Obilježavanje Svjetskog dana socijalne pravde (20. februara) uz sve ono što to znači, ponajviše se tiče i veže za probleme siromaštva i gladi, koji iz dana u dan sve više bivaju izraženiji. Podaci koje Ujedinjene nacije iznose da je trenutno u svijetu 800 miliona gladnih ljudi su frapantni. Još kad uzmemo u obzir da se jaz između siromašnih i bogatih sve više uvećava, a od gladi dnevno umire 30.000 ljudi, ili svake tri i po sekunde zbog neuhranjenosti jedna osoba, među kojima je najviše djece( izvor: wwwgloballissueis), onda se čovječanstvo treba zapitati kuda ide.

Nije dovoljno samo nahraniti gladne u narodnim kuhinjama u kojima, recimo, u Bosni i Hercegovini preživljava više od 20.000 ljudi dnevno.

Na koji način, dakle, pristupiti ovom globalnom problemu. Znamo da sit gladnom ne vjeruje. Ako oni punog stomaka nisu osjetili prazninu u njemu, teško da mogu shvatiti onoga ko je gladan. „Kad si gladan nisi svoj“ slogan je jedne reklame koja preporučuje čokoladu. Reklama je degutantna u ovom kontekstu, ali je sasvim istinita. Jer, glad utječe na psihu i karakter, pa onaj koji je gladan nije u prilici zdravorazumski razmišljati niti kontrolirati svoje reakcije. J.V. Gete ukazuje: „Najveće iskušenje je siromaštvo. I najmudrije ribe glad natjera na udicu“. Iskušenja takve naravi neminovno nadalje ugrožavaju ljudsko dostojanstvo i time umanjuje sudjelovanje u životu svake društvene zajednice. Naprosto, kod pojedinaca se tada mentalne sposobnosti smanjuju, pošto jedina opsesija ostaje potreba za hranom. Bez hrane se ne može, praktički, misliti na dobar način. Što je to stanje duže- um se njome više opterećuje i sputava. Čovjek svoj smisao života svodi tek na životinjski poriv opskrbe hranom. Sve ostale potrebe, pogotovo one duhovne i kulturne, manje su važne. Uslijed toga, dolazi do manjeg poštovanja sebe i svojih vrijednosti, gubi se samopouzdanje i hrabrost, što suštinski utječe na moralno stanje čovjeka. I uopće, siromaštvo ne šteti samo siromašnima, nego ukupnoj društvenoj zajednici.

Naravno, da bi se to 'štetno' stanje po pojedinca i društvo u cjelini prevazišlo nužna je veća solidarnost i međusobno povjerenje. Nije dovoljno samo nahraniti gladne u narodnim kuhinjama u kojima, recimo, u Bosni i Hercegovini preživljava više od 20.000 ljudi dnevno. Zadatak države ne sadrži samo taj segment socijalne pomoći. Prvenstveno, njen zadatak je da siromašne integrira u ukupni društveni razvoj, omogući im zaposlenje i smanji razlike. Doduše, jedno su želje, a drugo mogućnosti, jedno je politika, a drugo ekonomija.

No, očekivati samo da problem siromaštva riješi država neće doprinijeti i njegovom iskorijenjivanju. Uveliko to zavisi i od nas samih i našeg odnosa. Izvještaj svjetskog indeksa za 2016.godinu pokazuje da 21% stanovnika BiH spremno je pomoći ljudima u nevolji. Da li smo mi među tih 21%? Šta je sa našom solidarnošću? Posjedujemo li svijest o pravdi i solidarnosti među ljudima.? Svi dakako o tome nemaju istu svijest, ali vjernici bi po tom pitanju trebali biti primjer. „Nije vjernik onaj ko je sit, a zna da je njegov komšija gladan“ izrekao je Allahov Poslanik. Koliko smo realno osjetljivi i koliko se držimo ovih uputa ostaje da vidimo, ponaosob.

Istraživanja o socijalnom statusu u Hrvatskoj koje je proveo Caritas i Centar za socijalni nauk Crkve pokazuje da kod velikog postotka hrvatskih građana koji se izjašnjavaju kao vjernici prva mjesta na ljestvici vrijednosti zauzimaju bogatstvo, uspjeh, moć i društveni položaj, dok su na zadnjem mjestu suosjećanje s drugima, spremnost na pomoć drugima i samoobrazovanje. Pridržavajući se ovog redoslijeda vrijednosti, današnji čovjek dopušta da toliki ljudi umiru od gladi i žeđi, dok drugi žive u izobilju i blagostanju. Da paradoks bude veći, ovi imućniji redovno se hraneći i dobivajući na tjelesnoj težini, češće obolijevaju od tzv. 'bolesti bogatih' koja se ogleda u visokom pritisku, srčanim i moždanim napadima, dijabetisu i sl. koje itekako povećavaju njihovu smrtnost. Svjetska zdravstvena organizacije (WHO) ukazuje da godišnje od pretilosti umre dva i po miliona ljudi, a da je oko dvije milijarde ljudi pothranjeno i dvije milijarde pretilo.

U svakom slučaju ovaj je jaz nužno preskočiti i uspostaviti kakvu-takvu ravnotežu. Tražeći uzročno-posljedičnu vezu poslužimo se kineskom poslovicom koja kaže: „Ljudi gladuju, jer oni nadređeni/ isuviše jedu i poresko žito ubiraju/ više nego što imaju pravo./ Eto, zato su ljudi gladni“. Kada bi ovi sad bogatiji bili malo manje egoističniji i darežljiviji svijet bi bio drugačiji. Njihova škrtost postala je bolest koja razara društva. Uostalom, na tu osobenost pojavljivanja škrtosti kao jednog od predznaka Sudnjeg dana upozoravaju nas mnogi hadisi. „Vrijeme će postati kratko, malo dobrih djela će se raditi i škrtost će ispuniti ljudska srca“(El- Buhari i Muslim). Stoga, ne budimo srca škrtoga, već budimo srca vjerničkoga.