Smatram da je zadaća današnjih religijskih zajednica, današnjih vjerskih lidera, današnjih  teologija i, ako hoćete,  ne samo teologija već i filozofija i politika, da se okrenu stvaranju duhovnih i mentalnih prostora među  ljudima  različitih religija, kultura i pogleda na svijet

 U današnjem svijetu razumijevanje među različitim religijama  znači prije svega omogućavanje i ohrabrivanje susretanja među različitim ljudima. 

             Razumijevanje među religijama stvara mnoge prostore, a danas je, po mome mišljenju, veoma važno, ako ne i najvažnije,  stvaranje i ohrabrivanje mentalnih prostora, duhovnih prostora među različitim ljudima, vjerama, religijama,   kulturama, običajima.  I, dakako, stvaranje tih prostora  u samim  ljudima.

             Ti prostori susretanja nisu nešto što se jednom prigotovi i što kao takvo traje zasvagda. Nad tim blagodatnim prostorima susretanja treba bdjeti, te  prostore treba  njegovati kao krhke  biljke. 

      Smatram da je zadaća današnjih religijskih zajednica, današnjih vjerskih lidera, današnjih  teologija i, ako hoćete,  ne samo teologija već i filozofija i politika, da se okrenu stvaranju ovih duhovnih i mentalnih prostora među  ljudima  različitih religija, kultura i pogleda na svijet. Kad se stvori taj otvoreni  prostor   u mentalitetima različitih ljudi, u duhu različitih  ljudi, tad je lakše  doći do  zajedničkog  sporazumijevanja i mira,  i  lakše  je  bdjeti nad njim.

             A sad podsjećam na sam naslov   moga izlaganja  koji glasi: Zajednička hermeneutika razumijevanja za naše savremeno doba.  

           Dozvolite mi da dam kratak komentar na neke riječi i sklopove iz ovog naslova.

1. Naše savremeno doba

             Naše   doba, savremeno doba, negdje ga označavaju i kao ''moderno doba'',   jeste jedno  posebno i krakteristično  vrijeme, neusporedivo sa prijašnjim epohama. Prije svega,  mi koji smo ovdje danas okupljeni, koji proučavamo naše religije, koji pripadamo našim religijama,  imamo jednu vrlo važnu zadaću: 

               Trebamo se svaki dan prisjetiti da na Zemlji danas ima blizu osam milijardi ljudi i da nikada nije  živjelo  toliko  čovjekova potomstva zajedno, u jednom vremenu obilježenom mnogim iznimnim  znakovima. 

              Pritom, ne treba posebno spominjati  da je čovjekovo potomstvo,  sve otkad je stasalo u zajednice,    stasavalo kao duhovno različito, sa različitim jezicima, vjerama, religijama, kulturama, civilizacijama.

               Današnja čovjekova scena je   prije svega jedno obilno očitovanje mnogolikih razlika.

               Mislim da nije neodgovorno niti bahato reći da danas, po prvi put u povijesti čovječanstva, postajemo istinski svjedoci svih ovih razlika u kojima živi čovječanstvo. Mediji, komunikacije, nažalost i krvavi ratovi i osvajanja, omogućili su da upoznamo tu čovječansku scenu kao kompliciranu, zamršenu, prebogatu razlikama.

      Ta scena  nalaže današnjim religijama  i njihovim savremeno komponiranim teologijama da imaju u vidu  takvo  u     različitostima ukorijenjeno i  kroz  različitosti   vidljivo,  pulsirajuće čovječanstvo.

           Današnje religije u sebi, sa sobom i pred sobom imaju tako  brojnu   publiku svekolikog čovječanstva. 

          Ako su osnivači religija započinjali sa malim brojem ljudi, koji su se među  sobom  znali,  i koji su bili, tako reći, jedna porodica,   u današnjim se religijama   njihovo duhovno potomstvo rasprostire   u transkontinentalnim  rasponima i dimenzijama.  I  u  ovom kontekstu treba sagledavati ulogu zajedničke hermeneutike razumijevanja.

             Imamo mnogo religija čiji današnji pripadnici govore na stotine jezika, žive u tako raznolikim kultur(al)nim i jezičkim zonama. Ovdje ni izbliza nismo u mogućnosti da oslovimo sva kultur(al)na preklapanja koja se događaju danas među pripadnicima različitih vjera i religija. Na primjer,   moj osobni  slučaj pokazuje današnje preklapanje mnoštva identiteta, ja sam tradicionalni musliman iz Bosne, potom sam Bošnjak, Balkanac, Evropljanin, zaljubljenik u al-Gazalija i  Hafiza Širazija,  vjerni čitatelj njemačke filozofije,  čitatelj  Geteove i Helderlinove poezije, itd.

       Današnje vrijeme, ''savremeno doba'' koje je započelo sa devetnaestim stoljećem, koje je nastavilo svoje tokove  u vrijeme dvadesetog stoljeća, jeste vrijeme u kojem su se šanse za zlo, ali i šanse za dobro, umnogostručile. 

           Kad su posrijedi šanse za zlo, vidimo ih  po tome što su se dva   svjetska rata   dogodila  upravo ''u današnje vrijeme''. 

             A  kad su posrijedi šanse za dobro, vidimo ih danas u pravovremenim i blagovremenim medijskim,  i ne samo medijskim reagiranjima,  na krvoprolića, na nasilje, na ponižavanje čovjekova dostojanstva.  Gotovo da se danas   i sreća i nesreća čovječanstva  događa pred našim očima.

              Eto, to su samo neki primjeri kako je naše   savremeno doba proturječno i kako traži posebnu budnost od  strane svih teologa, teozofa, filozofa, svećenika.  U tome je uloga zajedničke hermeneutike razumijevanja velikih svjetskih religija iznimno važna.