Preporod upozorio prije mjesec dana: Assad će ih bombardirati dok se ne pokore

Autor: Razgovarao: Mirnes Kovač Februar 21, 2018 0

Preporod je prije mjesec dana objavio intervju s novinarkom Francescom Borri koja je kazala da se priprema napad na predgrađa Damaska, što je upravo u toku kako izvještavaju svjetski mediji. Predat je prijedlog Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda da se održi hitan sastanak o situaciji u Istočnoj Ghouti, predgrađu sirijske prijestolnice Damaska.

Rat iznutra La guerra dentro o sirijskom sukobu, knjiga je koja iz prve ruke govori o strahovitom sukobu u Siriji. Objavljena je na engleskom jeziku 2016. godine pod naslovom "Sirijska prašina". Sa Francescom Borri susreli smo se u Ankari sredinom januara ove godine, gdje smo zajedno govorili na Panelu o Jerusalemu. Italijanska novinarka, ratna reporterka koja je izvještavala sa Balkana i Bliskog Istoka. Autorica je nekoliko zapaženih knjiga o izraelsko-palestinskom konfliktu, ratu u Siriji i militantnim ekstremistima. Nekoliko godina je izvještavala iz Halepa, a redovno piše za Fatto Quotidiano, Internazionale i Al-Monitor.

"Islamska država" nije poražena

- Već nekoliko godina izvještavate iz središta ratnih sukoba, od Sirije, preko Palestine, Izraela, Iraka, Egipta, Tunisa do Libije. Za početak, možete li nam kazati šta se sada dešava u Siriji?

Borri: U Siriji se rat nastavlja. Govori nam se o nekom prekidu vatre i zonama de-eskalacije. U Europi moji čitaoci misle da je rat završen. Ne razumiju zašto ja još uvijek govorim o Siriji kao sramoti. Stvar je u tome da imate nekoliko područja u Siriji oko Damaska i Idlibu na sjeveru, gdje je koncentrisana sva sirijska opozicija koja ne prihvata Bashara al-Assada. Nekako preživljavaju, neću kazati žive. Jer, oko Damaska 500.000 ljudi živi u opsadi i jednostavno umiru od gladi. U Idlibu sada se čini da je Assad započeo svoju konačnu ofanzivu. Idlib je grad u kojem su se sklonile pobunjeničke skupine i borci, civili, aktivisti i njihove porodice. Oko 2.6 miliona ljudi je samo u Idlibu i njegovoj okolici. Assad će ih bombardirati dok se ne pokore. Ovo će se dešavati u slijedećim sedmicama, a međunarodna zajednica neće učiniti ništa.

- Šta se dešava na jugoistočnim granicama Turske. Mislim na ove tenzije sa Kurdima?

Borri: To je nešto što se tiče Kurda i da kažemo paralelnog rata. Naravno, Sjedinjene Države su na neki način ojačale Kurde jer smo njihove trupe koristili protiv tzv. "Islamske države". Jednostavno, kazali smo im ili smo im implicite obećali nezavisnost kurdske države. Stoga, oni pokušavaju da je sada dobiju. Znaju da je to "Ili sada il' nikada!" To je ono što pokušavaju da učine, ali stvar je u tome što će, po mom mišljenju, biti odbačeni od strane Sjedinjenih Država, jer se to već dešavalo u prošlosti. U osnovi, ako dirnete u granicu, a posebno na ovaj način, bez sporazuma, već ratom ili na neki drugi način, ako dirnete u jednu granicu na Bliskom Istoku, bilo koju granicu, nastupa nered! Naravno, to nije način da se rješavaju stvari.

Oko Damaska 500.000 ljudi živi u opsadi i jednostavno umiru od gladi.

 

- Čujemo, a posebno u zapadnim medijima, da je takozvana "Islamska država" vojno slomljena? Da li je to tačno? Šta je s njihovom agendom? Ko će i kako pobijediti njihovu ideologiju?

Borri: Ideologija ostaje. I dalje postoje mnogi članovi "Islamske države", a ne samo ideologija. Do prije nekoliko sedmica mislila sam, poput mnogih drugih analitičara: "Uredu, "Islamska država" je nestala, oni će se promijeniti u nešto drugačije. Ponovno će se pojaviti za nekoliko mjeseci ili godina s novim imenom." Ali, iskreno, sada vidite "Islamska država", onakva kakva jeste, nije nestala! Zapravo, ono što se desilo, posebno u Iraku, što smo mogli vidjeti - jer je bilo mnogo međunarodnih novinara koji su pokrivali rat protiv "Islamske države" u Iraku - dakle, u svakom gradu, u svakoj bici, rat je vođen grad po grad, mnogo puta, isuviše mnogo puta pravljeni su koridori za ISIL-ove borce i članove. To se moglo vidjeti u tim začuđujućim video snimcima gdje konvoji hiljada isilovaca sa oružjem odlaze, a niko ne zna gdje odlaze. Postojao je sporazum i Sjedinjene Države su to priznale između kurdskih snaga i ovih boraca. Bilo im je dopušteno da odu negdje, vjerovatno u pustinju između Sirije i Iraka. I, naravno, to jeste problem za Tursku, jer Turska ima kopnenu granicu sa Sirijom i Irakom. Moramo također shvatiti da Turska može opravdano biti zabrinuta zbog ovih čudnih stvari koje se dešavaju u Siriji i Iraku.

 

Izraelska igra na Bliskom Istoku

- Koja je uloga Rusije, Irana i Turske u ratu u Siriji? Možete li nam dati svoje viđenje?

Borri: Znate, rješenje je u njihovih rukama. Zasigurno u rukama Turske ponajviše, jer kopneno graniči sa Sirijom. U rukama Rusije i Irana, također. Vidjet ćete, Assad je ništa. On je poput gradonačelnika Damaska. Assad ovisi o Rusiji i Iranu. Ustvari, ako u nekom trunutku Rusija ili Iran odluče da napuste, ko zna sve se može desiti, jer Assad nije nezavisan. U svakom slučaju, ono što je sigurno, niko neće pobijediti u ovom ratu. Niti će iko drugi izgubiti ovaj rat osim sirijskog naroda koji će platiti najveću cijenu. Pred Sirijcima su teška vremena.

- Hajdemo sada prijeći preko granice. Sada putujete u Tel Aviv, u Izrael. Možete li nam kazati nešto u ulozi Izraela u ovom sukobu na Bliskom Istoku? Čini se da je to jedina zemlja koja nije izravno pogođena?

Borri: Znate, govorili smo Arapsko proljeće je donijelo katastrofu, svako je nešto izgubio. U slučaju Izraela to nije tako. Izrael je veliki pobjednik arapskih revolucija, na neki način. Jer, sada su sve tenzije negdje drugo. U toku ovih godina vidjela sam kako Izrael uveliko gradi naselja svugdje, na svakom koraku. Palestinska zemlja i okolina više ne postoje. Postoji samo nekoliko gradova: Ramallah, Nablus, Dženin, Hebron. Mislim da bi po izraelskom planu, oni trebali biti kao što je sada Haifa: gradovi sa arapskom većinom, ili stanovništvom, ali koji su izraelski gradovi! Naravno, već imamo samo jednu državu. Na terenu imamo jednu državu. Pitanje je kakva će to država biti. Dakako, jedan od razloga zbog kojeg mislim da nećemo uskoro imati novu intifadu je ekonomsko stanje. Ipak, s Palestincima nikada ne znate ali prilično je to neizvjesno. Upravo je poenta u ekonomskoj situaciji. Jer, Izrael djeluje veoma pametno, dozvoljavajući određeni nivo ekonomskog razvoja, posebno u gradovima. Znači, Palestinci će morati promisliti dva puta, jer nemaju vođstva. To je njihov najveći problem. Hamas i Fetah, odnosno, palestinska vlast, kao što Palestinci kažu: "To je dvostruka okupacija." Bez liderstva nema nikakvog smisla uništavati i ono malo što imate. Postoji taj strah, jer čak i Palestinci misle da će oni u toj nekoj jednoj državi biti većina. Nisam baš sigurna. Jer, Izrael djeluje prepredeno. Ako sutra Europa otvori svoje granice Palestincima, dajući mladim Palestincima vize, svi će otići!

Mirovnog procesa više nema

- I onda, u svom ovom neredu dolazi odluka administracije predsjednika Trumpa da se prizna Jerusalem i premjesti ambasada iz Tel Aviva?

Borri: Znate, Trump će otići za nekoliko godina, ali nasreću međunarodno pravo ostaje. Međunarodno pravo jasno kaže da Jerusalem nije glavni grad Izraela. To je zajednički glavni grad Izraela i Palestine. Također, ja bih dodala još nešto: Jerusalem pripada svima nama! Mi nekada zaboravljamo da je Izrael i Palestina mjesto sviju nas. Ne samo Izraelaca i Palestinaca. Naravno da se ja osjećam osramoćeno kao zapadna građanka zbog toga što Trump govori, ali iskreno, ja ne mislim da je Trump luđak. Sigurna sam da ono što govori odražava stajališta mnogih američkih i europskih građana. Ipak, međunarodno pravo jasno precizira da Jerusalem ne može biti glavni grad Izraela. Mislim da je veoma važno za Palestince da europske vlade nisu slijedile Trumpa.

- Kako će ovo utjecati na mirovni proces?

Borri: Mirovni proces je već gotov. Dakle, neće utjecati na mirovni proces jer mirovnog procesa više nema.

Najveća briga Europe: kako zaustaviti imigrante

- Kazali ste mi da ste skoro bili u Tunisu i da namjeravate izvještavati o Libiji. Kakva je situacija na Magrebu?

Borri: Tek počinjem raditi u Libiji i čekam vize. Mnogo je tu procedura bilo, ali interesantno je. Bila sam u prilici sresti se sa mnogim gradonačelnicima iz Libije. Znate, ja sam Italijanka i Libija je bivša italijanska kolonija. Po prvi put se nalazim u bivšoj italijanskoj koloniji. I zaista sada vidim kako kolonijalizam nikada nije okončao. Jer, Italija, moja vlada, a iskreno i Italijani, još uvijek misle: "Znate mi smo učinili mnogo za Libiju!" A ustvari, iskoristili smo njihov plin i naftu. Pokrenuli smo užasan rat da preuzmemo Libiju, ali Italijani i dalje misle da su doprinijeli razvoju Libije. I danas misle da je Libiji potrebna Italija. A ustvari je Libija ta koja treba Italiji. Kao novinarki, izazov je pokrivati Libiju, a pogled kojeg Europljani imaju o Libiji: "Oh, to je zemlja koja je u kolapsu. Postoje samo milicije i isilovci." Dakako, postoji Libija. Postoji cijelo građansko društvo i obični Libijci, a tu su i ti lokalni lideri, gradonačelnici koji očajno pokušavaju da obnove gradove i ožive ekonomiju. I niko ne brine o tome. Jer, naše vlade prosto plaćaju milicijama da zaustave imigrante. To je jedina stvar koja njih brine: Zaustaviti imigrante! I naravno, nafta i plin.

- Dakle, glavni zahtjev Europe je zaustaviti imigrante?

Borri: Da, samo to. Zaustaviti imigrante.

- Kakva je situacija u Tunisu?

Borri: Tunis je interesantan. Znate, zovemo ga uspješnom pričom Arapskog proljeća. Naravno, ima novi ustav, novu vlast, također, ima taj interesantni eksperiment sa islamistima, onima koji sebe nazivaju muslimanskim demokratama. Dakle govorim o stranci En-Nahda koja je u vlasti sa sekularističkom strankom "Nida' Tunis". Zajedno vladaju, ali i dalje Tunis je užasno siromašna zemlja. Nema nekih realnih izgleda za ekonomski razvoj, posebno na jugu Tunisa. Onda, imaju veliki problem. Alarmantno veliki broj suicida među mlađim naraštajem ili odlaze u isilovce.

- Najviše stranih boraca u ISIL-u je, koliko znamo, iz Tunisa?

Borri: Da i to je uglavnom zbog ekonomskih razloga. Više ne odlaze za Europu, jer znaju da u Europi više ne mogu naći posao, a i tretiraju ih kao robove. Niko ne radi ništa po tom pitanju. Ali stvar nije u tome što Tunis nema resursa, problem je korupcija. Nivo korupcije u Tunisu je impozantan, a vlasti se tim problemom uopće ne bave. Ipak, gora situacija je u Egiptu. Egipat je ponovno užasno siromašan. A udar na ljudska prava je strahovit. U Tunisu ipak imate relativnu slobodu sada u poređenju s prošlošću. Imate demonstracije svakodnevno. Vjerovatno će Tunižani naći izlaz i popraviti situaciju bez nove revolucije. Ali, u Egiptu, nažalost, samo revolucija može promijeniti stari.

Izgubljeno povjerenje u demokraciju

- Bili ste u Egiptu prije revolucije, dakle, za vrijeme vladavine Husnija Mubaraka. Potom se desila revolucija i kontra revolucija, odnosno, državni udar. Možete li sa našim čitaocima podijeliti Vaše viđenje stanja u Egiptu?

Borri: Sada je mnogo gore nego za vrijeme Mubaraka! Istina je da je Egipat uvijek bio siromašan, ali sada je srednja klasa potpuno nestala. Imate manjinu superbogatih Egipćana i veliku većinu užasno siromašnih. Situacija u pogledu ljudskih prava je mnogo gora nego ranije. A ovo je, iskrena da budem, u potpunosti odgovornost Zapada. Kada je u pitanju vojni udar protiv Muhammeda Mursija, znate, možete se ne slagati sa mnogim stvarima kod Muslimanske braće. I oni sami će vam prvi reći da nisu bili baš dobri u vlasti. Međutim, možete li zamisliti vladati državom od 90 miliona stanovnika nakon revolucije koja je imala velika očekivanja. To nije bilo nikome lahko, pa tako ni Mursiju ni Muslimanskoj braći. Prvi koji će vam to otvoreno kazati su Muslimanska braća. K tome, uz normalne izbore, oni su mogli biti poraženi od strane ljevičara ili drugih stranaka koji su izašli ponovno na ulice i odlučili podržati Al-Sisija. A sada, šta sada imaju?

- Sada najavljuju izbore u Egiptu. Ima li iko ko može predstavljati ozbiljan izazov generalu Abdu-l-Fettahu al-Sisiju?

Borri: Ni u kom slučaju, jer slobode uopće nema. Nadam se da se niko neće kandidirati protiv al-Sisija, kako bi ovi izbori i izgledali onako kako treba da izgledaju. Dakle, ništa - lažni izbori. Mislim da je Egipat najvažnija zemlja za budućnost Arapskog proljeća. Jer, znate, održali su se demokratski izbori i desio ze užasan vojni udar. Ono što mi na Zapadu ne razumijemo, kadgod muslimani izaberu neku vladu sa islamistima, dakle, ne govorim o militantnim ekstremistima, desi se udar. To je bilo u Gazi, ranije u Alžiru i nedavno u Egiptu. Na ovaj način mi samo jačamo militantne ekstremiste. Jer, ako pobijedite na izborima i desi se vojni udar protiv vas, u čemu je onda svrha vjerovati u demokraciju?

- Recite nam na kraju šta mislite o budućnosti Bliskog Istoka. U kom smjeru ide ovaj region? Šta vi očekujete, recimo, za deset godina? Može li to iko predvidjeti?

Borri: U narednih deset godina, sigurna sam, biće ovako kako sada jeste. Ali, također sam sigurna da će Arapsko proljeće ponovno početi. U to nema sumnje, iako se gotovo svi zapadni novinari smiju kad im ovo kažem. Jer, nema načina da se ubijede ili prisile milioni mladih Arapa da žive na način na koji sada žive. Nemaju prava, budućnosti i niko neće prihvatiti ovakvu situaciju. Mi na Zapadu ne bismo prihvatili ovakvu situaciju, pa zašto da očekujemo od mladih Arapa da prihvate da žive ovako. Nema načina da ih se prisili da žive živote koji nemaju nikakvog smisla!

 

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija