nam je da smo, između ostalog, povodom ovog velikog jubileja priredili i štampali Monografiju pod uredništvom prof. Ismeta Veladžića.

U Gazijinoj Vakufnami je propisano da muderris bude “učen, kreposan, savršen, razborit”. Mnogi će se, sigurna sam, složiti ako kažem kao da je Vas “nacrtao”. Šta za Vas znači to što ste na čelu jedne ovakve institucije?

– Izuzetna je čast, ali i velika odgovornost biti na čelu jedne takve ustanove, rekao bih jedinstvene na Balkanu. U samim počecima rada Medresa je imala jednog muderrisa i pomoćnika – korepetitora, a danas u GHB medresi Nastavničko vijeće broji 42 člana i ja sam samo jedan od njih, dio sam tog velikog tima. Imam osjećaj da tek kada se svi mi udružimo, tek tada dobijemo lik alima kojeg Gazija detaljno opisuje svojom Vakufnamom. Važno je podsjetiti, ili bolje rečeno akcentirati, da su uvijek, tokom njenog višestoljetnog rada, u GHB medresi predavali kvalitetni nastavnici, tu i tamo bude pojedinaca koji, u početku, u punom kapacitetu ne ispunjavaju kriterije koje je propisao najveći bosanskohercegovački vakif, ali i oni, nakon što postanu dio tima, dio nastavničkog kolektiva koji radi po provjerenoj shemi i pravilima, “asimiliraju” se te se prihvate tog kursa, a rijetki napuste ekipu – jer joj nisu dorasli. Ali, naravno, vaše riječi, odnosno opis muderrisa koji ste povezali sa mnom, prihvatit ću kao kompliment cijelom Nastavničkom vijeću jer, kako sam već kazao, tek svi mi zajedno zapravo smo taj potpuni muderris kojeg Gazija želi “imati” ispred učenika i učenica koji pohađaju njegovu školu.

Informacija i prve čestitke da je Rijaset IZ-a u BiH dao saglasnost na odluku Školskog odbora Medrese i na taj način mi ukazao čast i dao emanet – povjerenje da budem na čelu Gazi Husrev-begove medrese od 2015. do 2019, stigla mi je dok sam bio u Haremi-šerifu, u Mekki, jer sam bio na hadžu. Nakon tog saznanja, tih dana, dana upućivanja dova Uzvišenom Allahu, moja dova je bila: Dragi Allahu, pomozi me u tom emanetu i pomozi da to bude hajr i da doprinesem dobru za Gazi Husrev-begovu medresu! Naravno, javio sam se na konkurs, po nagovoru prijatelja, ali potpuno smiren, očekujući ono što je suđeno – što je kader/odredba Allahova. U prilog toga jedan pjesnik je kazao: “Čovjek se bori potaknut nadanjima, pa ipak, postići će samo ono što je suđeno!” Allah, dž.š., odredio je da dio svog života budem na čelu ove ugledne škole i Njega molim da mi olakša “breme” i da mi “leđa ojača”! Ono što mi posebno daje snagu i što me ispunjava jeste činjenica da je kolektiv Medrese izuzetno stručan i kvalitetan, da se u Nastavničkom vijeću nalazi nekoliko iskusnijih profesora i profesorica, a dobar dio kolektiva je podmlađen, pa kada se spoje iskustvo i mladost, nadati se pozitivnom ishodu kao što je to bilo u školskoj godini koja je iza nas.

Ponos, sigurna sam, potiče i iz činjenice da su Vaši prethodnici bili mnoge poznate ličnosti, a prvi poznati Mevlana Abdurahman?

– Muderris Mevlana Abdurahman se spominje kao jedan od svjedoka u prepisu Vakufname Kuršumlije medrese. Želim ovom prilikom da se pozovem na Spomenicu Gazi Husrev-begove 400. godišnjice (1932), u kojoj uvaženi Hamdija Kreševljaković, u tekstu “Muderrisi Husrev-begove medrese”, smatra da je prvi muderris bio Mevlana Husamuddin kojeg su nazivali Sejdâ te da je on ujedno bio i sarajevski muftija kojem je Gazi Husrev-beg dodijelio i pravo nadzorništva njegova vakufa. Kreševljaković navodi da je bilo muderrisa koji su ujedno bili i vaizi ili su se bavili astronomijom kao što je to bio Husein ef. Muzaferija. Mula Mustafa Bašeskija u svojoj kronici spominje Ahmet ef. sina Mustafinog, koji je bio muderris i šejh hanikaha te da je sa svakim lijepo postupao. U najnovijoj monografiji koja je svjetlo dana ugledala prije nekoliko dana u povodu obilježavanja ovog velikog jubileja, “Gazi Husrev-begova medresa – 480 godina”, navedene su i kratke biografije prvih muderrisa/direktora Medrese od 1920. do 2017.

Sjećam se kada sam upisao GHB medresu 1984. tada je direktor Medrese bio prof. Ferhat ef. Šeta, a zatim su direktori, jedan za drugim, bili moji dragi profesori: Senahid ef. Bristrić, trenutno ambasador u KSA, rahmetli Rešid ef. Bilalić, koji me je uposlio u Medresu na mjesto profesora kiraeta, pa dugogodišnji direktor Zijad ef. Ljevaković od kojeg sam preuzeo ovaj odgovorni i časni posao. Sjećam se da su i profesori Ismet ef. Veladžić i hafiz Ismet ef. Spahić kraće vrijeme, po nekoliko mjeseci, vršili dužnost direktora. Nezahvalno je isticati jedne u odnosu na druge jer svi su oni svojom učenošću i mudrošću, svojim marljivim radom zasigurno ostavili iza sebe neizbrisiv trag, brojne učenike i oni su svojim znanjem, ahlakom, pregalaštvom, vazovima, predavanjima afirmirali Medresu, ali je i Medresa afirmirala njih. Svi muderrisi, i oni koje smo spomenuli i oni koje ovom prilikom nismo spomenuli, zapravo su bili i prošli, a Gazi Husrev-begova medresa je tu, ona opstoji i radi evo punih 480 godina. No, dozvolite mi da ovom prilikom spomenem jednog vrlo interesantnog muderrisa koji iza sebe nije ostavio pisani trag, djela, knjige, ali koji još živi u našim sjećanjima kroz usmenu predaju koju je nekoliko kolega pretočilo u djela, a to je Ahmed ef. Burek.

Pismeni svijet

O njemu mi je mnogo kazivao rahmetli hafiz Mahmud ef. Traljić dok bismo smo se, u vrijeme agresije na našu domovinu, skoro svaki dan zajedno vraćali svojim kućama iz Begove džamije, često praćeni zvukom granata ispaljenih na Sarajevo sa neprijateljskih položaja. Hafiz Mahmut je išao polahko, zastajkivao je, odmarao se, posebno uz Logavinu ulicu i kazivao mi je o Sarajevu, tradiciji, običajima, bitnim osobama koje je on upamtio. Sa posebnim poštovanjem je spominjao Ahmeda ef. Bureka, koji je bio muderris i direktor GHB medrese, a koji je slovio za izuzetno pametnog i učenog čovjeka, koji je bio cijenjen, poštovan i kao predavač rado slušan. Bio je direktor za vrijeme Drugog svjetskog rata i u svoje vrijeme bio je jedan od najistaknutijih alima kod nas.

Imajući u vidu da ova škola traje u kontinuitetu, Mustafa ef. Spahić napisa 480 sunčanih godina po gregorijanskom, a 495 po hidžretskom kalendaru, neminovno se nameće u prvi plan ta njena povijesna dimenzija.

– Kada je prije nešto više od mjesec NJ. E. Maureen Cormack, ambasadorica SAD-a u Bosni i Hercegovini, posjetila Gazi Husrev-begovu medresu, istakao sam činjenicu da Medresa ove godine, 8. januara, obilježava 480 godina svoga postojanja i kontinuiranog rada. Ambasadorica je prisutne podsjetila da su SAD stare ili mlade 240 godina, nastale deklaracijom 13 britanskih kolonija 1776. godine, te da je ova Medresa duplo starija. Ako ima i danas onih koji sa nevjericom prihvataju ovu činjenicu o radu Medrese i medresa, podsjećam ih na svjedočenje Miroslava Krleže o bosanskim medresama: Bosna je, kaže Krleža, u našoj novijoj historiji počinjala s Austrijom, a njeno patarensko doba bilo je zanemareno. Njeno tursko razdoblje, iz aspekta osebujne kulture, arhitekture, literature, bilo je potpuno prešućeno i zanemareno. A uzmite, molim Vas, koliko je tamo bilo pismenog svijeta, knjiga, biblioteka, pa i škola, ako hoćete. Neke najstarije škole su ipak djelovale u Bosni, pa kad slavimo nastajanje univerziteta oko isusovačkih školskih ustanova u Zagrebu, zašto bismo zaboravljali bosanske medrese koje su mnogo starije. (Enes Čengić, “Trubač u pustinji duha”, str. 32). A na činjenicu da, po hidžretskom kalendaru, GHB ove godine broji 495 hidžretskih godina, ukazujemo Danom vakifa jer je Gazi Husrev-beg stavio svoj potpis na Vakufnamu za Medresu 26. redžeba 943, uoči Lejlei-Miradža, zato je Islamska zajednica u BiH u svom Takvimu – kalendaru obilježavanja posebnih datuma i događaja upravo ovaj čin uvakufljenja Medrese proglasila Danom vakifa. I zapravo mi 8. januar svake godine obilježavamo kao Dan škole – Dan Gazi Husrev-begove medrese, a 26. redžeb ili Lejlei-Miradž kao Dan vakifa i tako se ponovo i iznova podsjećamo dana kada je Gazija udario temelje Medrese – temelje odgoja i obrazovanja Bošnjaka na ovim prostorima. Mnogi od nas ponavljaju istu činjenicu: Ovih dana Gazi Husrev-begova medresa obilježava svoju 480. godišnjicu. Njen dugogodišnji kontinuirani rad potvrda je njene kvalitete jer da nešto nije dobro i kvalitetno i Bogu drago, ne bi toliko dugo trajalo. I znajte da ima nešto posebno u ovoj školi koja je preživjela sve ratove, napade, aneksiju i agresiju i zapamtite da u njoj ima hajra i da nju dragi Bog voli i čuva.

Bilo bi lijepo da pomenemo neke od bivših učenika Medrese koji su ostavili dubok trag na život BiH i šire?

– U dugoj prošlosti Gazi Husrev-begove medrese ima veliki broj onih koje bi trebalo spomenuti kao odgovor na vaše pitanje. No, pokušat ću se zaustaviti samo na imenima istaknutih svršenika Medrese, odnosno onih koji su od 2004. do 2017. godine ponijeli priznanje koje Nastavničko vijeće Medrese svake godine dodjeljuje istaknutim svršenicima koji su svojim radom i životom doprinijeli afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese, a to su: akademik Enes Karić, akademik Esad Duraković, akademik Mustafa Cerić (reisu-l-ulema od 1993. do 2012), prof. dr. Džemal Latić, prof. dr. Fikret Karčić, prof. dr. Haris Silajdžić, prof. dr. Omer Nakičević, akademik Rešid Hafizović, hfz. Ismet Spahić, dr. Hilmo Neimarlija, Ševko Omerbašić, dr. Ahmet Aličić, Muharem Hasanbegović, prof. dr. Safet Halilović, prof. dr. Ismet Bušatlić, prof. dr. Jusuf Žiga, prof. dr. Jusuf Ramić, Mirsad Ćeman, mr. Husein Kavazović (reisu-l-ulema od 2012), Husejin Smajlović, prof. dr. Adnan Silajdžić, Ferhat Šeta, mr. Muharem Omerdić, Hadžem Hajdarević, Zijad Ljevaković, Senahid Bristrić, mr. Husein Smajić i Hasan Čengić.

Nažalost, brojni su primjeri da je Medresa bila kočnica mnogim njenim svršenicima u daljem društvenom napredovanju. S druge strane, neki su bili osuđivani i zatvarani zato što su završili Medresu i bili dobri imami, muallimi i hatibi i zbog toga su etiketirani kao mogući unutarnji neprijatelji koji narušavaju državni poredak itd. i pod teretom takvih optužbi boravili su u zatvorima dugi niz godina, a neki su čak u zatvorima i podlegli.

U proteklom ratu, a o čemu govori i pomenuta monografija, ali i potresni film, mnoge medreslije, bivše ili tadašnje, branile su svoju državu u prvim redovima i poginule?

– Početkom agresije na našu domovinu BiH, imami, učenici, alumnisti i profesori Gazi Husrev-begove medrese, potpuno svjesni trenutka i onoga što se tada planiralo učiniti sa Bosnom i Bošnjacima, stali su u prve borbene redove i svojim životima doprinijeli očuvanju vjere, naroda i domovine. Veliki broj je imama, učenika i profesora koji su direktno učestvovali, s puškom u ruci, u odbrani BiH. Generalštab Armije Republike BiH 1996. godine dodijelio je Plaketu Oružanih snaga Gazi Husrev-begovoj medresi za njezin doprinos odbrani BiH. Mnogi su mučki ubijeni, veliki broj je onih koji su prošli najteže patnje i poniženja u agresorskim logorima. U protekloj agresiji na BiH 90 imama, učenika, svršenika i profesora Gazi Husrev-begove medrese položilo je svoje živote kao šehidi i šehidskom krvlju natopilo bosanskohercegovačku zemlju. Njihova imena su uklesana na kamenoj ploči, spomen-obilježju šehidima Medrese u zajedničkom dvorištu Kuršumlije, Hanikaha i zgrade Đulagin dvor.

Genijalni um Gazijin je predvidio da svako vrijeme i u obrazovnom sistemu ima svoje specifičnosti i svoja učenja? Šta je trajno u ovoj medresi? Zašto bi, a ja vjerujem da bi, Gazija bio ponosan da sada uđe u svoju medresu?

– Trajno u Medresi je “odgoj temeljen na vjeri”, što podrazumijeva i nalaže da se izučavaju vjerski predmeti kroz koje se odgojno djeluje i koji čine glavni dio nastavnog plana i programa. Ostali sadržaji, odnosno predmeti ustrojeni su po gimnazijskom principu tako da naši učenici imaju spoj vjerskog i “svjetovnog” obrazovanja. Time su im otvorene brojne mogućnosti u daljem školovanju, što oni i potvrđuju kao najbolji studenti, diplomanti, magistranti i doktoranti na različitim fakultetima u zemlji i inostranstvu.

Gazijino djelo

Mislim da bi Gazija, da kojim slučajem može “proviriti” u Medresu, bio zadovoljan, a vjerujem i ponosan sa Gazi Husrev-begovom medresom, profesorima i učenicima i, naravno, svršenicima Medrese koji svojim životom potvrđuju pripadanje velikoj dobroj “porodici” Gazi Husrev-begovoj.

Uvaženi hafize, šta biste, a na tragu čuvanja Vakufname Gazi Husrev-bega, željeli da svaki mladi čovjek koji pohađa Medresu, ili će je tek pohađati, uvijek ima u vidu?

– Volio bih kada bi bili svjesni njegove poruke, kada bi imali na umu ono što možemo vidjeti na jednoj od levhi u hodniku Medrese, citat iz Vakufname koji otprilike u prijevodu na naš bosanski jezik glasi da je “Medresa škola ili dom za nadarene učenike, a nikako za neznalice iskvarene“. I važno je da tragom te poruke trajno ostanu učenici, oni koji će učiti, izučavati i spoznavati do kraja života.

Postoji li način da se, u okviru aktuelnog bh. obrazovnog sistema, godina nastanka Gazi Husrev-begove medrese, 1537, upiše kao rodni list BH univerziteta?

– Takvih pokušaja je bilo, danas ih je sve više, ali, koliko je meni poznato – daj Bože da griješim u ovom slučaju!, ne postoji jedinstven ili usaglašen prijedlog za takav, po mom i po mišljenju mnogih, logičan zahtjev i takvu verifikaciju BH univerziteta. Zanimljivo je da se neki drže za slabe korijene i na njima izgrade “respektabilne” ustanove i institucije, a mi koji imamo čvrst, pouzdan, stabilan i provjereno vrijedan korijen nećemo, ne želimo ili ne možemo da ga “ukorijenimo” u zvanične dokumente, Dan osnivanja Medrese kao rođendan, kao temelj, polaznicu i bazu na kojoj je izrastao BH univerzitet. Neki malo vještiji ili više dobronamjerni, da je o njihovom univerzitetu riječ, to bi davno isposlovali. Možda, ako se naši najdobronamjerniji aktivnije udruže sa onim najvještijim, možda bismo to mogli i dočekati, pa i proslaviti zajedno taj dan.

Za kraj, zanima me Vaš odnos spram Gazi Husrev-bega i njegovih vakufa, bez kojih ništa na Balkanu u pojavnoj, ali i u misaonoj ravni, ne bi bilo ovako kako je danas? O Gaziji se tako malo zna, ali je njegovo djelo tako vidljivo. Šta to Vama govori?

– Trudim se da budem jedan od velikog broja onih koji svaki dan prolazeći pored Gazi Husrev-begovog turbeta, prouče Fatihu pred njegovu dušu zbog hajrata koje je ostavio ovom gradu i našem narodu. Često postavim sebi pitanje, a to bi se trebali svi zapitati, da nije bilo Gazi Husrev-bega i njegovih vakufa, kakva bi slika i panorama Sarajeva bila, kakva bi bila naša “duhovna slika”, kakva bi bila naša svakodnevnica? Impozantna je brojka onih čiji je život trajno vezan za Gazi husrev-bega, a malo je onih koji to ističu i koji se time ponose. A trebali bi! Tako bi nam bila jasnija i preciznija slika o grandioznosti lika Gazi Husrev-begova. No, nama je dakako važno da nam je definitivno i trajno jasna grandioznost, reprezentativnost, aktualnost i perspektivnost slike njegovog djela – Gazi Husrev-begove medrese. Njegova medresa najbolja je potvrda da ono što je učinjeno sa iskrenim nijetom, osnovano s namjerom da koristi ljudima u dobru, u odgoju i obrazovanju – to vrijedi, to opstaje, to traje… Molim Dragog Allaha, dž.š., da nas sve pomogne u unapređenju Gazi Husrev-begovih dobara poklonjenih Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Zahvaljujem i vama i listu Oslobođenje što nas podržava u promociji Gazi Husrev-begove medrese i lika i djela najvećeg bosanskohercegovačkog vakifa Gazi Husrev-bega.

Izvor: Oslobođenje.ba