Negdje u aprilu 2000., u jednom podozrenskom selu kod Lukavca, članovi i simpatizeri lokalnog ogranka SDP-a su, povodom pobjede na općinskim izborima, održali mini teferič na kome se pilo i halisalo do iznemoglosti. Poželjno je bilo da svako od učesnika, od kuće, donese ponešto od - logistike. Jedan Mujo je bio džentlmen večeri. On je, vjerovali ili ne, donio i na ražnju okrenuo čitavo – prase. Pravo, pravcato – prase. Sve bi to proteklo bez pompe, u pravom demokratskom fair-play-u, da Mujo nije, pred kamerama nekih televizija moralisao o tome kako “grijeh ne ulazi na usta, nego izlazi iz usta”. Tu naprdaniju je hladno izgovorio kao da je, u najmanju ruku, ekspert za gastronomska pitanja pod plaštom vjere. Potom je, opet hladan kao špricer,  podvukao da prasetinu jede i zato što mu je – jeftinija. Očito je da mu ni ekonomija nije loša strana. A, kad je dodao još i to da je jedno prase ostavio u škrinji, koje će halisati sa ženom i djecom, moj prijatelj iz Doboja Šaćir Džaforašidić, inače mladić od sedamdeset ljeta, koji se te noći potrefio kod mene na sijelu i pomogao mi da odgledam TV reportažu, zamalo se nije bajildisao. Nekoliko dana kasnije sjeo je za pisaću mašinu i skitio parodiju:

“Tako mi Velikog Boga, otkako znam za se,

čovjek s imenom Mujo nikad nije jeo – prase!

Ne bi mi bilo do ovolike huje,

da to nije djelo baš tog nesretnog Muje. 

Zašto nije jeo janje, tele, jal kozu,

Dabogda fasovo trihinozu!”

Ne znamo da li je ova Šaćirova “kletva” stigla prâsejeda Muju. Možda je, u međuvremenu, došao i tobe i iz škrinje izbacio prasetinu. Međutim, ovih je dana štampa objavila niz fleš vijesti o tome kako su se trihinozom zarazilo na desetine Bošnjaka iz tuzlanskog i nekih drugih kantona. Oboljeli su jedući suho meso od divlje prasadi. Mediji, istina, ljude zaražene trihinozom nisu svrstavali ni u jedan nacionalno-vjerski entitet, međutim, iz pouzdanih izvora se zna da je među njima dobar broj Bošnjaka muslimana. Saznali smo i to da su oboljeli jeli divlju prasetinu sa ražnja. A, navodno, razlog je u tome što je kilo pečene prasetine prodavano po 10 KM, dakle, gotovo upola manje od kilograma janjetine. Ima i onih koji smatraju da se zabrana svinjetine ne odnosi na divlju krmad kojih u bosanskim šumama ima kao drva. Bajagi, tamo gdje su Bošnjaci nema ih ko tamaniti pa se našli promućurne, pragmatične i moderne Muje da taj problem sami riješe. Svaki drugi dan pojave se fotografije njihovih trofeja, a neki, u jednom danu, maznu i po tri kapitalca.

Sve ovo je pratio gospodin Bajruzin Malorašidić iz Doboj Istoka i ponovo se oglasio: “Ahbabu, naši ponovo navalili na divlju krmad. Tamo negdje oko Gračanice našopali se trihinozom zaražene divlje prasetine i kod hećima zaglavili. Hajde, da su to uradili samo stari kenjci, ni po muke. Ali, ahbabu moj, otrovali su i  svoju djecu, unučad! Svašta u ovoj našoj bašči. Uz alkohol, eto, pojedini muslimani počeše i krmetinu uvlačit u svoju kuću. Svašta. Izgleda da ih je, ovaj put, dragi Bog kaznio na licu mjesta. Pitanje je da li će ih to opametiti. Ja sam ih unio u svoj tefter i sklepao im nekoliko stihova.”

Kako samo gordo, gordo zvuči,

Haso pećeno prase donio kući,

hem je jeftino, hem mu, nako, miri,

dok ga s merakom hališe, očima žmiri.

Jašta, bolan, ovo nije toliko smiješno,

koliko je tragično i – griješno.”

Novinske vijesti nisu ravnodušnim ostavile ni Saju i Seju s Vratnika. Evo kako su ih oni prokomentarisali:

• Ša buljiš u te novine, Sajo, ko da se radi o vijesti da je FK Sarajevo postalo prvak Evrope i okoline?
• E, moj Sejo, čitam kako su neke Hase iz tuzlanskog kantona halisale “šuko utičnicu”!
• Ša mi reče, jarane? Ima ljudi pa i žilete gutaju, kako ne bi, onda, i predmete od keramike?!
• Pravi si bukvalac. Ne radi se o toj šuko utičnici, jarane!
• O kojoj je drugoj riječ?
• O svinji. Meni svinjska njuška sliči na šuko utičnicu, jarane?! Hanlajiši malo.
• Ko biva, oni su krmetinu halisali?
• Nije to nikakvo čudo, moj jarane. Koliko svi mi muslimani u raznim keksovima, žvakama, napolitankama, konzervama pojedemo primjesa od te, kako je ti zoveš - šuko-utičnice?!
• To nije isto. U tim ucelofanjenim proizvodima proizvođači te lažu nekakvim certifikatima da su oni bez svinjetine pa ti nasjedneš. Ovamo svjesno ideš u haram.
• Materemi, dobra, dobra ti je ta – šuko utičnica. Čuo sam i za onaj pridjev – rovokopač.
• Za neke koje dobro odalami trihinozom zna biti i – grobokopač.

Pretpostavljam da su oboljeli Bošnjaci ozdravili, te da će im, kao muslimanima, ovo biti opomena da se okane onoga šta im je islam strogo zabranio. I da ubuduće neće zarad pomodarstva i jeftinog dodvoravanja matoroj gospođi Evropi mijenjati i svoj vjekovni, u islamu utemeljeni jelovnik.