Prof. Jahić o napadu na "Rječnik bosanskog jezika"

Autor: Decembar 04, 2015 0

Specijalno za čitaoce „Preporoda“ akademik Dževad Jahić iznosi neke pojedinosti i momente o omalovažavanju i negiranju bosanskog jezika i njegova „Rječnika bosanskog jezika“ koje svjesno nastoje u našu javnost unijeti oni koji Bosni ne žele dobro. Štaviše, te i takve snage ne dolaze samo iz nama susjednih zemalja, nego svoje saučesnike imaju i unutar BiH i njenih akademskih institucija

Povremeni sam čitalac „Preporoda“ i povremeni saradnik, također. Uz izvinjenje čitaocima zbog male porodične i emotivne reminiscencije; moja majka rahmetli Šuhret-hanuma Jahić, rođ. Hadžimuratović, sve do svoga preseljenja na ahiret 2010. godine bila je vjerni čitalac „Preporoda“, pa sam i u tome smislu roditeljskom uspomenom najprisnije vezan za ovo naše poznato i cijenjeno glasilo. Svjestan sam značaja i mjesta koje te novine imaju u našem svakodnevnom vjerskom, dakle duhovnom, ali i uopće kulturnom našem životu i koliko one znače i za informiranje i obrazovanje našega čovjeka u islamu, ali i za učvršćivanje njegovoga kulturnoga pogleda na svijet, na svoje nacionalno porijeklo, pa i na svoju pripadnost matičnoj državi Bosni i Hercegovini. Osim toga, zaslugom najodgovornijih i vodećih ljudi u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine, prije svega prethodnog reisa Mustafe ef. Cerića, a naročito sadašnjega reisa Husein-ef. Kavazovića, a zatim i uvaženih naših islamskih učenjaka Enesa Karića, Mustafe Spahića, Hilme Neimarlije i drugih, pružena je vrlo značajna i dragocjena konkretna podrška mome velikome projektu izrade višetomnog „Rječnika bosanskog jezika“. Dodajući još i to da imam izuzetno dobre kolegijalne i saradničke odnose sa jednim visoko profesionalnim i obrazovanim novinarem „Preporoda“ gosp. Selmanom Selhanovićem, eto to je nekoliko za mene važnih razloga što se osjećam obaveznim da upravo čitaocima „Preporoda“ dam neka objašnjenja i informacije i osvrt iz prve ruke o nedavnim zbivanjima oko mojih rječnika. Osjećam se obaveznim ne zbog toga što dosad o tome nisam dovoljno govorio i pisao, već zbog samih čitalaca „Preporoda“, koji su ovih zadnjih mjesec dana također bili,ili mogli biti, pod zastrašujućim medijskim pritiskom raznih podvala,dezinformacija, hajkaških namjera i najnižih politikantskih manipuliranja montiranim slučajem oko nekih tobože spornih riječi u mome „Školskom rječniku“, što se onda kao inscenirana laž i namještaljka prenijelo i na moj veliki višetomni „Rječnik bosanskog jezika“. Ovdje neću ponavljati čitav historijat toga zbivanja i uzroke, načine i puteve pokušaja obmanjivanja naše javnosti i manipuliranja neznanjima i omalovažavanjima naučnoga posla u bosnistici i posebno u njenoj leksikografiji, naročito od strane srbijanskih i srpskih, ali nažalost i naših ovdašnjih bh.medijskih kuća, koje su i inače podanički i papagajski, pa i ideološki nastrojene u korist nekih izvanjskih snaga iz Srbije i Hrvatske, koje ovoj našoj zemlji, pa ni njenom bosanskom jeziku, ne žele nimalo dobra. Sve sam to podrobno objašnjavao više puta, a najcjelovitiji svoj osvrt dao sam u heftičnom listu „STAV“ br. 37, od 19. novembra 2015. godine, str. 34 – 37., a tu sliku upotpunio i u intervjuu u „Dnevnom avazu“, u dodatku „SEDMICA“, od 28. novembra 2015. godine. U vezi sa svim tim ovom prilikom, specijalno čitaocima „Preporoda“, želim iznijeti neke pojedinosti i momente koji i u principskom i u problemskom smislu znače produbljivanje tih objašnjenja i aktueliziranje još nekih važnih pitanja koje moj leksikografski rad postavlja pred naučnu i kulturnu javnost kad je uopće riječ o izradi rječnika bosanskog jezika.

     Moj „Školski rječnik bosanskog jezika“, objavljen 1999. godine kao treća knjiga moje „Trilogije o bosanskom jeziku“, bio je svojevrsna priprema za izradu višetomnoga „Rječnika bosanskog jezika“. Bez obzira na to što je on uistinu bio „priprema“ i „generalna proba“ za veliki „Rječnik“, on u svojoj koncepciji nema ničega, niti u jednoj jedinoj pojedinosti, kad je riječ naravno o selekciji riječi i objašnjenjima njihovih značenja, da bi se i po čemu i bilo na koji način moglo govoriti o „govoru mržnje“ ili nečem sličnom u odnosu na neku drugu sredinu itd. Takav je, naravno, slučaj i sa višetomnim rječnikom, s tim što je on daleko veći, leksikografski razrađeniji i metedološki moderniji poduhvat i što sadrži daleko brojniju građu bosanskog jezika,koja u tome rječniku i predstavlja, da tako kažemo, njegovo glavno naučno bogatstvo, utemeljenost i nespornu argumentaciju i same historičnosti bosanskog jezika. Prema tome, svaki leksikografski poduhvat, pogotovu onaj opsežniji, koji se temelji na cjelovitoj modernoj leksikografskoj metodologiji, s jedne strane, i na vrlo bogatoj ekscerpiranoj građi, sa druge strane, ne može ni u kakvom smislu i ni po čemu ličiti niti podsjećati na sve ono što je tim mojim projektima u posljednje vrijeme pokušano pripisati, poturiti odnosno podvaliti i tako omalovažiti moj trud i rezultatei obmanuti javnost.

Na kraju krajeva, to i jeste bio krajnji cilj tih ideološkonaučnih i ideološkomedijskih manipulacija, koje su išle u sprezi, ko zna po koji put, pod poznatom patronažom SANU-a pokušati negirati i omalovažavati i sam bosanski jezik i našu spremnost i sposobnost da ga izučavamo, kao našu prvorazrednu nacionalnu i državnu vrijednost. Pošto je govor nauke, istraživačkoga truda, napornoga i tegobnoga leksikografskoga posla govor istine ili govor puta ka istini, njegov cilj nikada ne može biti nikakva mržnja prema drugome,niti tobožnje „sijanje mržnje“ prema nekome. On to ne može biti čak ni prema onome koji je, u ovoj i ovakvoj zamjeni teza, u prošlosti svojim konkretnim djelovanjem i zločinima iz mržnje bio uperen upravo prema našoj sredini, prema Bosni i Hercegovoni i prema bošnjačkom narodu posebno, a koji je ovom prilikom na tako proziran način pokušao izmisliti neki i nekakav „govor mržnje“. Na mržnju se u islamu ne odgovara mržnjom, i ne samo u islamu. Mukotrpni naučni poduhvati ne poduzimaju se iz nekakvih tobožnjih prikrivenih, a u stvari vještački iskonstruiranih, pobuda mržnje prema nekome drugom, kroz riječ đikan npr., pa ni mržnje prema vlastitoj sredini, kroz riječ balija npr., itd. Ti poduhvati imaju svoju daleko dublju i smisleniju svrhu,a svi su oni objedinjeni jedinstvenom naučnom moralnošću i pobudom, koja se svodi na stremljenje ka otkrivanju novih istina i novih znanja i saznanja, a ne nekakvome iskazivanju uzvratnih, ili naknadnih mržnji i tome slično. Mržnjom se ni do čega od tih istina i znanja i saznanja ne može doprijeti jer mržnja zamračuje um, a nauka ga, suprotno tome, prosvjetljava. Utoliko teže i ubojitije se tom manipulacijom htjelo usmjeriti na moje rječnike, pogotovu na ovaj veliki „Rječnik“, koji radim bez pomoći države i koji nema u sebi i svojim rezultatima ničega profiterskog niti unaprijed sračunatog na nešto ili protiv nekoga. Taj veliki „Rječnik“ je moja svojevrsna naučna kušnja, moja vlastita provjera koliko sam po slavističkom svijetu uspio „saletjeti od zanata“ filološkoga, sa jedne strane, i koliko sam za svoga naučnog i književnoga vijeka uspio prodrijeti u bogatstvo i suštinu i svu „dubinsku strukturu“ bosanskoga jezika, kao slike i prilike svega onoga kroz šta su sve ova zemlja i ovaj narod u svojoj prošlosti prolazili. Bosanski jezik je najbolji svjedok toga puta, a moj višetomni „Rječnik“ bi trebao biti dosad najvjerodostojnija naučna slika toga svjedočenja i toga puta. Možemo li se onda zamisliti nad našim društvenim jadom i patologijom, kad o takvim naučnim poduhvatima na građi našega jezika, koja neoborivo svjedoči o našoj prošlosti i sadašnjosti, kad o takvim poduhvatima i njihovim rezultatima sudove pokušavaju donositi novinarski i urednički diletanti, lišeni čak i elementarnoga kulturnog saznanja šta je to nauka i koliko je to duboko i široko polje ljudskoga djelovanja i napora, te po svojoj novinarskoj poziciji i olahko upotrijebljenoj odgovornosti u medijima na takav jedan nedobronamjeran, arogantan i neznan način obmanjivati čitavu javnost, ko zna po koji put svojim neznanjima i tendencioznim ideološkim nabojima manipulirati tom javnošću? Nije ovo, naravno,prvi put da se struktura medijskog uma ustremljuje kao kobac na strukturu naučnog uma i da taj „drugi“ um, sebi protivnički, svojom uskošću i neznanjem, pokušava omalovažiti i popljuvati. Takve pojave odlika su, na žalost, društava zahvaćenih teškim političkim i ideološkim patologijama, a takav je slučaj, opet na žalost, i sa našom sredinom.

 

Cijeli tekst u Preporodu od 1. decembra

Vezano

Jahić: Narod bez jezika nema se čega sjećati niti ima kud u budućnost ići

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija