Brutalne vojne operacije i ubijanje civilnog stanovništva od Palestine, preko Sirije i Iraka do Pakistana i Afganistana ta ista javnost ne smatra nasiljem s elementima (državnog) terorizma. Dakako, koliko je bolno gledati stradanje nevinih ljudi, razaranje tradicionalnih muslimanskih društava, još je muslimanskom biću bolnije i nerazumnije miriti se sa snažnom globalnom tendencijom pripisivanja nasilja samom islamu. Pobožnom i svjesnom muslimanu, koji teži za duhovnim mirom i zadovoljstvom Allaha Milostivog i Opraštajućeg, nije moguće razumjeti i prihvati da se u ime Boga i za boljitak islama i muslimana vrši nasilje, ubijaju i teroriziraju nevini ljudi, ili da uskoumni pojedinci sudbinu cijele zajednice stavljaju na kocku. Jednostavno mnoštvo teoloških i tradicijskih elementa i argumenata ne dozvoljava mu da to može razumjeti i prihvatiti, unatoč tome što mnogi protagonisti najbrutalnijeg nasilja uporno tvrde da to čine za blagostanje islama i muslimana, uzurpirajući njihove simbole i znamenja. Upravo ova činjenica čini, u najmanju ruku, paradoksalnom aktuelnu situaciju muslimana: s jedne strane krajnje je više degutantno i nepodnošljivo stalno ograđivanje i objašnjavanje kako ideja islama nema ništa sa terorizmom, jer, zaista, nema, a s druge strane teroristi kontinuirano svoje postupke opravdavaju islamskim razlozima i motivima. Ovoj pometenosti i zbunjenosti, svojim suprotstavljenim viđenjima i tumačenjima, doprinosi mnoga ulema muslimanskih zemalja. Isti događaji, a potpuno različite interpretacije i interesi! Uglavnom ovisno od dominantnog stava vlasti.

Zato muslimani Bošnjaci ne smiju biti taoci tih odnosa, oni moraju promišljati i graditi svoj put u budućnost, bez obzira na odnose u muslimanskom svijetu. Sa svima fino, ali ni za kim slijepo pristajati. Svakoga poštovati, ali se nikome klanjati.

 Upravo zbog toga, a u vremenu i stanju sveopšte zbunjenosti, straha i stigmatizacije muslimana, čini me se bitnim da muslimani Bošnjaci jasno razluče i shvate nekoliko važnih činjenica vezanih za aktuelne okolnosti i našu budućnost na ovim prostorima. Prije svega, potrebno je imati uvijek jaku svijest da je Kur'an Riječ Božija i Allah će je čuvati do Sudnjega dana („Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“, El-Hidžr, 9). Stoga fokus ličnih muslimanskih napora treba biti na čuvanju sebe i svoje porodice na Putu istine i pravde i spasu od džehennemske kazne. A to se postiže vjerovanjem i dobročinstvom, jer nijedan čovjek neće biti na gubitku koji uz vjerovanje čini dobra djela, preporučuje istinu i strpljivost (sura Asr). Bez imalo sumnje, ubijanje nevinih ljudi je težak grijeh i stranputica. Zato su oni koji svojim djelovanjem proizvode nasilje i anarhiju izgubili svaki legitimitet da se pozivaju na islam. Prema tome, musliman Bošnjak treba znati da takvim ljudima treba pomoć kako bi se vratili sa stranputice, njihovi postupci su vrijedni prijezira, a ne slijeđenja i poštovanja kao uzora u vjeri i moralu. Također, što su glasniji i bučniji to su ružniji i odvratniji („U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!“, Lukman, 19).

Nadalje, musliman Bošnjak treba učiti iz muslimanske povijesti koja svjedoči da se islam najčešće pokušavao instrumentalizirati i zloupotrjebljavati radi sebičnih političkih interesa, osvajanja i zadržavanja na vlasti, te od strane ekscentričnih i zabludjelih navodnih duhovnjaka (primjer lažnog poslanika Musejleme Kezzaba, ahmedija i mnogih drugih sekti). Tako je i danas. Islam i muslimani teško pate, uglavnom, zbog političkih sukoba i nekompetentnih aspiranata na muslimansko duhovno vođstvo. Više nego jasno je, današnji temeljni problemi muslimanskog svijeta generirani su, uz strani intervencionizam, borbom za vlast, više svjetovnu nego duhovnu. Žrtva tih procesa su, prije svega, islam i obični muslimanski svijet.

Da je to tako potvrđuje mnogo povijesnih činjenica. Prvi veliki raskol među muslimanima bio je, prvenstveno, iz političkih razloga. Posljedica toga je bila podjela na sunnije i šiije, a potom su se ovi politički razlozi i motivi nastojali opravdati vjerom i vjerskim argumentima i terminima. Kako je vrijeme odmicalo sve je više „pronalaženo“ naknadnih vjerskih argumenata, a mnoga intelektualna i politička energija se potrošila isključivo da bi se te razlike učinile nepremostivim, učinile „svetim“ i očuvale stečene pozicije vlasti i časti.

Prema tome, veoma je važno da mi ovdje razgrćemo naslage i svakovrsne taloge sa muslimanske povijesti i danas prepoznajemo zloupotrebu islama, kako ne bismo postali lahke žrtve manipulanata i vlastitim rukama sebe i svoju budućnost u propast bacali. Muslimani Bošnjaci moraju voditi računa da opstanu i prežive na ovim prostorima, izbjegnu nove muhadžirluke, progone i genocide. Allah, dž.š., će čuvati Kur'an i islam, ali šta će biti sa nama ovdje? Bit će islama u svijetu, ali hoćemo li mi, kao muslimani, preživjeti evropsku povijest?

Također, u osnovi ostalih povijesnih raskola i nastajanja sekti bili su, manje-više, politički razlozi, tj. borba za vlast i dominaciju. Po oprobanom receptu, da bi se dobio legitimitet, stvarni razlozi su se zaogrtali vjerskim terminima i argumentacijom.

Stoga i danas, kada svjedočimo trenutnim raskolima i suprotstavljenostima među muslimanskim zajednicama u svijetu, prepoznajemo inostrane političke i uske muslimanske interese i motive. Zato je važno da musliman Bošnjak zna da je bilo u povijesti, i da danas ima, muslimana koji su zloupotrjebljavali islam, ili to još uvijek čine, za svoje lične interese, da je bilo muslimana, ili još uvijek ima, koji su služili nemuslimanskim interesima – svjesno ili nesvjesno, da je nekim muslimanima naš islam bio i ostao alat za postizanje prizemnih, sebičnih interesa i svjetovnih ciljeva.

Prema tome, veoma je važno da mi ovdje razgrćemo naslage i svakovrsne taloge sa muslimanske povijesti i danas prepoznajemo zloupotrebu islama, kako ne bismo postali lahke žrtve manipulanata i vlastitim rukama sebe i svoju budućnost u propast bacali. Muslimani Bošnjaci moraju voditi računa da opstanu i prežive na ovim prostorima, izbjegnu nove muhadžirluke, progone i genocide. Allah, dž.š., će čuvati Kur'an i islam, ali šta će biti sa nama ovdje? Bit će islama u svijetu, ali hoćemo li mi, kao muslimani, preživjeti evropsku povijest?

Kada izvršimo serioznu dekonstrukciju povijesnih taloga na bezvremenom biću islama, razotkrijemo mnoge naše zablude, lažne veličine i nevjerodostojne autoritete u vjeri i društvu, sasvim sigurno shvatit ćemo da nas ovdje, na ovim prostorima, ne obavezuju nekompetentna mišljenja i prakse političkih i vjerskih manipulanata ili mišljenja intelektualnih puzavaca iz neslobodnih i korumpiranih muslimanskih društava. Mi imamo svoju ulemu i Islamsku zajednicu. Njihove sposobnosti i mogućnosti trebamo jačati, njihovu autonomiju i slobodu širiti i na njih se oslanjati. Njih poštovati i tražiti da se istinski i predano brinu o našim duhovnim potrebama. Bolje nego iko drugi, mi znamo svoje stanje, mogućnosti i slabosti. Zato je apsurdno očekivati od drugih da nam ponude kvalitetnija rješenja i budu nam iskreniji prijatelji i pomagači nego mi sami sebi.

Kada izvršimo temeljitu dekonstrukciju povijesnih nanosa i savremene propagande, razotkrit ćemo nacionalnu, političku i ideološku pristrasnost koja se bez ikakvog legitimiteta i kredibiliteta zaogrće univerzalizmom islama i interesima Ummeta.

U temeljitom dekonstruiranju muslimanskih zabluda i površnosti postat će bjelodana muslimanska krivica zbog pristajanja na koketiranje sa nemuslimanskim i zapadnim političkim i državnim strukturama koje manipuliraju muslimanskim društvima. U ogledalu dekonstrukcije pokazat će se podaništvo i nemoć muslimanskih predstavnika, sva njihova politička, ekonomska i kulturna frustriranost koja se, nekada, pokušava liječiti ili artikulirati kroz sferu islama. Ali opet pogrešno i nakaradno. Isto tako, ogledalo dekonstrukcije će pokazati duboku licemjernost nemuslimanskih političkih elita prema muslimanima.

Zato muslimani Bošnjaci ne smiju biti taoci tih odnosa, oni moraju promišljati i graditi svoj put u budućnost, bez obzira na odnose u muslimanskom svijetu. Sa svima fino, ali ni za kim slijepo pristajati. Svakoga poštovati, ali se nikome klanjati.

Na koncu, naš uspjeh i sreća ovdje su u slobodi, koja treba proizvesti korisno znanje i progres. U slobodi će islam doživjeti svoju punu afirmaciju. Oni koji se ovdje brinu za islam i žele ga širiti, neka rade na jačanju slobode, oslobađanju pojedinaca i društva od straha, frustracija, bijede i siromaštva. To je nabolji doprinos afirmaciji islama. Inače, stavovi uleme iz slobodnih društava trebaju imati prednost u odnosu na mišljenja koja dolaze iz neslobodnih društava i od neslobodnih intelektualaca. Jer, nismo sigurni da bi tako mislili i radili da djeluju u slobodi. Bar smo mi toga ovdje svjesni, jer znamo da su u doba komunističke vlasti određeni aspekti islama bili marginalizirani. Zamislimo da je Husein ef. Đozo djelovao u potpunoj slobodi, da nije morao strahovati od vlasti, podvrgavati se rigidnoj autocenzuri. Tek u punoj slobodi mogao bi se u svoj svojoj intelektualnoj širini i dubini izraziti i predstaviti.